Duško Šibl
Duško Šibl, rođen 1951. godine u Zagrebu, jedan je od najistaknutijih suvremenih hrvatskih umjetnika čije stvaralaštvo osvaja prepoznatljivom dinamikom pokreta, boje i ekspresije. Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a njegova umjetnička avantura odvodi ga u London, gdje je 1982. godine završio studij slikarstva na prestižnoj Byam Shaw School of Art, a potom i postdiplomski studij na Royal College of Art. Njegova bogata karijera, koja traje više od četiri desetljeća, obilježena je brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo prate analize i osvrti najvažnijih hrvatskih likovnih kritičara.
Šiblovo stvaralaštvo smješteno je u sferu apstraktnog ekspresionizma i figurativnog slikarstva, s naglašenom interesu za dinamiku tijela u prostoru, što je konstantna nit u njegovim slikarskim istraživanjima. On koristi tehniku akrila na platnu, što mu omogućava brze i intenzivne poteze četkom, stvarajući slike koje odišu energijom i pokretom. Koloriti su živi, često intenzivni, a linije slobodne i tekuće, što stvara dojam gibanja i transformacije. Šibl na svojim slikama često stvara ljudske figure koje su na granici prepoznatljivosti, iskrivljene i stilizirane, ali i dalje jasno prisutne u prostoru. U ovoj suigri između apstraktnog i figurativnog, gledatelj je pozvan u svijet snažnih emocija, gdje je tijelo središnji motiv izraza, dok se njegove granice rastvaraju u vrtlogu pokreta i boje.
Njegova sposobnost da ljudsko tijelo preobrazi u apstraktni entitet, a istovremeno ga zadrži dovoljno konkretnim da izazove prepoznavanje i emotivnu reakciju, ključna je karakteristika Šiblova slikarstva. Kritičari, poput akademika Tonka Maroevića i Luko Paljetka, opisuju njegov rad kao poetsku igru pokreta, u kojoj se tijelo koristi kao sredstvo za izražavanje unutarnjih emocionalnih stanja i univerzalnih tema ljudskog postojanja. Film "Poetska igra tijela", koji je snimila Marina Baričević 2004. godine, odražava upravo tu filozofiju Šiblovog rada – tijelo je ne samo fizički entitet, već metafora za sukob emocija, energija i egzistencije.
Šiblovi radovi reflektiraju snažan utjecaj europskog ekspresionizma, ali u njih unosi i vlastitu originalnost i osobni senzibilitet, koji su prožeti meditacijom o tjelesnosti, prolaznosti i identitetu. Njegove slike često odišu duhom performansa, što je možda rezultat njegove dugogodišnje povezanosti s umjetničkim svijetom Londona, gdje je kultura performansa i tjelesnosti uvijek bila u fokusu suvremenih umjetničkih istraživanja. Upravo ta performativna komponenta dolazi do izražaja u načinu na koji Šibl gradi i razgrađuje svoje figure, hvatajući trenutke kretanja, izraza i emocionalnog naboja.
Šiblova tehnika akrila daje mu slobodu za stvaranje snažnih kontrasta između svjetla i tame, dok bogatstvo boja oživljava površinu platna. Njegova paleta boja varira, od tamnih i sumornih tonova, koje evociraju introspektivna stanja, do svijetlih i vibrantnih, koji izražavaju dinamičnost i vitalnost. U slikama poput onih sa živim crvenim pozadinama, Šibl koristi boju ne samo kao dekorativni element, već kao aktivni sudionik u komunikaciji sa subjektom i gledateljem. Crvena boja, na primjer, simbolizira energiju, strast, ali i napetost i sukob, dok plave i zelene nijanse često donose osjećaj smirenosti, ali i misterioznosti.
Njegovi likovi, iako deformirani, zadržavaju snažnu prisutnost u prostoru. Tijelo je često prikazano u pokretu, u nekoj vrsti plesa, borbe ili introspektivne kontemplacije. Ove slike su nabijene energijom, a linije koje opisuje potez četkom stvaraju osjećaj brzine i nemira. Šibl na platnu stvara iluziju da figure plešu, kreću se ili se bore unutar svojih granica, evocirajući osjećaj egzistencijalnog traganja i unutarnje borbe.
