8. Zagrebački ljetni likovni salon 2024 – Sanjam bolji svijet
- izložba članova i prijatelja HDLU Zagreb u Galeriji Kontrast
U ponedjeljak, 8. srpnja 2024. u 19 sati u Galeriji Kontrast (Kulturni centar, Dubrava 51 a, Zagreb), otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ‘’8. Zagrebački ljetni likovni salon 2024 – Sanjam bolji svijet’’. Izložba će se moći pogledati do 30. srpnja 2024., radnim danom od 10 do 20 sati, ulaz je slobodan. Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Zagreb.
Izlažu: Antonija Belovari, Vedran Bukovina, Jasminka Bukvić, Ana Bušalić, Nikolina Car Jergović, Antonija Cesarec, Marija Čingel, Darija Dolanski Majdak, Marijana Džepina, Vanda Jurković, Ivana Kolić, Luka Koščak, Rada Marković, Mirjana Marović, Jelena Martinović, Tomislava Mihalj, Stjepan Perković, Katarina Radošević Galić, Laura Šarabok, Marija Tokić, Ljiljana Tršan, Mladen Žunjić.
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb osmu godinu zaredom organizira ”Zagrebački ljetni likovni salon” u Kulturnom centru Dubrava, ove godine sa temom ''Sanjam bolji svijet'', kroz koju smo željeli istražiti što je to što nam u današnjim vremenima velikih kriza ipak daje viziju smisla čovjekovog postojanja na zajedničkoj planeti, gdje smo neraskidivo povezani u mreži života i prelamanju individualnih perspektiva unutar globalnih izazova, ali i razvojnih prilika. HDLU Zagreb je tako i ovoga puta sa javnim natječajem odabrao veći broj umjetnika, 22 autora koji će svoje slike izložiti u Galeriji Kontrast i ukupno 38 autora čiji rad predstavljamo u pratećoj virtualnoj izložbi ‘’8. Zagrebačkog ljetnog likovnog salona’’ na portalu ‘’Zagrebački likovni umjetnici’’.
Kroz mnoga umjetnička djela ukazala nam se priroda u svoj njezinoj raskoši: Ana Bušalić dočarala nam je prozirnost vode i tirkizna strujanja u skrovitom podmorju, a Nikolina Car Jergović u blijedo zelenim tonovima slika odraze vegetacije na površini mirnog jezera i sanjive zrake svjetlosti koje se transformiraju u baršunastim slojevima samotnog pejzaža. Marija Tokić slika starinsku česmu usred vrta, gdje se raskošne krune cvijeća povijaju prema mlazu svježe vode - tu je priroda mjesto odmora i sklada, vrijeme samoće kojemu se uvijek vraćamo i kroz čin kreacije, da bismo osvijestili i istražili vlastita emocionalna stanja.
Luka Koščak posvećuje se kontrastima plamenog sunca uronjenog u zagasite nabore sumračnog neba, njega privlače daljine horizonta koji povezuje suprotstavljene elemente, dok Jasminka Bukvić širokim potezima čistih boja oblikuje doživljaj buđenja i jutarnje vedrine pod žarkim sunčevim plaštom. Upečatljivi doživljaji u susretu sa silama prirode, vodom, svjetlošću i nebom u različitim dobima dana donose počinak i vrijeme za sanjarenje, svakodnevni odmak od bučnog svijeta prema meditativnim prostorima vlastitog bića, gdje se mirni dah spaja sa našim impresijama i mentalnim slikama. Antonija Belovari na svojoj slici ‘’Zov šume’’ prikazuje djevojku intenzivnog pogleda što nam približava težnju da se očuva izvorna čistoća netaknute divljine, dok Jelena Martinović na svojoj slici ''Be kind to Nature'' ocrtava lik dječaka u središtu plavičaste šume, u intuitivnoj komunikaciji sa cvijećem i drvetom, koje kao da ima oči na delikatnoj bjeličastoj kori i osjetilno je biće, protkano strujanjima životne energije.
