Vox populi

Hrvati su poznati po jalu na tuđi uspjeh, visokom stupnju nekulture, balkanskom mentalitetu i odbojnosti prema svemu što doživljavaju stranim. U Hrvatskoj se još uvijek vode desetljećima stari i završeni ratni sukobi. Koliko istine u tim epitetima ima, može se veoma lako ustanoviti svakodnevnim čitanjem komentara čitatelja na raznim internetskim portalima koji objavljuju vijesti iz Hrvatske i svijeta. Jer, glas naroda tamo se izriče uglavnom bez cenzure, pa je moguće doista vidjeti kakav mentalitet njegujemo u Lijepoj našoj. Glas naroda je odraz unutarnjeg zdravlja neke nacije.

Pa, za danas sam vam pripremio jednu malu kompilaciju zanimljivih komentara čitatelja s drugih portala, kako bismo zajedno proučili krvnu sliku naše nacije. Pritom moram biti pošten i reći da daleko od toga da su svi komentari koje sam pročitao bili u duhu i tonu komentara koje sam odlučio izdvojiti. No, njihov broj bio je duboko uznemirujuć, i mislim da je krajnje vrijeme da se zapitamo kakva budućnost očekuje naciju koja izražava toliku količinu krvožednosti, primitivizma, naslađivanja tuđom nesrećom, neobrazovanosti, neinformiranosti, zatupljenosti i čobanluka.

Sve komentare ili dijelove komentara prenio sam bez ispravaka, jer sam želio i da u punom sjaju zablista hrvatski odnjegovani jezik, elokvencija i obrazovanost našeg čovjeka.

Prijeđimo na prvi primjer. Pomislio sam da bih ispod teksta o vremenskoj prognozi trebao naići na donekle normalne, smislene i civilizirane komentare. Dakako, prevario sam se. Jedan od komentatora ispod teksta o Vakulinom predviđanju vremena poručuje:

“Boga mi nije naj bolji.Sjebo je prognozu jer nije srbe izvijestio da dolazi OLUJA !!!”

Drugi komentator pun se bijesa, iz nekog samo njemu poznatog razloga, oborio na Vakulu osobno:

“Neka on u stihovima medijski ne eksponira svoju najvjerovatnije na državni proračun naslonjenu guzičetinu..jednu od mnogih.. nego se uhvati posla i pomogne ljudima koji se bore za preživit.”

Nacionalizam, ratna tematika, vrijeđanje javnih ličnosti, zavist. Sve to ispod običnog teksta o prognozi vremena! Razmislimo na trenutak malo o tome. Komentatori čak prozivaju Vakulu kao neradnika kojem bi umjesto prognoziranja vremena bilo bolje da pomaže gladnima. Vrhunac hrvatskog licemjerja.

Ovo je tek početak.

Idući članak na koji su me zanimali komentari bio je tekst o incidentu na Rabu u kojem je jedan ugostitelj švicaskom turistu zbog prigovora razbio lubanju valjkom za tijesto. Mislio sam, bit će zanimljivo vidjeti jesu li Hrvati u stanju reagirati empatijom na priču o teškim ozljedama, nepravdi i bezakonju.

Nisu.

Izdvajam sljedeće komentare:

“U Hrvatskoj dotepenci rade doslovno što hoće, Šiptari tuku turiste a kad prolaziš pored njihovog ugostiteljskog objekta iz usta im ispadaju bonboni, Romi kradu sve do čega stignu, ne smiješ im ništa”

“Covjek je samo valjao tjesto, a svicarac se spotaknuo i udario glavom u valjak. I tako pet-sest puta:)”

Izgleda da je mišljenje naših sunarodnjaka da je nasilje zabavno, kao i to da su za nasilje na hrvatskim ulicama krivi isključivo dotepenci.

Nakon toga sam nabasao na populistički članak koji je saopćavao da je u nekom istraživanju napokon otkriveno zašto žene doživljavaju orgazam. Ovo će biti zanimljivo, pomislio sam.

Evo jednog komentara jednog od naših dičnih sunarodnjaka koji teoriju evolucije smatra izmišljotinom, a raspravljanje o ženskom orgazmu izgleda da ga ljuti:

“Teorija evolucija je sranje na sesnaestu.A ova nadri sranja o zenskom orgazmu su nadogradnja sranja svima koji su povjerovali u tu blesavu teoriju evolucije.”

Zatim sam zavirio ispod “žutog” članka o Severininim fotografijama u badiću, samo da bih pronašao riznicu zornih primjera o hrvatskom jalu i bezumnoj mržnji uspješnijih od nas samih:

“zgleda ko tiranosaur. Čije noge su joj namontirali? Roberta Carlosa? Kričer. Jezivo.”

“Stara kanta”

“Kolika stopala ima! Broj 46?“

“Stara potrošena srbofilka“

“Noge obješene,pune vena,stopala užasno velika ,dali je to baš toliko savršeno ne znam?????“

“A vidi papak, bog te...može se skijati na vodi bez skija. Kad čovjek ne bi dobro pogledao, mislio bi da si je nataknula dva mala čamca!“

Nije da osobno gajim simpatije prema Severini. Mislim da nitko ne bi trebao okretati tolike pare na račun fizičke privlačnosti i pjevanja lakih nota. Mislim da je to bezumno i nepravedno prema običnom čovjeku. Ali količina mržnje, jala, ismijavanja i pljuvanja na koju sam naišao u komentarima jest apsurdna.

