Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • 44. GODINA ZIMSKE LIKOVNE KOLONIJE – ZILIK

    Od 16. – 20. siječnja 2017. godine u Karlovcu će se održati 44. Zimska likovna kolonija poznatija kao ZILIK u organizaciji Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor (prije Dom za djecu Vladimir Nazor Karlovac) i u suradnji s brojnim hrvatskim likovnim umjetnicima.

    44. GODINA ZIMSKE LIKOVNE KOLONIJE – ZILIK

    Ovogodišnji ZILIK 44. godinu za redom okuplja ugledne hrvatske likovnjake i dovodi ih na kreativne radionice za djecu osnovnih i srednjih škola, te štićenike domova iz svih dijelova Hrvatske. Ova kulturna manifestacija koju je karlovački dječji dom pokrenuo davne 1974. godine kako bi djeci približio umjetnost i kako bi ih potaknuli na kreativno izražavanje, ubrzo je prerasla okvire doma i postala značajan kulturni događaj. Gotovo da i nema velikih imena hrvatskog slikarstva koji svoje mjesto u protekle 43 godine nisu pronašli upravo na ZILIK-u.

    Ovogodišnja kolonija bit će otvorena 16. siječnja u 19.30 sati u Gradskom kazalištu Zorin dom svečanim otvaranjem izložbe poznatog hrvatskog slikara Marijana Richtera. Svakog dana u Centru za pružanje usluga Vladimir Nazor održavat će se kreativne likovne radionice za djecu i mlade pod vodstvom likovnih umjetnika Mercedes Bratoš, Natalie Borčić, Nik Titanika, Antona Vrlića i Nikoline Knežević. Njima će se pridružiti i brojni drugi umjetnici likovnjaci.

    Sa zadovoljstvom i veseljem nastavljamo tradiciju ZILIK-a i ove godine. 44. ZILIK je pred nama, te će ova jedinstvena manifestacija opet razveseliti djecu i sve ljude dobre volje. Hvala našim prijateljima koji izravno i neizravno žive ZILIK.

    Zimska likovna kolonija završava 20. siječnja otvorenjem izložbe radova nastalih na 44. ZILIK-u.

    Izbornica ZILIK-a
    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

     Izbornica 44. ZILIK-a Sonja Švec Španjol, mag.hist.art. izabrala je slijedeće autore za ovogodišnji Mali ZILIK:

     

    PONEDJELJAK 16.01.2017. – MERCEDES BRATOŠ

     

    Radionica:Stablo želja

    Voditeljica: Mercedes Bratoš, akademska slikarica

     

    Opis radionice:

    Kratka uvodna priča i upoznavanje s materijalima za rad. 

    Cilj ove radionice je da djeca uz pomoć kolaža opišu stablo na kojemu će rasti njihove želje. Poticanje mašte i kreativnosti.

     

    Uzrast djece:radionica je namijenjena djeci u dobi od 9 do 13 godina

     

    ŽIVOTOPIS – MERCEDES BRATOŠ:

    Mercedes Bratoš rođena je 1979. godine u Dubrovniku gdje je završila i Srednju umjetničku školu „Luka Sorkočević“. Slikarstvo je diplomirala na Accademia di Belle Arti u Firenci, u klasi prof. Umberta Borella.

    Do sada je imala više samostalnih i skupnih izložbi u inozemstvu i u Hrvatskoj. Članica je HDLU-a i HULULK-a. Živi i stvara u Zagrebu i Dubrovniku.

     

     

     

    UTORAK 17.01.2017. – NATALIA BORČIĆ

     

    Radionica: Tvornica igračaka Djeda Božićnjaka

    Voditeljica: Natalia Borčić, akademska slikarica

     

    Opis radionice:

    Radionica bi započela s upoznavanjem s materijalima za rad i kratkom uvodnom pričom koja bi potaknula imaginaciju kod djece.

    Cilj ove radionice je da sudionici koristeći kolaže i gotove materijale izrade tvornicu iz mašte u kojoj nastaju igračke. Pošto ćemo koristiti kutije tvornice će biti trodimenzionalne.

     

    Uzrast djece:radionica je namijenjena djeci u dobi od 9-12 godina

     

    ŽIVOTOPIS – NATALIA BORČIĆ:

    Natalia Borčić rođena je 1989. godine na Visu. Diplomirala je 2013. godine na Akademiji likovnih umjetnost u klasi prof. Matka Vekića. Izlagala sam na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama. Za vrijeme studija boravila u Budimpešti na studentskoj razmjeni "Erasmus". Sudjelovala je na  nekoliko umjetničkih rezidencija. Dobitnica nekoliko nagrada za svoj rad. Autorica umjetničkog projekta "Umjetnost u svjetionicima", kroz koji u suradnji s Hrvatskom ratnom mornaricom i Plovputom provodi skupne izložbe na hrvatskim svjetionicima (Palagruža). Uz svoj umjetnički rad bavi se  ilustracijama dječjih priča. Član je HDLU od 2012. Godine. Živi i radi u Zagrebu.

    SRIJEDA 18.01.2017. – NIK TITANIK

     

    Radionica: MALA ŠKOLA GEG I PORTRETNE KARIKATURE I CRTANJA SMIJEŠNIH BABETINA POPUT ŠTEFICE JAMBRIŠČAK, NJENOG MUŽA JOŽE I POKOJEG POLITIČARA

    Voditelj:NIK TITANIK, karikaturist, ilustrator, grafički dizajner i nadasve kroničar hrvatske gluposti

     

    Opis radionice:

    Polaznici radionice će saznati kako izgleda tipičan dan novinskog karikaturiste, kako se dolazi do inspiracije i kako se biraju teme. Nakon toga će im praktično biti pokazano i objašnjeno što zapravo definira karikaturu kao takvu, bila ona portretna ili geg. Na primjerima likova Štefice i Jože, te Otovog Pere i Icinog Grge bit će im objašnjena važnost definiranih likova koji se stalno pojavljuju u karikaturama i s kojima se čitatelji mogu poistovjetiti. Nakon toga će im biti pokazano na konkretnom primjeru kako nastaje geg i portretna karikatura. Na kraju slijedi praktični rad, tj. crtanje portretnih i geg karikatura po izboru i njihova analiza. Ta analiza će više biti kao neka svojevrsna izložba i praktično suočavanje autora s javnom kritikom. Naravno, sve u šaljivom tonu i atmosferi.

     

    Uzrast djece:radionica je namijenjena djeci u dobi od 6 godina i više

     

     

    ŽIVOTOPIS – NIK TITANIK:

    Crtati je počeo s tri godine života, sudeći prema pričama starijih (i sačuvanim žvrljotinama). Pod velikim utjecajem stripovske scene, 80-tih godina XX. stoljeća, počinje crtati stripove upijajući stil Magnusa & Bunkera te stvara solidnu kolekciju amaterskih home-made serijala koji nisu bili za objavljivanje, ali su poslužili kao kvalitetna podloga za daljnje crtačko usavršavanje. 1993. godine počinje se baviti portret karikaturom, koje počinje objavljivati 1994. u studentskom listu Puls. Slijedi suradnja s tjednicima Danas, Panorama, NET itd. Početkom 2000. godine otkriva unutarnju strast za geg karikaturom, te postaje punopravnim članom Hrvatskog društva karikaturista i počinje redovno slati karikature na festivale. Iste godine počinje objavljivati u Večernjem listu i Slobodnoj Dalmaciji, te na stranicama jednog od najstarijih hrvatskih web portala Internet Monitor www.monitor.hr, pod pseudonimom Nik Titanik. Krajem godine postaje suradnikom u Hrvatskom Slovu gdje objavljuje portretne karikature političara. Početkom 2001. objavljuje 1. hrvatski internet animirani film "Šatro” na portalu Internet Monitor. U veljači 2001. pokreće službenu web stranicu Hrvatskog društva karikaturista (www.hdk.hr). Od 2001. do 2003. obnašao je funkciju tajnika Hrvatskog društva karikaturista. U istom razdoblju, karikature su mu redovno objavljivane u Nedjeljnom Vjesniku. Trenutno obnaša funkciju predsjednika hrvatskog ogranka FECO-a (Europske federacije karikaturističkih organizacija) i član je Izvršnog odbora HDK-a. Sredinom 2005. godine preuzeo je funkciju glavnog urednika internog glasila Hrvatskog društva karikaturista Karika koju je obnašao 2 godine.

    U svibnju 2006. osniva Nik Titanik Studio d.o.o.

    U veljači 2008. primljen je u članstvo ULUPUH-a.

    Od ožujka 2005. svakodnevno crta dvije karikature za dnevni list 24 sata.

     


     

    ČETVRTAK 19.01.2017. – ANTON VRLIĆ

     

    Radionica: Obojano svjetlo

    Voditelj: Anton Vrlić, akademski slikar

     

    Opis radionice:

    Na radionici će polaznici raditi svoje uratke slikarskim postupcima na temu oslikavanje vitrajnih prozora kvadratnih i kružnih oblika.

    U svojim radovima djeca će istraživati svjetlo i boje. Na početku će im voditelj prezentirati nekoliko primjera vitrajnih prozora iz različitih perioda povijesti umjetnosti, od klasičnih do suvremenih koji su karakteristični za slikarsku tehniku izrade vitraja.

     

     

    ŽIVOTOPIS – ANTON VRLIĆ:

    Anton Vrlić rođen je 1957. u Splitu. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završava u Sinju. Nakon gimnazije 1977. godine upisuje ALU u Zagrebu, gdje je diplomirao slikarstvo u klasi profesora Raoula Goldonija 1982. godine. Od završetka studija do danas kontinuirano se bavi slikarstvom, povremeno grafikom, a posljednjih petnaestak godina istražuje medij stakla. Od 2007. godine zaposlen je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, gdje trenutno predaje kolegij slikarstva na odsjeku Primijenjene umjetnosti u zvanju izvanrednog profesora. Od 2003. godine vanjski je suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je nositelj izbornog kolegija Tehnike i umjetnost stakla. Do sada je više puta za svoj rad nagrađivan, a izlagao je na 58 samostalnih i više od stotinu grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Godine 2009. izdana je monografija Antona Vrlića autora Borivoja Popovčaka u izdanju Knjigre i NSK iz Zagreba. Djela mu se nalaze u mnogim muzejima i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu i Rijeci.

     

     

     

     

    PETAK 20.01.2017. – NIKOLINA KNEŽEVIĆ

     

    Radionica: Čarobne diorame

    Voditeljica: Nikolina Knežević, akademska grafičarka i profesorica likovne kulture

     

    Opis radionice:

    Radionicu bih započela kratkim uvodom u kojem opisujem što to uopće jesu diorame. Zatim bih objasnila kako mi danas izrađujemo diorame od papira i kartona.

    Podijelila bi djecu u grupe i rekla svakoj grupi da odabere jednu od tri ponuđene teme za izradu zadatka. 1. tema bi bila : Podvodni svijet, 2. Šumski svijet 3. Svemir

    Objasnila bih postupak izrade diorama i razgovarala sa svakom grupom o odabranoj temi. Djeca bi uz moju pomoć izradila diorame i naučila kako razmišljati o planovima, tj. prostornosti i unaprijed predvidjeti koji elementi idu u koji plan. Također bi naučili kako pretvoriti dvodimenzionalni crtež u 3D prostor.

    ŽIVOTOPIS – NIKOLINA KNEŽEVIĆ:

    Nikolina Knežević rođena je 1986. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu gdje je 2005. godine maturirala na tekstilnom odjelu, upisuje

     

    Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek gdje je diplomirala 2012. godine u grafičkoj klasi doc. Ines Krasić. Do sada je radila kao profesor likovne kulture i likovne grupe predmeta u osnovnim i srednjim školama. Osnovala je vlastiti modni brand ženskih torbica 2012. godine. Trenutno radi kao freelance kostimograf na filmskim i reklamnim produkcijama. Bavi se crtanjem i slikanjem. Do sada je izlagala na nekoliko skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.

  • 46. ZILIK – ZILIK kakav je nekada bio

     

    Nakon uspješne realizacije prošlogodišnjeg ZILIK-a na kojem su umjetnici mlađe i srednje generacije putem maštovitih likovnih radionica oplemenili živote djece bez adekvatne roditeljske skrbi, s istom namjerom i još kreativnijim programom nastavljamo i ove godine u kojoj uvodimo i dodatni popratni program osim tradicionalnog Velikog i Malog ZILIK-a (izložba s tematskim cjelinama: Vremenoplov, Videozapisi, Albumi, te gostovanje Mladena Kušeca i promocija nove knjige za djecu Tajne Medvednice).

    46. ZILIK – ZILIK kakav je nekada bio

    Tema 46. ZILIK-a je ZILIK kakav je nekada bio. ZILIK je osnovan 1974. godine iz potrebe pružanja topline i pažnje djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Kulturno-umjetnička manifestacija ZILIK otvara vrata likovnom stvaralaštvu djece, razvijajući njihov osjećaj za lijepo te omogućuje ugodne trenutke druženja djece s umjetnicima. Kako bismo se vratili tim temeljnim vrijednostima, te i dalje omogućavali razvoj i njegovanje etičkih i duhovnih kvaliteta naše djece uvodimo nekoliko novina koje su zapravo starine, jer su od samog početka ključne odrednice ZILIK-a.

    46. ZILIK – ZILIK kakav je nekada bio

    46. ZILIK počinje u ponedjeljak 28. siječnja 2019. i to Malim ZILIK-om koji otvaramo u 10 sati likovnom radionicom magistre likovne pedagogije Tihane Karlović pod nazivom "Skrivena livada". Na radionici će djeca biti usmjerena na izradu zajedničkog završnog rada tako da će svaki polaznik određeno vrijeme crtati jedan motiv (cvijet, biljku, kamen), te će nakon isteka vremena zamijeniti mjesta s drugim sudionikom i nastaviti tuđi rad dodavanjem novih elemenata i tako će stalnim izmjenama svi zajedno stvoriti jednu bujnu livadu. Svečano otvorenje 46. ZILIK-a ove godine obilježavamo izložbom akademskog slikara Željka Lesara pod nazivom "Polifonija pokreta" u 19:30 sati u Gradskom kazalištu Zorin dom. Na svečanom otvorenju će korisnice Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor izvesti kratki dramski skeč "Kako se rodio ZILIK" na temu idejnog začetka ZILIK-a kroz razgovor osnivača ZILIK-a: suradnice Doma za djecu Vladimir Nazor Dane Grgec, predsjednika Udruženja naivnih umjetnika Hrvatske Petra Grgeca i ravnatelja Doma za djecu Vladimir Nazor Petra Cara. U utorak 29. siječnja će magistra likovne pedagogije Mateja Rusak održati radionicu pod nazivom "Floralni kalendar". Nakon razgovora o karakterističnim biljnim motivima koji se javljaju u pojedinom mjesecu svaki polaznik će dobiti u zadatak izraditi jedan mjesec iz kalendara s teksturom određenog biljnog motiva. Na kraju ćemo sve mjesece objediniti u jedan kalendar. U utorak 29. siječnja jutarnja radionica će trajati skraćeno od 10 do 11 sati, jer nam dolazi cijenjeni pjesnik, pripovjedač, publicist i novinar Mladen Kušec koji će djeci predstaviti svoju novu knjigu Tajne Medvednice. Na promociji će prisustvovati i akademski umjetnik Siniša Reberski koji je ilustrirao novu knjigu za djecu, a koji je ujedno prošle godine sudjelovao na Malom ZILIK-u i održao izuzetno dobro posjećenu likovnu radionicu na temu kaligrafije. Srijeda 30. siječnja rezervirana je za magistru slikarstva i profesoricu likovne kulture Marinu Ćorić koja će s djecom raditi zabavnu radionicu pod nazivom "Moj šašavi autoportret". Nakon kratkog uvoda o povijesti autoportreta djeca će napraviti neobične i šašave autoportrete u različitim tehnikama. U četvrtak 31. siječnja dolazi nam magistra likovne pedagogije Sunčana Simichen koja će s djecom izvesti dvije različite radionice. Na jutarnjoj radionici "Zamrljaj mrlju" polaznici će naučiti što su to Rorschachove mrlje i kako od mrlja stvoriti figurativan prikaz, dok će popodnevna radionica "Pretisni otisni" uvesti mališane u svijet grafičke tehnike monotipije. Polaznici će dobiti u zadatak osmisliti karnevalski motiv koji će potom uz stručno vodstvo umjetnice sami izvesti u tehnici monotipije. Mali ZILIK zatvaramo radionicom akademske slikarice i asistentice na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci Ljiljane Barković koja je za petak 1. veljače osmislila radionicu "Četiri godišnja doba – eko mozaik" na kojoj će polaznici naučiti oblikovati mozaik od ekoloških materijala.

    Radionice će se održavati od ponedjeljka do petka svaki dan od 10-12h i od 15-17h izuzev petka 1. veljače kada će biti održana samo prijepodnevna radionica, jer navečer u 19:30 sati obilježavamo kraj ovogodišnjeg ZILIK-a otvorenjem izložbe radova nastalih na 46. ZILIK-



    Sonja Švec Španjol

  • Damir Facan-Grdiša "Konfrontacija prostora"




    vrijeme: 9. travnja 2019. u 20 sati

    mjesto: Galerija Prica u Samoboru

    Damir Facan-Grdiša

    Damir Facan-Grdiša svjesno odabire ritam slikanja jednog djela s morskim motivom i jednog s urbanim gradskim prizorom paralelno istražujući ono nesvjesno, distancirano i samotno u hladnim tonovima uskovitlale morske površine, kao i sociološki aspekt urbanog konfliktnog prostora u kojem obitavaju pojedinci smješteni zasebno ili u međusobnoj interakciji na prozorima tonski oblikovanih nebodera. Konfrontacija prostora odvija se na samoj površini papira potpunim negiranjem klasične perspektive i stavljanjem fokusa na gradnju prostora nizanjem slojeva, nijansi i oblika. Stvorene strukture tonskim gradacijama postižu dubinu koja je dodatno naglašena nizanjem planova različitih po usmjerenju ili veličini gradivnih segmenata. Damir Facan-Grdiša pomnim, strpljivim i krajnje minucioznim pristupom gradnji pojedine kompozicije zapravo oblikuje vlastitu distopijsku sliku društva i vremena u kojem živimo, a naša percepcija ponuđenog sadržaja ovisi o vlastitoj osviještenosti života koji nas definira.

