"Magija boje" - Godišnja izložba članova HDLU-a Osijek

vrijeme: 19.12.2020. u 19 sati - 19.01.2021.
mjesto: GALERIJA KAZAMAT / HDLU OSIJEK

Umjetnici: Josip Alebić, Robert Fišer, Valentina Grubačević, Josip Kanis, Josip Kaniža, Lana Ključarić, Goran Kujundžić, Jelena Lulić, Kristina Marić, Ivona Matoušek, Mirna Pokorić, Saša Sermek, Zoran Šimunović, Marija Škrobo Arambašić, Ivana Škvorčević, Domagoj Sušac, Andrej Tomić, Maja Zdelar Kovač
Kustos: Igor Loinjak

Izložba ostaje otvorena do 19. siječnja 2021., a moguće ju je pogledati u radnom vremenu galerije te uz prethodnu najavu.
Ulaz na izložbu je slobodan.
RADNO VRIJEME:
srijeda, četvrtak i petak od 17 do 20 sati
subota i nedjelja od 10 do 13 sati
Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Osijeka.

MAGIJA BOJE

Slikarstvo je u prošlom stoljeću nekoliko puta bilo proglašavano mrtvim. Kroz te se „smrti“ nastojalo pojasniti kako je tradicionalno slikarstvo doživjelo svoju krizu i kraj. Međutim, ovakav biologistički način promatranja pokazao se nedostatnim da bi objasnio brojne pojave koje su se na tom području događale u kasnijim periodima. Čini se kako slikarstvo nikada nije ni bilo u nekoj ozbiljnoj krizi, no nepobitno je da je tradicionalna štafelajna slika doživljavala raznorazne transformacije, osobito šezdesetih godina u vrijeme pojave novih medija. S jedne su strane umjetnici odustajali od slikarstva okrećući se novim tehničkim i estetičkim mogućnostima koje su nudili novi načini umjetničkoga izražavanja, dok su se s druge strane našli slikari koji su nastavili tragati za onim područjima koja unutar platna još nisu bila otkrivena ili dovoljno razrađena. Pokazalo se kako je slikarstvo ostalo vrlo žilavo, a jezik slike pun mjesta neodređenosti koja svakom slikaru – ili pak svakoj novoj generaciji umjetnika – nudi drugačije vizualno-semantičke mogućnosti za reprezentaciju stvarnosti.

Danas se pod pojmom slikarstva uz klasično oslikana platna ubrajaju i brojne inačice umjetničkih djela u kojima medij slikarstva postoji tek kao vizualni ili estetski poticaj. Nadalje, slikarstvu pripadaju i djela u kojima se promišlja o slikarskom mediju i činu slikanja u širem kontekstu nego li što to uključuje analizu elementa poput podloge i boje, platna, drva ili zida i ulja, akrila ili bilo kojeg drugog nositelja perceptivne senzacije. James Elkins je u svom glasovitom djelu „What Painting Is?“ istaknuo kako slikarska praksa uključuje puno više od samoga slikanja. Protkana je ona elementima koji u svojoj potenciji nose pretvorbenu, alkemijsku dimenziju koja se kroz čin slikanja može oživotvoriti. „Painting is alchemy“, pisat će Elkins dodajući kako je u alkemiji Kamen krajnji cilj, dok je svrha ove discipline pretvoriti nešto tekuće poput vode u čvrstu supstanciju poput kamena. Kao i u alkemiji – gdje se magister služi tekućom i čvrstom tvari – i u slikarstvu su sredstva tekuća, a krajevi čvrsti budući da su rubovi platna krajnje točke univerzuma koji je u njega upisan. Slika, međutim, nije ni čista voda ni tvrdi kamen, ono nije ni samo rub ni samo boja nego simbioza jednoga i drugoga. Zahvaljujući ostvarenju te simbioze magister nam može pomoći u otkrivanju stvarnosti koja je oko nas i u nama pružajući nam ponekad nove načine promatranja svijeta te privodeći u svojoj praksi, kako bi rekao Paracelzus za alkemiju, „svome kraju nešto što još nije dovršeno“.

Boja je zasigurno jedan od osnovnih elemenata slikarstva i njezina narav proizlazi iz sklada vode i kamena kroz koji progovara svojim vlastitim jezikom i specifičnom sintaksom. One nije tek vizualna senzacija, nego je i skriveni simbolički sustav koji utječe na psihu koja se s njom povezuje na metapsihološkoj razini potičući kod čovjeka iskušavanje tajni koje mu nisu svakodnevno dostupne. Brojni autori poput Goethea, Steinera, Kandinskog kao i niza drugih, pisali su o boji i njezinim učincima na čovjekovu psihu, ali i o načinu na koji boja može predstavljati transcendentalne dimenzije stvarnosti dohvatljive tek rijetkim odabranim i izučenim Učiteljima. Boja sadrži svoju magijsku dimenziju te je sustav značenja koji u sebi nosi nadiskustven, no s druge strane ona svakome običnom promatraču otkriva dio tih univerzalnih značenja podražujući njegovu dušu i čitavo biće.

Koloristički snažnim i oblikovno razvedenim djelima u kojima se autori poigravaju odnosom između boje i oblika na tragu apstrakcije na ovoj su se izložbi predstavili Josip Alebić, Valentina Grubačević, Josip Kanis, Lana Ključarić, Goran Kujundžić, Ivona Matoušek, Zoran Šimunović i Maja Zdelar Kovač. Alebić na sebi postojan i karakterističan način polazi od motiva koji pretače u gotovo apstraktni oblik dajući primat bojama i odnosu koji među njima vlada. Grubačević u „Iza slike“ predstavlja djelo od kuhane tkanine bojane prirodnim pigmentima koje sa stražnje strane obasjava svjetlom naglašavajući pigment koji je u procesu kuhanja pretvorbeno djelovao na tkaninu dajući joj novi modalitet vizualne reprezentacije. Kanisovi su oblici lišeni predstavljačkoga i naglasak je također na odnosu koji uspostavlja između bojanih ploha. Ključarić se na sličnom tragu bavi odnosom oblika i boje na granici vidljivosti prizora što sugerira i nazivom „Riot“ (eng. pobuna, lumpovanje). Kujundžić kroz svoj „vezilački“ proces oblikuje čvršće geometrijske oblike uvodeći kolorit kao važan element osobnog pattern slikarstva ne bi li naglasio boju kao glavnu sastavnicu mikrorazine slike. Ivona Matoušek se u seriji „Kolaboracija osjetila“ bavi sinestetičkim odnosom boje i glazbe. Njezini su apstraktni pejzaži preslici predjela njezine unutrašnjosti i pokreta duše podražene Vivaldijevom skladbom „Četiri godišnja doba“ jer umjetnica pomoću boje nastoji predstaviti nematerijalni emocionalni segment zvuka, odnosno harmoniju Vivaldijeve skladbe. U Šimunovićevim se djelima otkriva razigranost formi koju slikar nastoji prenijeti na platno. Šimunović je neopterećen činjenicom proizlazi li neki oblik iz vidljive prirode ili je tek njegova unutarnja, zamišljena slika. Najvažnije mu je u slikarstvu ostvariti kompozicijske odnose između oblika i boja što rezultira potpunošću cjeline koju svako njegovo platno posjeduje uz naglašen ludistički titraj. Uz do sada predstavljene načine apstrahiranja svakako se mogu ubrojiti i prikazi cvijeća Maje Zdelar Kovač. Zdelar Kovač poput Alebića zadržava čvrsti odnos s vidljivim svijetom i motivom, ali reprezentacija je toga svijeta puno slobodnija. Boji se daje osobita važnost budući da u pravilu ona na ovih djelima nosi emocionalnu dimenziju cjeline.

