Izložba Marka Zubaka "Interdisciplinarni svjetovi"

vrijeme: 13. kolovoza u 21 sat
mjesto: Gradska galerija Crikvenica.

Marko Zubak jedan je od rijetkih predstavnika papertoys scene u Hrvatskoj, a za svoju posljednju izložbu papertoysa (skulptura od papira) BlockHead: disoriented series 2018. primio je nagradu ULUPUH-a za najbolju samostalnu izložbu te postao njihov počasni član.
Posjetitelji će na izložbi moći vidjeti dio radova s izložbe iz 2018. godine koja je proglašena najboljom izložbom, ali ujedno i posve nove radove koji će premijerno biti predstavljeni javnosti upravo na otvorenju samostalne izložbe u Crikvenici.

INTERDISCIPLINARNI SVJETOVI

Kako izgleda svijet u kojem živimo? Mnogi će reći kako je primarna ambicija što više privrediti, doći do pozicije moći i utjecaja, briljirati i dobiti potvrdu zajednice o svom uspjehu. Pritom se sve nematerijalno, duhovno i unutarnje zatomilo, zanemarilo ili u potpunosti potisnulo. Pojedinac se prepustio utrci s vremenom toliko preopterećen ambicijama da je zaboravio biti čovjek.

Pitanjem suvremenog vremena i čovjekove uloge u njemu bavi se akademski umjetnik Marko Zubak koji djeluje u više različitih umjetničkih područja kao što su slikarstvo i kiparstvo, ali i svijet igračaka od papira. Kao jedini predstavnik papertoysa u Hrvatskoj, Marko Zubak kroz medij papirnatih skulptura reflektira vrijeme u kojem živimo, psihološki sklop pojedinca te način funkcioniranja suvremenog svijeta. Svakodnevan, nepretenciozan i fleksibilan za oblikovanje papir je autoru poslužio kao idealno oblikovno sredstvo za prenošenje priče, interpretaciju i komunikaciju s promatračem. Papirnate igračke su u pravilu besplatni umjetnički objekti koje svatko može skinuti preko interneta i slijedeći upute izraditi kod kuće. Marko Zubak u izradi papertoysa ide i korak dalje, te sam proces izrade vidi kao jedan od mogućih pristupa skulpturi pri čemu se forma ne dobiva "oduzimanjem" ili "dodavanjem" već krojenjem papira, a rezultat su skulpture, reljefi, objekti, zidne i prostorne instalacije kao i urbane intervencije i site-specific instalacije. Svaki rad ima vlastitu temu, no u srži većine radova je uvijek aktualna tema slobode. Marko Zubak je pristup oblikovanju papertoysa uzdignuo na novu razinu stvorivši jedinstvene skulpture od kartona, koje se ne mogu skinuti online, kao i instalacije većih dimenzija i konceptualne radove unutar kojih je integrirao i video radove poput 3D, AR i stop animacije.

U ciklusu Interdisciplinarni svjetovi Marko Zubak razlaže čitavu piramidu društva, državnog aparata i međuljudskih odnosa. Zasebne priče ispričane kroz pojedinačne likove ili grupne instalacije svojevrsni su autorov komentar, kritika te propitkivanje društva, no uz dozu profinjene ironije, satire i inteligentnog humora. Svaki rad nudi nekoliko razina čitanja obrađene problematike, dok nazivi radova sadrže dodatnu poruku u formi komentara ili tekstualne ilustracije situacije aktualnog svijeta. Širu sliku društva obrađuje jedna od ključnih serija radova BlockHead: disoriented seriesiz koje se razvio i cijeli niz pojedinačnih likova. Takozvani "kockoglavi" predstavljaju službenike koje susrećemo na svakom koraku. Prikazani uniformirano s kravatama i aktovkama, anonimni službenici postali su simbol državnog aparata uz koji vežemo bezdušnost u obavljanju posla i gledanje na život isključivo kroz papirologiju što rezultira potpunom dezorijentacijom odnosno distanciranošću od stvarnog života. Suvremeni način života možda najzornije ilustrira rad Blockhead disoriented series-anonymous official:Bloody percent. Krvavi postotak predstavlja način funkcioniranja našeg društva: sve što se stvara ili troši, mjeri se i stavlja u odnose čime postotak postaje dio našeg svakodnevnog života, a da bi ljudi ostvarili željeni postotak moraju krvavo raditi. No, Marko Zubak radi zamjenu teza, te osmišljava vlastitu kriptovalutu pod nazivom "Bloody Percent". Ta valuta nema stvarnu novčanu vrijednost, već predstavlja "socijalni novac" kojim umjetnik nagrađuje ljude koji sudjeluju u pojedinim aspektima njegova rada. Jedan od najupečatljivijih radova je svakako Rulja mulja, tobože kulturakoji propitkuje ključne probleme kao što je mistifikacija i elitizacija umjetnosti, nedodirljiva pozicija kolekcionara, te vrijednost i jedinstvenost umjetničkog djela. Danas uspjeh ne ovisi o talentu umjetnika, već o uspješnoj prezentaciji i kontaktu s ključnim ljudima. Rad je ujedno i kritika nove vrste kolekcionara koja svodi kvalitetu na razinu "sviđa mi se" ili "ne sviđa mi se" što samo nastavlja agoniju i hrani farsu u svijetu umjetnosti.

