Nela Stamenović
...rođena u Pirotu, u malom gradu na jugu Srbije.
Svoje umjetničko stvaralaštvo je započela 2015. godine, nakon jednog sna u kome joj se prikazala Sveta Petka.
To joj je bio prvi rad, ikona Svete Petke. Otad je počela sa stvaralaštvom u amaterskom udruženju "Pirgos Art".
Radove izlaže grupno u sklopu svog udruženja od 2017.godine..
Slika vibratorno, po ekpanzijama emocija, osjećanjima, energično, jako. Slika isključivo uljem na platnu, mada po njenim vibracijama, možemo očekivati i drugačiji stil i rad u tehnici. Omiljeni slikar joj je Van Gogh.
Voli eksperimentirati svojim u svpm stvaralaštvu.
Tako su nastale slike pastelnim bojama i portreti.
Njena oblast čime se bavi u svom životu je kemija. Profesorica je kemije, završila je PMF u Beogradu, i u organizaciji je Festivala nauka.
Voli rad sa djecom, radionice, edukacije, inovacije. Druga strana je ljubav prema umjetnošću.
Poetista je, piše pjesme, piše knjigu i djelove njenog stvaralaštva na tom polju možete naći na blogu https://haotista.wordpress.com/
Njena misao i njen put : .... Učini nešto lijepo, jer Nitko neće to uraditi za Tebe...
Njen san je Pariz, da ode na brdo Montmartre i naslika sliku Pariza.
Nada se velikom otkrivenju Sebe, puno samostalnih izložbi i da učini ovaj Svijet ljepšim...
Kontakt:
Instagram: @nelastaart
Facebook: Ne Sta
E-mail:
Da studij ili diploma Akademije likovnih umjetnosti nije uvjet koji garantira da će netko tko je završi biti i dobar umjetnik, dokazuje i slučaj mlade žene umjetničkoga imena Nela Sta, punim imenom Nela Stamenović. Diplomirala je kemiju na Univerzitetu u Beogradu i predaje je kao profesorica u svojemu rodnom Pirotu, gdje živi i radi. Nela je iznimno talentirana i vrijedna umjetnica. Rođeno je kreativno biće, rođena da stvara i izražava se umjetnošću, slikarstvom i pisanjem poezije. Posjeduje veliko znanje iz filozofije, bavi se Nietzscheom, i kozmološko-kozmogonijskim pitanjima, o kojima piše knjigu. Iznimno je pismena, verbalno i likovno. Istinsko mi je otkriće.
Izlagala je na izložbi grupe Ludvig dizajna koju sam nedavno otvorio u galeriji "Zvonimir". Njezine slike dodatni su mi dokaz da likovno školovanje na Akademiji nije potrebno, ako je netko talentiran, radišan, marljiv, znatiželjan, jako voljan, uporan i željan stalnog stjecanja znanja, spoznaja i usavršavanja, kao što je to Nela Sta. Dakako, kao i mnogima drugima, uzor joj je Vincent van Gogh. Ali ona poznaje i povijest slikarstva i umjetnosti, neobično je kulturno, umjetnički, filozofski i teološko-teozofski, obrazovana. A kemičarka je po profesiji, vrhunski stručnjak i znanstvenik za polimere. Po njezinim slikama može se zaključiti da je posebno proučavala pleneriste, Barbizonce u impresioniste te Williama Turnera kao njihovu preteču. Uz velikog Vincenta, naravno, kojega najmanje vidim kao utjecaj na njezinim slikama.
Najbolja je u pejzažima. Pejzaži su joj vrhunski u potezu, kolorizmu koje dočarava atmosferu, dinamični i živi. Bolje slika od većine Akademijinih studenata, koji su često u krizi identiteta, suhi, bezidejni, katkada lijeni i ne da im se, katkada čak u nezainteresirani, za čitanje, učenje, stjecanje znanja radi spoznaje i kreativno otvaranje. Vjerujte mi, znam što govorim, 25-godišnji rad na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu u svojstvu profesora povijesti umjetnosti, moderne i suvremene umjetnosti te mojega izbornog kolegija "Manirizmi u umjetnosti" kojeg sam sam osmislio i napisao program i silabuse, pa mi bogato iskustvo govori da od oko 1600 studenata kojima sam predavao, na prste mogu nabrojati one koji su stalno dolazili na konzultacije i tražili još i još, literature iz teorija, odnosno filozofije i znanosti o likovnim odnosno vizualnim umjetnostima i fenomenima. Malo tko od njih jedva da je pročitao izvan obavezne ispitne literature, a i s njom je bilo ajme majko. Hoću reći, intelektualna znatiželja uglavnom nula bodova, a kako i ne bi bila kada oni koji se školuju za umjetnike potpuno su intelektualno zapušteni. Ne krivim djecu, ta tko sam ja da im sudim, krivim sistem. A i profesori nisu kao što su nekad bili, velika gospoda i ljudi i značajni umjetnici.
Danas slikarstvo predaju u svojim klasama samo dva velika slikara: Igor Rončević i Duje Jurić, koji da nisu u ovoj učmaloj sredini nego recimo u Americi, bili bi svjetski značajni pa i slavni slikari. Ostalu su začahureni u stare formule koje su ih i vinule u vis, kada su kao mladi postigli svoj zenit u vrhunac. Od mlađih profesora spomena je vrijedan samo Zlatan Vehabović. E taj je recimo u onoj mikro manjini duhovno i intelektualno znatiželjnih mojih bivših studenata. Ostali su tako blijedi da im se ni imena ne mogu sjetiti. A na jugu Srbije, u malom gradu Pirotu živi žena, profesorica, kojoj ne bi trebao dva puta reći što joj je činiti, da mi je kojim slučajem bila studentica. Njezino slikarstvo je naprosto bolje od većine akademijinih studenata i to završnih godina.
Pejzaži te portreti slona i lava to zorno pokazuju i dokazuju. Tijela, aktovi su štogod lošiji, fali anatomskog uvida, ali poznajući je kao radoholika (ne osobno!) Na tome će poraditi da se poboljša. I sama naglašava da se mora još puno usavršavati i poboljšati. Ta samokritičnost je triger, motor da stalno radi dalje. Talent se potvrđuje u neprekidnom, konstantnom radu, u ovom slučaju radu na slici i slikarstvu kao svojoj velikoj ljubavi i strasti, očito. Jedna uvjetno rečeno "amaterka" kojoj likovni rad nije profesija - jer se nije za njega formalno školovala - nego ljubav, mogla bi biti svjetlonoša svima koji misle da su umjetnici a to nisu, nisu samim školovanjem na Akademiji, u onima koji umjetnicima tek misle postati.
Dakle, jesmo li se razumijeli? Umjetnik se ne rađa, on nastaje u postaje samo golemom energijom uloženim u svakodnevni dugogodišnji rad. Ako je temelj k tome urođeni talent uz ljubav i strast za stvaranjem, dobijete Nelu Sta(menić).
Dr. sc. Enes Quien, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar