Psihologija boja u slikarstvu

Psihologijabojauslikarstvu2
Psihologija boja u slikarstvu jedan je od ključnih elemenata umjetničkog izražavanja, jer boje ne prenose samo estetiku već i emocije, značenja i simboliku. Kroz stoljeća, umjetnici su koristili boje kako bi stvorili specifične atmosfere, izrazili određene osjećaje ili prenijeli simboličke poruke. Razumijevanje psiholoških učinaka boja omogućuje umjetnicima da precizno upravljaju emotivnim odgovorom promatrača, stvarajući duboko iskustvo koje nadilazi samu vizualnost slike. Ovaj tekst istražuje načine na koje su boje korištene u slikarstvu kroz različite stilove i razdoblja, kao i psihološke efekte koje te boje mogu izazvati kod promatrača.

Još od drevnih civilizacija, boje su imale važnu ulogu u komunikaciji i simbolizmu. Egipćani su koristili plavu boju kao simbol nebeskog i božanskog, dok su stari Rimljani crvenu boju povezivali s moći i snagom. Ovi su simboli bili ukorijenjeni u kolektivnoj svijesti tih društava, a njihovo značenje nastavilo se razvijati kroz povijest. U kršćanskoj ikonografiji, plava se često koristi za prikazivanje Djevice Marije, simbolizirajući čistoću i mir, dok crvena predstavlja žrtvu i ljubav, često se koristi na slikama Kristove patnje. Takve boje i njihovi simboli postali su univerzalni načini komunikacije unutar kulture i religije, čime su položili temelje psihologiji boja koja se razvila u modernijim dobima.

U renesansi, umjetnici poput Leonarda da Vincija i Michelangela počeli su eksperimentirati s bojama kako bi postigli realizam i izražajnost u portretima i pejzažima. Leonardo je, primjerice, koristio tehniku sfumata kako bi stvorio meke prijelaze boja, dodajući osjećaj dubine i atmosfere svojim slikama. On je koristio hladne tonove plave i zelene za prikazivanje pozadina, čime je gledatelju stvorio osjećaj smirenosti i distance, dok su topli tonovi u prvom planu dodavali dinamiku i život. Takav kontrast boja ima psihološki učinak stvaranja reda i jasnoće unutar scene, usmjeravajući pogled prema ključnim elementima slike i naglašavajući njihove emocije. Michelangelo je, s druge strane, koristio intenzivne tonove kako bi dodao dramatičnost i naglasio mišićnu strukturu svojih figura, čime je naglasio snagu i monumentalnost likova koje je prikazivao. Takve kombinacije boja i njihovih psiholoških učinaka usmjerile su put prema novim shvaćanjima boja u umjetnosti.

U 19. stoljeću, impresionisti su razvili sasvim novi pristup boji, temeljen na promatranju svjetlosti i njezine promjene tijekom dana. Claude Monet, na primjer, koristio je različite nijanse plave, ljubičaste i ružičaste kako bi prikazao jutarnju maglu ili sjene na vodi, stvarajući osjećaj prolaznosti trenutka. Boje su postale sredstvo za prenošenje atmosfere i raspoloženja, a ne samo za prikazivanje objekata. Impresionisti su odbacili tradicionalne tamne tonove i umjesto njih koristili su jarke, čiste boje koje su nanosili u kratkim potezima kista. Ovaj stil slikanja utječe na psihološku percepciju promatrača, stvarajući osjećaj živosti i energije u prizoru. Boje su bile ključne za prenošenje emocija i doživljaja trenutka, a impresionističke slike često izazivaju radost, opuštenost ili nostalgiju kod gledatelja. Na primjer, plava i zelena boja koje su često korištene u pejzažima Moneta i Renoira djeluju umirujuće, dok crvene i narančaste nijanse u zalascima sunca i cvjetnim poljima bude osjećaj topline i veselja.

