Željko Plašč

  • 4 fragmenta

    vrijeme: 19.02.2018 u 19.00 sati
    mjesto: Fotogalerija Dubrava 51a. Zagreb


    4-fragmenta


    Značenje riječi fragment odgovara osjećaju koji poput sjene prati suvremenog čovjeka.
    Bez mogućnosti sagledavanja cjeline, ostavljen djelomičnoj istini, zaveden lažnim predodžbama, rastrgan suprotstavljenim informacijama, u nemoći povezivanja svojih vitalnih dijelova: srca, uma i tijela, čovjek današnjice vidi fragmentalno.

    Fotografija sama po sebi bira fragment iz sveukupnosti svijeta koji nas okružuje i gledati kroz okvir fotoaparata postupak je čuvanja procesa percepcije. Blježimo ono što vidimo, vidimo ono što znamo. Vid i uvid tijesno su povezani i izraženi u mediju fotografije.

    U svom Eseju o fotografiji Susan Sontag upravo piše o složenoj ulozi fotografske slike kojom stvaramo „duplikat“ svijeta i čini nam se dostupniji nego što je. „Sakupljati fotografije znači sakupljati svijet“. Dakle, želimo tražiti i potvrditi stvarnost, iskusiti svijet (i sebe) kroz sliku. A upravo smo više nego ikada do sada preplavljeni i ovisni o slikama („image-junkies“).
    U tom istraživanju stvarnosti i sebe mogu li se spojiti 4 različita svijeta, uvida i pogleda? Mogu li se u razbijenom svijetu pronaći dodirne točke? Trebaju li? Jesmo li fragmenti istog ili sličnog viđenja?
    Autori se predstavljaju crno bijelom digitalnom fotografijom. I upravo ta ne-boja govori o njihovom osvještenom opažaju i doživljaju: od trenutaka u svijetu koji nas okružuje do ljepote prirode, od trenutaka predstava do predstavljanja predstava. Od figurativnog (slikarski rečeno) do apstraktnog autori progovaraju slikovno jer „mogu komunicirati samo slikama“ (Van Gogh). U trenutku kojeg bilježi fotografija otvara se jezik mišljenja i likovnosti izražen kroz – suprotnosti. I to je ono što priča priču bez riječi.

    Na fotografjiama Maria Kocipera suprotnosti su naglašene fotografiranim riječima. Njegovi prizori pronalaze dva pola tik jedan do drugog (mladost-starost, mladenka-časna, staro-novo, nježnost –grubost itd.) i baca nas u dubinu procjepa i u potragu za izgubljenom ravnotežom. Ono što tamo nalazimo je svjež i duhovit uvid. Na utabanom tragu Bressonovog „odlučujućeg trenutka“ Kociper bilježi život oko sebe govoreći o prepoznatljivom svijetu koji se tiče ( i dotiče) nas samih.

    Ljudski lik (muški, ženski, dječji) nalazimo na fotografijama Željka Plašča. Lik je često sam, možda usamljen u svojoj okolini, a možda i ne. Blizu ili daleko likovi ne gledaju prema fotoaparatu kao da fotogaf nije primijećen niti su svjesni njegovog prisustva . Dakle, u tom samotnom svijetu Plašč nalazi mjesto svjedoka bivajući s njima u toj situaciji (kiše, mećave, odmora, šetnje, posjete...) i takav trenutak postaje „mjesto“ (dokazanog) prisustva i kao da govori „bio sam tu“. Naizgled slučajan prizor dobiva opće značenje proživljenog doživljaja, ali i dublje simbolike.

    Svjedočeći trenutke čovjek će pogledati prema nebu tražeći ili nalazeći odgovore. Davorka Trbojević upravo je to učinila u novom ciklusu fotografija „Dodir neba“. Hodajući prirodom otkrila je krošnje od oblaka i oblake nalik krošanjama. Naglašena grafička izražajnost nastavak je fotografija „Kad priroda slika“ u akromatskoj skali. Kako je motiv prirode stavljen kraj motiva arhitekture tako se (ra)stvara poveznica (ne)vidljive strukture koja ih povezuje. Bez čovjeka u kadru pogled u nebo zapravo je pogled unutra simboliziran u cvijetu.

    Nevenka Miklenić bilježi fotoaparatom motiv scenografske mreže od žice. Prostorni crtež koji je imao svoju primjenu u predstavi sada postaje nosioc poruke u foto grafskom mediju. Iz jednog svijeta u drugi prenosi se poruka životne mreže koja prepliče, zapliče, slaže i petlja naše životne trenutke. Naglašen likovni govor crne, bijele i sive nosi u sebi autoričino iskustvo grafičkih tehnika. Izdvajajući detalje likovno scenografskog rada (raz)otkriva se „stvarnost“ fotograske slike u prepletu crta, ploha, tonova, svjetla i sjene puštajući promatrača da se zaplete u vlastiti svijet asocijacija.