    O umjetniku:

    Damir Facan-Grdiša rođen je 1965. godine u Zagrebu. Umjetničko obrazovanje započinje na Školi za primijenjenu umjetnost, odjel zidnih slikarskih tehnika, da bi 1990. godine diplomirao na Odsjeku za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ive Friščića. Nakon studija radi kao nastavnik likovnih stručnih predmeta na Obrtničkoj školi u Zagrebu do 1998. godine. Nakon toga djeluje kao samostalni umjetnik, izlaže te objavljuje ilustracije za više izdavačkih kuća.

    Uz slikarstvo kao primarni medij umjetničkog izražavanja, Damir Facan-Grdiša od 1986. godine radi i kao vanjski suradnik Restauratorskog zavoda Hrvatske, a od 2000. godine kao samostalni licencirani restaurator za zidno slikarstvo.

    Izlagao je na više grupnih i samostalnih izložbi. Član je HDLU-a, ULUPUH-a, a od 2002.g. i HZSU-a. Dobitnik je Nagrade 8. zagorskog likovnog salona u Krapini 2018. godine.

    Sonja Švec Španjol

  • Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala

    - iz opusa Ive Friščića – /Osijek, Koprivnica, Križevci, Opatija, Bjelovar/

    U organizaciji Muzeja likovnih umjetnosti i udruge Val kulture, u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku u petak 30. lipnja 2017. u 19 sati bit će otvorena izložba radova Ive Friščića pod nazivom Neću ravnalo, hvala.

    Izbor radova koji će biti predstavljeni osječkoj publici prikazuje stvaralački put Ive Friščića od vremena prvih ozbiljnijih radova nastalih još tijekom umjetnikovog srednjoškolskog obrazovanja, pa sve do kasnih radova nastalih početkom 90-tih godina prošlog stoljeća. Naglasak je stavljen na geometrijsku fazu stvaralaštva, preciznije na radove nastale između 1972. i 1974. godine, dok radovi koji prethode i slijede toj fazi svjedoče o bitnim aspektima Friščićevog stvaralaštva.

    Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala

    Radovi iz Friščićeve geometrijske faze u sklopu izložbe "Neću ravnalo, hvala" nastali su paralelno s poznatim ciklusima 'Sile prostora' i 'Prodor crte' koji su obrađeni i u monografiji Vladimira Malekovića iz 1982. godine. Riječ je o djelima koja su po prvi put predstavljena hrvatskoj publici na izložbi organiziranoj i postavljenoj od strane organizatora udruge Val kulture u Galeriji Pikto u Zagrebu u periodu od 21. lipnja 2016. do 5. srpnja 2016. godine, a koje će u sklopu projekta putujuće izložbe Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala u 2017. godini moći vidjeti posjetitelji u Osijeku, Koprivnici, Križevcima, Opatiji i Bjelovaru.

    Cilj ovog projekta je obilježiti 80. obljetnicu rođenja našeg velikog slikara Ive Friščića u 2017. godini prezentirajući zanimljivu i specifičnu dionicu njegovog stvaralačkog opusa hrvatskoj javnosti u gradovima koji su iskazali interes za ugošćivanjem izložbe u svojim institucijama, a riječ je o sljedećim ustanovama:

    1. Muzej likovnih umjetnosti, Osijek
    2. Muzej grada Koprivnice, Koprivnica
    3. Gradski muzej Križevci, Križevci
    4. Hrvatski muzej turizma, Opatija
    5. Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar

    "Ivo Friščić osebujno je ime hrvatskog slikarstva XX. stoljeća. Vrijedan, svestran i uvijek otvoren prema novom i nepoznatom, okarakteriziran kao "slikar nemira i pokreta", uspostavio je nov odnos prema svijetu i suvremenosti istražujući nove mogućnosti prostora i pokreta. Opisan kao ljudina hladnog i analitičkog pogleda, ali toplih očiju i stidljivog smiješka, bio je utjelovljenje suprotnosti koje je prenosio na svoja platna: sraz realnosti i imaginacije, organizacije i improvizacije, svrhovitosti i estetike." (iz predgovora izložbe Sonje Švec Španjol)

    BIOGRAFIJA

    Rođen je u Velikom Korenovu kraj Bjelovara 8. prosinca 1937. godine. Osnovnu školu pohađao je u Bjelovaru, a Učiteljsku školu završio u Križevcima. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1965. godine. Studij je nastavio na grafičkoj specijalki prof. Marijana Detonija i Alberta Kinerta. Od 1968. do 1972. godine bio je suradnik Majstorske radionice prof. Krste Hegedušića. Radio je kao tehnički urednik u izdavačkom poduzeću "Naprijed" u Zagrebu te bio urednik dječjeg časopisa "Radost". Na Akademiji likovnih umjetnosti od 1973. godine radi kao asistent, a 1978. godine postaje docent. Iste godine dobiva nagradu za grafiku na X. zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike u Zagrebu, te sudjeluje na 39. biennalu u Veneciji.

    Imao je oko četrdesetak samostalnih izložbi i sudjelovao je više od 150 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Pariz, Beč, Atena, New Delhi, Venecija, Madrid, Kyoto, Carigrad, Dublin, Manchester, Peking, Haarlem, London, Bukurešt i drugdje). Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja za slikarstvo i grafiku. O njemu su pisala velika hrvatska likovno-kritičarska imena: Vladimir Maleković, Tonko Maroević, Josip Škunca, Kruno Prijatelj, Darko Schneider, Mladenka Šolman, Josip Depolo, Zdenko Rus i mnogi drugi, a od istaknutih imena iz književnih krugova Željko Sabol, Nikica Petrak i Branislav Glumac. Umro je 11. prosinca 1993. godine u Zagrebu.

  • Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala

    - iz opusa Ive Friščića –

    /Osijek, Koprivnica, Križevci, Opatija, Bjelovar/

    U organizaciji Muzeja grada Koprivnice i udruge Val kulture, u Galeriji Koprivnica u petak 28. srpnja 2017. u 19:30h bit će otvorena izložba radova Ive Friščića pod nazivom Neću ravnalo, hvala. Izložba ostaje otvorena do 13. kolovoza 2017.

    Otvorenjem izložbe Ivo Friščić "Neću ravnalo, hvala" u sklopu Osječkog ljeta kulture u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku 30. lipnja 2017. službeno je započeo ciklus putujuće izložbe kojom udruga Val kulture u suradnji s muzejima i galerijama diljem Hrvatske obilježava 80. obljetnicu rođenja velikog hrvatskog umjetnika Ive Friščića. Izložba ovaj tjedan seli u Koprivnicu, gdje će svečano biti otvorena u petak 28. srpnja 2017. u 19:30h u sklopu obilježavanja Dana Muzeja grada Koprivnice.

    Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala

    Izbor radova prikazuje stvaralački put Ive Friščića od vremena prvih ozbiljnijih radova nastalih još tijekom umjetnikovog srednjoškolskog obrazovanja, pa sve do kasnih radova nastalih početkom 90-tih godina prošlog stoljeća. Naglasak je stavljen na geometrijsku fazu stvaralaštva, preciznije na radove nastale između 1972. i 1974. godine, dok radovi koji prethode i slijede toj fazi svjedoče o bitnim aspektima Friščićevog stvaralaštva.

    Radovi iz Friščićeve geometrijske faze u sklopu izložbe "Neću ravnalo, hvala" nastali su paralelno s poznatim ciklusima 'Sile prostora' i 'Prodor crte' koji su obrađeni i u monografiji Vladimira Malekovića iz 1982. godine. Riječ je o djelima koja su po prvi put predstavljena hrvatskoj publici na izložbi organiziranoj i postavljenoj od strane organizatora udruge Val kulture u Galeriji Pikto u Zagrebu u periodu od 21. lipnja 2016. do 5. srpnja 2016. godine, a koje će u sklopu projekta putujuće izložbe Ivo Friščić: Neću ravnalo, hvala u 2017. godini moći vidjeti posjetitelji u Osijeku, Koprivnici, Križevcima, Opatiji i Bjelovaru.

    Cilj ovog projekta je obilježiti 80. obljetnicu rođenja našeg velikog slikara Ive Friščića u 2017. godini prezentirajući zanimljivu i specifičnu dionicu njegovog stvaralačkog opusa hrvatskoj javnosti u gradovima koji su iskazali interes za ugošćivanjem izložbe u svojim institucijama, a riječ je o sljedećim ustanovama:

    1. Muzej likovnih umjetnosti, Osijek
    2. Muzej grada Koprivnice, Koprivnica
    3. Gradski muzej Križevci, Križevci
    4. Hrvatski muzej turizma, Opatija
    5. Gradski muzej Bjelovar, Bjelovar

    "Ivo Friščić osebujno je ime hrvatskog slikarstva XX. stoljeća. Vrijedan, svestran i uvijek otvoren prema novom i nepoznatom, okarakteriziran kao "slikar nemira i pokreta", uspostavio je nov odnos prema svijetu i suvremenosti istražujući nove mogućnosti prostora i pokreta. Opisan kao ljudina hladnog i analitičkog pogleda, ali toplih očiju i stidljivog smiješka, bio je utjelovljenje suprotnosti koje je prenosio na svoja platna: sraz realnosti i imaginacije, organizacije i improvizacije, svrhovitosti i estetike."

    (iz predgovora izložbe Sonje Švec Španjol)

  • Ivo Šebalj: Slikarstvo traži vrijeme

    U organizaciji Hrvatskog muzeja turizma i udruge Val kulture, u Umjetničkom paviljonu „Juraj Šporer“ u Opatiji u utorak, 11. travnja 2017. u 19 sati bit će otvorena izložba radova Ive Šebalja pod nazivom Slikarstvo traži vrijeme.

    Izložba će biti otvorena do 18. svibnja 2017. godine.

    Riječ je o putujućoj izložbi kojom se obilježava 105. obljetnica rođenja i 15. obljetnica smrti velikog Ive Šebalja. Organizator i nositelj projekta udruga Val kulture u suradnji s ustanovama Hrvatski muzej turizma, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Muzej grada Pakraca, Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku te Centar za kulturu. Kustosica izložbe je diplomirana povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol.

    Ivo Šebalj

    - iz opusa Ive Šebalja – /Opatija, Slavonski Brod, Pakrac, Osijek, Čakovec/

    U drugoj polovici 2014. godine u Gliptoteci HAZU održana je izložba radova Ive Šebalja pod nazivom "Štafelajni neumornik" uz promociju monografije cijenjenog povjesničara umjetnosti Ive Šimata Banova. Do kraja 2014. godine izložba je gostovala u Galeriji likovnih umjetnosti "Slavko Kopač" Gradskog muzeja Vinkovci, Galeriji grada Krapine te u Galeriji sv. Krševan u Šibeniku, dok je 2015. godine u Galeriji Pikto u Zagrebu održana i popratna izložba "Crno-bijela intima" crteža i ilustracija Ive Šebalja.

    Obzirom na veliki uspjeh izložbe i odličnu medijsku popraćenost, te ponajviše veliki interes javnosti i institucija u kulturi i umjetnosti, krajnji cilj projekta je aktualizirati opus Ive Šebalja i omogućiti publici iz cijele Hrvatske upoznavanje s djelima jednog od najcjenjenijih hrvatskih slikara XX. stoljeća. Izbor od oko 150 radova nastalih u rasponu od četrdesetih godina prošlog stoljeća, pa do zadnjih godina života autora izvrsno reprezentiraju poetiku i stvaralaštvo Ive Šebalja. Riječ je većinom o gvaševima, akvarelima i tuševima na papiru različitih dimenzija. Zbirka radova Ive Šebalja obogaćena je njegovom bistom, majstorskim radom Ivana Sabolića, kao i vrlo zanimljivom fotodokumentacijom – portretima umjetnika koje su snimili renomirani fotografi Marija Braut, Luka Mjeda i Mio Vesović. Posebnost zbirke zacijelo čine dvije velike mape s kartonima B1 formata na kojima je Ivo Šebalj uredno slagao male akvarele i močila, zapisivao poneku misao i sve to uredno vodio pod rednim brojevima.

    Ciklusom putujućih izložbi "Ivo Šebalj: Slikarstvo traži vrijeme" obilježit će se 105. obljetnica rođenja i 15. obljetnica smrti velikog Ive Šebalja. Obzirom da zbirka još nije našla trajni smještaj dostupan svim zainteresiranima, opus jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika XX. stoljeća široj javnosti bit će predstavljen nizom izložbi u gradovima diljem Hrvatske koji su pokazali interes za ugošćivanjem opusa velikog umjetnika. Izbor radova i postav izložbe bit će prilagođen izložbenom prostoru muzeja i galerija koje će ugostiti Šebaljev opus. Promjenjiv karakter izložbe omogućit će raznolike varijacije i akcentuacije radova od izložbe do izložbe, čime će uvelike doprinijeti sveobuhvatnosti i dinamici prezentacije lika i djela Ive Šebalja.

    Organizator i nositelj projekta udruga Val kulture u suradnji s ustanovama Hrvatski muzej turizma, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, Muzej grada Pakraca, Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku i Centar za kulturu Čakovec realizirat će izložbe u periodu od travnja 2017. godine do kraja ožujka 2018. Kustosica izložbe je diplomirana povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol.

    Ivo Šebalj

    BIOGRAFIJA

    Ivo Šebalj rodio se 25. lipnja 1912. godine u Zagrebu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Godine 1934. upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski odsjek, no iste godine prekinuo je studij zbog bolesti. Nastavio je studij 1938. godine u klasi profesora Ljube Babića, te diplomirao 1945. godine u klasi profesora Marina Tartaglie. Bavio se slikarstvom, ilustriranjem, podučavanjem. Kao honorarni nastavnik službovao je u Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu 1953. godine, a od 1954. do 1961. godine predavao je u istoj školi kao redoviti profesor crtanja i slikanja. Godine 1961. zaposlio se na Pedagoškom odjelu Akademije likovnih umjetnosti kao docent (predmet Slikarstvo), 1969. godine postaje izvanredni profesor, a od 1975. godine radi u zvanju redovnog profesora na Akademiji sve do umirovljenja 1978. godine. Zanimljivo je da je prvu samostalnu izložbu priredio tek 1970. godine u Galeriji Forum, a od tada je postavio dvadesetak samostalnih izložbi. Ivo Šebalj: Slikarstvo traži vrijeme Nakon izložbe tempera i crteža nastalih 1950. godine koja je bila priređena 1977. godine u Galeriji SPEKTAR publika počinje sustavno otkrivati njegov opus. Crtao je u svim fazama svojeg stvaralaštva tušem, temperom, pastelom i močilom, često ih miješajući međusobno. Stručnjaci kažu da se svojim osobitim stilom nametnuo kao jedan od najznačajnijih pikturalističkih, asocijativnih, aluzivnih, hermetičko-metaforičkih slikara Hrvatske. Strossmayerovoj galeriji starih majstora u Zagrebu darovao je više od 600 svojih djela. Ivo Šebalj umro je 19. veljače 2002. godine u Zagrebu.

  • Izložba Antonije Sakoman "Efemerni život/efemerni rezovi"

    vrijeme: 2. studenoga 2017. u 19h

    mjesto: Galerija Laval Nugent (Vodnikova 4)

    Tri ciklusa Antonije Sakoman nastala tijekom studija na Akademiji likovnih umjetnosti objedinjeni su na izložbi "Efemerni život/efemerni rezovi", te sadržajno tumače zastranjenje zajednice, odnosno čovječanstva, prvenstveno u polju mentalnog, društvenog i socijalnog propadanja i otuđenja ističući gubitak primarnih ljudskih vrijednosti koje bivaju zamijenjene elementima moći i dominacije. Unutar kompleksnog sadržajnog korpusa Antonija istražuje različite aspekte likovnosti i načine na koje umjetnost može utjecati na promatrača.

    Izložba  Antonije Sakoman

    EFEMERNI ŽIVOT/EFEMERNI REZOVI

    Antonija Sakoman umjetničkim procesima istražuje neuralgične točke društva i socijalne procese unutar egzistencijalnog okruženja dajući pritom osobni komentar na sveopće stanje u društvu. Propitivanje i interpretiranje društveno-socijalne i političke sfere aktualnog vremena odvija se u polju umjetničkih istraživanja koje obuhvaća različite procese spoznaje i promišljanja umjetničkog rada, ali i pronalazak osobne poetike tijekom istraživačkog procesa. Slike, kolaži i asamblaži postaju polje društvenog komentara oblikovanog potrošnim materijalima poput papira, ljepenki i različitih odbačenih predmeta pritom se direktno referirajući na konzumeristički karakter današnjice.

    Izložba  Antonije Sakoman

    Rad Antonije Sakoman tako postaje socijalna bilješka suvremenog društva i vremena, ali i intimnog okruženja stvaralačkog prostora umjetnice. Korištenjem otpadnih materijala i obrađivanjem aktualnog vremena Antonija svojim umjetničkim radom formira tzv. "socijalno ogledalo". Kritička projekcija stvarnosti u polju umjetnosti omogućuje ukazivanje na naizgled minorne, ali zapravo ključne probleme današnjeg društva.

    Interpretiranjem zbilje umjetnica ukazuje na silnice koje definiraju ključne odnose moći u društvu te ih potom oblikuje u mentalne mape sastavljene od vizualnih i idejnih komadića njezine stvarnosti. Osobna nota u kritici današnjice prisutna je kroz prikaz intimnih uporabnih predmeta u autoričinom radnom i životnom prostoru. Upravo unošenjem elemenata osobnog u svoj rad umjetnica problematizira pojam samoće i nesigurnosti, tj. svojevrsnog "postljudskog stanja" u koje je čovječanstvo zapalo kada su primarne društvene potrebe poput ljubavi, solidarnosti, empatije i zajedništva postepeno iščezle u okrutnoj borbi za egzistenciju i ostale nasumične privilegije povlaštenih.