            Ciklus Interdisciplinarni svjetovi objedinjuje široki raspon papirnatih skulptura, site-specific instalacija i tematskih serija unutar kojih se isprepliću klasični oblici likovne umjetnosti sa suvremenim tehnološkim dostignućima. Marko Zubak daje jedan ogoljeni pogled na svijet – svijet koji ostaje kada eliminiramo suvišne detalje, šumove i ostale kićenosti te ga svedemo na kalupe u koje smo zasjeli, uloge koje smo pristali igrati i matricu koju slijepo pratimo ne propitkujući sistem i efikasnost istog, a kamoli apsurdnost svijeta koji smo prihvatili kao normalan. Apsurd papirnate igračke koja će uvijek ostati papirnata igračka možemo prenijeti na apsurd realnog svijeta gdje ćemo vjerojatno zauvijek ostati robovi birokracije okovani zlom sudbom administracije i njezinih činovnika. Baš poput rada Rođen da bude slobodan koji je besplatan pa mora biti papirnata igračka, osim, ako ipak ne mora?

                                                                                  Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Slavka Pavić

...rođena je 20. listopada 1927. u Jajcu. Djetinjstvo i mladost je provela u Daruvaru. Godine 1946. upisala se na studij ekonomije u Zagrebu, gradu u kojem se trajno nastanjuje. Članicom fotokluba Zagreb postaje 1951. kada ujedno počinje javno izlagati. Od godine 1961. nositelj je počasnog umjetničkog zvanja Fotoamater I. klase koje joj je dodjelio Fotosavez Hrvatske, a od 2005. Istaknuti izlagač Fotokluba Zagreb, koji dodijelio Upravni odbor Fotokluba Zagreb.Tijekom godina članica je Upravnih odbora Fotokluba Zagreb. U posljednih je deset godina bila je predsjednica, a sada je članica Suda časti Fotokluba Zagreb. Jedna je od osnivačica Ženske sekcije Fotokluba Zagreb (1973.) Održala je 20 samostalnih i sudjelovala na više od 300 skupnih izložbi. Radovi joj se nalaze u Zbirci hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju grada Zagreba, Muzeju suvremene umjetnosti, Etnografskom muzeju u Zagrebu, Zbirci Galerije Badrov, te u različitim privatnim zbirkama. Njezine fotografije su objavljene u časopisima i revijama, posebno Telegramu i Oku, turističkim edicijama i izdanjima Školske knjige Zagreb. Fotografije joj se nalaze kao ilustracije u monografijama: Tisućljetni Zagreb; Hrvatsko Zagorje i Međumurje; Plavi Jadran i otoci; Prirodna baština Hrvatske; Naša domovima i dr. Zasupljena je u povijesnim pregledima kao što su: Hrvatska fotografija od 1950 godine do danas – MSU Zagreb (1993.); Almanah zagrebačke fotografije – Fotoklub Zagreb (1978.), Fotografkinje, Prilozi povijesti hrvatske fotografije 1870.2000., DPUH i Design Art d.o.o. (2005.), Majstori Hrvatske fotografije-Fotoklub.

Slavka Pavić vještinu crno-bijele fotografije svladala je uz poduku profesionalnog fotografa i supruga Milana Pavića. Najveći autoritet Fotokluba Zagreb Tošo Dabac prepoznao je kvalitetu fotografije Slavke Pavić na samom startu, uvrstivši je odmah 1951. na IX. međunarodnu izložbu umjetničke fotografije. Sklonost subjektivnoj fotografiji, kako ju je postavila njemačka skupina Fotoform na čelu s Ottom Steinertom 1949., ogleda se u činjenici da autorica nije radila neku određenu razliku između poetskog motiva snimljenog u prirodi i industrijskog grafizma koji pronalazi na električnim žicama, u saobraćajnim znacima, smeću ili oblacima. Svaki oblik koji je formom zadovoljio autoričin smisao za red i kompoziciju sazdanu od svjetla i sjena, arhitekture, cjeline ili detalja, kao i ljudi u prostoru, tretiran je ravnopravno kao odabrana i interpretirana fotogeničnost.

Sedamdesetih godina poput drugih autora kratko se bavi eksperimentom u potrazi za proizvodnjom značenja. Godine 2006. napušta analognu fotografiju i posvećuje se digitalnoj. U razdoblju od šezdesetpet godina bavljenja fotografijom Slavka Pavić stvorila je niz antologijskih fotografija nezaobilaznih u povijesti hrvatske fotografije 20. stoljeća. Aktivna u Fotoklubu Zagreb u koji se učlanila 1951. bila je i jedna od osnivačica ženske sekcije kluba 1973. Uz niz visokih nagrada koje je dobila tijekom godina, 2013. postala je počasni član ULUPUH-a.

Izvor: https://impulsportal.net