Rembrandt Harmenszoon van Rijn
Rembrandt Harmenszoon van Rijn, rođen 15. srpnja 1606. u Leidenu, jedna je od najslavnijih figura u povijesti umjetnosti. Njegov izvanredan talent i sposobnost da dočara ljudsku dušu kroz složene prikaze svjetla i sjene učinili su ga majstorom nizozemskog zlatnog doba. Njegov opus obuhvaća stotine slika, crteža i grafika, koje se bave različitim temama, od portreta i biblijskih scena do pejzaža i povijesnih prizora. Rembrandtova djela odlikuju se emocionalnom dubinom, tehničkom briljantnošću i sposobnošću da prenesu univerzalnu ljudsku priču.
Rođen u obitelji srednje klase, Rembrandt je bio deveto od desetero djece. Njegov otac bio je mlinar, a majka pekareva kći. Unatoč skromnim okolnostima, roditelji su mu omogućili solidno obrazovanje, prepoznajući njegovu darovitost. Pohađao je latinsku školu u Leidenu, a zatim se upisao na Sveučilište u Leidenu, gdje je pokazivao interes za humanističke znanosti. Ipak, njegova prava strast bila je slikarstvo, što ga je odvelo na put umjetnosti. Njegovo formalno umjetničko obrazovanje započelo je kod Jacoba van Swanenburgha, slikara poznatog po prikazima biblijskih scena i dramatičnom korištenju svjetla i sjene. Nakon tri godine kod Swanenburgha, Rembrandt je kratko studirao kod Pietera Lastmana u Amsterdamu, od kojeg je naučio umjetnost pripovijedanja kroz slike i naglašavanje emocionalnih trenutaka.
Već u ranim dvadesetima, Rembrandt je stekao reputaciju u Leidenu kao talentiran umjetnik. Radio je s kolegom Janom Lievensom, a njihova su djela pokazivala zavidnu zrelost i tehničku preciznost. No, Rembrandtova ambicija bila je veća od lokalne slave. Godine 1631. preselio se u Amsterdam, tadašnji centar trgovačke i kulturne moći. Njegov dolazak u grad obilježen je ubrzanim rastom karijere. Dobio je narudžbe za portrete i povijesne slike od bogatih klijenata, a 1634. oženio se Saskijom van Uylenburgh, nećakinjom uspješnog trgovca umjetninama. Njihov brak donio mu je financijsku stabilnost i pristup elitnim krugovima.
Rembrandtovi portreti iz ovog razdoblja pokazuju njegovu izvanrednu sposobnost da uhvati osobnost i emocije svojih subjekata. Njegova djela nisu bila idealizirana; umjesto toga, prikazivala su ljude sa svim njihovim manama i nesavršenostima, što ih je činilo nevjerojatno životnima. Korištenjem chiaroscura, tehnike koja ističe kontrast između svjetla i tame, stvorio je djela nevjerojatne dramatičnosti i dubine. Jedan od najpoznatijih primjera ove tehnike je njegovo remek-djelo "Čas anatomije doktora Tulpa" 
iz 1632. godine. Slika je postala simbol njegove sposobnosti da ujedini znanstvenu preciznost i emotivni narativ.
Unatoč profesionalnim uspjesima, Rembrandtov privatni život bio je obilježen tragedijama. Njegova supruga Saskija preminula je 1642. godine, nakon što su izgubili troje djece u ranoj dobi. Njihov jedini preživjeli sin, Titus, postao je Rembrandtova najveća radost, ali gubitak Saskije ostavio je dubok trag na umjetniku. Njegov stil se promijenio, postajući introspektivniji i mračniji. Tijekom ovog razdoblja nastala je jedna od njegovih najpoznatijih slika, "Noćna straža". Ova monumentalna grupna kompozicija
revolucionirala je tradicionalni žanr grupnog portreta svojim dinamičnim rasporedom likova i dramatičnim korištenjem svjetlosti. Iako je djelo sada cijenjeno kao jedno od najvećih remek-djela, u to je vrijeme izazvalo podijeljene reakcije zbog odstupanja od konvencija.
Rembrandtov financijski status pogoršao se sredinom 1640-ih i 1650-ih. Njegov skupi način života, kao i pad broja narudžbi, doveli su do dugova. Godine 1656. bio je prisiljen proglasiti bankrot, a njegova je imovina, uključujući zbirku umjetnina i osobnih predmeta, prodana na dražbi. Usprkos tome, Rembrandt je nastavio stvarati nevjerojatna djela. Njegove kasnije slike, poput "Povratak izgubljenog sina", pokazuju duboku empatiju i duhovnu dimenziju. Njegov stil postao je slobodniji, s debljim potezima kista i teksturalnom slojevitošću, naglašavajući emocionalnu snagu slike.
Tijekom kasnijih godina života, Rembrandt se suočavao s osobnim gubicima i društvenim izolacijama. Njegova ljubavnica Hendrickje Stoffels preminula je 1663., a njegov sin Titus 1668. godine. Rembrandt je umro godinu dana kasnije, 1669., ostavivši iza sebe izvanredno umjetničko nasljeđe. Njegova djela nisu bila u potpunosti cijenjena u trenutku njegove smrti, ali tijekom 18. i 19. stoljeća njegova slava je rasla, a danas se smatra jednim od najvećih umjetnika svih vremena.
Rembrandtov utjecaj na povijest umjetnosti nemjerljiv je. Njegova sposobnost da prikaže ljudsku dušu i da eksperimentira s tehnikama svjetla i sjene otvorila je nove mogućnosti za umjetnike. Njegovi portreti i autoportreti pružaju intiman pogled u unutarnji svijet subjekata i autora, dok njegove povijesne i biblijske slike istražuju univerzalne teme oprosta, milosrđa i iskupljenja. Njegove gravure, nadaleko cijenjene zbog tehničke virtuoznosti i inovacija, postavile su nove standarde u grafičkoj umjetnosti.
Rembrandtova umjetnost nije samo tehnička briljantnost; ona je ljudska priča. Kroz složene emocije, bogate teksture i majstorsku igru svjetlosti i sjene, Rembrandtove slike govore univerzalnim jezikom. Njegov život, obilježen osobnim tragedijama i profesionalnim trijumfima, odražava snagu umjetnosti da transcendira patnju i slavi ljudsko iskustvo. Rembrandt ostaje trajno relevantan, nadahnjujući generacije umjetnika i ljubitelja umjetnosti širom svijeta.
potpuno ga je preobrazila. Ova slika, sa svojim naglaskom na igru svjetlosti i boja, izazvala je u njemu duboko razumijevanje estetske snage koja nadilazi tradicionalnu reprezentaciju stvarnosti. Godine 1896. napustio je pravnu karijeru i preselio se u München kako bi se posvetio umjetnosti.
Prva potpuno apstraktna slika Kandinskog, naslikana 1913. godine, smatra se prekretnicom u povijesti umjetnosti. Bez prepoznatljivih oblika ili figura, ova je slika bila čista eksplozija boja, linija i oblika, koje su funkcionirale kao vizualni ekvivalent glazbe. Kandinsky je često koristio glazbene termine kako bi opisao svoje slike, nazivajući ih "improvizacijama" ili "kompozicijama". Smatrao je da, kao što glazba može prenijeti emocije bez riječi, tako i apstraktna umjetnost može komunicirati na razini koja nadilazi racionalno razumijevanje.