    Tri ciklusa Antonije Sakoman nastala tijekom studija na Akademiji likovnih umjetnosti objedinjeni su na izložbi "Efemerni život/efemerni rezovi", te sadržajno tumače zastranjenje zajednice, odnosno čovječanstva, prvenstveno u polju mentalnog, društvenog i socijalnog propadanja i otuđenja ističući gubitak primarnih ljudskih vrijednosti koje bivaju zamijenjene elementima moći i dominacije. Unutar kompleksnog sadržajnog korpusa Antonija istražuje različite aspekte likovnosti i načine na koje umjetnost može utjecati na promatrača.

    tronozac6

    Motiv tronošca poslužio je kao element za istraživanje forme, ekspresije i materije slike. Ispitivanjem i traženjem unutarnje vitalnosti slike Antonija je nastojala doći do apsolutne afirmacije materije. Ujedno, interpretiranjem forme tronošca na različitim podlogama (papir, platno, daska) umjetnica je istražila mogućnosti ekspresije likovnih elemenata ovisno o polazištu. Tretman boje i oblikovne mogućnosti materije ovise o njezinim sposobnostima prilagođavanju podlozi, pa tako isti motiv na platnu djeluje pročišćeno, na papiru zasićeno, dok na dasci preuzima karakter ready-made predmeta zbog popratnih elemenata već korištene podloge s ostacima boje i drugih materijala za koje je služila daska. Nedefinirani apstraktni prostor pozadine i fokus na tretmanu i različitim perspektivama, te pristupima tretiranju odabranog motiva obilježja su svih triju ciklusa.

    U drugom ciklusu Antonija Sakoman koristi naslovnice novina s dnevnim aktualnostima kao ključni motiv za ukazivanje na nepravilnosti u društvu. Koliko god se izolirali od okoline i događanja na društveno-političkoj sceni, informacije direktno ili posredno dopiru do nas i utječu na naš život. Upravo nemogućnost isključenja iz vlastite okoline čini bitnu odrednicu čovjekovog stvaralaštva i djelovanja, pa tako Antonija bilježi dnevna zbivanja i aktualne političke afere, no osobnom interpretacijom prikazanog sadržaja daje vlastiti komentar na društvenu situaciju transformirajući motiv u aktivan likovni govor pojedinca koji promišlja svoj politički kontekst. Reakcija na sadržaj, ili njezin izostanak, imaju podjednako važnu ulogu jer je upravo odustajanje od borbe, kritičkog promišljanja i aktivnog sudjelovanja u zajednici možda najjači komentar na situaciju u kojoj se pojedinac našao. Izostanak emocija ili bilokakve reakcije ukazuje na stanje čiste indiferentnosti koje poprima zastrašujuće razmjere u današnjem društvu.

    Izložba  Antonije Sakoman

    Posljednji ciklus ujedno je i najintimniji ciklus na ovoj izložbi, jer prikazuje životni i stvaralački prostor umjetnice. Motivima kućanskih aparata Antonija bilježi svoju osobnu priču kroz elemente svakodnevnog života. Majčin štednjak slojevit je značenjski predmet koji istovremeno ukazuje na elementarnu ljudsku potrebu za hranom, no ujedno podrazumijeva niz emocija arhetipskog značenja poput potrebe za okupljanjem članova obitelji u svrhu kvalitetnog provođenja zajedničkog vremena. Treći aspekt istog motiva dobivamo distanciranjem iz osobne priče i sagledavanjem kućanskog aparata kao dijela svačije svakodnevnice koji prljav i pretrpan hranom ukazuje na potrošački kod konzumerističkog kapitalizma u kojem živimo. Zamjena štednjaka sa skromnijim kuhalom simbolizira napuštanje obiteljskog doma, sazrijevanje i osamostaljivanje umjetnice tijekom studija, ukazujući na životne transformacije koje obuhvaćaju žrtve i dobitke, te neminovne kompromise. Višeznačnim pristupom bazičnom motivu umjetnica je uspjela ogoliti vlastitu intimu i dopustiti promatraču ulazak u osobni prostor, ujedno pred njega iznoseći kritiku konzumerističkog društva u kojem emocionalnu prazninu i osamljenost nadomještamo gomilanjem nepotrebnih stvari te kupovanjem ljubavi vlastite djece i prijatelja.

    Antonija Sakoman ponire u umjetničke istraživačke procese interpretirajući tri duhovne situacije kroz koje je prošlo njezino slikarstvo. One se međusobno ne isključuju, već su duboko povezane autoričinom kreativnom nutrinom. Istražujući efemerno, Antonija dopire do onog krucijalnog kako u području slikarstva, tako i u današnjem društvu.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba "Street Style Banja Luka by Dasha Gajic"

    vrijeme: 28. veljače 2017. godine u 19 sati

    mjesto: u Malom izložbenom salonu Kulturnog centra Banski dvor u Banjoj Luci

    Ova izložba obuhvaća fotografije nastale tijekom višegodišnjeg rada umjetnice Daše Gajić na istoimenom projektu koji je započeo pokretanjem prvog street style bloga u Banjoj Luci.

    Blog Street Style Banja Luka by Dasha Gajic osvojio je brojne nagrade i priznanja među kojima se ističu najbolja street style fotografija u 2013. godini na međunarodnom natjecanju Best of Street Style, prvo mjesto na studentskom fotografskom natječaju Sveučilišta u Oslu, a pored toga uvršten je na listu najboljih svjetskih street style blogova. Fotografije s bloga objavljivane u brojnim bosanskohercegovačkim, regionalnim i međunarodnim publikacijama. Kao rezultat intenzivnog rada na blogu nastala je knjiga Street Style Banja Luka by Dasha Gajic, što je ujedno i prva u regiji objavljena knjiga posvećena street style fotografiji.

    Izložba

    Koncept izložbe Street Style Banja Luka by Dasha Gajic polazi od premise da je street style fotografija, kao specifičan fotografski žanr koji predstavlja kombinaciju modne i dokumentarne fotografije, ujedno i žanr koji može biti esencijalni ''alat'' za daljnja kulturološka i antropološka istraživanja.

    Autorica svojim fotografijama nastalim na banjalučkim ulicama od 2012. godine do danas ukazuje da unatoč tome što se od street style fotografija očekuje da u prvom planu ističu odjevne kombinacije, na drugoj razini ''čitanja'' omogućuju promatraču da shvati kako fotografije ujedno prenose poruku o jednom vremenu, gradu i kulturi. Poseban dodatak izložbi predstavlja prva autoričina street style fotografija nastala u Philadelphiji 2006. godine, a koju će banjalučka publika na ovoj izložbi moći prvi put vidjeti.

    Izložba Street Style Banja Luka by Dasha Gajic prva je samostalna izložba Drage ''Daše'' Gajić, a ujedno i prva izložba posvećena street style fotografiji u Bosni i Hercegovini. Kustosica izložbe je zagrebačka povjesničarka umjetnosti Sonja Švec Španjol, a samu realizaciju izložbe podržalo je Velepolanstvo Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini.

    Izložba

    STREET STYLE BANJA LUKA BY DASHA GAJIC

    "Odlučite što ste i tko ste, što želite i izrazite to pomoću odjeće koju odijevate i načina na koji živite."

    Gianni Versace

    Ulična fotografija iskreno, otvoreno i smiono bilježi neposredne slučajne trenutke i susrete na javnim mjestima. Ljudska prisutnost na fotografiji obogaćuje slojevitost zabilježenog trenutka karakterom pojedinca i njegovim odnosom s drugim osobama ili okolinom u kojoj se nalazi. Spontanost i neplaniranost kao osnovni preduvjeti nastanka ulične fotografije stvaraju uvjete za dokumentiranje jedinstvenog trenutka, ideje, osjećaja ili atmosfere što u konačnici omogućuje izgradnju vizualnog identiteta grada, naroda ili zemlje.

    Daša Gajić počela se baviti street style fotografijom 2012. godine prepoznavši nebrojene mogućnosti žanra koji objedinjuje dokumentarnu i modnu fotografiju. Istovremeno pokreće prvi banjalučki i bosanskohercegovački blog posvećen isključivo street style fotografiji. Predani rad, entuzijazam, ljubav i urođeni talent ubrzo su prepoznati, te 2013. godine Daša osvaja nagradu za najbolju street style fotografiju na međunarodnom natječaju Best of Street Style, a njezin blog Street Style Banja Luka by Dasha Gajic internetski magazin Street Style News uvrštava na listu najboljih svjetskih street style blogova. U periodu od 2012. do 2014. godine Daša je fotografirala preko 2000 slučajnih prolaznika u rodnom gradu bilježeći pritom ne samo modni izričaj svojih sugrađana i sugrađanki, već paralelno gradeći priču o svom gradu, njegovim običajima i kulturi. Bogati dvogodišnji opus pomno je rezimiran i objavljen u knjizi Street Style Banja Luka by Dasha Gajic koja sadrži 70 street style fotografija. Kao prirodan nastavak predanog djelovanja i priznanja dobivenih za dosadašnji rad javila se potreba za organizacijom samostalne izložbe koja bi objedinila fotografsko djelovanje, blog i knjigu u jednu cjelinu. Izložba obuhvaća fotografije nastale od 2012. godine pa sve do recentnih radova nastalih početkom 2017. godine. Poseban dodatak izložbi svakako je Dašina prva street style fotografija nastala u Philadelphiji 2006. godine. Fotografija prikazuje starijeg čovjeka koji se istaknuo u masi ljudi svojim osebujnim stilom i majicom koja je cijelom površinom ispunjena bedževima. Iako je Daša tada imala samo 17 godina, već je nesvjesno napravila prvi korak prema ostvarenju svoje životne bajke.

    Street Style

    Duboka poveznica s rodnim gradom i izazov bilježenja kreativnosti i prepoznavanja potencijala među sugrađanima osnovni su imperativi koji su otvorili vrata street style fotografije mladoj i perspektivnoj Daši Gajić. Vođena optimizmom i pozitivnom energijom ona počinje bilježiti obične ljude i slučajne prolaznike u Banja Luci. Urođenim talentom za prepoznavanje pravog trenutka, kao i intuitivnim odabirom osoba na temelju neobičnog detalja, cjelokupnog osebujnog stila ili jednostavno energije kojom osoba zrači, Daša nesvjesno oslikava život svog grada. Njezin iskren i otvoren pristup, te povjerenje koje je izgradila prilikom inicijalne komunikacije s modelom, omogućili su joj hvatanje onog autentičnog i iskonskog u osobi. Usredotočenost na ljudski trenutak odnosno onaj moment u kojem osoba spušta svoje štitove i dopušta autorici da zabilježi njezino pravo "ja" rezultirala je fotografijama snažne kreativne energije koja spaja ljudski element i urbani okoliš.

    Vođena potrebom da zabilježi iskrenu emociju i ostvari realan prikaz street style scene Daša Gajić stvara nevjerojatno raznolik opus. Cijeli dijapazon karaktera spoznajemo promatrajući osobe na fotografijama: od onih koje svoju snažnu osobnost izražavaju smjelim pogledom usmjerenim direktno u objektiv do onih povučenijih koji sramežljivo skrivaju pogled od kamere. Nečija sreća, tuga ili zabrinutost zabilježeni su u prolazu, dok užurbanost, najčešće mladih, sugrađana odražava vrevu gradskog života. Raznolikost osobnosti dinamično prati i raznolikost lokacija – od industrijske arhitekture, preko stambenih objekata do oronulih zidova ispunjenih muralima. Na fotografijama promatrač može, osim mode, spoznati arhitekturu grada, upoznati uličnu umjetnost i osjetiti atmosferu gradskih ulica. Kadrovi variraju od objedinjavanja raznolikog dinamičnog sadržaja pa sve do pročišćene, neutralne i jednostavne pozadine zida. Osjećaj autorice za gradnju skladne kompozicije koja izvlači maksimum od motiva i njegove pozadine vidljiv je u nizu fotografija na kojima modeli krojem i koloritom svoje odjeće uspostavljaju prirodnu komunikaciju s arhitekturom, dijelom zida ili prirodnog raslinja koje čini njihovu pozadinu. Kompozicije su podjednako snažne neovisno o tome temelje li se na sličnosti ili pak na kontrastu modela i pozadine. Boje, teksture i strukture odjeće, te elemenata iz okoline doprinose isticanju minimalizma, ozbiljnosti, fragilnosti ili pak razigranosti i dinamike koja krasi fotografirani model.

    U dijapazonu različitih osobnosti koje je zabilježila na ulicama Banja Luke Daša je uhvatila neposrednost i iskrenost djece, odvažnost i energičnost mladih, te šarm i dostojanstvenost starijih građana čime njezin opus poništava granice bilježenja puke mode i prenosi poruku vremena i kulture rodnog grada.

    Street Style Banja Luka by Dasha Gajic

    Smjelim i ciljanim odabirom isključivo Banja Luke kao područja kreativnog stvaralaštva Daša Gajić izgrađuje urbani portret svog grada. Djelić vremena, neposrednost životnog trenutka na ulici i uspostavljanje odnosa elemenata unutar uhvaćenog kadra grade priču Banja Luke. Bogat, kompleksan i raznovrstan portret grada rezultat je niza uličnih fotografija koje su zabilježile život, ljude i urbani okoliš, odnosno trenutno stanje grada kao i njegove jedinstvene kvalitete. Izuzetno je bitan životni aspekt fotografija, jer umjetnica ne fotografira samo mlade, lijepe i bogate ljude, već bilježi energiju i atmosferu života na ulicama Banja Luke koju čine svi – i djeca i mladi i stariji ljudi. Daša Gajić bez ijedne izgovorene riječi fotoaparatom uspijeva uspostaviti komunikaciju sa svojim sugrađanima, izgraditi uzajamno povjerenje i oslikati svoj grad, njegovu baštinu, tradiciju, individualnost njegovih građana, kao i zajedničko kulturno nasljeđe.

    Aspekt ulične fotografije Daša je iskoristila u projektu Riječi (ne) bole?!. Hvalevrijedna kampanja protiv verbalnog nasilja, bullyinga i govora mržnje pokrenuta je u rujnu 2015. godine na treći rođendan Dašinog street style bloga. Sa željom da potakne javnost na otvorenu komunikaciju o problemu verbalnog nasilja autorica radi ciklus fotografija gdje su modeli poslužili kao prazno platno, a na različitim dijelovima njihovih tijela stoji ispisan slogan "Riječi (ne) bole?!". Za razliku od ulične fotografije u kojoj često dominira pozitivna atmosfera, osobe na fotografijama kampanje jasno i sa stavom neverbalno izražavaju svoje osjećaje vezane uz problem verbalnog nasilja u društvu. Izreka "slika govori više od tisuću riječi" u potpunosti se može primijeniti u kontekstu projekta Riječi (ne) bole?!. Odlučan i direktan pogled mlade djevojke na čijoj je šaci ispisano geslo govori o odlučnosti i spremnosti na borbu protiv nasilja. Ruka mladića kojom onemogućuje kameri da fotografira njegovo lice poziva na prestanak nasilja, dok slogan ispisan na otkrivenom ramenu djevojke pognute glave i pogleda usmjerenog u pod snažno odražava fragilnost i krhkost čovjeka, te njegovu izloženost verbalnom nasilju i govoru mržnje. Kompozicija krupnog kadra dvije ruke u formi rukovanja i treće ruke u gesti upozorenja sugeriraju potrebu zajedničkog djelovanja u borbi protiv verbalnog nasilja. Kolika je moć slike, odnosno u ovom slučaju fotografije, govori i kontinuirano rastući broj mladih ljudi koji se priključuju ovoj značajnoj kampanji.

    Spajanjem mode i fotografije Daša Gajić je oslikala duh i bogatstvo svog grada. Proširujući aspekt street style fotografije u projektu Riječi (ne) bole?! ukazala je na mogućnost i snagu djelovanja fotografije u cilju borbe za humanost i bolju budućnost. Vođena mantrom "nikada ne čini drugom ono što ne bi želio da drugi učine tebi" polako, ali sigurno ostvaruje svoje snove i mladima, na vlastitom primjeru, dokazuje kako je sve moguće uz puno ljubavi, predanog rada i malo sreće.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba Aide Hebib Raguž ''Energija forme''

    vrijeme: 10. prosinca 2016. u 19h

    mjesto: Galerija Laval Nugent, Vodnikova 4. Zagreb

    Aida Hebib Raguž rođena je 1977. godine u Dubrovniku. Diplomirala je 2001. godine kiparstvo u klasi prof. Josipa Diminića na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci te stekla zvanje profesora likovne kulture. Aktivno se bavi kiparstvom, dizajnom i edukacijom u području umjetnosti. Ostvarila je niz skulptura i reljefa u kamenu, drvetu, gipsu i žici. Autorica je javne skulpture u kamenu 2001. godine postavljene na rivi u Vrsaru. Iste godine stječe diplomu Međunarodne kiparske škole „Montraker“ Vrsar. Sudjeluje na Goranskoj kiparskoj radionici „Lokve“ 2002. godine gdje izrađuje skulpture u drvetu. U 2013. godini izrađuje reljef “Vatromet Držićevih djela“ u sklopu izložbe Nezaboravna Držićeva djela, koji je uvršten u stalnu zbirku Doma Marin Držić u Dubrovniku. Osim skulptura, od 2002. godine do danas ostvarila je brojne zapažene cikluse u području dizajna autorskog nakita, te izlagala u mnogim galerijama diljem Hrvatske. Autorica svoje futurističke kiparske forme prepoznatljive po koloritu i obliku pretvara u dizajn nakita i njezino stvaralaštvo ujedinjuje kiparstvo i dizajn u jednu nerazdvojnu cjelinu. Realizirala je niz predavanja i radionica za djecu i mlade. Ostvarila je niz inovativnih radionica za djecu i malde u suradnji s više galerija diljem Hrvatske od kojih je posljednja bila 2016. godine u sklopu Tjedna dizajna Zagreb. Od 2004. godine do danas bavi se pedagoškim radom radeći kao profesor likovne kulture u Dubrovniku. Izlaže samostalno i skupno, te sudjeluje na umjetničkim kolonijama diljem Hrvatske. Član je HDLU Dubrovnik i HDLU Zagreb. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

    ENERGIJA FORME

    U filozofiji je forma ono što biće postavlja u bitak. Materijalizacijom duša dobiva svoj oblik. Energija otpočinje kao forma. Ono vidljivo i opipljivo postaje ruho unutarnjeg sadržaja.

