Marija Šic

Rođena sam 5.12.1977. u Brežicama u Sloveniji. Živjela sam i odrasla u Samoboru. Nakon završetka osnovne škole upisujem srednju školu za osobne usluge smjer fotograf.

Od malena me zanima slikarstvo i likovno izražavanje. Izrađujem razne ukrasne predmete, nakit,ali uvijek se vratim fotografiji.
Isprobavam razne tehnike ali najviše mi se sviđa rad sa olovkom i ugljenom.
Kod fotografije volim prirodno svjetlo, a pošto sam analogni fotograf obožavam c/b fotografije .2017. postajem član fotokluba Klik.

Na fotooku osvajam 2. mjesto i imam jednu skupnu izložbu.
2019. sam jedna od seminarista radionice Damira Hoyke, jedan dan u Areni Zagreb.

Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

TEME I DILEME DIGITALNE FOTOGRAFIJE

ŽANROVSKA FOTOGRAFIJA

Pošto smo savladali osnovne vještine potrebne za napraviti dobru fotografiju, postavljanje rasvjete, korištenje dodatnih rasvjeta i opreme, postavljanje podataka na fotoaparatu itd., spremni smo preći na zabavniji dio, kreativno korištenje fotoaparata, kako naša fotografija ne bi bila samo kvalitetna, nego i lijepa, kreativna, zanimljiva, uravnotežena, sadržajna. Kako su teoretski pojmovi estetike likovnog djela, pa tako i fotografije veoma opširno područje, često i pomalo dosadno, te kako to baš i nije nužno sve svladati da bi naše fotografije izgledale bolje, ljepše i zanimljivije, proći ćemo kroz ove pojmove isključivo kroz obradu primjera i na razradi konkretnih slučajeva. Proći ćemo kroz određene cjeline koje povezuju zajedničke tematske i sadržajne točke, koje nazivamo žanrovima fotografije, to jest žanrovskom fotografijom.

Što je žanrovska fotografija? Pripada li svaka fotografija nekom žanru, pa bi prema tome i svaka fotografija bila žanrovska? Koje kriterije ispunja i što uopće jesu žanrovi fotografije?

Da bismo objasnili što je žanrovska fotografija, možda će jednostavnije biti da krenemo eliminacijom, pa da pokušamo odrediti što nije žanrovska fotografije. No uvodno, prije nego krenemo na određivanje i definiranje (ne)žanrovske fotografije, napominjem da ove granice nisu uvijek tako oštre i jasne, da postoje 'zone sumraka' nedefinirane fotografije koje ne možemo čvrsto definirati i odrediti. Koje ne možemo svrstati određeno u neki žanr, pa čak niti odrediti radi li se o žanrovskoj fotografiji ili ne.

Iako dvije fotografije imaju očigledan zajednički sadržaj, ljudsko lice s naglašavanjem individualnih crta, jedna od njih bit će fotografija u osobnoj iskaznici, a druga će biti umjetnička portret fotografija. Fotografija u osobnom dokumentu nije žanrovska fotografija, a posebno ju ne možemo smatrati portretnom fotografijom. Jednako vrijedi i za fotografije koje rade policajci na mjestu prometne nesreće, forenzičari na mjestu zločina i slično. Većina fotografija iz obiteljskih albuma, dječji rođendani, fotografije s ljetovanja, selfiji na instagramu i drugim društvenim mrežama, koje su intencijom ograničene na dokumentiranje trenutka, činjenice da je netko bio negdje u jednom trenutku, nisu žanrovske fotografije. Fotografija koja koristi fotografsku tehnologiju isključivo da zabilježi činjenicu i da ju nekome dokaže, nije žanrovska fotografija.

Ovo bi možda potpuno isključilo žurnalističku (novinarsku) fotografiju, paparaci fotografiju (što je donekle također novinarska fotografija), no vidjet ćemo da novinarska fotografija prerasta, te se kroz određene skupine žurnalističkih fotografa, profiliranje nekih magazina i publikacija izdvaja i prerasta u nešto više od dokumenta. Jednak je proces prisutan i u fotografijama vjenčanja (krštenja, pokopa, maturalnih zabava…), koje u velikom postotku ostaju dokumentarne, ali u posljednje vrijeme izdvajanjem kreativnih profesionalaca ponekad izlazi iz tih okvira, te se razvija u nezavisni žanr.