Simbolizam, kao umjetnički pokret, donio je posve novi sloj značenja u uporabi boja. Umjetnici poput Gustava Klimta koristili su zlatne tonove kako bi prikazali uzvišene, duhovne aspekte života, dok su tamnocrvene i crne boje koristili za prikazivanje strasti, tajni i misterija. Klimtova slika „Poljubac“ primjer je kako kombinacija zlatnih, žutih i zelenih tonova stvara atmosferu ljubavi i sigurnosti. Psihološki, takve boje izazivaju osjećaj topline i opuštenosti, dok njihova simbolika dodaje dubinu osjećajima koje slika prenosi. S druge strane, Edvard Munch koristi intenzivne crvene, narančaste i plave tonove na slici „Krik“ kako bi izrazio tjeskobu i egzistencijalnu bol. Ovdje su boje sredstvo za izražavanje unutarnjih osjećaja umjetnika, ali i za izazivanje sličnih osjećaja kod promatrača. Psihologija boja u ovakvim radovima omogućava umjetnicima da prodru u duboke slojeve ljudske podsvijesti, koristeći boje kao „jezik emocija“.

U 20. stoljeću, modernizam je omogućio umjetnicima još veću slobodu eksperimentiranja s bojama, dok su psihološki efekti postali sve važniji za razumijevanje umjetnosti. Na primjer, slikar Wassily Kandinsky vjerovao je da boje imaju direktan utjecaj na dušu promatrača. On je istraživao učinke različitih boja na emocije i tvrdio da plava boja izaziva osjećaj smirenosti i duhovnosti, dok crvena pobuđuje energiju i strast. Kandinsky je smatrao da boje imaju „vibracije“ koje direktno djeluju na ljudsku psihu, i stoga je koristio boje na apstraktan način kako bi potaknuo određene emocionalne reakcije. Njegova djela ne prikazuju prepoznatljive objekte, već su potpuno apstraktna, s ciljem da boje same prenose osjećaje i raspoloženja. Za Kandinskog, slikarstvo je bilo poput glazbe – svaki ton boje ima svoj efekt na gledatelja, stvarajući harmoniju ili disonancu.

Pablo Picasso, jedan od najutjecajnijih umjetnika 20. stoljeća, također je istraživao psihologiju boja kroz različite faze svog rada. U svom „Plavom razdoblju“, Picasso je koristio različite nijanse plave boje kako bi izrazio osjećaj tuge i usamljenosti, prikazujući likove koji su bili marginalizirani ili socijalno isključeni. Plava boja ovdje ima izrazito melankoličan učinak, stvarajući atmosferu tišine i introspekcije. Kasnije, u „Ružičastom razdoblju“, Picasso je prešao na toplije tonove, poput ružičaste i crvene, koje su donijele optimističniju i nježniju atmosferu njegovim slikama. Ova promjena u boji odražava i promjenu u emocionalnom stanju umjetnika, čime se boje prikazuju kao snažan alat za izražavanje unutarnjih stanja i osobnih promjena.

Surrealizam je otvorio nove načine korištenja boja, često koristeći kombinacije koje su u suprotnosti s realnošću kako bi izazvali osjećaj nelagode, misterije ili čuda. Salvador Dalí, na primjer, koristio je kontrastne boje kako bi stvorio nadrealne pejzaže koji se doimaju istovremeno poznato i strano. Njegove slike često kombiniraju hladne plave nijanse sa žarkim crvenim i narančastim tonovima, što može izazvati osjećaj tjeskobe, ali i fascinacije kod promatrača. Boje u nadrealizmu koriste se kao sredstvo za izazivanje emocionalnog odgovora koji nadilazi logiku i racionalnost, čime omogućuju dublje istraživanje podsvjesnih slojeva uma.

U apstraktnom ekspresionizmu, umjetnici poput Marka Rothka koristili su boje na posve drugačiji način, često istražujući učinke velikih, jednoličnih površina boje na ljudsku psihu. Rothko je vjerovao da boje same po sebi mogu prenijeti duboke emocije, i zato je stvarao monumentalna platna s jednostavnim, ali intenzivnim površinama crvene, plave, žute ili crne boje. Njegove slike često izazivaju osjećaj introspekcije, pa čak i duhovne uzvišenosti, jer se promatrač suočava s intenzivnom prisutnošću boje koja potiče meditativno stanje. Psihologija boja kod Rothka dolazi do izražaja kroz čistu emocionalnu snagu boje, bez potrebe za oblikom ili figurom.

Psihologija boja i dalje ima snažan utjecaj na suvremeno slikarstvo, a umjetnici je koriste kako bi se povezali s gledateljima na emocionalnoj razini. U današnjem svijetu, gdje je izražavanje individualnosti i identiteta ključno, boje su postale simbol osobnosti i izraza. Boje mogu prenijeti tjeskobu, sreću, bijes ili nostalgiju, i one su alat kojim umjetnici komuniciraju svoja unutarnja stanja. Mnogi suvremeni umjetnici koriste boje svjesno kako bi izazvali određene osjećaje ili izrazili svoje stavove o društvenim temama. Na primjer, crvena se koristi za izražavanje opasnosti, bijesa ili strasti, dok plava može simbolizirati smirenost, mudrost ili usamljenost. Žuta boja može izazvati osjećaj sreće, optimizma ili čak ljubomore, dok zelena često ima poveznice s prirodom, ali i s ljubomorom ili zavisti.

Psihologija boja u slikarstvu složen je i bogat fenomen koji se temelji na znanju, intuiciji i osjetljivosti umjetnika. Kroz povijest umjetnosti, umjetnici su istraživali različite načine korištenja boja, od simbola i realizma, do apstrakcije i emocionalne ekspresije. Boje nisu samo sredstvo za prikazivanje svijeta, već i za stvaranje vlastitog univerzuma osjećaja i značenja koji promatrača poziva na dublje iskustvo. Umjetnost boja, osim vizualnog aspekta, može utjecati na emocionalna stanja, psihološke reakcije i duboka introspektivna iskustva, što čini boje neizostavnim dijelom razumijevanja slikarstva kao načina ljudskog izraza.
LD

Umjetnice koje su oblikovale povijest


zene u slikarstvu1

Umjetnost kroz povijest često je bila prostor u kojem su dominirali muškarci, s rijetkim izuzecima žena koje su uspjele steći priznanje u svojoj generaciji. Iako su žene u različitim razdobljima bile prisutne u svijetu umjetnosti, njihov se doprinos često zanemarivao ili potpuno ignorirao, a njihova imena ostala su u sjeni poznatih muških slikara. Ipak, kroz stoljeća su se pojavile umjetnice koje su, unatoč svim preprekama i ograničenjima, stvorile djela koja su promijenila tok povijesti umjetnosti. Ova priča o ženama u slikarstvu priča je o borbi za priznanje, oduševljenju stvaranjem i neiscrpnoj posvećenosti umjetnosti, koja je unatoč svemu prevladala. Na primjerima različitih umjetnica, od talijanske renesanse do modernog doba, otkrit ćemo kako su žene doprinijele oblikovanju umjetničkog kanona, i kako su njihove vizije i kreativnost postale nezaobilazni dio povijesti.

Jedna od prvih žena koja je stekla značajnu ulogu u umjetničkom svijetu bila je Artemisia Gentileschi, talijanska barokna slikarica koja je postala poznata po svojim dramatičnim i moćnim prikazima ženskih likova. U vrijeme kada su žene imale vrlo ograničen pristup obrazovanju i javnom životu, Gentileschi je prošla kroz izuzetno težak put da bi postala cijenjena umjetnica. Kao kći poznatog slikara Orazija Gentileschija, ona je već u ranoj dobi pokazala talent, ali njen je život obilježio težak skandal zbog silovanja koje je doživjela od svog učitelja, Agostina Tassija. Gentileschi je odlučila iznijeti svoje iskustvo na sud, čime je postala jedna od prvih žena u povijesti koja je javno progovorila o nasilju koje je pretrpjela. Ova hrabrost u privatnom životu očitovala se i u njenim slikama, gdje su junakinje poput Judite i Suzane prikazane snažno i moćno, daleko od pasivnih ženskih figura karakterističnih za barokno slikarstvo. Njen rad utjelovljuje ideju da umjetnost može biti sredstvo osobnog izražavanja, ali i način za suočavanje s traumama te osnaživanje žena.

U 18. stoljeću, francuska slikarica Élisabeth Vigée Le Brun stekla je status jedne od najpoznatijih portretistica svog vremena. Bila je dvorska slikarica kraljice Marije Antoanete, a njeni su portreti s dvora postali simbol raskoši i elegancije francuskog plemstva. Vigée Le Brun bila je nevjerojatno produktivna; naslikala je više od 600 portreta i brojnih povijesnih scena tijekom svoje karijere. Zanimljivo je da je, unatoč ograničenjima društva koje je marginaliziralo žene, ona uspjela ne samo preživjeti turbulentne političke promjene svojeg vremena već i očuvati vlastiti stil koji je postao prepoznatljiv i cijenjen. Njeni portreti odišu nježnošću i prirodnošću, čime je nastojala prikazati ženstvenost kao nešto pozitivno i uzvišeno, ali i kao znak unutarnje snage. Vigée Le Brun, koja je imala tu sreću da stekne obrazovanje i izgradi karijeru u jednom izrazito konzervativnom društvenom kontekstu, dala je veliki doprinos postavljanju žena u poziciju ravnopravne umjetničke snage.