    Aida Hebib Raguž koristi formu kao primarno sredstvo propitkivanja smisla vlastitog postojanja i neizvjesne nam budućnosti. U ciklusu skulptura pod nazivom Energija forme vođena vlastitom umjetničkom radoznalošću autorica oblikuje forme naglašene futurističke dinamike i neobičnog snažnog kolorita. Dominiraju prošupljene mase kroz koje prostor slobodno struji, dok ga volumen obuhvaća i okružuje. Ostvaruje se snažna interakcija prostora i mase skulpture čime se energija utkana u skulpturu nastavlja u okolni prostor. Unutarnji svijet emocija izražen je finom obradom površine ispoliranog patiniranog gipsa. Pomoću organskih formi uz odabir dominantno hladnih smirujućih boja umjetnica stvara svojevrsne meditativne objekte koji pulsiraju u prostoru i posjetitelja potiču na misaono putovanje u daljine i dubine naše budućnosti.

    Energija forme

    Futuristička dinamika zajedno s meditativnim kolorističkim aspektom skulptura oblikuje začudan svijet pulsirajuće energije koji postaje prepoznatljiv rukopis Aide Hebib Raguž. Geometrijsko počelo oblikovanih skulptura i izraziti kolorizam naglašavaju vitalizam i dinamizam formi, no istovremeno ono organsko u djelu usmjerava promatrača na prirodno, slobodno i neograničavajuće unutar same forme. Znakovi koji stoje uz nazive skulptura asocijativno obogaćuju same radove. Moguće ih je iščitati kao futurističke simbole u službi tajnog koda ili pak poput crtica iz kolektivnog sjećanja koja nas vraćaju u vrijeme hijeroglifa i sličnih ideografskih pisama koja i dan danas predstavljaju zagonetku za čovječanstvo.

    Rad Daljine 96 dominantno srebrnosivim koloritom ponajviše budi futurističke reminiscencije na trijumf tehnologije nad prirodom. Dinamičnom formom, te snagom boje skulptura aludira na metal i strojeve koji nas mogu odvesti neslućenom brzinom u neviđene daljine. Kao antipod Daljinama stoji rad Dubine ^Y^ koji oblikom, usmjerenjem i odabirom boja sugerira zaron u mistično, kontemplativno, zagonetno i neizvjesno. Za razliku od polikromatskih radova posvećenih dubinama i daljinama čovjekovog unutarnjeg svijeta, radovi Forma ~ i Forma x usmjereni su na vidljivi svijet. Jednostavnije i zatvorenije jednobojne skulpture bave se propitkivanjem samih oblika i njihovih energija. Naglasak je stavljen na odnos mase unutar same sebe, dok je komunikacija s prostorom daleko suzdržanija. Ponovno rastvaranje oblika prisutno je u radovima Prolaz 1, Prolaz 2 i Prolaz 3, gdje je prisutnost šupljeg prostora recipročna punoj formi. Središnja šupljina dodatno je naglašena bojom drugačijom od obojenosti vanjštine, čime se promatrač poziva da misaono prođe kroz šupljinu. Ritualni prolazak kroz otvor asocira na mogućnost obnove, prijelaz u drugo vrijeme ili drugo mentalno stanje, dok snažno prisustvo srebrne boje upućuje na transformaciju vremena iz prošlog u sadašnje ili buduće, pružajući promatraču mogućnost refleksije proživljenog ili propitkivanja budućeg. Odabir prolaska kroz otvor prema budućnosti prirodno se nadovezuje na formalno najkompleksniji rad Budućnost 1 koji karakterizira razvedena forma sazdana od tri različita oblika distinktivna po boji i usmjerenju.

    Energija forme

    Složena trobojna skulptura sastavljena je od plavog podnožja koje asocira na dubinu temelja, dok zemljana vodoravna forma podsjeća na stabilnost i plodnost zemlje prodirući u crvenu okomitu formu kao simbol energije i osjećaja, te pritom čineći njezin oslonac. Razvedena, ali skladna kompozicija odraz je složenosti života.

    Aida Hebib Raguž unutarnji impuls i doživljaj netaktilnog svijeta pretvara u vizualne i taktilne forme. Neobičnim skulpturama koje istovremeno objedinjuju dinamiku i smiraj, organičko i mehaničko, suvremeno i tradicionalno ostvaren je opus jedinstvenih futurističkih meditativnih formi koje nas potiču na sjećanja o prošlosti, trajanje u sadašnjosti, a ponajviše na razmišljanja o budućnosti.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba akademske slikarice Tatjane Politeo “ Sanjala sam neka daleka prostranstva“

    Nakon kraće ljetne stanke Sveučilišna galerija „ Vasko Lipovac“ otvara svoja vrata izložbom „Sanjala sam neka daleka prostranstva“ akademske slikarice Tatjane Politeo . Kustosica izložbe je diplomirana povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol.

    Otvorenje izložbe bit će u utorak 29. kolovoza 2017. u 19 sati.

    zložba akademske slikarice Tatjane Politeo

    Iz teksta predgovora:

    „Novi ciklus je spoj elemenata i oblika iz svemira s prirodnim oblicima koji nas okružuju, a koje možda nikada ne primjećujemo. Autoričina strast prema putovanjima novim ciklusom uvodi je u jedan novi, neistraženi svijet koji je ujedno i značajan zaokret u slikarstvu Tatjane Politeo, jer napušta svijet dosadašnjih glavnih motiva likova kao što su (hello/miš, amebe/život ameba, životinje/majmun-zebra-lav) i orijentira se na prostor svemira u kombinaciji s elementima iz prirode. Koncept rada baziran je na istraživanju novih oblika, novih tonova te prikazu neistraženog područja svemira. „ (iz teksta Sonje Švec Španjol)

    Izložba akademske slikarice Tatjane Politeo

    Izložba ostaje otvorena do 10.09.2017.

    Životopis umjetnice:

    Rođena 1976. godine u Zagrebu. Diplomirala 2003. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala na preko trideset samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te na brojnim skupnim izložbama i projektima. Dobitnica druge nagrade na II. međunarodnom bijenalu slikara i kipara – Mediteran 2010., Hrvatska, Split. Članica je HDLU- a i HZSU- a. Živi i radi u Zagrebu.

  • Izložba akademske umjetnice Ive Šarić "Krugorezi"

     

    vrijeme: 13. rujna 2019. u 20 sati
    mjesto: Mala dvorana Galerije Prica, Pučko otvoreno učilište Samobor, Trg Matice hrvatske 6, Samobor

    Na izložbi će posjetitelji moći razgledati izbor radova iz ciklusa Krugorezi, kojeg Iva Šarić kontinuirano stvara, razvija i širi posljednjih dvanaest godina. Radovi ukazuju na nevjerojatnu inovativnost i imaginaciju autorice.
    Osnovni gradivni element je linija, dok temelj čini forma kruga često smještena na kvadratnu podlogu. Polje djelovanja tako postaje otvoreni plošni prostor unutar kojeg promjena ritma, zgusnutost formi, zasićenost boje,
    te dinamika samih gradivnih elemenata iniciraju optičke podražaje i definiraju konačnu percepciju rada.

    Izložba akademske umjetnice Ive Šarić

    KRUGOREZI

    Krug nema početak ni kraj, on predstavlja univerzalni simbol potpunosti, vječnosti i savršenstva. Njegova beskonačnost, savršenost i homogenost poslužila je kao idealna polazišna točka u istraživanju beskrajnih likovnih varijacija u radu Ive Šarić.

    Grafička tehnika linoreza tako postaje područje likovnog eksperimenta u procesu kontinuiranog istraživanja mogućnosti strukturiranja i restrukturiranja osnovnog elementa – kruga. Svođenjem prikaza na likovnu bît utemeljenu na odnosima linija, boja i ploha otvara se mogućnost percepcije i doživljaja likovnog djela na temelju vibrantnih struktura čiji dominantan ritmički element definira konačan karakter pojedinog djela. Kontinuirano istraživanje praćeno eksperimentima čini sâm proces rada i njegov konačan ishod krajnje nepredvidljivim što ostavlja slobodan prostor za izmjene koje povremeno mijenjaju i početnu ideju. Svaki rad u konačnici predstavlja zaseban vizualni doživljaj čiju dinamiku određuje rekomponiranje osnovne zamisli.

    Izbor radova iz ciklusa Krugorezi, kojeg Iva Šarić kontinuirano stvara, razvija i širi posljednjih dvanaest godina, ukazuje na njezinu nevjerojatnu inovativnost i imaginaciju. Osnovni gradivni element je linija, dok temelj čini forma kruga često smještena na kvadratnu podlogu. Polje djelovanja tako postaje otvoreni plošni prostor unutar kojeg promjena ritma, zgusnutost formi, zasićenost boje, te dinamika samih gradivnih elemenata iniciraju optičke podražaje i definiraju konačnu percepciju rada.

    Unutar ciklusa pojedine serije radova dodatno razrađuju varijacije na temu kruga. Handoffset CMYK radovi sastavljeni od devet segmenata, izvedeni u grafičkoj tehnici linoreza i pečata definirani su jednom tematskom bojom: plavom, žutom, crnom ili crvenom. Podlogu čine kvadratni segmenti, dok krugovi predstavljaju akcente, ali ujedno i gradivne elemente obrisa kružnice čiju jezgru čini skup manjih krugova. Konačan karakter radu daje dominantna boja, dok ritam definiraju pečatom otisnuti manji krugovi koji čine strukturu kompozicije. Handoffset CMYK (C) i Handoffset CMYK (Y) zorno prikazuju kako djela sastavljena od istih gradivnih elemenata mogu rezultirati posve drugačijim ritmom i karakterom kompozicije.

    Proces razmišljanja o novim kompozicijama sastavljenim od uobičajenih elemenata često rezultira radovima koji predstavljaju dvije varijante istog koncepta utemeljenog na sličnostima ili suprotnostima. Primjerice, manji akromatski linorezi kvadratne forme ostvaruju komunikaciju kroz ritam krugova u bijeloj, sivoj ili crnoj boji. Cijelo kretanje u radu Kompozicija Auravnotežuje bijela kružnica koja poput negativna prekriva dio unutar tamnog kvadrata. Manji bijeli krugovi se tek naziru kroz opnu kružnice, dok crni prodiru u prvi plan. Kompozicija B svojevrsni je antipod Kompoziciji A. Podloga kvadrata je svjetlija, veća je koncentracija bijelih krugova, a kružnica je pozicionirana ispod, a ne preko putanje crnih i bijelih krugova. Kompozicija B i Kompozicija R varijacije su istog koncepta utemeljene na sličnosti i zorno prikazuju koliki utjecaj boja i zasićenost podloge mogu imati na konačan karakter rada. Kvadrat sastavljen od četiri jednaka segmenta objedinjen je kružnicom u središtu kompozicije. Upliv jedne boje "oživljava" akromatsku paletu, pa tako plava boja dodatno potencira sivu podlogu što rezultira tonski usklađenom Kompozicijom B, dok u Kompoziciji R crvena boja akcentuira toplinu zemljanih tonova stvarajući dojam gušće zasićenosti rada.

    Ritam likovnog djela smatra se najdirektnijom projekcijom umjetnikove ličnosti kazao je Matko Peić obrazloživši kako simetrija i proporcija svoju podlogu nalaze u racionalnom dijelu umjetnikove svijesti, dok ritam svoj korijen pronalazi u podsvjesnom dijelu umjetničke ličnosti i predstavlja osnovni puls ljudskog bića. Koliko je ritam doista važan kao najiskreniji dio likovnog djela govori rad Blue-S nastao u kombiniranoj tehnici linoreza i pečata. Djelo tonski objedinjuje crnu, sivu, plavu i bijelu boju, kvadrati su ispunjeni krugovima i kružnica je izmještena iz središta. Gusti ritam i blagi tonski prijelazi stvaraju vibrantnu višeslojnu površinu. Igra boja u kojoj su bijeli krugovi pozicionirani na crnoj pozadini, plavkasti tonovi na sivoj i crni na plavoj uravnotežuju cijelu kompoziciju dajući joj profinjenu i krajnje suptilnu, gotovo baršunastu notu vizualnog podražaja. Koliko je riječ o podsvjesnom osjećanju djela govori i činjenica da je autorica po završetku rada osvijestila poveznicu s istoimenim glazbenim stilom. Blue-S je sastavljen od 12 segmenata koji čine cjelinu kao što strukturu bluesa najčešće čini 12 taktova koji se ponavljaju. Kao što sâm naziv rada naznačuje, djelom dominiraju plavi tonovi, dok se blues temelji na uporabi "plavih nota". I kao što glazbenik osjećaje projicira u notne zapise, tako Iva Šarić koristi ritam kao izvornu projekciju vlastitog osjećanja koje prilikom stvaralačkog procesa prenosi u primijenjene likovne elemente.  

    Zadržavajući se u polju istih gradivnih elemenata dolazi do promjene u samoj strukturi djela u radovima Red moves i Gra(y)vity of the rainy night. Podloga kvadratnog polja po prvi put ispunjena je gusto nanizanim linijama koje svojim međusobnim presijecanjem stvaraju jake nasuprotne silnice. Snažno gibanje unutar pojedinog kvadratnog segmenta uravnoteženo je formom kruga koji čini težište unutar kompozicije. Krugovi većih i manjih dimenzija, svjetlijih i tamnijih tonova određuju ritam stalnog kretanja unutar zgusnutog polja linija.

    Stvaralački proces Ive Šarić iniciran istraživačkim nervom koji omogućuje izvornost u načinu izražavanja rezultirao je i mnogim interaktivnim radovima koji unutar sebe propituju mogućnost definiranja konačnog broja varijacija unutar jednog djela. Rad 27!4²⁷ je triptih sastavljen od tri metalne ploče i 27 kvadrata s grafičkim otiskom izrađenim u tehnici pečata. Naziv rada označava broj mogućih rekompozicija, a posjetiteljima je pružena mogućnost višestrukog preslagivanja segmenata unutar prezentiranih ploča. Početna pozicija prikazuje tri kruga u žutoj, crvenoj i plavoj boji koja su ispresijecana okomitim crnim linijama. Svaki krug je ispunjen mrljastim točkama boje. Većom ili manjom koncentracijom mrlja otvara se mogućnost oblikovanja volumena unutar kruga. Riječ je o interaktivnoj instalaciji koja je izvedena grafičkim postupkom, ali u konačnici poprima naglašeno slikarski karakter. Sličan primjer pronalazimo u radu RGB koji utjelovljuje vrhunac strpljivosti, ustrajnosti i dosljednosti u izvedbi sâmog djela. Široka lepeza boja zastupljena je kroz ponavljajući element kvadrata kao osnovnog gradivnog elementa slike. Obojeni kvadrati okomitim nizanjem razrađuju široku paletu tonskih raspona unutar jedne boje, dok objedinjeni u kružnicu unutar veće kružnice prekidaju očekivani kontinuitet, te tonski oblikuju volumen unutar volumena. Prezentacija nevjerojatne snage repetitivnosti, gustoće, kolorita, podražaja, optičke iluzije i bogatstva likovnosti koncentrirana je u ovom radu. Iva Šarić je djelo RGB u potpunosti izradila ručno, kvadrat po kvadrat, upotrebom grafičkih pomagala poput matrica i šablona. Ručni princip izrade čini ga jedinstvenim i neponovljivim umjetničkim djelom koje bismo mogli okarakterizirati kao sliku izrađenu klasičnim i eksperimentalnim grafičkim postupcima.

    Svi predstavljeni radovi sadrže više vizualnih doživljaja temeljenih na suptilnim promjenama koje nisu uvijek na prvu vidljive, a često ovise o svjetlosti i kretanju promatrača. Pojedini radovi djeluju poput binarnih sustava, spleta matrica i kodova, odnosno tajnog pisma koje ostaje na promatraču da ga dekodira. Ovisno o angažmanu pojedinca samostalnom analizom niza detalja i optičkih podražaja moguće je u okviru kompleksnog i višeslojnog gledanja otkriti očekivanja i razočaranja, jednostavnosti i složenosti, ali i maksimalnu predanost i posvećenost autorice prilikom izrade prezentiranog ciklusa. U konačnici, "stvarnost slike je zrcalo misli", pa tako predstavljeni radovi zrcale život pretočen u vječnost prizora na grafikama koje su univerzalni odraz svevremenog.

                                                               Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.



  • Izložba Ane Hercigonje Gutschy "Stilistički jezik br. 871"

    vrijeme: 2. studenog u 12:30h

    mjesto: Knjižnica i čitaonica Vojnić

    STILISTIČKI JEZIK BR. 871

    STILISTIČKI JEZIK BR. 871

    Svijet je baziran na dualnostima koje omogućavaju ravnotežu bitka. Vatra-voda, zemlja-zrak, duhovno-materijalno, život-smrt… svaka sila, predmet ili ideja nepotpuna je i besmislena bez odnosa prema vlastitoj suprotnosti. Kineska filozofija davno je sažela te nespojive sile prirode u dva osnovna spoja – jin i jang. Simboli dvojnosti u prirodi kao što su svjetlo i tama, visoko i nisko, toplo i hladno odražavaju se i u ljudskom životu kroz dvojnosti: um i duša, muško i žensko, privatno i javno, činjenično i apstraktno. Sile u prirodi međusobno se nadopunjuju, prožimaju, a njihovi odnosi kontinuirano se mijenjaju. Svaki pojam sadrži element svog suparnika koji se podudara s osobinama elemenata iz prirode.

