Izložba Klementine Schwarz Požgaj i Duška Šibla "TEATRALIJE"

 


teatralije izlozba
vrijeme: 23.10.2024 u 19 sati
mjesto: Galerija Kranjčar, Kaptol 26, Zagreb

Izložba „Teatralije“, koja se otvara u galeriji Kranjčar, donosi izniman dijalog između dva umjetnika različitih generacija – Klementine Schwarz Požgaj, hrvatske karikaturistice s početka 20. stoljeća, i suvremenog slikara Duška Šibla. Ova nesvakidašnja kombinacija donosi zanimljivu usporedbu dvaju pristupa vizualnom izražavanju, ukazujući na specifične umjetničke afinitete svakog autora te na širok raspon emocija i tema koje obrađuju.

Klementine Schwarz Požgaj prikazuje radove koji se fokusiraju na portretiranje ljudi iz svakodnevnog života, ali i javnih figura, gdje kroz jednostavne linije i oštre karakterizacije često provlači ironični i satirični ton. Karikature prikazane na ovoj izložbi oslikavaju njezinu briljantnu sposobnost da sa samo nekoliko poteza perom prikaže suštinu lika, ističući karakterne crte koje se ne vide na prvu. Likovni izričaj Klementine ogleda se u preciznim linijama i jednostavnoj kompoziciji koja nosi snažnu poruku, uvijek oslonjenu na duboki smisao za humor, ali i kritiku društva. Njezine karikature, sa suptilnim nijansama portreta, podsjećaju nas na moć portretne umjetnosti u prepoznavanju ljudske suštine.

S druge strane, Duško Šibl nudi posve drugačiju interpretaciju figuralnog, fokusirajući se na apstraktnije oblike i ekspresivnije geste. Duškove slike u ovom kontekstu djeluje dinamično, pomalo mistično, s naglašenom igrom svjetla i sjene. Njegovo zanimanje za ljudsko tijelo i pokret dolazi do izražaja u ovoj kompoziciji, koja kao da slavi fluidnost i teatralnost svakodnevnih gesta. Šiblov pristup likovnoj formi naglašava senzualnost pokreta i transfiguraciju prostora, što je u snažnom kontrastu prema preciznim linijama i jasnim karakterizacijama Schwarz Požgaj. Njegova su djela, u kojoj se spajaju ekspresivnost i suptilnost, posebno relevantna u kontekstu suvremene umjetnosti, gdje se granice između realnog i apstraktnog neprekidno pomiču.

Ova izložba, spajajući djela Klementine Schwarz Požgaj i Duška Šibla, otvara prostor za promišljanje o vremenskom luku u kojem se mijenjala umjetnost karikature, ali i apstraktne interpretacije ljudske figure. S jedne strane, imamo povijesnu figuru koja je kroz karikaturu prenosila društvene komentare, a s druge strane suvremenog umjetnika koji kroz apstrakciju interpretira unutarnje psihološke stanja i dinamiku tijela. Oba autora, svaki na svoj način, istražuju esenciju ljudskog postojanja, pri čemu izložba „Teatralije“ postaje most između povijesne tradicije i suvremene umjetničke prakse.

Ova izložba poziva posjetitelje da sagledaju različite perspektive u prikazivanju ljudske figure i karaktera, a istovremeno pokazuje kako dva potpuno različita umjetnička izričaja mogu funkcionirati u harmoniji, stvarajući dijalog između prošlosti i sadašnjosti.
LD

Klementina PogajHrvatska karikaturistica Klementina Schwarz Požgaj rođena je 4. listopada 1896. u Zagrebu, potječući iz ugledne i imućne židovske obitelji. Kćer je Alberta Schwarza, građevinskog inženjera i poduzetnika, te Ane, rođene Friedman, koja je došla iz Bečkog Novog Mjesta u Austriji. Albert, Zagrepčanin, bio je prvi tehnički direktor novootvorenog Hrvatskog narodnog kazališta te je sudjelovao u njegovoj izgradnji i opremanju. Osim toga, radio je kao nadinženjer u Kraljevskom građevinskom odsjeku i bio profesor u Graditeljskoj stručnoj školi. Njegovo bogatstvo bilo je vidljivo po poreznim uplatama, a 1915. godine bio je jedan od najvećih poreznih obveznika u zagrebačkoj Židovskoj općini. Ana, Klementinina majka, bila je vlasnica krojačkog salona u kojem su izrađivani modeli odjeće, među ostalim i za reprezentativni zastor Vlahe Bukovca u HNK-u.