S početkom 20. stoljeća, umjetnički se svijet drastično mijenjao, a žene su počele sve više tražiti svoje mjesto u avangardnim pokretima. Jedna od najistaknutijih umjetnica tog vremena bila je Frida Kahlo, meksička slikarica koja je kroz svoje slike izrazila duboko osobne teme i proširila mogućnosti umjetničkog izražavanja. Kahlo je često istraživala identitet, bol i ljubav u svom radu, koristeći svoj autoportret kao sredstvo introspekcije i otpora društvenim normama. Rođena u Meksiku početkom 20. stoljeća, Kahlo je cijeli život patila od posljedica teške nesreće i kroničnih zdravstvenih problema, ali je kroz svoj rad kanalizirala fizičku i emocionalnu bol u jedinstvena umjetnička djela. Njeni su portreti često prožeti simbolikom meksičke kulture i naglašenim feminističkim motivima. Danas se Kahlo smatra simbolom borbe za prava žena i LGBTQ+ zajednice, ali i uzorom za sve umjetnike koji kroz svoj rad izražavaju osobne i društvene konflikte.

Još jedna žena koja je ostavila dubok trag u modernom slikarstvu bila je Georgia O’Keeffe, poznata kao „majka američkog modernizma“. Njeni radovi, koji često prikazuju apstraktne prikaze cvjetova, krajolika i arhitektonskih oblika, odražavaju spoj prirodne ljepote i apstrakcije, što je bilo izuzetno inovativno u njezino doba. O’Keeffe je razvila jedinstveni stil koji je bio u kontrastu s dominantnim europskim avangardnim pokretima, i uspjela je nametnuti svoj stil kao simbol američke umjetničke neovisnosti. U njenom radu često se ističe naglašena senzualnost i intimnost, zbog čega su njeni prikazi cvjetova postali simboli ženstvenosti i duhovnosti. Kroz svoj rad, O’Keeffe je redefinirala pojam „ženske umjetnosti“ i dokazala da žene mogu stvarati složene, apstraktne slike koje nisu samo dekorativne, već i intelektualno zahtjevne. Njena upornost i vizija otvorile su vrata mnogim mladim umjetnicama u Americi, inspirirajući ih da slijede svoje jedinstvene umjetničke vizije.

Tijekom 20. stoljeća, umjetnički se svijet sve više otvarao ženama, a umjetnice su počele aktivno sudjelovati u različitim avangardnim pokretima kao što su kubizam, ekspresionizam, nadrealizam i apstraktni ekspresionizam. Lee Krasner, primjerice, bila je ključna figura apstraktnog ekspresionizma u Americi i jedna od prvih žena koja se pridružila tom pokretu. Unatoč tome što je često ostala u sjeni svog supruga, Jacksona Pollocka, Krasner je razvila vlastiti stil koji se odlikovao bogatstvom boja i dinamičnim potezima. Njena umjetnost izražava energiju i spontanost karakteristične za apstraktni ekspresionizam, ali i naglašava njezinu jedinstvenu osjetljivost prema boji i kompoziciji. Iako je Krasner tijekom života često bila percipirana kroz prizmu Pollockova uspjeha, danas se njeni radovi prepoznaju kao važan doprinos američkom modernizmu. Krasner je svojim radom otvorila vrata za generacije umjetnica koje su slijedile i pomogla legitimirati ulogu žene u apstraktnom slikarstvu.

