Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

Izložba slika Mercedes Bratoš „Odraz u ogledalu“

Društvo prijatelja dubrovačke starine, utorak 25. srpnja 2017. u 21 sat

Samostalna izložba slika dubrovačke umjetnice Mercedes Bratoš otvorit će se u Društvu prijatelja dubrovačke starine u utorak 25. srpnja 2017. u 21 sat. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti Andrea Batinić Ivanković.

Dubrovačka umjetnica Mercedes Bratoš stvorila je novi ciklus slika prožet dubokom i specifičnom osjećajnošću o svijetu i unutrašnjim stanjima svijesti kojima je inaugurirala vlastiti likovni jezik u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Izložba se sastoji od ukupno deset slika tehnikom akrila na platnu gdje je kroz slobodne kompozicije i likovnu materijalizaciju „osjetilnih trenutaka“ kistom i bojom na površini platna stvorila jedinstven opus čvrste morfološke strukture i stilske koherentnosti. Mercedes Bratoš izlaže djela u kojima se susreću dimenzije konačnosti i vječnosti uz prisutnost lucidnih varijacija vitalnih komponenti, a kojima je još jednom potvrdila svoj jedinstveni likovni izričaj.

Mercedes Bratoš

Iz predgovora katalogu kustosice Andree Batinić Ivanković: „Osjećajnost prožeta sjetom, nemirima i dvojbama, kao što je, na primjer vidljivo na slikama Svjetlo u tami, Utopija, Sjeta itd., anticipira slikaričine težnje da zaustavi struje prolaznosti u rijeci vremena koja taj napor nepovratno odnosi u dubokom i tamnom protjecanju kroz njezino slikarstvo kao iskonsku čežnju da problematizira temeljna pitanja vlastitog postojanja u osjećajima prolaznosti i spoznaji o apsurdnosti svakog ljudskog nastojanja da ispuni svoje duhovno „ja“. Na takvoj izrazito osjetilnoj komponenti, umjetnica je oblikovala vlastiti prostorno – vremenski teritorij nabijen patosom, meditativnim tišinama i harmoničnim modulacijama. Otkrivajući svoje unutarnje prostore Mercedes teži sintezi minulih trenutaka proizašlih iz dubine njezina bića, podsvjesnog i iracionalnog te iz vlastitog osjetilnog doživljaja svijeta i vizualizacije njegove stvarnosti poput „odraza u ogledalu“ s one druge strane.

Mercedes Bratoš

Mercedes Bratoš rođena je 1979. godine u Dubrovniku gdje je završila osnovnu i srednju Umjetničku školu „Luka Sorkočević“. Slikarstvo je diplomirala na Accademia di Belle Arti u Firenci, u klasi prof. Umberta Borella. Do sada je imala više samostalnih i skupnih izložbi u inozemstvu i u Hrvatskoj. Članica je HDLU-a i HULULK-a. Živi i stvara u Zagrebu i Dubrovniku.

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Web: www.mercedes-bratos.com

Odraz u ogledalu

Kao što u smislu oblikovanja traži osjetilnu i tjelesnu građu kojoj će dati oblik da bi izrazila nešto što se na bilo koji način tiče čovjeka i njegova mjesta u svijetu, tako je umjetnost upućena i prema svom promatraču koji je prirodno sazdan kao biće koje pomoću svojih osjetila može percipirati svijet oko sebe obavijen umjetnošću u svakom pogledu. Nedvojbeno je da je svaka umjetnost u prvom redu ogledalo svoga vremena, ali ne samo puki „odraz“, već anticipacija zbiljnosti. Slobodan odnos suvremene umjetnosti spram zbiljnosti danas se svodi na prepuštanje kultno – magijskom, religijski – simboličnom, dijabolično – kaotičnom pa čak i grotesknom doživljaju zbiljnosti kako bi se pobjeglo iz sadašnjosti i smirilo negdje u imaginarnom prostoru umjetničke zbilje. Svaki taj doživljaj zbiljnosti može se osjetiti gotovo na svakom djelu novoga ciklusa slika suvremene dubrovačke umjetnice Mercedes Bratoš. Također, postoji bogata skala oblika uništavanja ljudske, a i umjetnikove slobode bez koje zapravo i nema prave umjetnosti. Mnogostruka vezanost za ništavilo skrivena je tajna svakog subjektivizma i antropocentrizma i još dugo će potrajati „muke“ dok zaista ne dostignemo obzor drugačijeg svijeta. Ovakav pristup suvremenoj umjetnosti stoji sa svake strane pohvale ili pak pokude i to je naprosto pokušaj razumijevanja njezine bîti, a Mercedes je umjetnica koja je na sebi svojstven način uspjela zbiljnost ništavila provući kroz svaku svoju sliku bojom, linijom ili nazivom.

Mercedes Bratoš

Umjetnost nije tek uzvišeni čin ljudskog izražavanja, ona je zapravo sebi svojstveno razotkrivanje bîti ljepote, uspostava života u istini i slobodi uma. Upravo stoga je veza filozofije i umjetnosti osobito bliska – umjetnost oslobađa filozofiju kad je posrijedi svijet nadosjetilnoga, dok filozofija oslobađa umjetnost od njezine zatvorenosti u područje osjetilnoga. Kako to s pravom ističe Habermas, život bez umjetnosti nije moguć jer umjetnost je medij koji funkcionira kao sinonim za stvarnost. No, osvrnimo se na još jedan pristup umjetnosti. Kada govorimo o kraju svijeta, svršetku moderne, kraju Boga, razaranju uma i uspostavi bezumlja pa i o kraju umjetnosti, svi ti krajevi istovremeno predstavljaju predmetni horizont i filozofije i umjetnosti. Kada je posrijedi lijepo kod filozofije, možemo reći da filozofija i ne želi biti lijepa, jer ako bi tome težila kako navodi Kant, onda bi ona bila besmislica. Kraj umjetnosti, sasvim paradoksalno, označava da „biti lijepo“ postaje još veća besmislica. Stoga, slike Mercedes Bratoš nisu tu kako bi kod svakog promatrača izazvale ono lijepo, oku ugodno, one su tu kako bi, s jedne strane pokazale sposobnost umjetnice da reflektira zračenje vlastitog duha, a s druge, da upravo ono što možda naizgled djeluje besmisleno, razotkriju kao dubokoumno i prožeto svakim osjećajem ljepote rođenja i smrti kao sastavnim dijelom života od postojanja svijeta pa i same umjetnosti.