Klementina je nakon završetka školovanja u Ženskom liceju, 1916. godine upisala Kraljevsku višu školu za umjetnost i obrt, današnju Akademiju likovnih umjetnosti, gdje je imala priliku učiti od istaknutih umjetnika poput Bele Csikosa Sesije i Mencinija Clementa Crnčića. Istovremeno, na školu je došao Ljubo Babić, najprije kao pomoćni učitelj, a potom kao jedan od njezinih profesora tijekom cijelog njezina studija.

Nakon što je diplomirala 1920. godine kao jedna od prvih žena diplomantica, Klementina se udala za O. Bluhweissa i dobila sina. Međutim, taj brak nije uspio te se 1926. godine razvela. Drugi put se udala 1937. za arhitekta Zvonimira Požgaja i prešla na katoličanstvo, no ni to joj nije pomoglo tijekom NDH. Bila je evidentirana u Kartoteci židovskog znaka, ali nije preuzela oznaku. Zbog političkih uvjerenja njezina supruga, bili su progonjeni od ustaških vlasti i većinu vremena tijekom Drugog svjetskog rata proveli skrivajući se u Zagrebu.

Nakon rata, Klementina je nastavila raditi kao karikaturistica te je pet godina bila ravnateljica muzeja u Zadru. Njezini prvi radovi, pejzaži i mrtva priroda, bili su inspirirani impresionizmom, dok se kasnije okrenula portretnoj karikaturi, crtajući umjetnike, političare, skitnice, kavanske posjetitelje i prolaznike. Njena karikatura Miroslava Krleže, obiteljskog prijatelja, ostala je posebno zapažena.

Klementina je svoju prvu samostalnu izložbu imala 1919. godine na Gospodarićevu kupalištu na Savi, koja je bila veliki uspjeh. Njezina djela toliko su se svidjela njezinom profesoru Ljubi Babiću da joj je predložio izložbu u zagrebačkom Salonu Ullrich. Drugu izložbu imala je 1932. godine u Zagrebu. Iako je privukla velik interes publike, kritike su bile oštre. Čak ju je kritizirao i njezin profesor Babić u Obzoru, zbog njezine sklonosti prema sladunjavim motivima, što je Klementina voljela, ali je potom počela crtati svoje kolege i profesore "s dozom ljute ironije". Kritičari su joj zamjerali neujednačenost kvalitete, no kritičar Vladimir Ciprin vratio joj je dignitet objavivši razgovor s njom i njenu karikaturu na naslovnici časopisa 15 dana. Godinu kasnije, izlagala je u Beogradu.

Izlagala je i u Zadru 1946., a retrospektivna izložba njezinih radova održana je 1975. godine u Zagrebu. Godine 1978. i 1980. izlagala je u HNK-u seriju karikatura scenskih umjetnika. Bila je članica ULUPUH-a i ULUH-a od 1945., a od 1948. sudjelovala je na mnogim važnim izložbama. Dio njezinih crteža pohranjen je u arhivu Zavoda za književnost i teatrologiju HAZU te u zbirci dr. Josipa Kovačića u Zagrebu.

U isto vrijeme kad i Klementina, karikaturom se bavila i Anka Krizmanić, istaknuta slikarica, ilustratorica i grafičarka, koja je također rođena 1896. godine. Krizmanićka je bila poznatija u javnosti, dok je Klementinino djelo dobilo šire priznanje tek 2009. godine u knjizi Frane Dulibića "Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940.".

Klementina Schwarz Požgaj preminula je 25. svibnja 1982. godine u Zagrebu, a pokopana je na židovskom groblju na Mirogoju.

dusko siblDuško Šibl rođen je 1951. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1977. godine, studirajući komparativnu književnost i povijest umjetnosti.

Slikarsku karijeru započeo je u Londonu, gdje je 1982. završio studij na Byam Shaw School of Art, a 1986. magistrirao na prestižnom Royal College of Art. Njegov umjetnički rad odvija se između tri grada: Zagreba, Londona i Opatije. Od 1982. godine samostalno izlaže te sudjeluje na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i diljem Europe. Jedan od najvažnijih trenutaka u njegovoj međunarodnoj karijeri dogodio se 1985. godine, kada je reprodukcija njegove tempere "Bez naslova" objavljena na naslovnici londonskog vodiča za izložbe i galerije. Također, dva njegova djela izabrana su za prestižni Pirellijev kalendar 1986., u sklopu suradnje s umjetničkim direktorom Martynom Walshom i fotografom Bertom Sternom.

