TEME I DILEME DIGITALNE FOTOGRAFIJE

NAPREDNO KORIŠTENJE BLJESKALICE – ODVOJITE JU OD FOTOAPARATA

Dobro, sad smo naučili kako fotografirati bljeskalicom da izbjegnemo spaljena lica i neugodne oštre sjene pod bradom i nosom, ali opet bismo željeli više. Profesionalni reflektori pružaju niz mogućnosti: već ako imamo samo jednu reflektorsku rasvjetnu jedinicu, koja je fizički odvojena od fotoaparata, nalazimo mnoge mogućnosti koje nadilaze korištenje standardne bljeskalice. Postavimo li reflektorske rasvjete bočno od modela, lijevo ili desno pod kutom od 90°od osi objektiva, dobit ćemo lijepu barokno osvijetljeno-zasjenjenu glavu (chiaroscuro), a da ne govorimo o svim mogućnostima koje nam pruža pomicanje rasvjetnog tijela prema fotoaparatu ili od njega, mijenama na modelu, koje liče na mjesečeve mijene kada je osvijetljen pod različitim kutovima obzirom na naše gledište. Može li standardna bljeskalica nešto slično?

Veoma jeftino moguće je nabaviti jedinicu koja se sastoji od podloge bljeskalice i okidača kojeg ugradimo na fotoaparat (trigger). Ovaj nam alat omogućava da bljeskalicu odmaknemo od fotoaparata, te ju u krugu nekoliko metara po volji postavljamo, te da bljeskalica sinhronizirano bljesne jednako kao da je na fotoaparatu. Nemamo li pak to, možemo se koristiti reflektivnom površinom (uobičajeni naziv je reflektor, no kako ne bi bilo zabune radi li se o reflektivnoj površini ili o reflektorskoj rasvjetnoj jedinici, koristim ovaj izraz). Reflektivna površina kružna je složiva platnena površina sa premazom. Za studijske uvjete najbolja je ona koja ima s jedne strane bijeli, a s druge strane srebrni premaz. Potrebno je bljeskalicu usmjeriti od modela, zaštiti njen mlaz svjetla da se ne raspršuje, kao što smo objasnili u jednoj od prethodnih kolumni, a pomoćnik treba držati reflektivnu površinu tako da sa željenog položaja vraća mlaz svjetla na model. No pobliže ću objasniti kroz nekoliko primjera.

Na slikama 1 i 2, oprema za napredno korištenje bljeskalice: Na slici 1 lijevo vidimo reflektivnu površinu, a desno tronožac (stativ) sa stalkom za postavljanje bljeskalice i kišobranom za raspršujuće reflektiranje svjetlosti. Na slici 2 bljeskalica na stalku odvojena od fotoaparata u trenutku daljinskog opaljenja okidačem povezanim s ekspozicijom fotoaparata.

Predložene fotografije napravljene su fotoaparatom Canon 7F, uz korištenje objektiva Tamron 18-270 i bljeskalice Canon Speedlite 550EX.

Fotografija je napravljena s bljeskalicom montranom na fotoaparatu, ali okrenutom od modela (model: Lucija), uz reflektirajuću površinu postavljenu s djevojčine lijeve strane na udaljenosti oko 1.5 metar.
Podaci su bili sljedeći:

Mod – M
Fokus – 154 mm
Ekspozicija – 1/160 sec
Zaslon – f/14
ISO – 200
Balans bijeloga – AWB

ISO i trajanje ekspozicije standardni su za korištenje ove bljeskalice. Zaslon je zatvoren jer je reflektirajuća površina (srebrna) stavljena veoma blizu modelu, te je na taj način postignut snažan chiaroscuro na licu i potpun mrak u pozadini. Kada bismo ovu fotografiju htjeli napraviti bljeskalicom odvojenom od fotoaparata, ona bi se morala nalaziti nešto dalje i ne bi smjela biti uperena u model, kako sjene ne bi bile previše oštre. To bismo izbjegli korištenjem kišobrana ili opet reflektirajućom površinom.

Ukoliko nemate reflektirajuću površinu, možete ju improvizirati pomoću alu-folije s nekom čvrstom kartonskom podlogom. No obzirom na nizak trošak, svakom ambicioznijem korisniku preporučam nabavu ove najosnovnije opreme, kako bi mogli i sam napraviti kvalitetne portrete poput ovoga u primjeru.

