Zvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivnaZvjezdica neaktivna
 

                                               DOLAZAK PRINOVE

Dolazak prinove

Dolazak malog bića na svijet je posebno emotivan trenutak.

Trenutak, koji naprosto pokreće onom nevidljivom, unutarnjom snagom kako u psihičkom tako fizičkom smislu.

Lijepi je to osjećaj, za sve one koji sa nestrpljenjem očekuju čin rođenja i dolazak na svijet tako željno očekivanog  bića.

Prinovom se nastavlja linija života, prinova daje snagu za dalje. Daje snagu kako roditeljima, tako bakama i didama.

Dolazak prinove nadasve je čin kada prorade najdublje emocije, kada se srce stisne i oči zasuze. Pogotovo kada, kao baka i dida doživite takvu neodoljivu sreću koju osjećaju kao posebnu toplinu u grudima.

Često se zna čuti, kada dođe unuče tada su emocije dublje, naprosto posebne. To čovjek  ne može u potpunosti vjerovati, dok to ne osjeti sam, kako se ono kaže „ na vlastitoj koži“.

 Kada se sam nađeš u toj prekrasnoj situaciji, koju svi mi želimo osjetiti.

 U situaciji kada doživiš taj trenutak posvećenja malom biću i tek tada shvatiš što to znači . Emocije su to , koje nije moguće riječima opisati.

 To je nešto posebno, nadahnjujuće..... To je ono što nas ispunjava u potpunosti.

 Tek tada shvatimo da je vrijedilo i da vrijedi živjeti. Život je dobio svoj smisao.....

Što to zapravo znači, tek tada osjetimo u potpunosti, u svoj svojoj punini.

U tim godinama zrelosti koje su donijele iskustvo života, proživljeno i doživljeno, itekako utječe na to.

 Utječe na nas da potomku prilazimo sa puno emocija, sa većom smirenošću i pažnjom.

Dok smo bili roditelji, život je bio ubrzan, kako u privatnom tako i poslovnom smislu, te nije bilo toliko vremena da se posvetimo vlastitoj djeci. Nastojali smo to nadoknaditi većim angažmanom oko djece u slobodno vrijeme, u vrijeme vikenda  ili godišnjeg odmora.

Preko tjedna smo obavljali sve obveze vezane uz osiguravanje ugodnih i bezbrižnih uvjeta za njihov život, rast i razvoj.

 Puno puta smo jednostavno osjećali grižnju savjesti, što nismo više vremena provodili u igri s njima, više trenutaka u bezbrižnim razgovorima s njima......

Više se s njima šalili, smijali ........., pa makar i na uštrb neobavljenih poslova.

Ali to je tako, manje više kod većine roditelja.

Neprekidno je prisutna strka oko obveza vezanih uz posao, stvaranja obiteljskih uvjeta za život, za bezbrižno djetinjstvo djece .

Počevši od vrtićke dobi, pa preko školske dobi, njihovih aktivnosti vezanih uz školu, te izvannastavne aktivnosti djece.

Međutim sada, u ulozi bake i dide proživljavamo smirenije životne trenutke, jer smo obavili svoje „ zadaće“ roditeljstva, postavili svoju dotadašnju djecu „ na noge“ .

Stoga se sada možemo lakše posvetiti njihovoj djeci. I tako pomažući njima svojoj vlastitoj dotadašnjoj djeci , kao roditelji u poodmakloj dobi „ iskupljujemo“ se za ono što smo im propustili dati.

 Kroz njihovu djecu, našu unučad kojoj pružamo nesebičnu ljubav, dodatnu ljubav darujemo i njima.  

Oni to znaju, oni to osjećaju. Sve je to prirodno. To je normalan životni slijed.

 Znaju da će se jednog dana  i to njima dogoditi. Da će i oni jednog dana biti bake, didovi i te imati više vremena da u miru pričaju priče svojoj unučadi, poigraju se s njima, pazeći pri tome da im ništa ne nedostaje.

 Stoga nam daju da „uživamo“ u njihovim malenima, našoj unučadi. Da pomognemo u njihovom odrastanju i da sudjelujemo u njihovom odrastanju.....

Na taj način ispunjavamo svoju životnu ulogu.....

Ulogu „ drugih „ roditelja , koji osjećaju za ta mala i tako draga  bića.

Gledamo sa uživanjem u to malo, nedužno i nježno biće.

Gledamo potomka sa brigom za svaki njegov novi plač, negodovanje, nastojeći odgonetnuti što ga smeta, što mu nedostaje. Kada plače, zapravo nam daje znak na njemu jedino znani način, da nije sretan te da mu nešto treba. Stoga ga pažljivo gledajmo što proživljava, jer nam on na sebi svojstven način pokazuje, što ga umiruje i što mu odgovara.

Ne želi biti sam, želi da budemo uz njega, da osjeti da smo tu uz i pored njega. Stoga držanje za ručicu, nošenje, maženje je ono što malo biće želi i što ga umiruje.....

Puno energije, strpljenja i ljubavi traži..... Nekada se možda život zbog takvih okolnosti i događanja okrene i „ naopačke“,  ali ipak se na kraju sve vrati u normalu.

Periodi rasta, razvoja , sazrijevanja imaju svoje vrijeme koje neće trajati vječno.

 Plač uslijed grčeva koji se manje više pojavljuju kod svih beba je neminovan, plač uslijed rasta zuba, te popratne temperaturice dio su odrastanja.....

 Sve je to prolazno i te sve teške „ stvari“ uskoro će postati prošlost.

Sve to iziskuje strpljenje, pažnju, nježnost. Briga kako ublažiti neugodnost i malom biću olakšati tegobe je tada prioritet. Sve drugo pada u drugi plan.

Potomak je najvažniji na svijetu. Samo da njemu bude bolje i to što prije..... Da se smiri, da zaspi blaženim, mirnim snom.

Sa danima koji prolaze, beba postaje starija , tegobe postepeno jenjavaju i plač se sve manje čuje.

Velika pažnja i briga tako urodi plodom.....

Moguće je opuštanje, uživanje u svakom trenutku odrastanja ...... Upravo to moramo imati na umu, jer nikada više naš potomak neće biti beba.

Ne može se vratiti vrijeme , svaka faza odrastanja ima svoje čari.

Stoga ih treba „upiti „ i treba malo biće gledati, ljubiti i uživati u svakom trenutku njegovog stasanja.

Lijepo je biti baka i dida, vjerujte nam uživamo u svojoj lijepoj životnoj ulozi.....

Gordana Sedmak Jednačak

  

           

Tags:

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA