PUTOPIS S POTPISOM "Opatija – Kraljica Kvarnera"
Dobar Vam dan dragi moji...
Dugo je prošlo od zadnje kolumne Putopis s potpisom, nije bilo novih putovanja ove godine, a znamo svi i zašto. Pandemija Corona virusa i sigurnost putnika bili su uvijek na prvome mjestu, pa se pravih putovanja preko bare nisu niti planirala. Ali zato se nedavno, upravo na moj 27. rođendan dogodilo jedno malo putovanje svakako vrijedno spomena. Riječ je o kraljici Kvarnera poznatoj po Dami s galebom. Pogađate? Riječ je o Opatiji!
Opatija je kraljica Kvarnera, to svi znamo, i nedaleko je mog rodnog grada Zagreba, no nažalost u svojih sada već 27 godina nije bilo prilike (a možda i volje) da se posjeti ovaj biser. No rođendansko mini putovanje do Opatije uz bogati ručak činilo se kao idelana kombinacija guštanja i prave avanture. Krenuli smo rano ujutro iz Zagreba, u petak 4. rujna otprilike kada sam se i ja rodio. Bilo je to simbolični početak ulaska u moje nove godine, a što sam bliže 30tima shvaćam da brojke uopće ne znače ništa, čak dapače imaju bezvijezdno značenje. I ne, ne govorim ovo kao kliješej ili utjehu samom sebi zato jer starim već naprotiv – vidim da ljudi koji su samnom putvali, mahom penzioneri imaju više energije i živosti i uživaju u malim stvarima koje život čine onim pravim istinskim i vrijednim. Cijelim putem do Opatije lagani razgovori, kavica, smijeh i druženje. Neopisivo!
Došli smo u Opatiju nakon prezentacije proizvoda za zdrav i bolji san i ručak, s pogledom koji puca na Kvarner. Ljudi moji, neću pretjerati ako kažem da je to jedan od onih zlatnih pogleda koji vrijede milijun dolara. Ako mi ne vjerujete pogledajte sami (fotografija ispod)
Već sam miris mora i morske soli i vjetar u kosi bili su dovoljni razlog da budem još sigurniji u svoju odluku da prihvatim besplatan poziv Črnje tours agencije i budem njihov putnik na ovom nezaboravnom putovanju. Čak niti dosadni prezenteri nisu me mogli izbaciti iz takta, a lagana viroza koja me dan-dva prije uhvatila kao da je upravo nestala jer morski zrak liječi sve, kažu starji.
Nije dugo prošlo, oko 13 sati krenuli dmo prema šetnici Lungo Mare, jedna od onih lokacija koje želite sanjati svaku večer. U kratkim fotografijama to bi izgledalo ovako...
A onda je krenula šetnja... Veliki hoteli, raskočne vile, palme i meteranski ugođaj.Same boje i mirisi mamili su na slasni zalogaj iz svakog restorana, ali novčanik nije dopuštao. Jer ipak je trebalo okupati tijelo nakon u ugodnom moru koje je čak i u rujnu još uvijek relativno bilo ugodno. I nije mi bilo žao jer svakim zaronom osjetio sam kako mi se nos pročišćava, a tijelo zahvaljuje jer ipak je more lijek. I to moramo čuvati jer imamo jedno od najljepših i najčišćih na svijetu.
Posebno me oduševila šetnica Velikana slavnih, a imena neću niti nabrajati jer zbilja su to velika imena glazbe, umjetnosti, kazališta i kulture. Boris Dvornik, Ivana Brlić Mažuranić,Arsen Dedić, Dražen Petrović itd... Samo najbolji za najbolje. Turisti sretni jer nema gužve na plažama, domaći tužni jer nemaju na kome zaraditi. Kažu manjak ljudi je potjerao štandove s plaža, a ja sam ipak uspio pronaći jedan koji prodaje suvenire i malo podigao siromašan budžet hrvatskog turizma.
No, usporskos svemu moja večera je bila skromna, sendvič i kava iz Konzuma i to doslovno minutu prije polaska. Srećom, bus i vodička su kasnili pa nije bilo potrebe za intervencijom (ovaj put).
Možda neki sljedeći put, u drugoj godini, bez virusa, pošasti i drugih nepotrebnih strahota. Nadam se da ste uživali u ovom malom Opatijskom putopisu. Do sljedećeg obećajem neće proći tako puno vremena!
Pozdrav!
Dominik papić