Nakon toga sam naišao na članak s viješću da se nekoj ženi na plaži u oko zabila riba igla, te da je morala biti hitno prebačena na operaciju u Zagreb ne bi li joj spasili vid. Što je primjerenija reakcija na takvu vijest od duhovitog sprdanja s njezinom nesrećom?

“Žalim sto se gospođi to dogodolio. Eto sad joj moraju vaditi Dalmaciju iz oka.“

Zatim sam prešao na članke s političkim temama, iako mi se već okretao želudac od blagoglagoljivosti, elokvencije i dobronamjernosti onog najglasnijeg dijela našeg naroda.

Zavirio sam ispod članka u kojem bivši predsjednik Josipović osuđuje toleriranje ustaških ispada i huškačke govore na proslavi Oluje u Kninu. Dakle, poanta članka bila je prenijeti demokratsko mišljenje našeg bivšeg predsjednika o osuđivanju raspirivanja međudržavne netolerancije jebenih 30 godina nakon završetka rata, kao i osuda nezakonitog veličanja režima koji je odgovoran za smrt više od 300.000 ljudi.

Komentari su ovdje bili i više nego očekivani:

“kažeš sramotni govori a oni nikad bolji kako te nije stid đubre crveno da se uopšte javljaš da sam na tvom mjestu ja bi se pokrio ušima i šutijo budi sretan što te nitko ne proziva i ne optužuje za anti hrvatsku djelatnost pljuc izrode hrvatski“

“gospodine yusipovicu vi se ponasate kao da ne volite hrvatsku --sta ste ucinili---sta sa paragrafom 23 i 24 ----sa branom koju ste dali srusiti zajedno sa pusickom milanovicem ----zasto idete po savjete u sebiju vucicu --jeli niste musko nemate svoje rijeci -----zasto nas hocete ujediniti sa srbijom”

Izgleda da je, prema nekima, nemoguće biti Hrvat ako osuđujemo ustaške zločine. Primijetite i kako razina pismenosti u ovakvim komentarima strmoglavo pada.

Za kraj, pogledajmo još par komentara na članak koji osuđuje ilegalno paljenje sprske zastave na proslavi Oluje:

“Stoko novinarska triba vam zabranit rad sve dok ne budete novinari a ne huškači”

“Nije lako ložit na ovu žegu, al to su naši momci,čvrsti i nepokolebljivi. Svaka čast dečki.”

“Pali krpu. Trebali su ih najmanje još 10 spalit.”

Jedan komentator odgovara drugome koji je zgrožen barbarskim činom paljenja tuđe zastave: “smanji brlju. To je srpska ne hrvatska zastava.”

Drugi hrabri komentator također je osudio ovakav primitivizam i kršenje zakona:

“Jesam Hrvat ali to što ovi pijani primitivci pale srpsku zastavu je sramotno i za svaku osudu.“ Na to mu pravi Hrvati katolici odgovaraju:

“U bi te tuga Markane. Al...jbte pa slobodno priznaš da si srbin, što se bojiš. Biti srbin je sramota al nije protuzakonito.

“Priznaj da si smrdin, imat ćeš veća prava u Hrvatskoj od Hrvata.“

Zaključak ove male ali sramotne i porazne kompilacije jest da su naši političari ipak sposobni i pametni. Naime, uspijevaju držati narod podijeljen i 30 godina nakon rata. Svi mrze svakoga, svi su u stanju grča, netrpeljivosti, neprilagođenosti i zavisti. Ako nemamo razlog za mržnju ili zavist, sami ćemo ga izmisliti. Mrzimo pripadnike drugih naroda, ali mrzimo i vlastiti narod, samo ako nisu iz istog mjesta kao mi. Mrzimo, mrzimo, mrzimo. A to je jako dobra politička strategija, barem izgleda da kod nas dobro funkcionira.

Naime, ako se cijelo vrijeme usredotočujemo na ljubomorno pljuvanje po drugima, na mržnju drugih naroda, kao i na mržnju ljudi iz drugih regija Hrvatske, onda nitko više nema ni vremena ni snage uočiti da nam je politički vrh sastavljen od nekompetentnih, pokvarenih i kriminalnih individua. Upravo zbog toga se u Hrvatskoj sve manje i manje ulaže u obrazovanje, a ispadi mržnje prema svemu i svakome se prešutno toleriraju, iako su protuzakoniti.

To je korisno za vođe. Lakše je na lancu voditi džukele i majmune nego svjesne ljude. A ako prije izbora bude potrebe za dodatnim glasovima, dovoljno je samo reći: “Ovi su lijevi / desni. Oni su crveni / crni”. Nakon toga, sve ostalo postaje nebitno. I tako se vrtimo u krug već 30 godina.

Autor: Boris Kvaternik