    Vođena dualnostima u prirodi i ljudskog svijesti umjetnica Ana Hercigonja Gutschy materijalizira svoja promišljanja u specifičnom mediju koji naziva "stilistički jezik br. 871". U bogatstvu različitih umjetničkih izričaja ona pronalazi vlastiti komunikacijski sustav kroz likovnu tehniku koja objedinjuje slučajno i promišljeno. Autoričina podloga studija povijesti umjetnosti pretpostavlja osmišljavanje koncepta prije prepuštanja likovnom stvaralaštvu, te stoga svakom izvedenom umjetničkom djelu prethodi skica. Pomno izveden linijski crtež manjih dimenzija obogaćen bojama umjetnica prenosi na podlogu većeg formata, a mogućnost doslovnog prenošenja ideje gubi se u specifičnoj podlozi koja sadrži ključan element slučajnosti. Kaširani papir reljefnog karaktera onemogućava doslovnu transmisiju skice pa nastaju slučajnosti koje čine integralni dio završenog rada. Namjernim bijegom od predumišljaja umjetnica ulazi u područje slobode koje omogućava prepuštanje duhovnom i spontanom u umjetnosti.

    Stilistički jezik br. 871

    Naziv izložbe "Stilistički jezik br. 871" definira osobni stvaralački kôd Ane Hercigonje Gutschy utemeljen na suprotnostima – lajtmotivu koji se nastavlja i u izloženim radovima nastalim u posljednjih petnaestak godina. Djela interpretiraju teme vezane uz dubinsku analizu ljudske psihe te propitivanje međuljudskih odnosa i suvremenog načina života, no ujedno uključuju i promišljanja o samom fenomenu nastanka umjetničkog djela.

    Rad Slojevi svijesti simbolički interpretira kompleksnost i dubinu ljudske psihe. Linijski oblikovan profil unutar profila reljefno naglašenog obrisa anonimnog ljudskog lica svjedoči o slojevima ljudskog uma. Na dnevnoj bazi izmjenjujemo maske uživljavajući se u uloge supružnika, roditelja, radnika, prijatelja i djeteta, te se na kraju zapitamo tko smo zapravo mi? Vanjski profil definiran je jednoličnom crnom konturnom linijom koja simbolizira vanjsku zaštitu unutarnje krhkosti, te masku namijenjenu za svijet, dok unutrašnji profil čine plava i crvena boja kao simboli dinamike zbivanja i emocija unutar osobe. Do turbulencija dolazi kada se naše vanjsko i unutarnje "ja" sukobe, te previše diferenciraju i otuđe. Direktno na rad Slojevi svijesti nadovezuje se djelo San. Ljudsko tijelo definirano je crnom linijom i prožeto nizom boja koje se nastavljaju izvan tijela definirajući apstraktnu kolorističku pozadinu prikaza. Akcent je stavljen na čin spavanja koji omogućuje direktan kontakt pojedinca sa svojim nesvjesnim. Snovi otvaraju vrata drugog svijeta koji čovjek u svjesnom stanju drži pod kontrolom. Ispreplitanje pozadine i spavača ukazuje na dominaciju nesvjesnog nad svjesnim koje nas potiče na razmišljanje kako živjeti u skladu sa samim sobom. Na korak dalje u istraživanju nesvjesnog ukazuje rad Organično interpretirajući iskonsko lice prirode, ono divlje, nepredvidivo, spontano koje svi posjedujemo, ali zatomljujemo duboko u sebi bojeći se da bi moglo prevladati ukoliko ga oslobodimo. Sloboda je prikazana dinamičnom kompozicijom živih boja organičkih oblika koji asociraju na arhetipske motive flore i faune. Antipod organičkog svakako je rad Silikonska duša koji karikiranjem kritizira artificijelnost suvremenog društva i pojedinaca koji silnim promjenama svojih vanjskih fizičkih predispozicija kompenzira ljušturu svoje unutrašnjosti. Uspjeh suvremenog čovjeka procjenjuje se prema njegovom imovinskom statusu i privlačnoj vanjštini dok moralne, duhovne i nematerijalne vrijednosti postaju posve irelevantne. Kontrast blagih valovitih i oštrih lomljenih linija ukazuje na unutarnju borbu pojedinca što učiniti i kome se povinovati.

    Meduze

    U interpretaciji međuljudskih odnosa Ana Hercigonja Gutschy tumači dualitete kroz suprotnosti muškarca i žene u djelima Interakcija i M/Ž. Dok se rad Interakcija više bazira na komplementarnosti i isprepletenosti duša ukazujući na slojevitost njihovih kompleksnih odnosa u prelijevajućim bojama duginog spektra ujedinjenih simbolom beskonačnosti, djelo M/Ž ističe njihove suprotnosti polaritetom tople crvene i hladne plave boje. Prožetost formi istovremeno ukazuje da svi mi u sebi posjedujemo i mušku i žensku energiju. Krunu interpretacije dualiteta muško-ženskih odnosa predstavlja rad Meduze gdje ujedinjenost suprotnosti rezultira simbolom ljubavi odnosa – djetetom. Neposredna simbolika arhetipskog motiva Svetog Trojstva pojačana je pročišćenim prikazom stiliziranih figura bijelom linijom kao simbolom svetosti i univerzalnosti čiju prisutnost dodatno naglašava dubina pozadinske tamnoplave boje koju tumačimo kao simbol pobožnosti, mira i stabilnosti.

    Prelazeći iz općeg u osobno autorica stvara niz slika i skulptura koje se referiraju na njezino osobno promišljanje i podvojenost između struke povjesničarke umjetnosti i umjetnice. Rad Kritičar tako utjelovljuje srž svih očekivanja, opterećenja, a ponajprije neizvjesnosti i straha s kojima se susreće umjetnik dok stoji ogoljen i predan u ruke kritičara čije riječi poput otrovnih strelica mogu u nekoliko sekundi srušiti ili uzdignuti sav stvarateljev uloženi trud. Sam format privlači pogled svojim neobičnim oblikom koji podsjeća na kravatu kao simbol formalnosti i autoriteta, dok su čula vid, sluh i govor dodatno istaknuta linijama čineći tako ključne punktove osnovne funkcije kritičara: prosudbe kvalitete izloženog rada. U realizaciji osmišljene skice element slučajnosti oblikovanjem kaširane podloge od novinskog papira nesvjesno je inicirao ključnu poziciju riječi "art" u području usta prikazanog kritičara i tako dodatno poentirao odgovornu funkciju koju mnogi povjesničari umjetnosti suviše olako shvaćaju.

    Stilistički jezik br. 871

    Monolitna apsolutna masa skulpture Cinik nastavlja se na rad Kritičar poopćavanjem određenih karakteristika struke na cijelu grupaciju ljudi uz koju pripisujemo dominantno negativno raspoloženje. Materična zatvorena skulptura svojim statičnim odnosom volumena prema okolini odražava snažno očitovanje u prostoru. Predimenzionirana glava naglašene mimike lica, posebice u području brade i usta kao glavnog oružja cinika, utjelovljuje njegov modus operandi: sveznalica koja sve negativno kritizira do te mjere da se i sam izobličio. Koncentracija zatvorenosti osobnosti i negativnosti koju cinik emanira prema okolini dovela je do krajnje deformacije subjekta utopljenog u svojoj negativnosti.

    Odmak od subjekta i prelazak na objekt rezultirao je skulpturom Još jedan artefakt u okolišu. Ovaj možda i najprovokativniji rad na izložbi, uz ranije spomenutog Kritičara, zaokružuje promišljanje o ključnim životnim motivima i stavlja u središte sam umjetnički rad.

    Propitujući smisao i postojanje umjetnosti, umjetnika i umjetničkog produkta Ana Hercigonja Gutschy djeluje u polju kontinuirane razapetosti između znanosti i duhovnosti, svjesnog i nesvjesnog, povijesti umjetnosti i umjetnosti. Prenošenjem analogije života na polje umjetnosti autorica pronalazi ravnotežu između polariteta prirodnih zakonitosti i pritom kontinuirano balansira između planiranja, truda i koncepta, te prepuštanja inspiraciji, intuiciji, vodstvu više sile i bazičnom povjerenju u svoje nesvjesno kao dijela svoje cjelovitosti.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    O autorici:

    Ana Hercigonja Gutschy rođena je 1981. godine u Zagrebu gdje je 2000. godine završila Školu primijenjene umjetnosti i dizajna na Odjelu za aranžersko-scenografski dizajn. Iste godine upisuje studij povijesti umjetnosti i pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Paralelno se samostalno bavi likovnim stvaranjem istražujući prvotno medij crteža, slikarstva i kiparstva. 2001. postaje članica Udruge likovnih umjetnika Grupa 69 s kojoj izlaže na mnogim izložbama.
    Studij povijesti umjetnosti sve više utječe na promišljanje o samoj likovnoj umjetnosti te počinje sve više istraživati različite likovne izraze i materijale okrećući se sve više ka konceptualnom pristupu no nikad ne gubeći zanimanje za vizualno i estetiku.2008. godine u Zagrebu organizira svoju prvu samostalnu izložbu gdje izlaže presjek svojeg dotadašnjeg rada u mediju slikarstva, reljefa i skulpture. Nakon toga okreće se istraživanju medija instalacije te još jačem konceptualnom pristupu. "Svjesna problema suvremenog svijeta, Ana Hercigonja Gutschy svojim instalacijama u nacrtima koje još nije izlagala, pokušava odgovoriti na izazove vremena i djelovati na svijest ljudi da se okrenu rješavanju globalnih problema s kojima smo svi jednako suočeni." (iz kataloga, N.Križić Vrkljan). U međuvremenu – slika i radi skulpture, koristeći se pored ostaloga i nekonvencionalnim materijalima – čime otkriva svoju sklonost eksperimentiranju - poput stiropora, žice, papier machéa, slika s obojenim aplikacijama u reljefu, koristi se tehnološkim otpadom itd.
    Ponekad inspiraciju nalazi u klasičnim slikama moderne umjetnosti i stilova 20. stoljeća (Matisse, Dali, Miró...). Slike i skulpture se često kreću oko analize volumena u prostoru, punog i praznog praćenog dinamičnim linijama, lapidarnog psihološko-karikaturalnog portretiranja ljudi ponekad s dozom neobičnih prikrivenih značenja što ju približava estetici nadrealizma i njegovih derivata. 2009. godine napušta Grupu 69 i nastavlja samostalno djelovanje. Povremeno vodi likovne radionice u osnovnoj školi u kojoj radi kao pedagog.

  • Izložba Antona Vrlića "Dan poslije"

    vrijeme: 11. svibnja 2017 u 19h

    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac.

    Anton Vrlić održao je likovnu radionicu za djecu na ovogodišnjem ZILIK-u (Zimska likovna kolonija) na temu Obojano svjetlo. Djeca su kroz tehniku akvarela naučila što su to vitraji i koliko je važna uloga svjetlosti i boje u slikarstvu. U četvrtak će posjetitelji imati priliku razgledati recentne radove Antona Vrlića iz ciklusa "Dan poslije". Riječ je o slikama u kombiniranoj tehnici različitih formata. Izložba ostaje otvorena do 25. svibnja 2017.

    Izložba Antona Vrlića

    "Potaknut nevjerojatnom snagom prirode, ali i ljudskim nemarom koji je dokazano najčešći uzrok tehnoloških katastrofa, Anton Vrlić interpretira vlastitu viziju apokaliptičnog svijeta koji nas očekuje ukoliko se ubrzo ne osvijestimo. Fotografije kataklizmičkih katastrofa poslužile su mu kao polazište za nastanak apstraktnog svijeta kojim je likovno izrazio kovitlac vlastitih emocija i promišljanja o reperkusijama kako prirodnih katastrofa, tako i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem.
    Podloga od stakla ili medijapana tako postaje polje improvizacije na kojem autor enformelističkim tehnikama struganja, grebanja, drippinga i taloženja slojeva boje i raznovrsnih materijala gradi materičnu površinu slike..."
    (iz predgovora izložbe Sonje Švec Španjol)

    O autoru:

    Anton Vrlić rođen je 1957. godine u Splitu. Na ALU u Zagrebu diplomirao je slikarstvo u klasi prof. Raoula Goldonija 1982. godine.

    Izložba Antona Vrlića

    Od završetka studija do danas kontinuirano se bavi slikarstvom, a posljednja dva desetljeća osobito istražuje medij stakla, u kojem je ostvario niz zapaženih izložbi i autorskih radova u različitim tehnikama izražavanja. Od 2007. godine zaposlen je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci gdje predaje kolegije Slikarstvo i Staklo.

    Izložba Antona Vrlića

    Od 2002. godine vanjski je suradnik Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je nositelj izbornog kolegija Tehnike i umjetnost stakla. Do sada je izlagao na 66 samostalnih i više od stotinu i pedeset grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

    Izložba Antona Vrlića

    Za svoj je rad više puta bio nagrađivan. Godine 2009. izdana je monografija Anton Vrlić autora Borivoja Popovčaka u izdanju NSK i Knjigre iz Zagreba. Djela mu se nalaze u mnogim muzejskim i galerijskim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

  • Izložba Dragana Šijačkog "Oblici ispod površine"

    vrijeme: 21. veljače 2017. u 12h

    mjesto: Galerija Ericsson, Krapinska 45.

    Dragan Šijački samozatajni je akademski slikar koji se predstavlja najnovijim ciklusom radova "Oblici ispod površine". Izložba sadrži preko 40 radova, a samo manji dio ciklusa bio je izlagan prošle godine u knjižnici Staglišće.

    Izložba Dragana Šijačkog

    OBLICI ISPOD POVRŠINE

    Novi ciklus radova Dragana Šijačkog mogli bismo okarakterizirati kao geometrijsku apstrakciju koja to zapravo i nije. Slikarstvo čistih monokromatskih platna kvadratnog ili pravokutnog oblika autor obogaćuje intervencijama ispod platna. Žičane strukture napinju platno i oblikuju prostorne linije i istake čime se plošni geometrijski oblici transformiraju u trodimenzionalne slike.

    Svaki rad može biti samostalan ili dio veće kompozicije. Radovi se prilagođavaju prostoru u kojem se nalaze stvarajući pritom dinamične kompozicije jedinstvenog ritma. Jednostavnost i čistoća formi otvara nebrojene mogućnosti komponiranja modula, dok različiti formati, te monokromatska crna, crvena i bijela platna doprinose raznolikom ritmu i dinamici unutar kompozicije.

    Sustav horizontala i vertikala obogaćen je prostornim krivuljama koje uvode prirodni red u geometrijsku savršenost. Jednoličnost obojane površine platna dokidaju oblici koji suptilno i nepredvidivo izranjaju iz površine. Ponekad je riječ o ravnim prostornim linijama koje dijele platno na dva ili četiri dijela, dok silnice istaka povremeno stvaraju dodatne tenzije unutar platna krećući se u suprotnim smjerovima i akcentuirajući jedan ili više uglova platna. Trodimenzionalne linije i istaci dodatno su naglašeni lomom svjetlosti. Prostorne linije poništavaju pravilnost prvobitnog formata platna izlazeći izvan obrisa pravilnih geometrijskih formi. Prodiranje u prostor rezultira nastankom tihog vibrata na inače plošnim slikarskim ravninama. Svjetlost postaje sastavni dio gradnje struktura i ritma unutar djela i kompozicije radova.

    U polju pročišćene i minimalističke geometrijske apstrakcije izgrađene na akromatskim premisama s povremenim akcentom crvene boje Šijački strogom geometrijskom redu suprotstavlja prirodnu spontanost izlomljenih i zakrivljenih linija. Neobična gibanja unutar platna, naznake oblika skrivenih ispod površine, tenzije, napinjanja i skoro pa probijanja platna osnovni su elementi ovog jedinstvenog ciklusa koji počiva na vlastitim zakonitostima.

    Dragan Šijački naizgled krajnje jednostavnim i minimalističkim radovima latentnih oblika i snažne unutarnje dinamike skrivenih gibanja potiče promatrača na istraživanje skrivenog kako u radovima suptilne i intrigantne energije tako i u samima sebi.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Izložba Dragana Šijačkog

    Dragan Šijački, akademski slikar, rođen 1964. u Bečeju. Akademiju umjetnosti, smjer slikarstvo završio 1994. godine u Novom Sadu.

    SAMOSTALNE IZLOŽBE:
    1988. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
    1988. Bajina Bašta, Galerija doma omladine
    1991. Novi Sad, Izložbeni hol SPC Vojvodine
    1997. Novi Sad, Galerija Kulturnog centra Novog Sada
    1998. Pariz, Cite Internationale des Arts
    1999. Novi Sad, Galerija ULUV
    2001. Kikinda, Galerija Terra
    2002. Novi Sad, Galerija Podrum
    2004. Novi Sad, Klub galerija Prostor
    2008. Novi Sad, Klub galerija Društva književnika Vojvodine
    2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće
    2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
    2011. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Bogdana Ogrizovića
    2012. Novi Sad, Likovni salon KCNS
    2016. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće

    Izložba Dragana Šijačkog

    KOLEKTIVNE IZLOŽBE:
    1987. Čurug, Izložba profesora i studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada
    1987. Beograd, IV bijenale jugoslavenskog crteža, Galerija SKC
    1988. Novi Sad, Izložba studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Izložbeni hol SPC Vojvodina
    1989. Kikinda, Salon mladih, Galerija Narodnog muzeja
    1989. Novi Sad, Izložba radova studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Velika galerija Kulturnog centra Novog Sada
    1989. Beograd, V bijenale jugoslavenskog studentskog crteža, Galerija Doma kulture Studentski Grad
    1994. Novi Sad, Iz zbirke Stevana Lešetara, Velika galerija Kulturnog centra Novi Sad
    1998. Novi Sad, Izložba novoprimljenih članova ULUV-a, Galerija ULUV
    1998. Novi Sad, Beograd, Priboj, Izložba jugoslavenskog kolaža
    1998. Novi Sad,XXVII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
    1998. Novi Sad, 50 godina umetničke škole Bogdan Šuput, Galerija SPC Vojvodina
    1999. Novi Sad, Anti-NATO akcija, Galerija kulturnog centra Novog Sada
    1999. Novi Sad, XXVIII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
    2003. Novi Sad, XXXII oktobarski salon, oslikavanje mosta Petrovaradinska duga
    2003. Novi Sad, Kafe-galerija Frida
    2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Podrum
    2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Mali likovni salon

    Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
    telefon +385 922118379

  • Izložba Eugena Varzića stiže u Slavonski Brod




    Samostalna izložba "Ludus" poznatog hrvatskog akademskog umjetnika Eugena Varzića, otvara se u petak 26. srpnja 2019. u 19 sati u Likovnom salonu "Vladimir Becić" u Slavonskom Brodu.