Na tragu čvrstoga klasičnoga pristupa slikarstvu zadržali su se i Saša Sermek, Marija Arambašić Škrobo i Andrej Tomić. Sermekov lutak slikan je u duhu hiperrealističke manire. U duhu tvrdoga realizma kreće se i Arambašić Škrobo predstavivši triptih interijera. Tomićev je triptih „Graničari“ koloristički naglašeniji te kompozicijski snažnije ukorijenjen u boji kojom slikar kreira prostor i likove u njemu. Ovaj je postupak dosljedno proveden kroz sva tri dijela triptiha – „Barjaktara“, „Glavešinu“ i „Stjegonošu“.
Kristina Marić izlaže fotografiju „Dune – the Desert Planet“. Na njoj je prikaz snježne bjeline i žućkastog traga mokraće koji autorica ostavlja kao simbol prisvajanja graničnog prostora na kojem je fotografija nastala. Iako se žućenje bjeline može smatrati i njezinim prljanjem, u alkemijskom je mentalnom procesu žućenje bijeloga simbolika mentalnog uzdizanja iz stanja albeda u rubedo što u nekoj daljnjoj analogiji može povezati nedirnuto stanje prirode i intervenciju ljudske svijesti unutar toga stanja.
Josip Kaniža, Jelena Lulić i Domagoj Sušac orijentirali su se na minimalne kolorističke kontraste. Dok je Lulić u „Pejzažu“ još uvijek zaokupljena kompozicijskim segmentima platna ne bi li i boja dobila veći suodnosni akcent unutar cjeline, Kaniža radi čisti crni monokrom. Lulić i Kaniža posebnu pažnju daju fakturi platna enformelistički naglašavajući gruboću i reljefnost tako da okolno svijetlo dodatno pojačava vizualni učinak površine na promatrača. Sučac se pak odlučio za aproprijacijsku metodu izloživši list iz knjige na kojem se nalazi Kleinov plavi monokrom naziva „IKB 79“.
U posebnu se skupinu radova mogu ubrojiti „Sive“ Roberta Fišera, „Matter“ Mirne Pokorić te „K_RGB_1“ Ivane Škvorčević. Ovo troje umjetnika polju slikarstva pristupa istraživački koristeći ovaj medij kao poticaj umjetničkoga promišljanja. Fišer neonskim akrilom i email lakom stvara kolorističke senzacije oko medijapanske osnove, dok Škvorčević uz pomoć samoljepivih traka i video projekcije ispituje prirodu boje izloženu različitim frekvencijama svjetlosti. Pokorić proces izrade svoga djela započinje pomalo alkemičarski. Topeći parafin i voštani pastel koji zatim miješa, umjetnica dobivenu mješavinu ulijeva u kalupe te kasnije hlađenjem smjese dobiva krutu tvar. Uz tri objekta izložena je i video igrica kojom se potencira komunikativna dimenzija ovako prošireno shvaćenog slikarstva koje se više ne doživljava kao statičko, nego interaktivno područje.

Ovogodišnja je izložba članova HDLU-a Osijek bila usmjerena k promišljanju magijske dimenzije boja u slikarstvu, ali i u slici općenito te onom segmentu umjetničkog traganja kroz koje se nastoji otkriti skriveni djelić neopipljive stvarnosti koji nije direktno dohvatljiv ljudskim osjetilima, ali ga se ipak može vizualno reprezentirati zahvaljujući boji i njezinoj magijskoj prirodi.
Igor Loinjak

Izvor: https://www.facebook.com/events/310646193482475/?event_time_id=310646193482475

"Večernji intermezzo", skupna izložba autora okupljenih oko portala Ludvig dizajn

u galeriji Slovenskog doma

''Večernji intermezzo'' je izložba koja okuplja umjetnike u slikarstvu slobodnog izraza, bez unaprijed utvrđene teme, gdje ipak uočavamo neke zajedničke nazivnike umjetnosti koja se razvija u intimnom i meditativnom ozračju, ponekad kao mirna dokolica ili koncentrirani ritam vlastitog disanja i usklađene slikarske geste u doživljaju svijeta koji nas okružuje.

Gradovi u večernjem smiraju otvaraju se kroz svoje ulice sa zasjenjenim prozorima na slikama Tamare Jovanov i Andree Stanić, definirani kroz igru delikatnog crteža, osjenčanog u perspektivi razvodnjenim pastelnim bojama na slici Ljiljane Tršan ili uronjeni u živahnim kolorističkim vrtlozima na slici Snježane Mayer, kroz koje prosijava crvenilo sumraka, ispraćaj dana u kompozicijskim planovima, od neba preko građevina koje se održavaju na vodi. Grad Dijane Savić ispunjen je figurama ljudi koji sjede i šetaju ispred skrovitog gradskog kafića, dok na slici Anastasije Vasić bijele obrise grada u pozadini natkriljuje narančasto nebo, prošarano tornjevima crkve koji se uzdižu iznad kuća, uronjenih u drvoredima. Davorka Radočaj u zaigranom plošnom prikazu sučeljava tok vode sa kupolom venecijanskog mosta, a Kata Korica Božić kroz susrete svjetla i sjene stvara harmoniju žute vertikale u dodiru sa tamnim tlom, koje se proteže u perspektivi prema nadsvođenom prolazu.  