    Ulomci i detalji u svakom od pojedinih svijetova čine novu cjelinu izložbe. Bez ustupaka drugima, svojim radovima autori su doprinjeli zajedničkom događaju. Iako su „prisvajali“ motive svijeta oko sebe autori su odškrinuli vrata onom nevidljivom kojem fotografija može biti samo putokaz.
    Nevenka Miklenić, prof


    /fragment (lat. fragmentum), ulomak, odlomak, krhotina, sačuvan ostatak (npr. skulpture, slike, natpisa, književnog teksta, glazbene skladbe). – Fragmentaran, nepotpun, djelomičan, u ulomcima sačuvan; rastrgan, nepovezan./

  • Izložba fotografija Željka Plašča "Govor mora"


    vrijeme: 11. listopada 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija SOL, Trnsko 34a, Zagreb

    Izložba fotografija Željka Plašča

    GOVOR MORA

    Govor mora nekada je tihi šapat, a nekada prodoran tresak….Otprilike tako možemo svrstati fotografije kojima se predstavlja Željko Plašč. Govor mora je komunikacija duše sa beskonačnošću mora gdje se jedno sa drugim nepogrešivo nalazi i jezikom bez riječi govori. Dio Željkovih fotografija naglašava mirnoću i kontemplativnost mora, a dio prikazuje njegovu strast i nepredvidivost.

    Kolekcija se sastoji od dvadesetak crno bijelih fotografija pomno odabranih motiva i istančane tehničke dorađenosti. Tematski, autor se priključuje mnogima koji su odabrali more kao svoj motiv i nadahnuće. Mnogi su ga pjesnici opjevali, slikari naslikali, a fotografi ispričali priču koja vrijedi više od tisuću riječi. Svaki autor ima pravo na svoj izričaj, a svaki gledatelj na osobno iščitavanje i doživljaj.

    Strast plavetnila mora i neba izrečena je crno bijelom fotografijom oštrih kontrasta dvaju osnovnih boja. Izborom crno bijelog izričaja autor stišava emocije koje boja katkada nameće, no nasuprot tome upravo takav izbor može pojačati dojam i čar fotografije. Kao primjer tomu mogu se navesti fotografije solju i ledom okovane senjske rive. Možda to nije neponovljiv motiv, no ipak je jedinstven, pa je za svaku pohvalu činjenica da je autor ovjekovječio ovaj čudesni trenutak. Valja naglasiti mirnoću bonace na jednoj fotografiji, a već na drugoj tu su veliki valovi... dan velikih valova...Takvo je i more u svojoj nepredvidivosti, čas mirno, a začas može iznenaditi svojom uzburkanošću, pa i postati opasno.

    Pratimo autora na njegovim putovanjima poznatim biserima naše obale. Tu je Zadar, Nin, Senj...Crkva sv. Nikole u Prahuljama kod Nina privlačan je motiv, a autor čeka pogodan trenutak kako bi ostvario, vjerojatno prije zamišljen motiv simetrične pojavnosti likova sa obje strane crkvice. Čar fotografiji može uvijek dodati magla kao bajkoviti dodatak. Ninski most, blago obgrljen maglovitom prozračnošću, vodi nas u predjele snova i mašte gdje se sve čini mogućim. Takva je često ta čar mora, teško opisiva, ali mila srcu. Mladenačka poletnost, romantični susreti, poljubac, čekanje, prazne klupe...Oboje čekaju...Na jednoj fotografiji...on...na drugoj ona…

    Vrijedno je pohvaliti autorovu iskrenost i istinitost koju je izrazio ovim ciklusom fotografija, te se nadati da će nas i ubuduće razveseliti svojim lirskim pričama.

    Vesna Špoljar, prof.

    Željko Plašč
    Rođen 1949. u Zagrebu gdje momentalno i živi. Srednju školu završava također u Zagrebu.
    U višim razredima osnovne škole pokazuje interes za fotografiju pa upisom u školske foto-sekcije Osnovne i srednje škole uči teoriju i praksu crno-bijele fotografije ( snimanje, razvijanje fotografskih filmova i fotofrafija u tamnoj komori)
    Nakon prelaska s analogne na digitalnu fotografiju intenzivira aktivnost fotografiranja . Odlaskom u mirovinu učlanjuje se u FK KLIK iz Sv. Nedelje a od 2018. član je i FK Zagreb.
    U tom razdoblju sudjeluje na više skupnih izložaba gdje na tri izložbe osvaja nagrade.
    Interes pokazuje za crno-bijelu fotografiju urbanih motiva gdje je čovjek u vremenu i prostoru točka ineresa

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.