Joan Mitchell, još jedna velika umjetnica apstraktnog ekspresionizma, prepoznata je po svojoj strastvenoj i snažnoj upotrebi boja i gestualnih poteza kistom. Mitchell je kroz svoje slike često istraživala emocionalna i intimna iskustva, stvarajući kompozicije koje su prožete energijom i intenzitetom. Za razliku od mnogih svojih suvremenika, Mitchell je uspješno izgradila karijeru bez nužnosti kompromisa s tržištem ili kritičarima, i tako postala uzorom umjetnicama koje žele zadržati umjetničku slobodu. Njen rad, koji se temelji na impresijama pejzaža, prirode i unutarnjih emocija, utjecao je na razvoj apstraktnog slikarstva te otvorio prostor za eksperimentiranje ženama koje su težile izražavanju kroz nefigurativni jezik umjetnosti.

Jedna od najsuvremenijih umjetnica koja je revolucionirala pristup slikarstvu je Cindy Sherman, koja kroz autoportretiranje istražuje složene aspekte identiteta, društvenih uloga i percepcije žene u medijima. Sherman je kroz svoj rad istraživala stereotipe o ženama, koristeći maskiranje i kostimiranje kako bi prikazala različite ženske uloge u društvu, od hollywoodskih diva do običnih žena iz svakodnevnog života. Njeni radovi postali su ikonični u svijetu suvremene umjetnosti jer se kritički osvrću na način na koji društvo interpretira i predstavlja žene. Sherman je postala pionirka u korištenju fotografije kao umjetničkog medija za istraživanje identiteta, čime je ujedno redefinirala što može značiti biti umjetnik. Njeni su radovi potaknuli duboke rasprave o identitetu, percepciji i ulozi žene u društvu te postali referentna točka za feminističku umjetnost.

Kroz povijest, svaka od ovih umjetnica unijela je nešto jedinstveno u svijet umjetnosti, otvarajući put i inspiraciju budućim generacijama. Iako su se susretale s preprekama, njihova su djela uspjela preživjeti test vremena i ostati relevantna i danas. Njihova priča svjedoči o nevjerojatnoj hrabrosti, kreativnosti i odlučnosti, koja je svakoj od njih omogućila da izrazi svoj jedinstveni glas unutar svijeta umjetnosti. Žene poput Artemisie Gentileschi, Élisabeth Vigée Le Brun, Fride Kahlo, Georgie O’Keeffe, Lee Krasner, Joan Mitchell i Cindy Sherman pokazale su kako umjetnost može biti i refleksija društvenih promjena, i način izražavanja vlastite autonomije, i sredstvo za borbu protiv društvenih nepravdi. Njihova je prisutnost u povijesti umjetnosti neizbrisiva, a njihov utjecaj seže daleko izvan okvira platna.

Danas, žene u umjetnosti imaju više prilika nego ikada prije, ali borba za ravnopravnost još nije završena. Ipak, gledajući na povijest i naslijeđe ovih pionirki, možemo biti sigurni da će umjetnice nastaviti oblikovati budućnost umjetnosti s jednakom strašću i kreativnošću. U modernom svijetu, njihova djela služe kao nadahnuće za nove generacije umjetnica i umjetnika, podsjećajući nas na neiscrpnu moć stvaranja, koja je svojstvena svakom ljudskom biću, bez obzira na spol.

LD

HDLU Zagreb raspisuje natječaj za upis novih članova u 2025. godini


HDLU Zagreb natjecaj clanovi 2025

HDLU Zagreb raspisuje natječaj za upis novih članova, profesionalnih likovnih umjetnika u 2025. godini, koji traje do 5. 1. 2025.

Za pristup natječaju, potrebno je na mail udruge Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. poslati molbu sa slijedećim podacima:

1./ Životopis umjetnika sa popisom dosadašnjeg umjetničkog obrazovanja i umjetničkog djelovanja (skupne i samostalne izložbe), uz skeniranu diplomu, datum rođenja, mail adresu i adresu web stranice ako je umjetnik ima. Prilažu se i fotografije do 10 karakterističnih likovnih djela u attachmentu maila, uz natječajnu molbu, te dokaz o državljanstvu (ili o prebivalištu). Ove godine prednost kod upisa će imati umjetnici kojima trebaju strukovne potvrde za profesionalne likovne umjetnike.

2./ Za umjetnike koji nemaju diplomu, uz detaljan popis umjetničkog djelovanja u zadnjih pet godina, potrebno je također priložiti i portfolio sa radovima umjetnika, koji može biti u virtualnom obliku kao web stranica ili 10-ak karakterističnih likovnih radova na fotografijama, priloženim uz životopis u attachmentu maila. Strukovnih izložbi u relevantnim domaćim galerijama treba biti najmanje 3 samostalne i/ili pet skupnih žiriranih u posljednjih pet godina.

