Izložba Klementine Schwarz Požgaj i Duška Šibla "TEATRALIJE"
vrijeme: 23.10.2024 u 19 sati
mjesto: Galerija Kranjčar, Kaptol 26, Zagreb
Izložba „Teatralije“, koja se otvara u galeriji Kranjčar, donosi izniman dijalog između dva umjetnika različitih generacija – Klementine Schwarz Požgaj, hrvatske karikaturistice s početka 20. stoljeća, i suvremenog slikara Duška Šibla. Ova nesvakidašnja kombinacija donosi zanimljivu usporedbu dvaju pristupa vizualnom izražavanju, ukazujući na specifične umjetničke afinitete svakog autora te na širok raspon emocija i tema koje obrađuju.
Klementine Schwarz Požgaj prikazuje radove koji se fokusiraju na portretiranje ljudi iz svakodnevnog života, ali i javnih figura, gdje kroz jednostavne linije i oštre karakterizacije često provlači ironični i satirični ton. Karikature prikazane na ovoj izložbi oslikavaju njezinu briljantnu sposobnost da sa samo nekoliko poteza perom prikaže suštinu lika, ističući karakterne crte koje se ne vide na prvu. Likovni izričaj Klementine ogleda se u preciznim linijama i jednostavnoj kompoziciji koja nosi snažnu poruku, uvijek oslonjenu na duboki smisao za humor, ali i kritiku društva. Njezine karikature, sa suptilnim nijansama portreta, podsjećaju nas na moć portretne umjetnosti u prepoznavanju ljudske suštine.
S druge strane, Duško Šibl nudi posve drugačiju interpretaciju figuralnog, fokusirajući se na apstraktnije oblike i ekspresivnije geste. Duškove slike u ovom kontekstu djeluje dinamično, pomalo mistično, s naglašenom igrom svjetla i sjene. Njegovo zanimanje za ljudsko tijelo i pokret dolazi do izražaja u ovoj kompoziciji, koja kao da slavi fluidnost i teatralnost svakodnevnih gesta. Šiblov pristup likovnoj formi naglašava senzualnost pokreta i transfiguraciju prostora, što je u snažnom kontrastu prema preciznim linijama i jasnim karakterizacijama Schwarz Požgaj. Njegova su djela, u kojoj se spajaju ekspresivnost i suptilnost, posebno relevantna u kontekstu suvremene umjetnosti, gdje se granice između realnog i apstraktnog neprekidno pomiču.
Ova izložba, spajajući djela Klementine Schwarz Požgaj i Duška Šibla, otvara prostor za promišljanje o vremenskom luku u kojem se mijenjala umjetnost karikature, ali i apstraktne interpretacije ljudske figure. S jedne strane, imamo povijesnu figuru koja je kroz karikaturu prenosila društvene komentare, a s druge strane suvremenog umjetnika koji kroz apstrakciju interpretira unutarnje psihološke stanja i dinamiku tijela. Oba autora, svaki na svoj način, istražuju esenciju ljudskog postojanja, pri čemu izložba „Teatralije“ postaje most između povijesne tradicije i suvremene umjetničke prakse.
Ova izložba poziva posjetitelje da sagledaju različite perspektive u prikazivanju ljudske figure i karaktera, a istovremeno pokazuje kako dva potpuno različita umjetnička izričaja mogu funkcionirati u harmoniji, stvarajući dijalog između prošlosti i sadašnjosti.
LD
Hrvatska karikaturistica Klementina Schwarz Požgaj rođena je 4. listopada 1896. u Zagrebu, potječući iz ugledne i imućne židovske obitelji. Kćer je Alberta Schwarza, građevinskog inženjera i poduzetnika, te Ane, rođene Friedman, koja je došla iz Bečkog Novog Mjesta u Austriji. Albert, Zagrepčanin, bio je prvi tehnički direktor novootvorenog Hrvatskog narodnog kazališta te je sudjelovao u njegovoj izgradnji i opremanju. Osim toga, radio je kao nadinženjer u Kraljevskom građevinskom odsjeku i bio profesor u Graditeljskoj stručnoj školi. Njegovo bogatstvo bilo je vidljivo po poreznim uplatama, a 1915. godine bio je jedan od najvećih poreznih obveznika u zagrebačkoj Židovskoj općini. Ana, Klementinina majka, bila je vlasnica krojačkog salona u kojem su izrađivani modeli odjeće, među ostalim i za reprezentativni zastor Vlahe Bukovca u HNK-u.
Klementina je nakon završetka školovanja u Ženskom liceju, 1916. godine upisala Kraljevsku višu školu za umjetnost i obrt, današnju Akademiju likovnih umjetnosti, gdje je imala priliku učiti od istaknutih umjetnika poput Bele Csikosa Sesije i Mencinija Clementa Crnčića. Istovremeno, na školu je došao Ljubo Babić, najprije kao pomoćni učitelj, a potom kao jedan od njezinih profesora tijekom cijelog njezina studija.
Nakon što je diplomirala 1920. godine kao jedna od prvih žena diplomantica, Klementina se udala za O. Bluhweissa i dobila sina. Međutim, taj brak nije uspio te se 1926. godine razvela. Drugi put se udala 1937. za arhitekta Zvonimira Požgaja i prešla na katoličanstvo, no ni to joj nije pomoglo tijekom NDH. Bila je evidentirana u Kartoteci židovskog znaka, ali nije preuzela oznaku. Zbog političkih uvjerenja njezina supruga, bili su progonjeni od ustaških vlasti i većinu vremena tijekom Drugog svjetskog rata proveli skrivajući se u Zagrebu.