    Izvor: http://www.urbancult.hr/

    Izložba Eugena Varzića

    Iako je riječ o jednoj u nizu putujućih izložbi kojom Eugen Varzić predstavlja svoj novi ciklus radova, upravo izložba u Slavonskom Brodu ima posebno značenje za umjetnika. Naime, Eugen Varzić je proveo svoje djetinjstvo u Slavonskom Brodu, ovdje je završio osnovnu i srednju školu, a upravo je u Brodu održana i njegova prva samostalna izložba 1994. godine.

    Zadnju izložbu u Slavonskom Brodu Eugen Varzić je imao 2007. godine, te nakon više od 10 godina ponovno izlaže u svom gradu. Putujuća izložba je započela u umjetnikovom rodnom Đakovu u sklopu ovogodišnje Noći muzeja, nastavila se izložbom u Zagrebu u svibnju ove godine, u prvoj polovici srpnja izložba je gostovala u Šibeniku, u Slavonskom Brodu izložba će boraviti sve do početka rujna, potom putuje u Motovun, a godinu završava gostovanjem u Pakracu. Postav izložbe se mijenja od izložbe do izložbe ovisno o prostornim mogućnostima galerije i muzeja, no ujedno i stalno nadopunjuje novonastalim radovima koji nastanu u periodu između dvije izložbe.

    Tako da će Brođani prvi imati priliku vidjeti radove koji predstavljaju dio mini-ciklusa od ukupno tri rada: "Bosna", "Srbija" i "Hrvatska" s tim da je Hrvatska još u procesu nastajanja. Riječ je o tzv. prijelaznim slikama koje su poveznica ranijeg ciklusa i tek predstojećeg ciklusa te označavaju transformaciju i rađanje nečeg novog u umjetnikovom radu. Nakon izlaganja na eminentnim žiriranim bijenalnim i trijenalnim izložbama poput 4. bijenala slikarstva u HDLU, 18. triennala hrvatskog slikarstva Plavi salon u Zadru i 8. hrvatskog triennala akvarela u Slavonskom Brodu, Eugen Varzić se predstavlja samostalnom izložbom u Slavonskom Brodu na kojoj će posjetitelji moći pogledati između 15 i 20 radova iz recentnog ciklusa "Ludus". Slikarstvo Eugena Varzića obilježeno je kontinuiranim istraživanjem, eksperimentiranjem i razvojem.

    Nerv koji uvijek propituje, te tjera i gura umjetnika prema naprijed rezultirao je novim radovima objedinjenim pod nazivom Ludus. Ime karakterizira osjećaj prisutan prilikom stvaranja – trenutka unutar kojeg je slikarstvo Eugena Varzića doseglo stupanj kada slikanje postaje užitak, a igra proces u vremenu. Tematsko područje i dalje ostaje isto – svijet figuracije s motivima ljudskog lika u formi portreta ili autoportreta, no pristup u obradi motiva i sadržaja se značajno mijenja. Svaka slika postaje slika-koncept, te svojom snagom može stajati samostalno u prostoru, neovisno od drugih djela nastalih u istom periodu. Svaka slika je istovremeno traganje, propitkivanje i zauzimanje stava.

    O izložbi: Novi radovi svojevrsna su dijagnoza naše stvarnosti. Eugen Varzić pažljivim promatranjem, velikom prodornošću i bogatom imaginacijom bilježi stanje čovjeka i vremena. Prvi rad koji je nastao kao slika-koncept je "Andragathia". Kako sam umjetnik ističe slika prikazuje lice Europe danas. Počevši od grčkih i rimskih ideala na kojima počiva kultura, filozofija i umjetnost Zapadnog svijeta, preko devastacija, pa sve do moralnih prodaja i degradacije ljudskog bića kada smo svi postali roba za zamjenu ili što bolju prodaju sažeto je u licu kojim dominira prodoran pogled s izmjenjujućim emocijama strasti, gnjeva, hladnoće i otriježnjenosti proživljenim.

    Portret direktno, fokusirano i trezveno komunicira s promatračem pritom u potpunosti negirajući izbrazdano i okrvavljeno lice s kojeg kaplje pulsirajuća krv. Bijela maska pojačava dojam hladnoće, te dodatno ističe ogoljeni pogled. Oči zrcale našu prošlost, a potencijalno i našu budućnost kao pojedinca, zajednice, nacije ili u konačnici cjelokupnog čovječanstva. Nijemi krik prisutan je u još jednom zamaskiranom autoportretu pod nazivom "Asshole". Lice utjelovljuje psihološku evokaciju svih osjećaja i duševnih stanja jednog naroda.

    To je bol i razočaranje ljudi koji odlaze, ali i snažna kritika sustava, društva i politike koja polako, ali sigurno vodi do samouništenja vlastite države. Nije riječ o drami koja se raspršila na sve strane, već o ekspresiji koncentriranoj u duši pojedinca koji nosi breme cijelog naroda. Osjećaj svjesnosti situacije i nemogućnosti mijenjanja realnosti na bolje mučnija je od bilo kakvog fizičkog maltretiranja. Za vrijeme fizičkog nanošenja ozljeda pojedinac se može mentalno isključiti, ali kada stanje izjeda čovjeka iznutra, psihička bol veća je od bilo kakve fizičke boli.

    To stanje potvrđuje nevjerojatno snažan izraz lica zamaskiranog u hrvatski nacionalni simbol. Iskrenost koja prožima svako djelo Eugena Varzića u vizualno i emocionalno snažnim kritikama društva ne podržava očajavanje, već poziva na djelovanje, a svako djelovanje počinje s idejom, promišljanjem ili reakcijom. U suprotnome, indiferentnost je najočitija potvrda izgubljene bitke. Ostajući u području figuracije i realističnih prikaza Eugen Varzić ponovno otkriva ono što nikada nismo znali ili nismo imali hrabrosti uočiti. U bilježenju vidljive i psihološke stvarnosti bitan je proces koji oslobađa i potiče na nove načine izražavanja. Nerv koji ne da mira i stalno tjera dalje poduprt istinom i novostečenom slobodom, te sigurnošću u izričaju otvara cijeli dijapazon novih mogućnosti.

    U trenutku u kojem je tehničko savladano, a um zreo i oslobođen barijera, započinje igra koja ustupa mjesto ekspresiji tj. ogoljivanju duše u svim njezinim aspektima. I to bez suzdržavanja, kalkuliranja i ustručavanja. Radovi Eugena Varzića sadrže i dobro i loše, lijepo i ružno, sreću i tugu, pohvalu i kritiku, te nadu i beznađe. Umjetnik interpretira svijet iskreno, intuitivno i slobodno. Kontinuiranim radom i razvojem nastoji potaknuti emociju ili reakciju koja ima učinak na pojedinca, zajednicu, svijet. U svojoj namjeri dolazi do samih granica brutalnosti, rušeći povremeno i moralne barijere. Uzdrmati čovjeka tj. potaknuti i najmanji titraj duše daje smisao cjelokupnom djelovanju.

    O autoru: Eugen Varzić diplomirao je na slikarskom odjelu Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci 1999. godine. Izlagao je na trideset samostalnih izložbi, te na više od stotinu skupnih u zemlji inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Vodio je razne umjetničke projekte, te surađivao na međunarodnim likovno-umjetničkim projektima. Likovno se usavršavao u Madridu kod Eloy Moralesa i Antonio Garcia Lopeza. Njegovi likovni radovi nalaze se u mnogim javnim i privatnim prostorima, u privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta, kao i u sakralnim prostorima.

    Uvršten je u leksikone i vodiče moderne i suvremene umjetnosti u Italiji i Španjolskoj. Njegov rad je predstavljen na svim relevantnijim skupnim izložbama u Republici Hrvatskoj kao što su Bijenale slikarstva, Trijenale autoportreta, Trijenale slikarstva - Plavi salon i Trijenale akvarela. Duži niz godina sudjeluje u humanitarnim aukcijama slika. Povremeno se bavi dizajnom, ilustracijom i izradom slikovnica, vođenjem likovnih radionica i individualnih likovnih poduka budućih studenata visokih umjetničkih škola. Na prvoj TEDxPula konferenciji u Istri održao je govor pod nazivom Umjetnost kao disanje.

    Kao slobodni umjetnik živi i stvara u Istri, Hrvatska. web stranica: www.eugenvarzic.com Izložba ostaje otvorena do 4. rujna 2019. godine.

    Sonja Švec Španjol

  • Izložba Ivana Listeša "Sjeverojug"

    Pozivamo Vas da medijski popratite svečano otvorenje samostalne izložbe "Sjeverojug" akademskog umjetnika Ivana Listeša u ponedjeljak 30. listopada 2017. u 19h u Galeriji PIKTO (Branimir centar).

    Izložba Ivana Listeša

    O autoru:

    Ivan Listeš rođen je 18. 08. 1985 godine u Splitu. Završio je slikarski odjel Škole likovnih umjetnosti u Splitu 2001. godine. Diplomirao je slikarstvo 2008. godine na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu. Izlagao je na 14 samostalnih izložbi i brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjelovao je na više umjetničkih radionica i projekata. Živi u Kaštel Sućurcu.

    SJEVEROJUG

    "Niti jedan čovjek nije otok sam za sebe; svaki čovjek je dio kontinenta, dio oceana. Ako more odnese grudu zemlje, Europe je manje, kao i ako rta nestane, imanje tvoga prijatelja ili tvoje vlastito. Smrt svakoga čovjeka umanjuje tebe jer si obuhvaćen u čovječanstvu. I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni; tebi zvoni!" Ernest Hemingway

    U posljednjih nekoliko godina ispreplitanje sna i jave, realnosti i fikcije, konkretnog i apstraktnog, svjesnog i nesvjesnog, mogućeg i željenog glavno je obilježje slikarstva Ivana Listeša. No, u novom ciklusu more, leteće brodice, mornari, magarci, plodna polja i otoci-planete poprimaju drugačiji predznak.

    Snažne komplementarne kontraste zamjenjuje blaži, smireniji tonski kolorit, dok vreva zbivanja s mnoštvom likova ustupa prostor tek ponekom arhetipskom liku ili autohtonoj dalmatinskoj životinji. Površina slike više nije toliko zgusnuta i materična, detalji se gube, a u fokus je stavljena kompozicija, prostor slike i oblikovanje dominantne praznine. Prijelaz sa simboličkog tumačenja aktualnog stanja na metafizičko odvija se paralelno sa sve većom degradacijom društva i kvalitete života pojedinca u našoj zemlji. Nazivi radova ažurno prate ovu sadržajnu promjenu i bivaju sve općenitiji i kontemplativniji poput naziva Između, Izgubljen, Nastanak, U prolazu…

    Umjesto čovjeka, u fokusu je priroda kao glavni akter tumačenja problema suvremene civilizacije. Prisutna je snažna polarizacija unutar ciklusa počevši od samog naziva izložbe preko motiva i sadržaja koji direktno interpretiraju razapetost suvremenog čovjeka. Izmišljeni smjer "sjeverojug" ukazuje na nadrealnost, odnosno nerealnost očekivanja odabira krajnjosti kao funkcionalnog životnog puta.

    Nastanak je djelo koje tumači generacijski običaj slaganja suhozida koji se prenosio s djeda na unuka, dok isti motiv u radu Suhozidi govori o izgubljenosti današnjeg čovjeka formirajući oblik labirinta iz kojeg je nemoguće pobjeći. Djela Sidrište i Usidreni govore o statičnosti i fiksiranosti današnjeg društva s jedne strane, dok rad Wrrrrrrrrr… s druge strane ukazuje na veliki problem iseljavanja stanovništva u inozemstvo u potrazi za boljim sutra. Iznad Velebita i Pokraj Velebita radovi su koji tumače isti motiv s dva različita aspekta. Iznad Velebita kompozicijski i koloritski podsjeća na ranije radove, dok Pokraj Velebita predstavlja jedan od rijetkih radova s još uvijek prisutnim ljudskim likovima, a tumači simbolički spoj imaginarnog i realnog kroz isprepletanje broda s vilama i broda s mornarima.

    Izložba Ivana Listeša

    Novina ovog ciklusa su svakako uske vertikale radova Između i Sveto brdo, koje se javljaju kao opozicija specifičnim horizontalnim kompozicijama koje su obilježile prethodna dva ciklusa. Vertikalni radovi djeluju poput dijakronih ili sinkronih isječaka odnosno akcenata neke šire priče.

    Mnoštvo događanja u posljednjih godinu dana poput požara, otuđenosti, izoliranosti, izumiranja tradicije i moralnih vrijednosti, te valova iseljavanja stanovništva iz Hrvatske direktno su se odrazili na likovni izričaj umjetnika. Listešov svijet postaje sve napušteniji i osamljeniji. Djelo Sidrište likovno ponajbolje ilustrira odmak od početnog bogatstva boja i materije slike, dok je u simbolici ostalo podjednako snažno. Lišene dubokog plavetnila, jarke crvene materije svemira i zelenih polja što ih okružuju, brodice lebde u prostoru, napuštene i okružene planinama bez ljudi, dok zemljani tonovi bude reminiscenciju na stare sepija fotografije iz obiteljskih albuma koje svjedoče o iščezlom vremenu.

    Praznina, prostor i vrijeme postaju fokus najnovijeg ciklusa radova Ivana Listeša, te upućuju promatrača na naizgled sporadične trenutke u životu pojedinca koji zapravo postaju ključni i ponekad presudni trenuci u našim životima što potvrđuje i Hipokratova konstatacija kako u vremenu nailazimo na prilike, dok u prilikama ne nailazimo na vrijeme.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba Jane Danilović "Vanilla Rush"

    vrijeme: 18. rujna 2018. u 20 sati

    mjesto: Galerija Laval Nugent, Vodnikova 4, Zagreb

    Izložba Jane Danilović

    VANILLA RUSH

    Danas živimo u svojevrsnom svijetu paradoksa. Dok se područje znanosti i tehnologije rapidno razvija, moralne vrijednosti zabrinjavajućom brzinom stagniraju. Kao prioriteti suvremenog čovjeka nameću se moć, ambicija i uspjeh pod svaku cijenu. Ključ postizanja uspjeha odavno ne leži u kompetencijama pojedinca već u njegovom samouvjerenom nastupu, naglašenoj snalažljivosti, a kod žena svakako pomaže i ugodna vanjština.

    Što je ljepota danas? Koje su to nametnute norme koje žena mora zadovoljiti kako bi postigla poželjnu vizualnu reprezentaciju? Mediji nas bombardiraju sa svih strana fotografijama idealiziranih ličnosti iz javnog života kojima bismo trebali težiti, jer su upravo one oličenje uspjeha u svojoj savršenosti. Od modnih žurnala, preko TV emisija do glazbenih spotova i reality showova sve pršti skupocjenom odjećom i blještavim modnim dodacima prezentiranim na idealno oblikovanim tijelima isforsirano sretnih pojedinaca čija su lica podvrgnuta plastičnim korekcijama fizičkih nedostataka i "upotpunjena" umjetnim trepavicama, nadograđenim obrvama, ispoliranim snježno bijelim zubima i bujnom kosom s umecima, kao i svim ostalim dodacima i preinakama koje zadovoljavaju današnje kriterije savršenog izgleda. Pitanje idealne ljepote pogađa žene danas možda više nego ikada.

    Izložba Jane Danilović

    Vizualna umjetnica Jana Danilović kroz različite umjetničke medije na specifičan način istražuje nametnuti imperativ ljepote. Potaknuta situacijama i problemima s kojima se svi susrećemo na svakodnevnoj bazi umjetnica svoj rad započinje dekonstrukcijom suvremenih stereotipa o ljepoti primarno nametnutih ženama. Oličenje stepfordske supruge doseglo je svoj vrhunac u suvremenom svijetu na prostorima koji su desetljećima obilježeni neimaštinom i siromaštvom na svim razinama. Natjecanja ljepote od najranije dobi, odgoj djevojaka da budu lijepe i poželjne kako bi pronašle dobrostojećeg supruga vraća nas stoljećima unatrag, samo što je danas taj princip ponude i potražnje upakiran u šljokice, lateks, perje i lakirane štikle. Djevojke se kite poput paunova kako bi se šepureći istakle u masi jednako tako agilne im konkurencije. Rezultat je to kulture koja bombardira pojedinca bujicom krajnje nepotrebnih informacija u bespućima virtualnog svijeta, a koje se potom prenose na sve sfere života pa tako i u trgovačke centre transformirajući se u velike staklene izloge prenatrpane primamljivim predmetima popraćenim još primamljivijim cijenama obećavajući kupcima da svatko može doseći savršenstvo ukoliko se opskrbi upravo u njihovoj prodavaonici.