----------------------------------------------------------------

Primljeni umjetnici koji zadovolje natječajne kriterije su obavezni platiti godišnju članarinu za godinu dana unaprijed od trenutka upisa u udrugu, koja iznosi 20 eura i kad je plate, tada će biti upisani u Registar članova HDLU Zagreb, te će dobiti potvrdu o članstvu i člansku iskaznicu sa kojom ostvaruju besplatan ulaz ili popust u većini domaćih galerija i muzeja. Osim godišnje članarine od 20 eura, u udruzi se ništa drugo ne plaća, sve potvrde i sudjelovanje u aktivnostima udruge za članove su besplatni.

Temeljem Članka 10. Statuta HDLU Zagreb, članom HDLU Zagreb se postaje upisom u Popis članova koji vodi predsjednik/ica udruge. Interni Popis članova nije javan, vodi se elektronički i obavezno sadrži podatke o osobnom imenu člana, OIB-u, datumu rođenja, datumu pristupanja udruzi, te adresu stanovanja, broj telefona, mail adresu i adresu web stranice ako je član ima.

Komisija za prijem novih članova nije dužna obrazlagati svoje odluke pristupnicima natječaja.

 

Povlastice, prava i dužnosti koje imaju članovi HDLU Zagreb

1./ HDLU Zagreb ima Status strukovne umjetničke udruge, koja je ovlaštena od Ministarstva kulture i medija da umjetnicima izdaje potvrde za porezne olakšice, što se može vidjeti na Popisu strukovnih umjetničkih udruga Ministarstva kulture i medija RH, pod rednim brojem 22:

https://min-kulture.gov.hr/pristup-informacijama-16/popis-umjetnickih-strukovnih-udruga-na-temelju-cijih-potvrda-se-ostvaruju-porezne-olaksice/6367

2./ Osim potvrda za porezne olakšice, HDLU Zagreb kao strukovna udruga svojim članovima piše različita strukovna mišljenja i Pisma preporuke za dobijanje ateljea, za mirovinski dodatak za profesionalne umjetnike, za dobijanje nekog posla ili angažmana, izložbenog prostora, umjetničke potpore, i sl.

3./ HDLU Zagreb svakog četvrtka u godini, a po potrebi i češće za svoje članove organizira Online savjetovalište za individualna savjetovanja sa umjetnicima o različitim strukovnim problemima.

Od ove godine posebno pokrećemo i ''Online savjetovalište za mlade vizualne umjetnike'' sa temama koje se mogu vidjeti na poveznici:

https://hdlu-zagreb.hr/savjetovaliste/

4./ Pomažemo umjetnicima kod organizacije njihovih samostalnih izložbi, također i kod promocije njihovih samostalnih izložbi na portalu ”Zagrebački likovni umjetnici”, portalu HDLU Zagreb, facebook stranici ”Zagrebački likovni umjetnici – HDLU Zagreb”, kao i u drugim medijima sa kojima surađujemo. Također mladi umjetnici do 35. godine starosti ako se učlane u HDLU Zagreb, u toku godine mogu dobiti jednu besplatnu likovnu recenziju povodom svoje samostalne izložbe.

5./ Članovi HDLU Zagreb imaju pravo besplatno sudjelovati na izložbama (‘realnim’ i virtualnim), edukativnim radionicama i ostalim aktivnostima u organizaciji HDLU Zagreb.

6./ Članovi HDLU Zagreb imaju pravo svoje strukovne tekstove i različite recenzije objavljivati na portalu ”Zagrebački likovni umjetnici” i pratećoj facebook stranici.

7./ Članovi HDLU Zagreb dobijaju savjetodavnu podršku na različitim natječajima za javne dotacije, kod osmišljavanja, predlaganja i provođenja kulturnih i umjetničkih projekata.

8./ Članovi po želji sudjeluju na Godišnjoj skupštini udruge i ostalim sastancima članova udruge, te su putem izvještaja transparentno informirani o stanju i problemima u udruzi.


U vezi svih dodatnih informacija, možete se javiti na mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

 

Krešimira Gojanović, predsjednica HDLU Zagreb
Robert Štimec, dopredsjednik HDLU Zagreb
098 429 278

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.