PUTOPIS S POTPISOM: Božićna bajka obitelji Salaj
Jedna priča kaže da je prije 16 godina na kraju nekog tajnovitog sela iz potpunog mraka zasvjetlila žaruljica. Ne bilo kome već gospodin Salaj koji je ostvario svoje dječje snove. Iz potpunog mraka pokrenuo je predivnu priču za mlade i stare i osvjetlio svoje imanje, a cijela priča dobila je i nevjerojatnu turisičku promociju za mjesto Grabovnica pokraj Čazme. Danas vas u 'Putopisu s potpisom' vodim na imanje Salaj, točnije Božićnu bajku obitelji Salaj.
Priča je svima već dobro poznata i ne treba puno predstavljati obitelj Salaj i njihovo imanje prepuno lampica, ove sezone više od 2,5 milijuna njih. Ne treba niti reći koliko je divno samo imanje. No ja ću vam danas ispričati kako je izgledao moj treći po redu posjet tom imanju. Zasigurno za mene vrijedi treća sreća!
Iz Zagreba smo krenuli prema Čazmi u nedjelju u 15 sati kod Muzeja suvremene umjetnosti te usput skupljali putnike na stanicama kroz grad. Cijelim putem pratilo nas je sunce i lijepo vrijeme, a to je već bio dobar preduvjet da nam nedjeljni izlet s agencijom Darojković Promet bude jedno od nezaboravnih iskustava. Ovo mi je prvi ovogodišnji izlet, a veće putovanje planiram za veljaču. Idealna je bila prilika za samo 80 kn preko agencije za kupnju Crno Jaje dobiti prijevoz i ulaznicu za imanje tako da nisam morao puno nagovarati prijatelje.
Na samo imanje stigli smo nešto iza 16 sati, a već iz daljine se vidjela sva raskoš imanja koje je ove godine prošireno puno više od onog od mog prvog posjeta 2013. te drugog 2016. godine. O samoj popularnosti imanja dovoljno govore i nekoliko autobusa iz Slovenije koji su bili ispred nas parkirani te nekoliko desetaka ljudi koji su iz istog i izlazili. Na ulasku su nas dočekali redari koji su nas odmah puštali na samo imanje s obzirom da smo imali plaćene ulaznice. Već na prvi pogled imanje je izgledalo nevjerojatno i ni približno nije izgledalo kao kod posljednjeg posjeta koje je bilo prije samo dvije godine.
Krenuli smo od ulaska prema desno i držali se neke rute. Novost ove godine je definitivno tunel (fotografija 1 i 2) koji je glavni hit na imanju i svim društvenim mrežama. Nezaobilazan selfie u njemu ili snimanje, a meni inspiracija jer sam se dobro pripremio što se opreme tiče i uzeo stativ sa sobom kako bi lampice dobile efekt zvijezdice pri duljim ekdpozicijama. Već na prvom fotografiji se može vidjeti efekt koji sam postigao i koji sam već dugo godina priželjkivao. Nastavak je logično, bio samo odabrati motive i uživati. A tako je i bilo. U sklopu navedenog tunela još se mogu nać i adventske kućice u kojima vrijedni OPG-ovci prodaju svoje domaće proizvode, a na svakom koraku šire se mirisi kobasica, graha, zelja, kuhanoga vina i fritula. S obzirom da je bilo dosta rano, tek nešto iza 17 sati nije mi odgovara navedena gastro kuhinja, pa sam kavalirski odbio i nastavio šetnju dalje.
Tisuće i tisuće lampica s raznih motiva osvjetljavalo je cijelo imanje. Nisam znao gdje bi prije krenuo i što bi prvo fotografirao. Zanimljive ovogodišnje instalacije poput saonica u kojima se djeca mogu fotografirati s pravim Djedom Mrazom ili sobovi tek su dio onoga što imanje nudi. Predivno jezero nešto niže dio je koji je posebno atraktivan i mogu se uloviti predivni kadrovi s odrazom u vodi, a baloni koji svjetle također su dio novije ponude imanja.
Oko 18 sati voditeljica programa najavila je svečani vatromet na što smo svi brže-bolje pojurili prema centralnome dijelu, a ja brz i spretan kakav jesam imao sam sreće i stao tik do spomenika koji je bio odličan motiv za fotografiju iznad kojeg se vidi vatromet.
Kako je na samom imanju već bilo prilično hladno, prijatelj i ja odlučili smo se zagrijati u gastronomskom dijelu tj. drvenoj kući iz koje su se širili raznorazni mirisi. Nas dvojica počastili smo se kuhanima čajem i zasladili medenjacima koje je prijatelj kupio na početku našeg obilaska. Nakon 15-tak minuta odmora krenuli smo dalje stazom koja nas je odvela do Štrumf sela, atrakcije u kojoj najviše uživaju djeca. Papa Štrumf, Štrumfeta i Gargamel tek du dio onoga što ovaj dio imanja nudi,ali sigurno uz svjetleći tunel motiv koji ćete najčešće vidjeti na fotografijama posjetitelja.
Uz malo plesa, glazbe i zabave oko 20 sati bilo je vrijeme za okupljanje i odlazak kući. Na brzinu sam odabrao ručno rađeni suvenir i kupio paket medenjaka za svoju obitelj te sjeo u autobus. Putem smo pregledavali stotine fotografija s imanja, umorni i crvenih noseva, ali zadovoljni i sretni jer nas je obuzeo osjećaj sreće jer smo makar na par sati svi zajedno opet postali djeca. A to je ipak neprocjenjivo iskustvo, zar ne!?
Hvala Vam na čitanju!
Do sljedećeg Putopisa s potpisom,
Pozdrav!