Te je godine izlagao na Drugom međunarodnom sajmu suvremene umjetnosti u londonskom Olympia Exhibition Hallu, a prvu veliku monografsku izložbu u Hrvatskoj održao je u zagrebačkoj Galeriji Forum, uz predgovor profesora Petera de Francije. U Dubrovniku je svoju prvu samostalnu izložbu imao 1988. godine, a u tom je gradu izlagao gotovo svake godine, stekavši prepoznatljivost u njegovoj kulturnoj sceni.

Tijekom Domovinskog rata, Šibl je proveo duže vrijeme u Dubrovniku, slikajući prizore grada i prirode. U razgovoru s novinarima prisjetio se tog perioda, spominjući kako se počeo baviti krajolicima, usprkos tome što je ranije bio usredotočen na ljudsku figuru. Istaknuo je i kako je pod utjecajem mediteranske palete umjetnika poput Masle i Pulitike, njegove boje postale živopisnije i sunčanije.

Godine 1996. ponovno je izlagao u Galeriji Forum, ovaj put s 25 radova u ulju, pastelu i ugljenu, što je bila zapažena izložba. Njegov rad popratili su eseji Tonka Maroevića, Saše Vereša i Guida Quiena. Godinu kasnije, u dubrovačkoj Galeriji Kazališta Marin Držić, predstavio je ciklus "Tijela u pokretu", radove koje je stvarao u intenzivnom višemjesečnom radu.

U novijem razdoblju, Šibl se posvetio slikanju ulja na platnima velikih dimenzija, potvrđujući svoj status na domaćoj sceni, ali i održavajući prepoznatljiv europski izričaj. 

Samostalna izložba slika "Mala" Pine Nikpalj Perović


mala objavavrijeme: 18.10.2024 u 19 sati
mjesto: Galerija Mjesnog odbora Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb


Izložba "Mala" slikarice Pine Nikpalj Perović, koja se uskoro otvara, obećava biti događaj koji će privući pažnju ljubitelja likovne umjetnosti. Ova prva samostalna izložba slikarice nosi posebno emotivno značenje, jer nije samo proslava njenog umjetničkog izraza, već i posveta roditeljima, koji su svojim postojanjem i podrškom oblikovali njen život i stvaralaštvo. Naziv izložbe "Mala" simbolički se odnosi na Pinin početak, na njene prve korake u svijetu umjetnosti, kada je kao dijete pokazivala sklonost prema crtanju i slikanju. Upravo ta veza s djetinjstvom i porodičnim vrijednostima prožima njene radove, stvarajući emotivni okvir za izložbu koja će zasigurno odjeknuti kod publike.

Pina Nikpalj Perović je umjetnica koja, unatoč tome što je nova na likovnoj sceni, pokazuje zrelost i razumijevanje likovnog jezika kroz bogatstvo tehnika i tema koje koristi u svojim radovima. Njezina platna odišu iskrenošću i dubokom ljubavlju prema prirodi, emocijama i svakodnevnim trenucima, a svaki potez kistom nosi težinu promišljene simbolike. Ova izložba ne donosi samo vizualnu ljepotu, već i priliku za kontemplaciju o prolaznosti, ljubavi i životu.

Jedan od ključnih elemenata Pininog stvaralaštva jest priroda, posebice cvjetni motivi, koji igraju značajnu ulogu u njenim slikama. U djelima poput Buket, Hortenzije i Usnula, umjetnica koristi cvjetne motive kako bi stvorila bogate vizualne simbole života, ljepote i prolaznosti. Cvijeće, koje se u povijesti umjetnosti često koristi kao simbol prolaznosti i smrtnosti, u Pininim radovima odiše životom i energijom. Kroz razigrane i vibrantne boje, cvjetovi u njenim slikama odišu nadom, ali i podsjećaju na kratkotrajnost momenta koje svakodnevno proživljavamo. U tim radovima osjeća se nasljeđe impresionizma, posebice radovi Claudea Moneta, koji je također istraživao sezonske promjene i svjetlost kroz motive vrtova i cvijeća. Pina se naslanja na te tradicije, ali u njenom radu prisutna je i snažna suvremenost, izražena kroz upotrebu boja i tekstura koje evociraju njezinu osobnu interpretaciju.

