Samostalna izložba "Fracture terminal" akademskog umjetnika Vice Glibote
vrijeme: 17. lipnja 2024. u 21 sat
mjesto: Galerija Rab,Donja ulica 3, Rab
Vice Glibota rođen je 09. travnja 1988. u Splitu gdje 2008. godine završava srednju likovnu školu Fausta Vrančića - smjer kiparstvo. Magistrirao kiparstvo 2013. godine u klasi prof. Stjepana Skoke na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru. Sudjelovao na kiparskoj koloniji na Braču 2012. godine koja je rezultirala izvedbom jedne javne skulpture u kamenu u Bolu na Braču. Sudjelovao u realizaciji umjetničkog segmenta projekta „Astropark Makarska“ - edukacijskog centra za djecu i odrasle otvorenog 2017. godine u sklopu Makarske zvjezdarnice. U sklopu projekta realizirao je sedam javnih skulptura koje predstavljaju nebeska tijela sunčevog sustava: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Asteroidni pojas, asteroid Makarska, Kuiperov pojas. Cilj projekta je pobuditi interes za znanost i umjetnost kod svih naraštaja, poboljšati znanstvenu pismenost te približiti znanost općenito, a poglavito astronomiju i astrofiziku naraštajima koji dolaze.
Voli raditi u različitim medijima poput drva, kamena, gipsa, betona, metala i sl. Trenutno u svom radu koristi kombinaciju tehnika assemblage i upcycle, a formu gradi koristeći se otpadnim materijalom u svrhu reciklaže. Medij u kojem trenutno radi je kombinacija različitog otpadnog materijala: metal, drvo, elektroničke komponente, te beton, gips i epoxy smola. Sudjelovao na nekoliko grupnih i samostalnih izložbi. Član HDLU-a u Zagrebu i HULU-a Split. Živi i radi u Makarskoj.
O izložbi je viša kustosica Sonja Švec Španjol zapisala:
Različitih dimenzija i formi, predstavljeni reljefi, skulpture i instalacije definirane su oblicima koji se rastaču i pretaču, proizlaze jedan iz drugog ili nestaju jedan u drugome. Tehnike assemblage i upcycle pokazale su se idealne za transformaciju prvobitne forme u novi oblik. Autor koristi assemblage kao tehniku spajanja dijelova strojeva i ranijeg otpada suvremenog društva iz kojeg proizlaze novonastale forme tvoreći, u konačnici, jedinstvenu vizualnu metaforu. Upcycle kao vrsta recikliranja prirodno se nadovezuje na assemblage te omogućuje transformaciju objekta koji je izgubio svoju funkciju pri čemu novom ulogom dobiva veću i posve drugačiju vrijednost od izvorne. Uzimajući elemente i dijelove tehnološkog i mehaničkog otpada te transformirajući ih u posve nove radove, Vice Glibota daje im novi kontekst i gradi imaginarni rekreirani svijet u kojem izražava vlastite emocije i duboku zabrinutost hoće li distopijska imaginacija u jednom trenutku postati naša realnost. Ingeniozni radovi u ciklusu "Fracture Terminal" tako postaju misaone naznake odnosno simboli naše potencijalne budućnosti.
Vice Glibota transformacijom misaonog i fizičkog procesa iz stvarnog okruženja u likovni izričaj ukazuje koliko su nas pandemija, potresi i rat psihički i fizički iscrpili, načeli i ogolili. Rastakanje, pretakanje i ogoljivanje formi pritom ukazuje na osamljenost i izoliranost u kojoj smo se našli kao i na potrebu za ponovnim povezivanjem, dok primjena assemblage i upcycle tehnika tumači nužnost obnove ili ponovne izgradnje svega što je prilikom elementarnih nepogoda uništeno. Na taj način odabir recikliranja materijala kao gradivnog elementa umjetničkog opusa postaje vid regeneracije kako fizičke tako i duhovne srži čovjeka.
Iznimno impresivnim, ludičko osmišljenim i pomno realiziranim djelima akademski kipar Vice Glibota nastavlja razvoj priče započet u ranijim radovima objedinjenim pod nazivom "Future Dire". Naime, ciklus „Fracture Terminal“, kao što mu i sâm naziv kaže, implicira na stanje koje je vrlo lako moguće nepovratno narušeno, odnosno ukazuje da smo zašli iza točke koja pruža mogućnost popravka stanja. Namjerno izbjegavajući nazive za pojedini rad kako ne bi utkao vlastite asocijacije, autor implicira koncept koji se u prethodne nekoliko godina zavukao u najdublje pore naše podsvijesti. Studiozna i krajnje minuciozno izvedena djela kreirala su začudnu distopijsku atmosferu koja se istovremeno čini tako bliskom i poznatom, a opet tako dalekom i nedokučivom, ostavljajući nas u neizvjesnosti konačnog ishoda.