KLIMATSKE PROMJENE SU STIGLE

oluja

Kako se priviknuti zadnjih godina, na velike vrućine i sparine kako u proljeće tako i ljeti?... Nakon njih na  jake pljuskove s tučom veličine oraha . Kako ?

A te vremenske promjene kao da nam moraju, postati normalna stvar. Normalno nije, niti može biti.......

Klimatske promjene pridonose čestim i to vrlo intenzivnim uvjetima. Ti ekstremni vremenski uvjeti su oluje, toplinski udari , suše.......

Kada slušamo znanost , ona kaže da je primarni uzrok čestih oluja, globalne klimatske promjene koje podižu prosječnu temperaturu zraka...... Ujedno tvrdnja je, da to dovodi do veće količine vlage u atmosferi i veće mogućnosti , za intenzivnije padavine i snažnije oluje.....

Svake  godine  susrećemo se sa sve gorim, klimatskim promjenama. 

Teško se do kraja priviknuti na tako nagle i čudne klimatske promjene. One su iznenadne i praktički u tren izmijene vizuru nekog područja.

Da, sunce nemilice prži zemlju.....Zemlja naprosto "gori"....

Raspucana i suha traži vodu da bi donekle zadovoljila potrebe i nadanja ljudi , koji su uložili silni trud i rad , obrađujući je. Sadili kulture, željno očekujući njihove plodove.

Prodove..... koje znače život za ljude, za životinje, za opstanak.

 Za opstanak  svih nas....

Sunčano, vruće i vrlo vruće. To je obilježje dužeg vremena, kada sunce nemilice prži tlo. Ono naprosto vapi za osvježenjem......

"Zlatnim" kapima kiše....... Zemlja je naprosto "žedna"......

I onda iznenada nakon dugog sušnog razdoblja, punog sunca koje je nemilice grijalo, pojavi se druga vrlo ekstremna klimatska pojava.

Kiša velikih razmjera, sa popratnim ružnim pojavama u obliku tuče, vjetra razorne moći koji "diže" krovove kuća, lomi i "čupa" drveća.

Količine pljuskova dosežu razmjere , neviđenih oborina.

 Rijeke bujaju, ruše mostove, poplavljuju ulice, ulaze u dvorišta kuća, ulaze u podrume .......Sve je u vodi, od automobila do ljudi, koji u čamcima spašavaju ono što se spasiti dade .......

Dižu namještaj na gornje katove kuća, kako bi barem nešto od mukotrpno stvorenog uspjeli spasili. Spašavaju plodove svoga dugogodišnjeg truda, muke i stvaranja....

Bore se sa nepogodom koja je, nakon visokih temperatura , odlučila pokazati zube.

 Ona kao da kaže da je ona ono najgore,  što može uništiti sve, baš sve......

Ona  lomi , čupa,  ona razara , ona uništava ......

 I kao da tim činom traži, da čovjek svoj način života, prilagodi pravilima koje ona nameće.....

Jer elementarne nepogode su fenomeni prirode, one ne biraju niti mjesto niti vrijeme......

Ali  sa sobom nose ozbiljne posljedice. Grmljavinsko nevrijeme, uz olujni vjetar i tuču, u trenu pohara čitavu zemlju. Ovih zadnjih godina događalo se da je vjetar rušio električne vodove, krovove kuća, čupao i rušio stabla, dok su munje parale nebom.....

U  trenutku kao da se nebo spojilo sa zemljom.....

Olujna nevremena uzrokuju značajnu materijalnu štetu . I to prije svega na infrastrukturi, na stambenim objektima  i poljoprivrednim površinama odnosno usjevima.

Klima, vrijeme i vodni resursi , itekako razorno djeluju na dobrobit  čovječanstva.

Sa sobom donose ogromne ljudske patnje, gubitke života i velike ekonomske štete. Upravo ti ekstremni događaji , a koje vežemo uz klimu su tornada, oluje, poplave, suše itd. koje prema statistici čine 75% svih katastrofa.

Posljednjih godina mnoga hrvatska područja zahvaćena su velikim poplavama uslijed obilne kiše koja neumorno pada, nakon sušnog razdoblja. Štete su ogromne, a rijeke se izlijevaju iz svojih korita i čine velike probleme lokalnom stanovništvu.

 Počevši od ekstremnih toplinskih udara i katastrofalnih suša, propadanja šuma, šumskih požara, te vrlo česte erozije obale, koja se javlja uslijed porasta razine mora.

 Znanstveni  navode , da krčenje šuma i promjene u upotrebi zemlje utječu na lokalne hidrološke cikluse, povećavajući rizik od poplava. Potom, da blizina Jadranskog mora i raznolikost  hrvatskog terena, doprinose nastanku jakih oluja....

Ujedno, smatraju da se zadnjih godina pokazao jedan paradoks.... Paradoks, kojeg  nam je donijelo moderno vrijeme. To je činjenica , da što je veći stupanj tehnološke razvijenosti to je veća izloženost prirodnim katastrofama, a njihovi učinci su razorniji......

Teško je nakon takvih nepogoda i nedaća, doći k sebi. Oporaviti se, u svakom pogledu.

U psihičkom, fizičkom, materijalnom......

 Teško se oporaviti , jer ne znaš kada će se isto, koje je tako postalo učestalo, ponoviti.......

 Saniranje  na stambenim objektima, na poljima, u staklenicima.

 Jer polja izgledaju opustošeno , tek gdje gdje se uspjelo nešto sačuvati . A i za sačuvane usjeve je upitno, do koje faze rasta i sazrijevanja će se uspjeti doći ..........

Ljudi utučeni gledaju u nebo, pa u oranice kultura koje leže polegnute na zemlji i razmišljaju , što i kako dalje. Ali, nema rješenja u dugom razmišljanju , treba popraviti ono što se popraviti dade i krenuti dalje.....

Kod nekih i od početka , ukoliko drugačije nije moguće.....

Nema druge, klimatske promjene su stigle......One su nepredvidive i nikoga ne štede. S tom činjenicom, nažalost moramo se „nositi“.......

Gordana Sedmak  Jednačak