Prema iznesenom, žanrovsku bismo fotografiju mogli odrediti kao fotografiju kroz koju fotograf izražava svoj odnos prema određenoj situaciji. Autorskim pristupom fotografa, prikaz ljudskog lica (glave, poprsja) razlikuje se kao vrhunski umjetnički portret od fotografije u osobnoj iskaznici. Iako je za većinu fotografija na prvi pogled jasno na koju stranu ove granice pripadaju, postoji i, kako sam spomenuo, ona prelazna zona, u kojoj definicija nije tako jasna. No konačno, nije niti nužno sve fotografije čvrsto odrediti u ovom smislu. Jednako tako, vidjet ćemo, još su veće zone pretapanja među žanrovima. Istu fotografiju moći ćemo svrstati u street (uličnu) fotografiju, kao i u portretnu, i slično. No te ćemo situacije upoznati kroz primjere.

Nećemo se ovdje zamarati sveobuhvatnim kategorizacijama žanrova fotografije: jednostavno ćemo na primjerima fotografija i žanrova pokušati objasniti bit pristupa žanrovskoj fotografiji, te 'pravila ponašanja' unutar žanra. Da se krivo ne shvati, nisu to nikakvi propisi sa sankcijama za one koji ih krše. Jedina sankcija jest da vaša fotografija neće biti prepoznata kao žanrovska ukoliko se ne povežete barem s osnovnim pravilima žanra. Najpopularniji žanrovi, u kojima djeluje veći broj fotografa, su portretne fotografije, street (ulične) fotografije, koncertna fotografija, krajolici (pejzažna fotografija), fotografije životinja, makro fotografija (najčešće kao podvrsta fotografija životinja), budoar fotografija (erotska, umjetnički akt, glamur akt i slično), modna fotografija, žurnalistička i paparaci fotografija, fotografija arhitekture i znamenitosti i tako dalje. Ima mnoštvo podžanrova, međužanrova i fotografija koje ispunjaju sve kriterije žanrovske fotografije, ali naprosto ne pripadaju niti jednom žanru. I o tome ću govoriti kroz primjere.

Ovdje postavljeni primjeri bit će suvremene fotografije, bliske svakome tko danas čita i želi naučiti nešto više. Naravno da postoji historijska dimenzija koja mijenja rakurs: neke ratne i žurnalističke fotografije, kao i neki portreti bez apriornih fotografskih kvaliteta postaju s vremenom prvorazredna civilizacijska i kulturna baština. Razmatranjem žanrova iz ovog rakursa nećemo se baviti.

Fotografija je napravljena u improviziranim studijskim uvjetima, korištenjem fotoaparata Canon 7D sa Canon 100/2.8 objektivom i bljeskalicom Canon Soeedlite 550EX.
Podaci su bili sljedeći:

Mod – M
Fokus – 100 mm
Ekspozicija – 1/160 sec
Zaslon – f/9.1
ISO – 100
Balans bijeloga – Flash

Fotografija je u postprodukciji neznatno mijenjana, oduzeta joj je saturacij,a te je malo pomaknuta koloristička skala (hue). Portret djevojke (model: Vlatka) u crnoj odjeći uz crnu pozadinu, podacima koji u potpunosti eliminiraju svaki poluton koji bi se u mraku mogao stvoriti između njenih obrisa ramena i pozadine, usredotočuje pažnju na glavnu premisu, njeno lice. Komunikacija između djevojke i fotografa (objektiva) je izravna, te je dodatno naglašena prikrivanjem drugog oka pramenom kose. Bjelina ruke na koju se oslanja naglašava vertikalu koja se suprotstavlja horizontalnoj orijentaciji (landscape), koja uvjetuje veliku količinu tame, uz lagani osjećaj tjeskobe. Ovakvi portreti nose dramatičnu notu: mrak dodatno potiskuje lice prema nama, što naglašava interakcijsku komunikaciju. Osnovne kvalitete ove fotografije su u kontrastima: potpuna eliminacija svakog podatka iz pozadine, ali nasuprot toga povećanje ove pozadine horizontalnom orijentacijom. Komunikacija pogleda naglašena je skrivanjem drugog oka, kod portreta mnogo se postiže 'hvatanjem' pogleda, uz napomenu da treba voditi računa o tome da oči budu najoštriji detalj fotografije. Uz ovakvu dramatičnu impostaciju nikad ne treba forsirati smiješak otvorenih usana (zubi), što je česta greška inače dobro postavljenih portreta. Također, u kompoziciji je vođeno računa da lik djevojke ne bude postavljen simetrično, što bi stvorili statičan dojam, ovladavanja prostorom. Pogurnuta malo na stranu, opet ostavlja pojačan dojam tjeskobe, koja je osnovna tema ovog portreta.