Osim cvijeća, značajan dio izložbe čine pejzaži i arhitektonski prikazi. U radovima poput Sveti Donat, Zadar i Crkva Gospa Loretska, Pina istražuje motiv dalmatinske arhitekture i kulturnog nasljeđa, spajajući elemente realističnog prikaza i impresionističkih tehnika. Ti radovi, prožeti nostalgijom i ljubavlju prema zavičaju, evociraju atmosferu tišine i spokoja. Kroz pažljivo odabrane boje i teksture, Pina uspijeva prenijeti ljepotu ne samo fizičkog prostora, već i emocionalne veze s tim mjestima. Ove slike kao da nas vode na putovanje kroz vrijeme, podsjećajući nas na važnost očuvanja kulturnog nasljeđa, ali i na duboku povezanost koju nosimo sa svojim korijenima.

Pina Nikpalj Perović se ne boji eksperimentirati s različitim tehnikama i stilovima, što je jasno vidljivo u njenim apstraktnim radovima. U djelima poput Petnaesta ura i Prolaz, umjetnica se okreće apstrakciji, stvarajući djela koja su više usmjerena na emocije nego na prikaz realnog svijeta. U tim radovima, apstraktni oblici i teksture pružaju gledatelju slobodu interpretacije, otvarajući prostor za refleksiju o prolaznosti vremena i ljudskog postojanja. Apstrakcija u ovim djelima evocira radove apstraktnih ekspresionista poput Jacksona Pollocka, ali s Pininom osobnom notom, koja daje osjećaj unutarnje tišine i meditacije. Rad Prolaz, primjerice, koristi leptire kao simbole transformacije i prolaska vremena, postavljene unutar apstraktnih, organskih oblika. Kroz bogatstvo tonova i dinamičnih poteza, Pina uspijeva prenijeti osjećaj nade, promjene i kretanja, dok istovremeno istražuje duboko intimne teme.

Njena sposobnost da kombinira različite stilove, od realizma do apstrakcije, čini ovu izložbu izuzetno raznolikom i vizualno bogatom. Dok su cvjetni motivi puni života i boje, njeni apstraktni radovi nose dublju filozofsku poruku, istražujući ljudsku egzistenciju i prolaznost. Upravo ta kombinacija različitih pristupa daje Pininoj izložbi bogatstvo koje privlači široku publiku – od onih koji uživaju u estetskoj ljepoti njenih realističnih radova, do onih koji traže dublje značenje u apstraktnim formama.

U jednom od najemotivnijih radova na izložbi, MALA, Pina koristi simboliku leptira i dječjeg lica kako bi prenijela poruku o nevinosti i prolaznosti djetinjstva. Ova slika, koja kombinira elemente realizma i fantazije, donosi osjećaj nostalgije, ali i nade. Leptiri kao simboli transformacije i slobode, zajedno s nježnim prikazom dječjeg lica, evociraju osjećaj krhkosti života, ali i njegove ljepote. Ova slika odražava temeljnu ideju cijele izložbe – slavljenje djetinjstva, transformacije i beskrajnog puta umjetničkog izražavanja.

Posebno je zanimljiv Pinin rad s motivima bicikla, kao što je prikazano u djelu Zadnji đir. Ova slika prikazuje bicikl na obali u trenutku zalaska sunca, s košarom punom cvijeća, evocirajući osjećaj slobode, radosti i jednostavnih užitaka života. Korištenje svijetlih, pastelnih tonova unosi u sliku osjećaj laganosti i mira, dok motiv bicikla simbolizira putovanje kroz život. Ovaj rad naslanja se na tradiciju simbolizma, gdje se svakodnevni predmeti koriste za izražavanje dubljih emocionalnih stanja i filozofskih ideja.

Pinin slikarski put, iako još uvijek u razvoju, već pokazuje zavidnu razinu zrelosti i tehničke vještine. Njena sposobnost da balansira između figurativnog i apstraktnog, između jednostavnih, svakodnevnih trenutaka i filozofskih tema, čini njenu izložbu Mala jedinstvenom. Svaki rad nosi sa sobom osobnu priču, ali istovremeno ostavlja prostor za interpretaciju, omogućujući svakom gledatelju da pronađe vlastito značenje u njenim slikama.

Ova izložba također nosi i duboko osobno značenje za Pinu, jer je posveta njenim roditeljima, koji su bili njezin izvor inspiracije i podrške. Njihova prisutnost osjeća se u svakom radu, bilo kroz nježnost cvjetnih motiva, ili kroz meditativnu tišinu pejzaža. Uz roditelje, Pina se kroz ovu izložbu zahvaljuje i svojoj obitelji – suprugu, djeci i kolegicama – koji su joj pružili neizmjernu podršku na njezinom umjetničkom putu. Upravo ta obiteljska ljubav i podrška prožima njene radove, dajući im dodatnu emotivnu snagu.

Izložba Mala obećava da će biti pravi događaj za sve ljubitelje umjetnosti, ali i za one koji traže dublju emotivnu povezanost s umjetničkim djelima. Svaka slika nosi sa sobom priču, a kroz svaki potez kistom Pina Nikpalj Perović dijeli dio svog života i svoje kreativne duše. Ova izložba nije samo umjetnički događaj, već i poziv na razmišljanje o vlastitim životnim trenucima, o prolaznosti, ljepoti svakodnevice i ljubavi koja nas okružuje.

LD

NOVA IZLOŽBA KONCERTNIH FOTOGRAFIJA "BEYOND SOUND VOL. 2" USKORO STIŽE U ROUTE 66 - ZAGREB


beyond sound v2
Izložba koncertnih fotografija "Beyond Sound Vol. 2" održava se u srijedu, 23. listopada 2024., od 19h na lokaciji kultne rockerske oaze Route 66 – Zagreb na adresi Paromlinska cesta 47.

Pod organizacijskom palicom Leonore Bedić (Ribek Artz) nadolazeći event nastavak je na prvotnu izložbu organiziranu u klubu Močvara u travnju 2024. kada je predstavljen nadolazeći val umjetničkog pokreta rock fotografije koja je nažalost u današnjem vremenu lagano „zaboravljena” i stavljena negdje po strani.

Izložbu podržava kulturno-umjetnički portal Ludvig dizajn, dok je za grafičko oblikovanje vizuala i ovoga puta zaslužna riječka kreativna digitalna agencija Divisyon. Autorica naslovne fotografije je Nika Kovačević.

Otvorenje izložbe kreće u 19h uz iznenađenje, odnosno live acoustic show jednog zagrebačkog kantautora čije se ime neće otkriti do samog otvorenja. Izložba će trajati sve do 06. studenog 2024., ulaz je besplatan, a na samoj izložbi predstavit će se 23 koncertne fotografije ovih talentiranih autorica i autora:

  • ANA PAVLOVIĆ - Yungblud
  • ANTONIO KOVAČEVIĆ ZURL - Dark Bis (Zabranjeno pušenje)
  • ELA PUSTAJEC - Crosses
  • IGOR CECELJA - CCLA - Brkovi su da se vole (07.09.2024. ŠRC Šalata)
  • IGOR DEŠIĆ - Dimmu Borgir, Rockstadt Extreme Fest 2024.
  • IGOR PAVLOVIĆ - Viagra boys
  • IVANA VLADOVIĆ - Asagraum, Heretic Feast, Boogaloo Zagreb, 2024.
  • JOSIP POČUČA (Atterion Photography) – Belphegor
  • JURICA CVITANIĆ – Gina Damjanović
  • KATARINA VUKOJA - Ricky Myers - Always Dedicated
  • LAURA OREŠIĆ – Jelusick
  • LEON BELOVARIĆ - Opća opasnost - Kamenski
  • MARIJA CVRLJE - Clash
  • MARKO SARIĆ - Infest @Pannonian Rock Festival
  • MARTINA MATAKOVIĆ - Marko Bošnjak
  • MATEA MARUŠIĆ - Paul Gilbert
  • NIKA KOVAČEVIĆ - Yungblud u Tvornici Kulture
  • NIKOLA KNEŽEVIĆ – Prljavo kazalište (CMC 200 festival, Slavonski Brod, Tvrđava Brod, 31.8.2019.)
  • PATRICIA BUTINA - Josipa Lisac
  • PATRICIJA FLIKAČ – Survived by Nothing
  • SUZANA SVEČNJAK - Damir Urban
  • ZG CRNJAK (By Marijana) – Yungblud
  • ŽELJKO JOVANOVIĆ - Let's go

OSVRT GRUPNE IZLOŽBE KONCERTNE FOTOGRAFIJE - BEYOND SOUND VOL. 2:

Tematika grupne izložbe koncertne fotografije ovoga puta okupila je 23 fotografkinje i fotografa koji se brinu za fotografiranje raznih glazbenih događanja i zbog njih vrlo rado uronimo u svijet u kojem se glazba i fotografija isprepliću u jedinstvenu formu umjetnosti s obzirom da je koncertna fotografija poseban podžanr profesionalne fotografije. I koncertni fotografi iznimno su cijenjeni, jer su na svakom koncertu jako bitne pripreme; iako postoje fotografkinje i fotografi kojima nije čak ni to potrebno jer „imaju to u sebi”, a tu veličinu vještine da se nabrojati jedva na prstima obje ruke.