    Izložba Jane Danilović

    U novom ciklusu radova Jana Danilović društveno-estetski fenomen prioritetnog postizanja savršenog izgleda u doba neimaštine problematizira banaliziranjem "tipično ženskih" elemenata poput dijamanata, mašni, čipke i sličnih modnih dodataka koje provlači kroz vlastiti likovni jezik i transformira u svojstveni prepoznatljivi inventar. Kombinacija radova različitih formata i tehnika zajedno s prostornim instalacijama koje koriste ready-made elemente čini svojevrsni mikrokozmos unutar prostora galerije. U izložbenom prostoru umjetnica rekreira ponudu iz trgovačkih centara u vrijeme sniženja stvarajući pritom primamljivu pulsirajuću cjelinu naglašene vizualne prezasićenosti. Šarenilo jarkih boja u kombinaciji s mnoštvom raznolikih tekstura i uzoraka koji asociraju na printeve na tkaninama i modnim dodacima dodatno je prenaglašeno plastičnim zlaćanim bogato profiliranim okvirima koji bude reminiscenciju na period baroka i rokokoa kada su umjetnička remek-djela bila dodatno istaknuta veličanstvenim okvirima koji su potvrđivali njihovu velebnost. Tolika koncentracija kićenosti i nelogičnosti dovodi do apsurda današnjeg vremena kojeg sama umjetnica opisuje kao "karikaturalnu formu koja prejako miriše na vaniliju i ostavlja trag šljokica za sobom". Jeftini okviri upućuju na banalnost koja je danas na cijeni, te još više čine vidljivom ispraznost koja se nalazi ispod/unutar urešene vanjštine. Sadržaj unutar okvira metafora je za nutrinu osobe koja je ispražnjena od bilo kakvog relevantnog sadržaja i koja nema što za ponuditi osim svoje nakićene vanjštine.

    Izložba Jane Danilović3

    I dok mediji promoviraju sve što je lijepo, sjajno, umjetno i plitko kao sigurnu formulu za uspjeh, istovremeno nam zamućuju pogled i skreću pažnju s istinskih problema današnjeg čovjeka. To zamućivanje Jana Danilović naglašava sveprisutnim motivom muhe koja prekriva gotovo sve izložene elemente i nosi dvojako značenje. S jedne strane, mi se kao muhe lijepimo na sve što nam serviraju kao lijepo i poželjno, pa često ne možemo odoljeti primamljivim artiklima, posebice u vrijeme sniženja kada sami sebi lakše opravdamo kupovinu krajnje nepotrebnih predmeta, dok s druge strane muhe obično idu na trulo i pokvareno što pak aludira na ono lažno i loše koje leži ispod površine, ali je lijepo upakirano s mašnom na vrhu, pa sadržaj nije uvijek vidljiv na prvu.

    Niz radova nadopunjen je dvjema prostornim instalacijama koje stereotipne simbole ženstvenosti i erotičnosti problematiziraju s aspekta trpljenja boli za ljepotu. Kroz stoljeća je ženama prezentirano kako "ljepota boli" i kako se od njih očekuje da "trpe za ljepotu", pa su tako u prošlim vremenima žene jedva disale prilikom nošenja steznika i korzeta, neke su vadile i rebra kako bi imale što uži struk i konkurirale u svijetu poželjnih udavača, a nošenje visokih potpetica danas se nametnulo kao zaštitni znak uspješne poslovne žene. Jana Danilović okrutnost podnošenja fizičke boli za imperativ ljepote interpretira u radu pod nazivom "Luxatio". Krajnje neugodna štikla s iznimno visokom petom simbol je pristajanja na neugodu i bol pri osnovnoj funkciji hodanja, a sve u svrhu praćenja trendova i zadovoljavanja osnovnih preduvjeta ljepote. Drugi, manje neugodan modni dodatak prezentiran je u radu "Fractura colli". Pernata boa navodno naglašava erotičnost i seksualnu privlačnost žene dok predmet ironično dijeli naziv s istoimenom zmijom koja guši svoje žrtve prije konzumacije. Umjetničin izbor kićenog predmeta upotpunjuje priču o erotičnim artiklima i savršeno se uklapa s drugim izlošcima u kontekstu problema stereotipa koji guše i nameću bezvrijedno kao vrijedno i poželjno.

    Izložba Jane Danilović

    Nemoguće je ne primijetiti kako moralne vrijednosti i karakterne osobine više nisu na cijeni. Zamijenile su ih emocionalne i sadržajne ljušture. Slobodno vrijeme koje smo nekada provodili u slušanju glazbe, čitanju knjiga, učenju stranih jezika ili bavljenju sportom danas je zamijenjeno boravkom u trgovačkim centrima, gledanjem ispraznih showova ili igranjem zatupljujućih video igrica. Jana Danilović boravak u trgovačkom centru opisuje kao boravak među "beskrajnim rijekama ljudi u svako doba dana, ljudi odjevenih i uređenih kao "za posebne prilike", beskrajno uzbuđenih i punih entuzijazma dok cirkuliraju u prostoru bez nekog jasnog cilja osim samog cirkuliranja kao takvog". Paradoksalno je da što manje imamo to više trošimo. Što smo nesretniji to se više kitimo šarenim i blještavim rekvizitima skrećući pažnju na svoju vanjštinu kako bismo sakrili unutarnju prazninu…

    I dok se zgražamo i pitamo dokle ovakve izopačenosti mogu ići, istovremeno imamo i razumijevanja, jer smo svi iskusili pritisak imperativa ljepote na vlastitoj koži, samo je pitanje do koje mjere svatko od nas podliježe ili se odupire nametnutom pritisku.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Životopis

    Jana Danilović rođena je u 1989. godine u Užicu. Diplomski i magistarski studij zidnog slikarstva završila je na Filološko-umjetničkom fakultetu u Kragujevcu gdje je 2013. godine obranila magistarski rad. Doktorirala je na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu 2018. godine obranivši umjetničko-istraživački projekt Grad i slika – značaj i funkcija slikarskih intervencija u javnom prostoru. Fokus interesa i djelovanja stavlja na odnos slike i različitih aspekata konstrukta javnosti, kako kroz autorski umjetnički rad, tako i kroz teorijsko istraživanje i kritičke tekstove u medijima. Radove je do sada više puta samostalno izlagala u referentnim galerijama u zemlji i inozemstvu. Autorica je nekoliko desetaka murala i intervencija u javnom prostoru u zemlji i regiji. Članica je ULUPUDS od 2014. godine, umjetničkih kolektiva Street Smart i NBO te suradnica portala Kontrapress.

    Pregled umetničkog rada

    Samostalne izložbe
    · Beleške o letačima, Galerija učiteljskog fakuleta u Užicu, Užice, 2017. godine
    · (Ne)Pristajanje, izložba doktorskog umetničkog projekta, Magacin u Kraljevića Marka, Beograd, 2017. godine
    · Ogledi o neposlušnosti – crteži i objekti, KC Grad, Beograd , 2016. Godine
    · #100bučnih, izložba dokumenata ulične akcije, Knjižnica za mlade, Karlovac, Hrvatska
    · Crteži i slike, Gradska galerija Užice, 2015. godine
    · Buđenja i anestezije, crteži, Galerija Stara kapetanija, Zemun 2014. godine
    · Crteži, Narodni muzej u Smederevskoj Palanci - Galerija moderne umetnosti, Smederevska Palanka , 2013. godine
    · Kora, crteži, Gradska galerija Mostovi Balkana, Kragujevac, 2013. godine
    · TRI, izložba crteža, SKC Novi Beograd,2012. godine
    · TUBICA, izložba grafika, galerija SKC Kragujevac, 2011.godine

    Kolektivne izložbe (izbor)

    · Sketching Connections, Zavičajni muzej Buzet, Hrvatska, 2018. godine
    · X godina Ex-Yu grafike – izložba nagrađenih radova, galerija Haos, Beograd, 2017. godine
    · XXVIX užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2017. godine
    · Sketching connections, galerija Laval Nugent, Zagreb, Hrvatska, 2017. godine
    · Izložba učesnika 33. Međunarodne kolonije Grafika, Centar za kulturu, Smederevo, 2017. godine
    · Umetnost na papiru, kustoski projekat Biljane Jotić, Narodni muzej u Užicu, Užice, 2017. godine
    · Gost-izlagač kolonije Grafika, Centar za kulturu, Smederevo, 2016. godine
    · XXVIII užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2016. godine
    · Mozaik malog formata, Mala galerija ULUPUDS, 2016. godine
    · ABBA (A Buncha Book Artists), The Harry Wood Gallery, Arizona State University, Phoenix, USA, 2015
    · XXVII užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2015. godine
    · Bijenale akvarela malog formata, galerija SKC Novi Beograd, 2015. godine
    · Osten World Biennial of Drawing, Osten Gallery, Skopje, Makedonija, 2014.
    · godine
    · VII Ex-Yu konkurs za grafiku, Nacionalna galerija, Beograd 2014. godine
    · Detalj kao reč, G.Čaki, M.Oro, V. Radovanović, A. Danilović, kustoski projekat Biljane Jotić, SKC Novi Beograd, 2014. godine
    · NOA-Novi Sad open art, Kulturni centar Novog Sada, 2014. godine
    · XXVI užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2014. godine
    · BOA-Belgrade open art, Pop-up galerija KCB, Beograd 2014. godine
    · III Međunarodni bijenale akvarela, Galerija A, Beograd 2014. godine
    · NUS- Neafirmirana umjetnička scena, Multimedijalni centar, Split, Hrvatska,
    2014. godine
    · Niški crtež, Galerija savremene likovne umetnosti, Niš, 2013. godine
    · Izložba novoprimljenih članova ULUPUDS, Galerija SULUJ, Beograd, 2014. godine
    · XXIV užički regionalni likovni salon,Gradska galerija Užice, 2012. godine
    · Prvo trijenale crteža i male plastike, Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić,Beograd 2012. godine.
    · NUS- Neafirmirana umjetnička scena, Akvarij na Bačvicama, Split, Hrvatska 2012. godine
    · Međunarodno bijenale savremene grafike Iosif Iser, Ploiesti,Rumunija, 2011. godine
    · 43. majska izložba ULUPUDS-a ,prateci program, KORACI VREMENA, Muzej primenjene umetnosti, galerija Žad, Beograd, 2011. godine
    ·
    Nagrade i pohvale (izbor)

    · Pohvala žirija XXVII užičkog regionalnog likovnog salona, Gradska galerija, Užice, 2015.
    · Pobednica konkursa Kancelarije za evropske integracije vlade Republike Srbije za izradu murala povodom Dana prekogranične saradnje, Beograd, 2015. godine
    · II nagrada, XXVI užički regionalni likovni salon, Gradska galerija Užice, 2014.
    · VI ExYU grafika, II nagrada studentu grafičaru, SKC Novi Beograd, 2012. godine
    · Nagrada FILUM za najboljeg studenta odseka za primenjene umetnosti, 2011.godine
    · Nagrada za najbolji mozaik, Kamena kolonija Prilepski krinovi, Prilep,Makedonija,2011. godine
    · II nagrada za studentski mozaik, Stone Expo IV, Kragujevac, 2012. godine
    · Nagrada za studentski mozaik, Stone Expo III, Kragujevac, 2011. Godine

    Realizovani projekti u javnom prostoru (izbor)

    · TROPICAL DREAM, mural, realizovan u okviru festival Zen Opuzen, Opuzen, Hrvatska, 2018. godine
    · SAVAGE LOVE, mural , realizovan u okviru projekta Re:Think, Sisak, Hrvatska, 2018. godine
    · All Girl, kolaborativni mural i javna rasprava na temu pozicije žene u uličnoj umetnosti, Beograd, 2018. godine
    · Zen, mural, realizovan u okviru Zen Opuzen festivala, Opuzen, Hrvatska, 2017. godine
    · THINK,CHANGE,GROW III – mural, realizovan u okviru projekta Re:Think festivala, Sisak, Hrvatska, 2016. godine
    · PORTAL, mural, ciglana Trudbenik, Beograd, 2016. godine
    · THINK, CHANGE, GROW II-mural, projekat realizovan u okviru internacionalnog Street Art Mostar festivala, Mostar, Bosna i Hercegovina, 2016.godine
    · SEA, mural, realizovan u okviru konkursa opštine Herceg Novi, Crna Gora, 2016. godine
    · LET’S GO SOMEWHERE NICE, objekat, rad realizovan u okvirtu međunarodnog SAF Thessaloniki festivala, Solun, Grčka, 2016.godine
    · #100bučnih – street art projekat, Beograd / Karlovac (Hrvatska)
    · LITTLE BLUE ONE, mural, Karlovac, Hrvatska, 2015. godine
    · PTICE SAVAMALE, mural, projekat realizovan u okviru konkursa Kancelarije za evropske integracije Vlade Republike Srbije, Beograd, 2015. godine
    · THINK/CHANGE/GROW, mural, Lučani, 2015. godine
    · ULICA SLOBODE, mural, Festival Patosoffiranje, Smederevo, 2015. godine
    · KORISTIŠ LI GLAVU ILI SAMO PRATIŠ OSTALE?, FreeDom Art Festival, Pančevo, 2015. godine
    · UP!, mural, Inex Film, Beograd, 2015. godine
    · UPRISING, mural, Dom omladine, Pančevo, 2015. godine
    · Nije bitno šta će biti, bitno je kako je do toga došlo, gerila mural / umetnička akcija, X Noć muzeja, Kragujevac 2013


    Predavanja, učešće na tribinama, saopštenja na naučnim skupovima (izbor)

    · Žena u uličnoj umetnosti, tribina / javna rasprava, Dorćol Platz, Beograd, 2018. godine
    · Beogradski festival mozaika – okrugli sto – Savremeni mozaik – izazovi i problemi, Kuća legata, Beograd, 2016. godine
    · Beogradski festival mozaika – predavanje – Mozaik i ulična umetnost, Kuća legata, Beograd, 2016. Godine
    · Saopštenje- Rekontekstualizacija tradicije – mozaik u uličnoj umetnosti, Prvi međunarodni naučni skup Tradicionalno i savremeno u umetnosti i obrazovanju, ISCAF 2016, Kosovska Mitrovica
    · CCFD Terra Solidaire Open Forum – predavanje – Reading graffiti – social importance of words in public space, Montreal, Kanada, 2016. godine
    · World Social Forum – predavanje / debata - CCFD Terra Solidaire Citizenship and democracy group : Citizenship and Information or How do we read written and painted content in public sphere? , Montreal, Kanada, 2016. godine
    · Tribina: Slika i grad – društveni značaj murala – Knjižnica za mlade, Karlovac, Hrvatska, 2016. godine

    Članstva u stručnim žirijima
    · Murali očima fotografa, izložba, Centar za kulturu Božidar Adžija, Beograd, 2018. godine
    · Moje kreativno Ja – Cosmopolitan Art Campus – član stručnog žirija i mentor – 2016. godine

    Publikacije – reprodukovani radovi i tekstovi iz oblasti umetnosti objavljeni u štampanim i elektronskim medijima (izbor)

    · Ulična umetnost i zloupotreba umetnosti – građenje kritičkog posmatrača, Zbornik radova Pedagoškog fakuleteta u Užicu (2017)
    · Paint it Black ili Zapišavanje tuđeg ćoška, www.kontrapress.com - 24.01.2018. godine
    · Lokalno kulturno-umetničko nasleđe kao dopuna nastavi likovne kulture, Zbornik radova međunarodnog naučnog skupa Kulturno-potporna sredstva u funkciji nastave i učenju (2017)
    · Ljudi za mural, mural za ljude www.kontrapress.com - 12.10.2017. godine
    · K***c na braniku kulture, www.kontrapress.com – 21.03.2017. godine
    · Bez prevoda – esej- www.kontrapress.com- 14.09. 2016. godine
    · Kreči da bude čisto (pa prodaj za bilbord) –esej- www. kontrapress.com -23.03.2016. godine / www.aktivirajkarlovac.net – 03.02. 2016. godine
    · Slepi miševi – naše komšije, zbirka crteža, Priredio: Boris Stanić, Za izdavača: Nenad Maletin – Dom omladine, Pančevo, 2015. godine
    · Slavimo Beograd- operimo grafite mržnje – esej – Liceulice, broj 24, 2015.godine
    · Nasilje u šarenom pakovanju – esej –www.kontrapress.com- 19.12.2014.godine

  • Izložba karikatura Nika Titanika "Kronika hrvatske gluposti"

     

    Retrospektivna izložba karikatura Nika Titanika povodom 25 godina karijere pod nazivom "Kronika hrvatske gluposti" otvara se u utorak 24. rujna 2019. s početkom u 19 sati u Muzeju Mimara. Kustosica izložbe je diplomirana povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol. Izložba ostaje otvorena do 24. listopada 2019. godine.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    Retrospektivna izložba Nika Titanika predstavlja povijest, razvoj, stil i djelovanje jedinog suvremenog karikaturista koji na dnevnoj bazi crta dvije karikature za jedne dnevne novine. Arhiva Nika Titanika broji oko 10.000 objavljenih karikatura. Istovremeno, ova retrospektivna izložba ukazuje na važnost i prijeku potrebu karikature u suvremenom društvu kao duhovitog, ali nerijetko i oštrog i pronicljivog korektiva društva i svijeta u kojem živimo.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    Nik Titanik jedini je karikaturist, vjerojatno i na cijelom svijetu, koji dnevno objavljuje dvije karikature u dnevnim novinama pri čemu britko, pronicljivo i ponekad oštro komentira aktualne događaje i pojave. U svojim radovima često se dotiče rapidne degradacije ljudskih moralnih vrijednosti poentirajući tko se danas smatra uspješnim i je li riječ o konkretnim uspjesima poput obrazovnog, znanstvenog ili tehnološkog napretka ili je riječ o kvazi-zvijezdama bez pokrića. Nik Titanik za sebe kaže da je kroničar hrvatske gluposti, a u svojim karikaturama ne štedi nikoga, pa niti samog sebe.

