KADA TE NEŠTO OBGRLI

bolest

Svakome od nas, prije ili kasnije dođu dani kada osjeti da se nešto događa sa njegovim tijelom. Da ga nešto spriječava da onako lagano korača kroz životna događanja. Životna događanja bila ona sretna ili možda ona koja sa svojim preprekama i potrebom, zahtjevaju žurno rješavanje.....

Začuđeni smo, iako znamo da to jednog dana treba i mora doći..... I ne samo nama, nego svima......

Snaga tijela kojom smo prije obavljali neke poslove većih razmjera, to nam više ne dozvoljava .....

Volja postoji, probamo, trudimo se.... Ali to više nije to.....

Usporeni smo, brzo se umaramo i jednostavno moramo postati toga svjesni. Moramo si priznati da je potrebno sve obavljati polakše, postepeno, smireno, jer više nemamo kamo žuriti.

Kako se kaže, dan po dan.....

Jedino na taj način, treba dalje kročiti kroz život......

Vrijeme je učinilo svoje. Ubrzani ritam u svemu što smo odrađivali i u čemu smo uživali radeći, kroz godine ipak je ostavio traga. I kako ne bi?

I stroj se umori i istroši, a kako ne bi čovjek ?

Svjesni tih činjenica i stanja u kojem se nalazimo, moramo nastaviti dalje onako kako možemo.....

Pokoja boleština pa i naizgled bezazlena obgrli naš organizam iznenada, naprosto u trenu.

 Kao da nam kaže – stani na loptu , ne brzaj , priznaj si , da više ne možeš kao prije...... Dosta si davao od sebe, pričuvaj ovu snagu koju imaš i koristi je racionalno. Sada je došlo vrijeme, da svoj narušeni imunitet , svoj oslabljeni organizam poštediš. Poštediš, da ne izgoriš.....

I točno, kada čovjek dođe u razdoblje života kada su obveze vezane uz radni odnos završene, treba i sve ostale obveze smanjiti i dati sebi priliku da se on i njegovo tijelo, napokon odmori.

Lako je to reći, rekli bi neki, ali moramo se prilagoditi situaciji......

Jasno, da čovjek ne smije samo ležati i sjediti prateći sadržaje pojedinih medija. Mora si osmisliti daljnji život, ali tako da mu svaki dan bude donekle sadržajan i zanimljiv. Ali nikako fizički pretežak. Napore, pogotovo fizičke drastično smanjiti na najnužnije.

Treba se zapravo posvetiti, uz one lagane svakodnevne obveze svojim hobijima. Hobijima koje možda ranije, nije imao vremena upražnjavati.... Jedna od jako lijepih aktivnosti odnosno hobija je druženje sa biljkama bilo na balkonu ili vanjskom prostoru. Biljkama začinskim koje su ujedno jako korisne za zdravlje, te ukrasnim biljkama, jednogodišnjim ili lijepim trajnicama. Ta aktivnost opušta i ujedno veseli, pogotovo kada vidimo biljku kako se uspješno razvila i uz našu brigu lijepo napreduje.

Osim toga, jedan vrlo lijepi i plemenit hobi je druženje sa životinjama. Te dušice su uvijek željne ljubavi, maženja, pažnje.

I možemo reći, da su jako zahvalne i privržene ......

Točno osjete tko ih voli i kome mogu podariti svoje povjerenje.

Nema li ljepšeg osjećaja, kada sjedite na terasi i kada se vaš četveronožni ljubimac onako lijeno i mazno, spusti do vaših nogu. Spusti tako da vas dodiruje svojim tijelom ili vlažnom njuškicom i time kao da kaže da je tu s vama ..... Da ste zajedno, da dijelite osjećaje pripadnosti i privrženosti.....

Stoga, odbacimo misli vezane za ono što nas ponekad slabije ili čak jače obgrli...... Biti će nam lakše..... Uz takve pozitivne misli krenimo dalje, još je puno vremena pred nama.

Pa, svi smo mi ranjivi, svi smo mi ljudi. Bilo da nas duša boli, kada nas netko povrijedi svojim postupcima, bilo da nam tijelo pomalo otkazuje poslušnost.

Ali ne smijemo se dati. U tome je poanta. Idemo dalje.....

 Ako boli, proći će.

Poduzeti ćemo sve da se bol otkloni ili smanji, ali predati se nećemo.

Gordana Sedmak Jednačak