Da bismo postigli jedan ovakav efektni portret, trebat ćemo tronožac, stalak za bljeskalicu i komplet za daljinsko paljenje bljeskalice. Bljeskalica je postavljena iza djevojčine glave (model: Lucija), na udaljenosti manjoj od pola metra, okrenuta ravno prema njoj. Treba upozoriti model unaprijed jer bljesak s ove udaljenosti može izazvati kratkotrajnu nelagodu. Također, propitajte se da li je osoba osjetljiva na izravne bljeskove. Nasuprot njoj, pored fotografa nalazi se pomoćnik (ili stalak) koji s udaljenosti od oko dva metra vraća dio bljeska na vidljivu stranu djevojčinog lica.
Podaci su bili sljedeći:

Mod – M
Fokus – 70 mm
Ekspozicija – 1/160 sec
Zaslon – f/10
ISO – 200
Balans bijeloga – 4900°K

Cilj je bio uhvatiti snažan bljesak protusvjetla bljeskalice kao aureolu oko djevojčine glave, a pri tome ne izgubiti ljepotu njenog lica. Bilo je potrebno nekoliko pokušaja dok nisam dobio željeni odnos osvijetljenih i zamračenih područja. U ovom slučaju korištena je bijela strana reflektivne površine, budući je u pokušaju sa srebrnom izgubljen efekt aureole, jer je lice bilo previše osvijetljeno. Nema strogih pravila, zbog okolišnih uvjeta, veličine sobe, boje sobe, snage bljeskalice itd., te će i vama za ovo trebati poneki pokušaj. Ako je lice presvijetlo, treba udaljiti pomoćnika ili stalak s reflektivnom površinom, ako je aureola prejaka, smanjiti otvor zaslona ili spustiti ISO vrijednost. Naravno da u pozadini modela mora biti crna podloga!

Da dramatičan muški portret (model: Alen) snažnog chiaroscura sa snažno osvijetljenom lijevom stranom lica (modelu lijevo), koja je okrenuta od nas u poluprofilu, tak oda zapravo gledamo zatamnjenu stranu lica, uz uzak pojas osvijetljenog lica i nosa. Glava je osvijetljena poput Mjeseca u fazi mlađaka.
Podaci su bili sljedeći:

Mod – M
Fokus – 100 mm
Ekspozicija – 1/160 sec
Zaslon – f/16
ISO – 200
Balans bijeloga – AVB

Cilj je bio postići ono što sam nazvao 'osvjetljenjem mlađaka', pa je na isti način trebalo postaviti svjetlo bljeskalice. U odnosu na liniju objektiva i modela, bljeskalica je postavljena pod kutom od cca 150°,s time da je potrebno zasjeniti bljeskalicu, kako ne bi slučajno objektiv uhvatio njezin bljesak. To se postiže na ranije opisan način, pomoću komada kartona koji se gumicom učvrste oko glave bljeskalice ili većim sjenilom koje pomagač / stalak drži između bljeskalice i objektiva. Kada želimo napraviti sličnu fotografiju djevojke, odnosno ženskog modela, bljeskalicu nećemo usmjeriti izravno, nego opet indirektno, pomoću reflektirajuće površine ili kišobrana, kako sjene ne bi bile tvrde. Muški portreti međutim, traže snažniju modulaciju i tvrđe sjene, koje daju muževan karakter modelu. I ovdje je potrebno vratiti dio svjetlosti na zatamnjenu stranu lica kako bi blago 'izronila' iz tame, ali mnogo manje nego na prethodnom primjeru.

Na ova tri primjera, tri osnovna položaja (blagi otklon, oštri otklon, nasuprotni bljesak), vidjeli smo kakve nam se mogućnosti otvaraju sa odvajanjem samo jedne bljeskalice od fotoaparata. Kad jednom nabavimo osnovnu opremu i svladamo tehniku rada, te se počnemo snalaziti sa podacima koje trebamo postaviti, otvaraju nam se neograničene mogućnosti koje u svemu pariraju profesionalnom studiju. Da ponovimo: potrebna nam je prostorija srednje veličine i ne previsokog stropa, bijelo oličena, crno platno za pozadinu za dramatične portrete i fotografska oprema. Pored fotoaparata i bljeskalice (ne ugrađene!), trebamo jedan ili dva tronošca, stalak za nošenje kišobrana i kišobran, daljinski upravljač za bljeskalicu od dvije komponente, te barem osnovna (bijelo / srebrno) reflektirajuća površina. Kako su stalci za reflektirajuće površine nešto skuplji, za početak se uvijek možemo snaći s pomagačem. Ako koristite IC daljinski okidač fotoaparata ili tajmer, za nevolju možete i sami biti držač reflektivne površine!

Budući je rad s profesionalnom rasvjetom znatno jednostavniji, neću ga posebno obrađivati kao temu, nego ću primjenu rasvjetnih tijela kontinuirane rasvjete objasniti uz primjere žanrovske fotografije 

Autor: Zdenko Balog