Mercedes Bratoš

Novi ciklus dubrovačke umjetnice prožet je dubokom i specifičnom osjećajnošću o svijetu i unutrašnjim stanjima svijesti kojima je inaugurirala vlastiti likovni jezik u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, izgrađen na doživljaju prolaznosti ljudskog postojanja u tragično fragmentiranom prostoru; na krhotinama sjećanja i fragilnim insertima vremena potkovanim osjećajem osebujne imaginacije proizašlim iz njezinih životnih epizoda kojima stvara prostore vlastite duhovnosti. Izlažući djela u kojima se susreću dimenzije konačnosti i vječnosti uz prisutnost lucidnih varijacija vitalnih komponenti, autorica je još jednom potvrdila svoj likovni izričaj osebujne poetske izražajnosti. U duhu autentičnog likovnog diskursa, Mercedes Bratoš izlaže djela oniričke stvarnosti u kojima istražuje mogućnosti i dosege vlastitog izraza kao i nove prostore stvaralačke i intelektualne raznolikosti. Kroz slobodne kompozicije jasno se nazire specifičnost autoričinih melankoličnih prostora u tajanstvenim dubinama naznačenim tankoćutnim potezima u maniri već iznijansirane pretežno tamne palete boja. Sigurnim potezima kista, Bratoš izlaže radove iznimnih likovnih vrijednosti u suptilnim nijansama svjetlosti i sjene, emanirajući specifičnim tamnim sjajem kroz slojevite planove slika. Kroz teške zastore crnih sjena i duboke mrkline prostora kroz koje se probija blaga svjetlost u pepeljasto sivim i kobaltno plavim odsjajima, u bijelim i zelenim akcentima uz tragove „vrišteće“ crvene boje, umjetnica je oblikovala ciklus slika s jasno artikuliranim elementima vlastitog i neobično prepoznatljivog stila. Mercedes Bratoš je kroz likovnu materijalizaciju „osjetilnih trenutaka“ kistom i bojom na površini platna stvorila jedinstven opus čvrste morfološke strukture i stilske koherentnosti.

Osjećajnost prožeta sjetom, nemirima i dvojbama, kao što je, na primjer vidljivo na slikama Svjetlo u tami, Utopija, Sjeta itd., anticipira slikaričine težnje da zaustavi struje prolaznosti u rijeci vremena koja taj napor nepovratno odnosi u dubokom i tamnom protjecanju kroz njezino slikarstvo kao iskonsku čežnju da problematizira temeljna pitanja vlastitog postojanja u osjećajima prolaznosti i spoznaji o apsurdnosti svakog ljudskog nastojanja da ispuni svoje duhovno „ja“. Na takvoj izrazito osjetilnoj komponenti, umjetnica je oblikovala vlastiti prostorno – vremenski teritorij nabijen patosom, meditativnim tišinama i harmoničnim modulacijama. Otkrivajući svoje unutarnje prostore Mercedes teži sintezi minulih trenutaka proizašlih iz dubine njezina bića, podsvjesnog i iracionalnog te iz vlastitog osjetilnog doživljaja svijeta i vizualizacije njegove stvarnosti poput „odraza u ogledalu“ s one druge strane.

Umjetnica svojim vrhunskim umijećem stvaranja umjetničkih vrednota izlaže radove na kojima „mi“ kao promatrači ponegdje vidimo običan svijećnjak, naslonjač, nadgrobni spomenik ili pak žarulju u prostoru, dok autorica ove tako reći „banalne“ predmete vidi iz jedne sasvim drugačije perspektive te ih stvara onako kako ih ona doživljava, subjektivno i plaho, a opet energetski snažno upisano u začarani krug nesvakidašnjih magičnih prizora neobične realnosti. Ovdje je, dakle, riječ o jednoj iznimnoj izložbi vrlo izazovnog karaktera koja počiva na gradaciji emocija, zasnovanim na ekspresivnim i suptilnim individualnim doživljajima svijeta i „unutarnjeg bića“, a čiji se rezultati mogu prepoznati u snažnim utiscima koje će izložba zasigurno ostaviti na njezinim posjetiteljima. Samim time, govorimo i o umjetnici snažnog duha i neiscrpne kreativne moći kojom ponire duboko u podsvijest; u neobične putanje mašte ne bi li uspjela dati svoju unutarnju sliku svijeta i shvaćanje života kroz vlastita iskustvena zrenja.

Mercedes Bratoš neprijeporno je umjetnica u čijem krhkom i nježnom tijelu obitava snažna i nježna duša te snažan stvaralački duh ispunjen neugasivim umjetničkim žarom, kojim dokazuje da su umjetnost i njena duša jedno biće, kao što je naposljetku i ona sama, jedinstvena i neponovljiva s nevjerojatnom umjetničkom osobnošću koja ispunjava njezinu dušu i tijelo.

Andrea Batinić Ivanković, povjesničarka umjetnosti

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.