Fotografija je napravljena korištenjem fotoaparata Canon 7D sa Tamron 18-270 objektivom.
Podaci su bili sljedeći:

Mod – TV
Fokus – 119 mm
Ekspozicija – 1/160 sec
Zaslon – f/5.6
ISO – 800
Balans bijeloga – AWB

Popularni žanr street fotografije određen je odnosom fotografa prema gradu, ritmu ulice, životu ulice, ljudima, djeci, golubovima itd. Sve ono što obilježava ulice, što se na ulicama događa može biti sadržaj street fotografije. Ipak, najčešće su sadržaj street fotografije ljudi na ulici.

Street fotografija nije prikaz manifestacije, uličnih festivala – možda može biti street fotografija ako je pažnja fotografa usmjerena prema ponašanju ljudi, publike, a ne prema sceni, to jest ako je objektiv okrenut u obrnutom pravcu od očekivanog. Također u street ne možemo brojati fotografije poznatih vizura grada, čak i ako su kao sporedan sadržaj na fotografiji uhvaćeni prolaznici. Ako je ponašanje tih prolaznika sadržaj na koji se fotograf usredotočuje, onda se žanr mijenja.

Fotografija koju sam uzeo za primjer napravljena je na Jelačićevom trgu 30. lipnja 2013., tijekom svečanosti pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Međutim, u ovom trenutku moja pažnja nije bila usmjerena pozornicama i nastupima, nego mnoštvu ljudi koji su posjedali na rubnik na tramvajskoj stanici. Tramvajski promet je naravno bio obustavljen. Nastala je zanimljiva fotografija koja prikazuje prizor koji se inače nikad ne može vidjeti nego baš toga dana. Tako se ova fotografija nalazi na rubu žanra street fotografije te ulazi u područje žurnalističke fotografije (mada nije bila namijenjena objavljivanju nigdje drugdje nego na društvenim mrežama).

Fotografija je napravljena korištenjem fotoaparata Canon 7D sa Tamron 18-270 objektivom.
Podaci su bili sljedeći:

Mod – M
Fokus – 50 mm
Ekspozicija – 1/13 sec
Zaslon – f/4.5
ISO – 1600
Balans bijeloga – AWB

Ovo je također jedna street fotografija, na kojoj se ne nalazi niti jedna osoba, niti životinja. Fotografirana je mračna ulica Istanbula noću, koja je po danu šareni živahni bazar. Ovakva fotografija o ritmu i životu grada govori jednako kao i da sam istu ulicu fotografirao nekoliko sati ranije, sa rastvorenim prodajnim štandovima, trgovcima i turistima. Ipak, prizor koji posjetioci turističkih destinacija fotografiraju uglavnom na jednak način, što i njihove fotografije čini međusobno sličnima, ovako sam uspio fotografirati na neočekivan način.

Fotografija je napravljena korištenjem fotoaparata Canon 7D sa Tamron 18-270 objektivom.
Podaci su bili sljedeći:

Mod – M
Fokus – 77 mm
Ekspozicija – 1/60 sec
Zaslon – f/5.0
ISO – 2500
Balans bijeloga – AWB

Koncertna fotografija dobila je veliku popularnost zadnjih desetak godina, posebno zahvaljujući naprednim tehnologijama, relativno pristupačnim objektivima i fotoaparatima profesionalnih performansi. Od fotografa s ambicijama očekuje se kreativnost kako bi svojim autorskim pristupom bio drugačiji i izdvojio se među mnogim drugim fotografima.

Fotografija je nastala na koncertu Josipe Lisac prije godinu i pol u Križevcima. Crna pozadina i njena tipična crna odjeća, potakle su me da tražim kadar i ulovim trenutak kada će se iz potpune tame izdvojiti njeno lice pod bljeskom reflektora. Minimalizam (less is more), daje snagu njenom liku koji, iako sitan i izvan centra kompozicije u potpunosti vlada i privlači svu pažnju. Ova fotografija stoji na rubu portretne fotografije, što je jedan od međuprostora koncerne fotografije.

Kao što sam najavio moje je žanrovsko opredjeljenje gotovo isključivo vezano uz teme koje uključuju ljude kao glavnu premisu sadržaja. Stoga ću u sljedećim nastavcima biti usredotočen na obrazlaganje tajni portretne, ulične, koncertne, glamur i sličnih fotografskih žanrova.

Autor: Zdenko Balog