Jedna od ključnih karakteristika Šiblova rada je njegova sposobnost da istraži granice figuracije, pomičući ih prema apstrakciji, ali uvijek zadržavajući neku vrstu prepoznatljivosti i emotivne angažiranosti. Njegova umjetnost nije hermetična, već je otvorena za različite interpretacije i čitanja. Svaka slika poziva promatrača da se suoči s vlastitim emocijama, strahovima, nadama i željama, dok se tijelo – središnji motiv njegovog rada – koristi kao univerzalni simbol ljudske ranjivosti i snage.
Šiblov doprinos suvremenoj umjetnosti priznat je ne samo kroz izložbe, već i kroz brojne tekstove koje su o njemu napisali istaknuti likovni kritičari i teoretičari. Tonko Maroević, Luko Paljetak, Josip Depolo, Marina Baričević i mnogi drugi, pridonijeli su razumijevanju i valorizaciji njegovog djela, ističući ga kao jednog od najvažnijih umjetnika svoje generacije. Oni u Šiblovom radu prepoznaju ne samo tehničku virtuoznost, već i duboku filozofsku i emocionalnu dimenziju, koja njegovo slikarstvo čini izuzetno relevantnim u kontekstu suvremenih umjetničkih tendencija.
U svojoj dugogodišnjoj karijeri, Šibl je sudjelovao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, gdje je njegova umjetnost naišla na veliki odjek. Izlagao je u Londonu, Parizu, Zagrebu, Dubrovniku, New Yorku i mnogim drugim svjetskim metropolama, a njegova djela nalaze se u privatnim i javnim zbirkama diljem svijeta. Svaka njegova izložba donosi novi aspekt istraživanja ljudske figure i prostora, dok istovremeno ostaje dosljedan svojim osnovnim tematskim preokupacijama.
Slikarstvo Duška Šibla pruža nam uvid u jednu vrstu umjetničkog svijeta koji balansira između apstrakcije i figuracije, pokreta i stanja, energije i smirenosti. Njegove slike, s bogatstvom boje, dinamikom linija i ekspresivnošću figura, odražavaju duboku strast prema ljudskom tijelu kao primarnom nositelju izraza. Šibl koristi tijelo kao metaforu za čovjekovu unutarnju borbu, prolaznost života, ali i vitalnost koja se neprestano obnavlja kroz pokret, boju i oblik.
Ono što posebno fascinira u Šiblovom radu je njegova sposobnost da kroz apstrakciju izazove univerzalne osjećaje i misli. Iako je njegovo slikarstvo naizgled apstraktno, ono uvijek ima čvrsto uporište u stvarnosti ljudskog tijela, koje Šibl koristi kao polazište za meditaciju o širim temama postojanja, identiteta i odnosa s drugima. Njegove slike nisu samo estetski objekti, već su i snažni emocionalni i intelektualni izazovi za svakog promatrača.
Duško Šibl je umjetnik čije je stvaralaštvo obilježeno neprekidnim istraživanjem mogućnosti slikarstva kao medija za izražavanje kompleksnih ljudskih iskustava. Njegova umjetnost, iako ukorijenjena u tradiciji ekspresionizma i figurativnog slikarstva, donosi svježinu i originalnost u način na koji pristupa temi tijela i pokreta. Kroz tehnike akrila, bogatu paletu boja i dinamične kompozicije, Šibl stvara slike koje komuniciraju s gledateljem na više razina, pozivajući nas da se suočimo s vlastitim unutarnjim svijetom i da kroz umjetnost pronađemo nove načine razumijevanja sebe i drugih.
Željko Bedić
Kontakt:
Mobitel: 00385 981607675
Flomasteri, 30 x 40 cm, 2017. - cijena - 1000 kuna svaki, ako vise od jednoga - po 800, vise od 2 - po 700
Tehnika: akrilik na platnu 2016. 120 x 90 cm, a ako su vodoravne 90 x 120 cm
Figure u pokretu akrilik na platnu