Samostalna izložba slika i skulptura Željka Ježeka "Korak"

mjesto: Mjesni odbor Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb
vrijeme: 22.10.2021 u 19 sati

U impasto slici „Brzac“ vidimo topografsku autentičnost promatranog motiva koji odiše pulsiranjem vegetacije i osvježavajućeg vodopada, čije bjeline učvršćuju dijagonalnu kompoziciju.

 „Dolazak kiše“, ali ne uskoro, jer oblaci još nisu prijeteći, detalji kamena u prvom planu  pojačavaju perspektivu i dubinu pejzaža.

Klasični mediteranski motiv obale vidimo u „Mirnoj uvali“. Oblog kamenja, čamca na mirnom moru i daleke druge obale.

U slici „Ponizan primjećujem glavu koja iščezava u sfumatu nedoslikanih detalja, ostaje zagonetka kao što je i u kršćanstvu u potpunosti  još neodgonetnuta istina...

U djelu „Razvedravanje“ vidimo ponavljanje svijetlih paralelnih horizontala u prikazu valova koji gotovo diktiraju jedan mir oplemenjen šumovima mora.

Idilične prikaze u slikama „Riječica“ , „Šumarak“ i „Šumski potočić“ vidimo jedan idilični prikaz prirode gdje još nema čovjekove intervencije.

Refleksija koloritom u stilu Claudea Moneta u zlatnom rezu postavljenog horizontalno, slika „Refleksija“ ugodno djeluje na oko svakog promatrača i ljubitelja slikarstva.

Kada gledamo sliku „San“ promatramo izduženo lice koje je u stilu radova Amedea Modiglianija uljepšava nago žensko tijelo prekrito velom u donjem dijelu.

Simboličan prikaz otuđenosti između čovjeka i prirode možemo doživjeti gledajući sliku „Usamljen“ gdje vidimo prazan čamac privezan  na obali.

Kada gledamo sliku „Uvala“ vidimo dugi format koji pojačava udaljeni horizont u izmaglici koji je vrlo suptilno riješen. Slika ide u smjeru radova Ivana Konstantinoviča Ajvazovskog „Uz more“, „Val“, „Zalaz“.

U slici „Hendixa“ bujnost i velika masa tamne kose čini čitljivijem tumačenju reljefa tamnog lica ovog portreta. Također i u „Slash-u“ gledamo portret današnjeg modernog doba.

Kubističko riješena pozadina u slici „Iščezava“ kontrira nježnošću ženskog lika preko čijeg se lica poput vela naziru dijagonalne forme. Kod „Marley-a“ promatramo dijagonalnu kompoziciju koja odiše snažnom ekspresijom u kontrastima kose i lica, ukrštenih obrva, očiju i brkova kao i u suprotnosti tena kože i tamne kose.

Promatrajući  „Zdenku“ vidimo tipičan intimistički portret, prisni pristup autora poznate osobe.

U skulpturi „Mladena Kerstnera“ vidimo zagonetni smiješak, ne Mona Lise, nego naivnog Dudeka ili prepredenog Cinobera. Animalizam u gromadi kompaktne mase „Nosoroga“ s vješto obrađenih niskih  nogu možemo uputiti samo velike pohvale autoru.
U „Odmoru“ vidimo repetiranje „L“ forme tijela. Koljena, stopala su gotovo u proporcijama „zlatnog reza“, organske ravnoteže upriličene u ovom tumačenju umornog tijela u spokojnom odmoru.

U “Čarobnoj svjetiljci“ promatramo isprepletenost forme dva zmijolika oblika spretno ukomponiranih u volumen pozitivne i negativne varijacije, prikazujući antropomorfne oblike kao usta, oči, nos...

Prividna robusnost obrade kod „Dedeka i babice“ ne narušava jako vidljiv osjećaj privrženosti i intimnost likova.

Zanimljivo je da autor u svom stvaralaštvu u slikarskim i kiparskim djelima, u svojoj raznolikosti , povremeno nalikuje velikim svjetskim imenima, istina u začetcima, dok o definitivnom opredjeljenju odvest će ga samo uporan i dugotrajan rad... Nadajmo se ustrajnosti.

Osvrt je napisao prof. Nedeljko Tintor

..rođen je 1942. u Koreničanima kraj Daruvara. Pedagošku akademiju kod prof.. Mladena Veže (1965.) i Akademiju likovnih umjetnosti u slikarskoj klasi prof. Raula Goldoruja (1970.) završio je u Zagrebu. 1973/'74. kao stipendist francuske vlade pohađa ECOLE DES BEAUX-ARTS (atelje prof. Gustava Singiera) uz predavanje PARIS I (dio Sorbone) ARTS PLASTIQUES ...