Darija Dolanski Majdak kroz geometrijsku apstrakciju u seriji radova propituje univerzalne teme života na zajedničkoj planeti, harmoniju u prožimajućim odnosima svijetlih i tamnih ploha i mistične stilizirane piktograme, koji kao da su osmišljeni za sporazumijevanje sa nekom vanzemaljskom civilizacijom. Ljiljana Tršan u crtačkim strukturama stvara futuristički lik vremenskog putnika, a Marija Čingel kroz razlivene mrlje definira kružne vrtloge slikarevog sna, slobodnu gestu prepuštenu eksperimentu i slučajnostima u istraživanju nepoznatog. Vedran Bukovina u čaroliji samotne šetnje kroz ljubičaste i plave obrise približava nam melankoličnu atmosferu kamene starinske ulice, a Marijana Džepina slika par u zanesenoj plesnoj pozi, povezan sa mrežom linija što opisuju neki samo njihov imaginarni, zaštićeni prostor. Antonija Cesarec na svojoj slici ‘’Nadahnuto slobodom’’ prikazuje igru djece sa pticama u nesputanim kretnjama, na pozadini kroz koju prosijavaju raznolike nijanse šumskog pejzaža, dok Mirjana Marović na slici ‘’Zvijezda’’ isprepliće nepravilne zelene i ružičaste plohe kao nagovještaj dalekih galaksija.
Katarina Radošević Galić na svom radu ''Prozori u svijet kroz knjige'' predstavlja čaroliju čitanja, kada nas neka radnja potpuno povuče prema drugim prostorima, vremenima i likovima koji izviruju sa ilustriranih korica poput glumaca u nekoj predstavi, dok kod Laure Šarabok nema prozora u neki drugi svijet, već masivna zatvorena vrata i zidine kriju vrijedne uspomene, sve ono što treba sačuvati od svijeta u intimi vlastitog bića. Mladen Žunjić svojim tipičnim razigranim stilom, u prepletima linija i vibrantnih ploha prikazuje povezanost različitih sustava, potrebu da istražujemo vanjski i unutarnji svijet uvijek sa novim i neočekivanim slikarskim kompozicijama, a Stjepan Perković na svojoj slici ‘’Suzvučje jednakih’’ predstavlja grupu pjevača okruženih instrumentima, kako posvećeno uživaju u glazbi koju stvaraju.
Rada Marković na slici ‘’Transformacija’’ uskovitlala je slikarske ritmove u kolorističkom produbljivanju perspektive, od svjetlijih rubova slike prema tamnijem središtu koje asocira na neistražene labirinte unutarnjeg bića, dok Tomislava Mihalj i Vanda Jurković prikazuju stabla kao simbole svekolike životne sile, univerzalnu prasliku drveta koje povezuje nebo i zemlju u stalnoj mijeni i kruženju kroz dimenzije. I na kraju, Ivana Kolić nas kroz prigušene tonove vodi u tihu šetnju gradom, starim i poznatim ulicama kroz strukture građevina prepune ožiljaka, poput tragova nekih dalekih, izgubljenih predaka koji još žive u maglovitim sjećanjima.
Tako ćemo na ovoj izložbi vidjeti da bolji svijet o kojemu umjetnici sanjaju uopće i nije nešto daleko, ni egzotično, nikakve grandiozne vizije, niti religiozne fantazije o rajskim predjelima na nekom drugom svijetu, nego su to zapravo mali trenuci uhvaćene svakodnevice u blistavim kapima, zrakama koje nas obasjavaju sa zorom, u nesputanoj igri i maštanju, magičnim ljubavnim susretima, u sjećanjima na djetinjstvo, u šumama prepunim bajki u kojima smo se gubili i ponovo ponalazili, u knjigama koje su nas nadahnjivale, u zajedništvu i raznolikosti slikarskih zapisa gdje snovi i slike postaju jedno – nova stvarnost bića koje samo sebe otkriva i ostvaruje, usprkos prolaznosti, ili baš zahvaljujući njoj.
mr. art Krešimira Gojanović