    Djelovanje Nika Titanika obuhvaća portretnu i geg-karikaturu odnosno situacijsku karikaturu. Portretnoj karikaturi je primarno bio posvećen na počecima svojeg djelovanja, ali se i danas njome aktivno bavi, prvenstveno u kontekstu izrade karikatura po narudžbi. Kod portretne karikature naglasak je uvijek na psihološkoj studiji karaktera, dok Nik crtež obogaćuje nizom popratnih detalja i rekvizita, što je stilska odlika i njegovih geg-karikatura. U području situacijske karikature Nik Titanik na dnevnoj bazi izrađuje dvije karikature: dnevno-političku i sportsku. Dnevno-politička karikatura je najprikladnija za izražavanje kritike društva, a često poprima i karakter satire. Karikaturu svakodnevnice Nik često ističe kao najdraže područje i unutar njega na svakodnevnoj bazi obrađuje sport, a često i univerzalne društvene teme kao što su muško-ženski odnosi, seks, prijateljstvo, posao, obiteljski odnosi, a dotiče se i pitanja kulture, umjetnosti i ekologije.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    Izložba obuhvaća nekoliko stotina originalnih crteža i printeva digitalno izvedenih karikatura koje predstavljaju presjek autorova stvaralaštva od prvih radova nastalih u drugoj polovici 80tih godina prošlog stoljeća, preko prvog objavljenog rada u karijeri 1994. godine pa sve do aktualnih karikatura koje svakodnevno stvara. Radovi kronološki prate razvoj stila i tema, uvođenje stalnih i prepoznatljivih likova poput Štefice Jambriščak i Mije Sadomazođubrilovića te problematiziraju portretnu i situacijsku karikaturu, kao i podjelu na sportsku, političku i svakodnevnu karikaturu. Uz karikature, na izložbi će posjetitelji moći razgledati originalne crteže, kataloge, osvojene nagrade i ostale dokumentarne materijale vezane uz rad, razvoj i djelovanje Nika Titanika.


    Iz predgovora retrospektivne izložbe kustosice Sonje Švec Španjol:

    "Komedija, humor, satira, ironija, karikatura… sve što u sebi sadrži duhovitost često je kroz povijest degradirano kao manje vrijedno. No, ponekad je puno teže osmisliti ingeniozno, lucidno i pronicljivo duhovito djelo, negoli tragediju ili dramu koja će kod ljudi izazvati tugu i empatiju. Navesti pojedinca da kroz humor percipira ozbiljnost situacije, društva, zemlje i svijeta u kojem živimo, te počne razmišljati i djelovati, velik je izazov koji ne može svatko svladati.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    "Humor je ozbiljan posao" izjava je koju vežemo uz lik i djelo Nika Titanika. Karikatura je "najbistriji izraz čuvstva istine", ona je korektiv društva i ne štedi nikoga. Utoliko autor nosi veliku odgovornost baveći se dnevnopolitičkom karikaturom.

    Izložba karikatura Nika Titanika

    Nik Titanik u ulozi lucidnog kroničara aktualnog vremena britkim humorom ukazuje na neuralgične točke društva i države provocirajući reakciju, odnosno ne dopuštajući pojedincu da se uljuljka u izopačeno stanje današnjice akceptirajući ga kao normalno. Živim bojama, osebujnim likovima i s mnoštvo detalja, Nik Titanik karikaturama ilustrira, problematizira i propitkuje probleme u društvu, potičući promatrača na aktivno promišljanje prostora i vremena u kojem živi. Karikatura, unatoč postupnom nestajanju iz tiskanih medija, i dalje ostaje prijeko potrebno sredstvo kritike koje utječe na javno mišljenje i upozorava na aktualne probleme."

    Sonja Švec Španjol



  • Izložba akademskog umjetnika Leona Zakrajšeka "Enso"

    vrijeme: 4. svibnja u 20 sati

    mjesto: Galerija Laval Nugent (Vodnikova 4)

    Leon Zakrajšek, rođen 1962. godine, djeluje u području apstraktnoga slikarstva i umjetničke grafike kao autor i promotor originalnoga grafičkog jezika. Studirao je na Akademiji za likovnu umjetnost Sveučilišta u Ljubljani. Likovno se razvijao na međunarodnim likovnim učilištima kao što su španjolski Centre Internacional de Recerca Gràfica, japanski Tama Art University kao stipendist japanske vlade, kao i u ateljeima za grafiku Hanga Kobo-Seya-ku gdje ga prati mentor Harumi Sonoyama i kod majstora drvoreza kao što su Fumio Kitaoka, Yuki Rei te Seiko Kawachi. Od godine 1987. član je Udruženja slovenskih likovnih umjetnika; od ljeta 1998. godine član je Kamakura Print Collection, a godine 1996. u Italiji je dobio naziv Cavaliere dell'Arte – Vitez umjetnosti. Samostalno izlaže od 1977. godine, od kada je izlagao na više od 120 samostalnih izložbi u Austriji, Kini, Francuskoj, Hrvatskoj, Italiji, Izraelu, Japanu, Sloveniji i Srbiji. Sudjelovao je na više od 230 grupnih izložbi na svim svjetskim kontinentima. Njegovi radovi su uključeni u mnoge privatne i institucionalne umjetničke zbirke diljem svijeta, a mnogi su od njih nagrađeni vrijednim nacionalnim i međunarodnim priznanjima Italije, Francuske, Malte i Japana. Živi i radi u Zagrebu.

    leon pozivnica

    ENSO

    Oblici su dio svega što vidimo, zbog čega im je kroz povijest utkana bogata simbolika. Od davnih vremena osnovni oblici kruga, kvadrata i trokuta koriste se kao simboli u najrazličitijim kulturama. Krug je najčešće percipiran kao simbol Boga, a mnoge religije ga izjednačavaju s nebeskim svodom, te kretanjem zvijezda i planeta. Dok za hinduiste krug simbolizira rođenje, smrt i ponovno rođenje, za budiste on predstavlja simbol kotača zakona. Bez početka i kraja, krug se smatra univerzalnim simbolom potpunosti, vječnosti i savršenstva.

    Enso

    Leon Zakrajšek susreo se s fascinantnim oblikom kruga kao osnovnoškolac u priči o Giottu koji je pred predstavnikom Pape ručno nacrtao savršeni krug kako bi dokazao svoje umijeće. Kasnije, tijekom školovanja na Tama Art University u Tokiju, Zakrajšek se ponovno susreće s vječnim motivom kruga koji ga posebno intrigira zbog svoje pročišćene jednostavnosti i iznimno važne uloge u istočnoazijskoj grafičkoj i slikarskoj tradiciji. Enso je japanska riječ za "krug" i u školi zen budizma predstavlja sveti simbol, dok u zen budističkom slikarstvu simbolizira važan trenutak kad se um oslobađa tijela, a duša postaje kreativna sila.

    Spoj nasljeđa zapadne kulture i usvojene teoretske i praktične baze azijske umjetnosti rezultirao je jedinstvenim izričajem Leona Zakrajšeka. Polazište je grafička matrica u formi kruga unutar koje autor intervenira slobodnim gestualnim potezima. Specifičnost slikanja Ensoa u jednom pokretu transformirana je u jedinstveni otisak monotipije. Grafička tehnika koja podrazumijeva mogućnost samo jednog otiska zadržava vrijednost originala djela, ali i jedinstvenost izraza duha u trenutku nastanka rada. Monotipija autoru omogućava veliku slobodu izražavanja koja je neophodna za izraz slikarske energije unutar zadane forme kruga. Koristeći drevnu japansku tehniku sumi-e crteža, čiji korijeni dolaze iz Kine, Leon Zakrajšek snažno iskustvo japanskog i kineskog pogleda na svijet obilježenog kontemplativnošću i unutarnjim mirom spaja s bogatstvom i energijom gestualnog slikarstva zapadnjačke tradicije.

    EnsoEnso je u Zakrajšekovom radu definiran snažnom simbolikom osnovnih boja – crvene, žute i plave – koje simboliziraju elemente iz prirode poput sunca, vode i vatre, dok primjerci krajnje pročišćenih krugova akromatske crne i bijele upućuju na prirodnu ravnotežu svijeta utemeljenu na opozicijama dobrog i zla, dana i noći, života i smrti. Odabir boja, tekstura i silnica poteza odrednice su koje definiraju karakter pojedinog rada. Njihovim ispreplitanjem, stapanjem, preklapanjem, taloženjem i sukobljavanjem stvara se jedinstvena dinamika, osebujan ritam i bogata ravnoteža kompozicije. Polazište je uvijek priroda, a variranjem čitavog spektra unutarnjih dinamika od jednostavnih monokromatskih krugova naglašeno kontemplativnog karaktera pa sve do složenih kolorističkih formi dinamičkog gibanja, Leon Zakrajšek izgrađuje vlastiti vizualni kod.

    Enso

    Šare, mrlje, plohe, otisci, struganja i grebanja, energični potezi i druge intervencije na matrici stvaraju otiske koji pobuđuju raznovrsne asocijacije. Krugovi postaju svojevrsni kodovi prirode podložni individualnom iščitavanju značenja. Praznina središta mjesto je najveće koncentracije stvaralačke energije umjetnika. Oblik kruga i praznina unutar njega koegzistiraju čineći mjesto duhovne integracije umjetničkih silnica proizašlih iz kolektivnog zapadnog nasljeđa i individualnog dalekoistočnog iskustva Leona Zakrajšeka unutar kojih on nastavlja svoju potragu za savršenstvom.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba Marine Ćorić "Duševni interijer"


    vrijeme: 9. svibnja 2019. u 19 sati
    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

    Izložba Marine Ćorić

    Na izložbi će posjetitelji moći razgledati ukupno 28 slika intimnog formata koji su nastali u proteklih nekoliko godina. Niz autoportreta u interijeru prikazuje umjetnicu pri obavljanju svakodnevnih poslova poput pranja, oblačenja ili pospremanja, no ovdje nije riječ o žanr-scenama već vizualnom dnevniku intimno-psiholoških stanja koja se ogledaju u načinu interpretacije pojedine radnje. U autoportretima Marina Ćorić povremeno direktnim pogledom komunicira s promatračem, ponekad je zaokupljena vlastitim poslovima, a često prikazuje svoj lik okrenut leđima prema promatraču čime se zatvara u sebe, podiže zid i distancira od ostatka svijeta. Prikazana bez šminke, u donjem rublju ili odjeći "za po doma" ona ogoljuje svoje fizičko i psihičko obličje i lišava ga nametnutih očekivanja javnosti.


    DUŠEVNI INTERIJERDUŠEVNI INTERIJER



    Autoportret kao jedna od najstarijih likovnih tema odražava sveukupnost doživljaja koje pojedinac ima o sebi i svom identitetu. Ono što intrigira kod teme autoportreta, osim likovnih karakteristika poput prepoznatljivog rukopisa i refleksije duha vremena, jest način na koji umjetnik percipira i interpretira samog sebe. Naime, autoportret nije samo puki skup fizičkih osobina, već odražava emotivna stanja, želje i potrebe, vrijednosti i uloge koje krijemo u sebi. 
    Marina Ćorić uzima medij slike kao primarni način komunikacije te u njemu stvara ciklus autoportreta manjeg formata kojim pruža uvid u vlastiti proces vrednovanja same sebe. Niz autoportreta u interijeru prikazuje umjetnicu pri obavljanju svakodnevnih poslova poput pranja, oblačenja ili pospremanja, no ovdje nije riječ o žanr-scenama već vizualnom dnevniku intimno-psiholoških stanja koja se ogledaju u načinu interpretacije pojedine radnje. U autoportretima Marina Ćorić povremeno direktnim pogledom komunicira s promatračem, ponekad je zaokupljena vlastitim poslovima, a često prikazuje svoj lik okrenut leđima prema promatraču čime se zatvara u sebe, podiže zid i distancira od ostatka svijeta. Prikazana bez šminke, u donjem rublju ili odjeći "za po doma" ona ogoljuje svoje fizičko i psihičko obličje i lišava ga nametnutih očekivanja javnosti. Dinamika ciklusa ostvarena je različitim kadrovima i očištima koja variraju od klasičnog linearnog prikaza pa sve do ptičje ili žablje perspektive koja rezultira distorzijom ljudskog tijela. Nelogičnost u prikazu tijela umjetnice dodatno je potencirana preuveličanim rukama, zglobovima i koljenima. Lice je rezignirano i odsutno, često usahlo s naglašenim podočnjacima te zorno oslikava aktualno stanje duha autorice. Značajnu ulogu ima i posebna paleta boja koja definira cjelokupnu atmosferu ciklusa. Degradacijom boje zatamnjen je ton, a boje blijede, gube na čistoći, intenzitetu i zasićenosti. Umjetnica odabire neobične kadrove koji djeluju kao isječci iz stvarnog života. Pojedinačni prikazi poput izlaska iz kupaonice, oblačenja ili brisanja u ručnik objedinjeni s ostalim radovima čine mozaik života odnosno ilustriraju jedan od mnogih slojeva kompleksnog ljudskog karaktera. Veliku ulogu u interpretaciji unutarnjih psihičkih stanja ima i sâm položaj tijela umjetnice. Pogled u pod, spuštena ramena, blago pognuta glava prema dolje i isprazan pogled bivaju oličenjem ravnodušnosti i melankolije. Prizori su kontinuirano smješteni u interijer što pojačava dojam intimnosti i introvertiranosti vlastitog umjetničinog karaktera, ali taj privatni prostor pruža i stanovitu slobodu i osjećaj sigurnosti. On ujedno predstavlja i autoričin "duševni interijer" definiran i prezentiran kao i ona sâma – osamljeno i hladno. Tematski i stilski radove objedinjuje specifičan kolorit, atmosfera, neobični kadrovi i naglašeno individualan pristup oblikovanju tijela i lica vlastitog lika.
    Izložba Marine Ćorić
    Marina Ćorić svoj slikarski stil opisuje kao "subjektivni realizam" obrazlažući kako njezine slike općenito ostavljaju realističan dojam, no povremeno su vidljiva izobličenja i netočnosti u anatomiji ljudskog tijela koja ponekad zahvaćaju i prostor u kojem je smještena figura što ukazuje na iskrivljenu percepciju sebe i stvarnosti. Svoje ideje i misli umjetnica komunicira slikama, a višeslojnost iskomuniciranog pratimo kroz radove koji sežu od vrlo životnih i svima nama bliskih situacija (Autoportret s ručnikom), preko insceniranih (Autoportret kao klaun), eksperimentalnih (Autoportret s ogledalom; Me, Myself and I), asocijativnih (Super!) pa sve do pomaknuto liričnih (Autoportret s plastičnom vrećicom) interpretacija.
    Izložba Marine Ćorić
    Valja istaknuti kao je riječ o jednom životnom periodu unutar kojeg je umjetnica stavila naglasak na interpretaciju specifičnog segmenta svoje ličnosti i vlastitog viđenja same sebe pri čemu su autoportreti nastali kao emocionalne reakcije na životne situacije tj. kao odraz trenutačnih psihičkih stanja što se odrazilo i na paletu boja i razinu distorzije vlastitog lika na slici. Naime, autoportret je jedinstveni dokument vremena koji ostavlja trag, interpretira odnos i ostvaruje dijalog sa samim sobom i bivstvom u sebi i kao takav podložan je promjenama. Autoportreti nastali u različito vrijeme mogu se uvelike međusobno razlikovati ukoliko su nastali u periodima promjene svijesti, autopercepcije ili samopoimanja.
    Izložba Marine Ćorić
    Spoznati sebe, te oblikovati pojam o sebi putem vlastitih misli i vjerovanja zahtijeva direktno okretanje k vlastitosti u cilju istraživanja sebe iznutra prema van. Riječ je o najintimnijim spoznajama do kojih možemo dospjeti ponirući u dubine vlastitih misli, osjećanja i djelovanja. Marina Ćorić intimnim formatima svog vizualnog dnevnika uvodi promatrača u jedan svijet distopijskog karaktera gdje je sve nekako blisko i dobro poznato, ali opet izmješteno i drugačije. Atmosfera je melankolična, vlada potpuna tišina, ali ona tišina koja izaziva nemir i komešanje kod promatrača te ga navodi da upoznavanjem tuđeg sadržajnog aspekta autoportreta zaroni i u vlastiti te upozna samog sebe. 
    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

     

    Marina Ćorić rođena je 1987. godine u Zadru, gdje je 2006. završila školu Primijenjene umjetnosti i dizajna. Diplomirala je 2017. godine u klasi izv. prof. Dragane Nuić-Vučković kao magistra slikarstva i profesorica likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti Široki Brijeg Sveučilišta u Mostaru, BiH. Trenutno živi i radi u Zadru. Osim slikarstvom bavi se i umjetničkom fotografijom. Sudjelovala je na nekoliko likovnih kolonija od kojih se mogu izdvojiti slikarska Eko kolonija (2014. i 2016.) i grafička kolonija Workshop Salona (2014.). Također, sudjelovala je na dvadesetak skupnih međunarodnih izložbi u regiji kako sa svojim slikarskim tako i s fotografskim radovima. Najznačajnije među njima su izložba 21. Minijature u Zaprešiću (2018.), 4. trijenale autoportreta „Pojam o sebi“ u Samoboru (2017.) i 15. izložba „Privatno i Javno“ (2017.) na kojoj je i osvojila nagradu za slikarstvo. Sa svojim fotografijama je sudjelovala na 3. Biennalu hrvatske mlade fotografije (2016./2017.), na 9. Rovinj Photodays-u gdje je osvojila 1. mjesto u kategoriji Akt/Tijelo (2016.), te na 1. Biennalu hrvatske mlade fotografije gdje je osvojila 3. mjesto odlukom žirija i 2. mjesto odlukom publike (2011./2012.). Osim skupnih izložbi, imala je i nekoliko samostalnih izložbi od kojih je bitno spomenuti izložbe: „Umjetnost spaja“ u sklopu Festivala Treće Uho u Dubrovniku (2017.), izložbu „Nuić-Ćorić-Paponja“ u Tuzli (2017.), te samostalnu izložbu „Autoportreti“ u Kninu (2018.). Osim toga, njeni fotografski radovi su objavljivani u časopisima i na naslovnicama knjiga.

    web stranica: www.marinacoric.wixsite.com/marina-coric

     

     



Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.