Životopis

Željko Ježek rođen 07.01.1974. u Varaždinu, živi i radi u Lepoglavi.

Od rane mladosti pokazivao sam interes za kreativno izražavanje, ali susret s glinom bio je poticaj da se stvaranju posvetim ozbiljnije. Počeo sam izradom skulptura, reljefa i 3D karikatura.

Ponekad bi glinu kombinirao sa još nekim prirodnim materijalom kao što su drvo i kamen. Usporedno uz modeliranje počinjem sve više slikati i crtati. Najčešći motivi slika su portreti i pejzaži u tehnici ulja i akrila na platnu. Kod crtanja najdraže su mi karikature.

Do sada sam sudjelovao na nekoliko skupnih izložbi. Kreativno izražavanje za mene je najbolji oblik relaksacije.

Recenzija skulptura

Ježek Željko upustio se u izazove u radu sa glinom. Jednom od najpodatnijim medijem. Glina dozvoljava različita oblikovanja i  određene utjecaje na nju, ali ne podnosi nasilnost, nestrpljivost… Ona osoba koja se upusti o ovakav izazov poštujući zakonitosti prirode, ima izgledan uspjeh u radu. Nije jednostavan put od ideje do realizacije zamišljenog. Živimo u doba kada je tehnologija razvijenija pa nam  je time omogućeno i olakšano stvaranje uz dobro poznavanje zadane tehnike. Naime dostupne su nam različite gline, za različite stvari, kako bi se na što kvalitetniji način mogli izraziti. Po namjeri, izrada keramike se može odraziti kao grnčarija, uporabna keramika, skulpturalna ili umjetnička keramika. Sve od navedenog ima točno određen proces koji treba zadovoljiti kako bi uradak bio primjenljiv. Od skice do modeliranja uz određene uvjete, uporaba različitih alatki, uporaba lončarskog kola, kalupe ili pak modeliranje rukama, autor prolazi različite faze stvaranja. Pri svakom koraku važno  je održati glinu u stanju podesnom za modeliranje.

 Poštujući sve elemente potrebne za uspješan rad, autor se opredijelio na  teme, ljudi u  pokretu, animalni ciklus i slobodne forme.  Figure ljudi smješta u njihovu svakodnevnicu, vezano uz njihov rad. Možemo vidjeti kako je autor prikazao vinogradara koji s putom na leđima pod težinom se pogrbio i sjeda na kratki odmor. Isto tako „Babica i dedek“ u njihovoj dnevnoj zanimaciji, dedek „kleplje“, a babica nosi košaru na leđima. Figura pod nazivom „Pospani“ na zanimljiv način spaja umornog čovjeka od rada i njegovog mačka koji mu se popeo na pleća i drijema. Svaka od tih skulptura pomno je izrađena s puno pažnje. Svaka na svoj način odraz je trenutačnog raspoloženja autora koji je na ovaj način htio zabilježiti trenutak vremena. Pri tome vodio je računa da radnja koju je namjeravao izraziti bude prepoznatljiva gledatelju, a isto tako nosioci toga svojim položajem tijela i izrazom lica doprinose autentičnosti.

Što se tiče animalnog ciklusa mačka zauzima posebno mjesto, kao samostalna figura ili dodatak ljudima, kao emocionalna podrška. Kroz tu prizmu autor je stavlja u različite pozicije, kako drijema, igra se, skače. Sve te faze obuhvaćaju prirodu životinje po njezinom izgledu i karakteru. Ovdje je „zalutao“ i jedan nosorog. Autor se ogledao u izradi snažne životinje koja ne obitava u  našem podneblju, jednako dobro kao i kod mačke poštujući karakterno obilježje.

„ Čarobna svjetiljka „ je apstraktna skulptura koja plijeni pažnju. Autor se upustio u istraživanje, a da ne prelazi granice prepoznatljivosti.

Svi ti radovi izrađeni su u terakoti s malo ili nimalo boje, što daje određenu draž i prirodnost. Autor na ovaj način propitkuje i traži svoj put. Ono što je potrebno, a to svakako Željko Ježek posjeduje, a to je ljubav prema glini, na takav način moguće je ostvariti još mnogo lijepih trenutaka i vrijednih uradaka.

Štefanija Baranašić