Već smo u prethodnom osvrtu napisali kako koncertna fotografija često zavara ljude te pomisle kako je dovoljan samo jedan „klik” i gotovo! Međutim; daleko smo od istine. Svaki poznavatelj fotografije svjestan je da je za odličnu fotografiju potrebno uhvatiti pravi trenutak. Već smo pisali kako je prostor održavanja glazbenog događaja različit, stoga je potrebno doći uvijek ranije, ne zbog najbolje moguće lokacije za okidanje fotografija, nego i za upoznavanje samog prostora. Naime, koncertna fotografija često predstavlja neke tipične izazove poput formata – horizontalni ili vodoravni tijek, i kvadratni format koji često bude pun pogodak kao specifičan format kadra te ukoliko je osvjetljenje nešto lošije mogu dati ono nešto; autentičniji trenutak.

Autori nadolazeće izložbe pružaju višestruke raznovrsnosti te se iz njihovih umjetničkih radova jasno očitavaju „neobičnosti” zbog kojih se njihove fotografije izdvajaju od ostalih. Vidljivo je kako svi autori ističu novi pogled na stvaralaštvo rock fotografije te sami ističu da su svoje najbolje fotografije stvorili manje ili više nesvjesno i time daju do znanja da su više od pukog promatrača. Na taj način prepričavaju vizualnu priču prepunu emocija i ritma – i gdje njihov svijet sastavlja i povezuje svjetlo, sjene, boje, vibracije kao odu trenutcima u kojima protagonisti na fotografijama u malim dozama oslikavaju mini pokrete, mimike lica, ekstaze publike. To bi bilo više rečeno u filozofskom poimanju same definicije – odraz beskonačnih momenata kada glazba prestaje, a fotografija nastupa.

Velikim dijelom na fotografijama prevladavaju portreti i svaki od portreta iscrtavaju novu dimenziju u prostiranju prostora i plana koji se uključuje u priču kao popratna simfonija što dodatno dočarava prikazane elemente; manje i više skrivene u pozadini rekonstrukcije okoline, odnosno izvođača  i publike. Propitkivanje autorovih namjera je poruka u naglašavanju detalja koji nam jasno opisuju emocije; bilo da je riječ o ushitu, napetosti, pjeva li se o baladi ili je riječ o distopijskim lyricsima s jasnim porukama; sve to se s lakoćom da očitati na licima izvođača. Sljedeće što krasi i dostavlja u prvi plan je sama čistoća fotografija i kompozicije koje zajedno u igri svjetlosti-sjene u potpunosti dopunjuju dojam koji na promatračima ostavlja osjećaj kazališnog komada prenesenog na fotopapir.

Za primjer koristit ćemo naslovnu fotografiju mlade Nike Kovačević čija fotografija prikazuje glazbenika Yungbluda, gdje bilježi dinamičan trenutak tijekom izvedbe, nevjerojatno prenoseći energiju i emocije kroz pozu i izraz subjekta. Korištenje crno-bijele boje naglašava kontraste i detalje kao što su znoj i pokret, čime se povećava intenzitet scene. Njegove ispružene ruke stvaraju osjećaj povezanosti s publikom bez obzira što ona nije vidljiva na fotografiji, sugerirajući klimaktični trenutak. Izraz lica vjerojatno prenosi strast, uzbuđenje ili angažiranost, pojačavajući emocionalni učinak. Ćudljivo osvjetljenje stvara dramatičnu atmosferu, ističući subjekt na mekoj, zamućenoj pozadini. Gestualni jezik subjekta vjerojatno potiče osjećaj uključenosti, uvlačeći publiku u izvedbu.

Stoga Vas sve pozivamo da uronite zajedno s nama i autorima u njihov mali svemir velikog značaja u čijim svijetovima fotografije pišu nove epizode u nastajanjima i  postaju trajna uspomena za život s očitim predznacima da smo svi zajedno kao zajednica pokrenuli nešto novo, odvažno i autentično do boli – ukoliko se mogu tako izraziti.

Napisala: Magdalena Rikanović

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.