Nakon rata, Klementina je nastavila raditi kao karikaturistica te je pet godina bila ravnateljica muzeja u Zadru. Njezini prvi radovi, pejzaži i mrtva priroda, bili su inspirirani impresionizmom, dok se kasnije okrenula portretnoj karikaturi, crtajući umjetnike, političare, skitnice, kavanske posjetitelje i prolaznike. Njena karikatura Miroslava Krleže, obiteljskog prijatelja, ostala je posebno zapažena.
Klementina je svoju prvu samostalnu izložbu imala 1919. godine na Gospodarićevu kupalištu na Savi, koja je bila veliki uspjeh. Njezina djela toliko su se svidjela njezinom profesoru Ljubi Babiću da joj je predložio izložbu u zagrebačkom Salonu Ullrich. Drugu izložbu imala je 1932. godine u Zagrebu. Iako je privukla velik interes publike, kritike su bile oštre. Čak ju je kritizirao i njezin profesor Babić u Obzoru, zbog njezine sklonosti prema sladunjavim motivima, što je Klementina voljela, ali je potom počela crtati svoje kolege i profesore "s dozom ljute ironije". Kritičari su joj zamjerali neujednačenost kvalitete, no kritičar Vladimir Ciprin vratio joj je dignitet objavivši razgovor s njom i njenu karikaturu na naslovnici časopisa 15 dana. Godinu kasnije, izlagala je u Beogradu.
Izlagala je i u Zadru 1946., a retrospektivna izložba njezinih radova održana je 1975. godine u Zagrebu. Godine 1978. i 1980. izlagala je u HNK-u seriju karikatura scenskih umjetnika. Bila je članica ULUPUH-a i ULUH-a od 1945., a od 1948. sudjelovala je na mnogim važnim izložbama. Dio njezinih crteža pohranjen je u arhivu Zavoda za književnost i teatrologiju HAZU te u zbirci dr. Josipa Kovačića u Zagrebu.
U isto vrijeme kad i Klementina, karikaturom se bavila i Anka Krizmanić, istaknuta slikarica, ilustratorica i grafičarka, koja je također rođena 1896. godine. Krizmanićka je bila poznatija u javnosti, dok je Klementinino djelo dobilo šire priznanje tek 2009. godine u knjizi Frane Dulibića "Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940.".
Klementina Schwarz Požgaj preminula je 25. svibnja 1982. godine u Zagrebu, a pokopana je na židovskom groblju na Mirogoju.
Duško Šibl rođen je 1951. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1977. godine, studirajući komparativnu književnost i povijest umjetnosti.
Slikarsku karijeru započeo je u Londonu, gdje je 1982. završio studij na Byam Shaw School of Art, a 1986. magistrirao na prestižnom Royal College of Art. Njegov umjetnički rad odvija se između tri grada: Zagreba, Londona i Opatije. Od 1982. godine samostalno izlaže te sudjeluje na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i diljem Europe. Jedan od najvažnijih trenutaka u njegovoj međunarodnoj karijeri dogodio se 1985. godine, kada je reprodukcija njegove tempere "Bez naslova" objavljena na naslovnici londonskog vodiča za izložbe i galerije. Također, dva njegova djela izabrana su za prestižni Pirellijev kalendar 1986., u sklopu suradnje s umjetničkim direktorom Martynom Walshom i fotografom Bertom Sternom.
Te je godine izlagao na Drugom međunarodnom sajmu suvremene umjetnosti u londonskom Olympia Exhibition Hallu, a prvu veliku monografsku izložbu u Hrvatskoj održao je u zagrebačkoj Galeriji Forum, uz predgovor profesora Petera de Francije. U Dubrovniku je svoju prvu samostalnu izložbu imao 1988. godine, a u tom je gradu izlagao gotovo svake godine, stekavši prepoznatljivost u njegovoj kulturnoj sceni.
Tijekom Domovinskog rata, Šibl je proveo duže vrijeme u Dubrovniku, slikajući prizore grada i prirode. U razgovoru s novinarima prisjetio se tog perioda, spominjući kako se počeo baviti krajolicima, usprkos tome što je ranije bio usredotočen na ljudsku figuru. Istaknuo je i kako je pod utjecajem mediteranske palete umjetnika poput Masle i Pulitike, njegove boje postale živopisnije i sunčanije.
Godine 1996. ponovno je izlagao u Galeriji Forum, ovaj put s 25 radova u ulju, pastelu i ugljenu, što je bila zapažena izložba. Njegov rad popratili su eseji Tonka Maroevića, Saše Vereša i Guida Quiena. Godinu kasnije, u dubrovačkoj Galeriji Kazališta Marin Držić, predstavio je ciklus "Tijela u pokretu", radove koje je stvarao u intenzivnom višemjesečnom radu.
U novijem razdoblju, Šibl se posvetio slikanju ulja na platnima velikih dimenzija, potvrđujući svoj status na domaćoj sceni, ali i održavajući prepoznatljiv europski izričaj.
vrijeme: 18.10.2024 u 19 sati