Sa ljudima ili bez njih, gradske vedute uprizoruju nam prostore poznatog, domaćeg življenja, mjesta samotnih šetnji, ali i tajne skrivene iza zatvorenih prozora, vrijeme intime i kreativnosti u kojoj umjetnici stvaraju svoja djela, istražujući ritmičnost svojih kompozicija, bjeline i zgusnute materije, susrete ploha i mrežolikih linija crteža. Pogled kroz prozor, zapis u sjećanju koji se izljeva na platno, prvo kao nedorečena skica, a potom i produbljivanje prostora, istraživanje njegovih granica, usavršavanje detalja, sve to nas poziva da sagledamo bogatstvo umjetničkih rukopisa i raznolikih mogućnosti u kolorističkom definiranju urbanih prostora.

Osim gradskih veduta, na ovoj izložbi vidjeti ćemo i sumrak iznad morske površine, gdje se na slici Svetisava Meandžije u ekspresivnim namazima prožimaju ljubičasta, narančasta i blijedožuta boja, a tu je i stari čamac Danice Kuštrak, u čijoj pozadini treperi kontrast oblačno plave nebeske plohe, prošarane snopovima zalazećeg sunca. Ana Sušec i Vesna Zvonarević također se bave motivom čamca, odnosno brodice na vodi, sugerirajući samotnu plovidbu, susret sa elementom vode i nebeske prozračnosti u dubinskoj perspektivi. Večernji prizor na slici Zvjezdane Žužić prikazuje romsku obitelj ispred kućice pored šatora, sa konjima na livadi, što nam sugerira odmor nomada, slobodu u smiraj dana, dok prizor iz prirode - plavičasto zeleni planinski pejsaž slika i Snježana Bilandžić, također nam dočaravajući širinu i otvorenost prostora. Valentina Dujela sa minucioznim potezima istkala je vijugave niti morske trave, a na motiv iz podmorja podsjeća nas i slika Jasenke Smrekar, gdje se bjeličaste strukture nalik školjkama svojim tkivom izdvajaju iz zagasito plave pozadine.

Cvijetni motivi na slikama Branke Zobenice i Ružice Skoko donose nam prozirnost ustreptalih latica, a na slici Gordane Marijić boje u gustim namazima tvore apstraktne teksture nalik lopočima na vodi, tkivu lišća isprepletenom sa močvarnim travama koje se probijaju kroz zlaćeno crvene sjene. Veseljka Kos također se posvetila teksturama, pa na njezinoj slici vidimo pustu njivu, suhozide i crvenu zemlju u daljini koja se stapa sa sumračnim nebom. Marija Hečimović i Marijana Vuković zagasitim tonovima približavaju nam nedokučiva stanja, materičnost boje bez oblika u kojoj se protežu pokreti i strukture, reljefi unutarnje impresije. Nadrealne, snovite kompozicije predstavljaju nam Tatjana Matešić Šimić i Vera Antolić, također sa puno meditativnog plavetnila, dok Đurđica Pirkić slika svjetlo na površini ulice, zlaćene odbljeske na plavom kamenu za koje ne znamo jesu li nastali od ulične svjetiljke, odsjaja vode ili mjesečine. Most Nele Stamenović povezuje nebo i zemlju u pulsirajućim vibracijama boje, a usnula žena na slici Romana Žarića odvodi nas u neke druge dimenzije taktilnog i začaranog svijeta.

Zastajući u međuprostorima sna i jave, prateći unutarnje slike i osjećanja, istražujući građevine i strukture, granice obzorja i transformacije vode, umjetnici su nam i na ovoj izložbi dočarali neke nove prostore oslobođene imaginacije, u samotnom i kontemplativnom slikarskom umijeću, kroz koje se odvijala potraga za unutarnjim svjetlom, u mikrokozmosima vlastitog kreativnog iskustva.

mr. art Krešimira Gojanović

”Život umjetnika”, skupna izložba članova i prijatelja HDLU Zagreb

mjesto: Europski dom, Jurišićeva 1, Zagreb
vrijeme: utorak, 19. listopada 2021. u 18 sati

U utorak, 19. listopada 2021. u 18 sati u Europskom domu Zagreb (Jurišićeva 1/I, Zagreb), otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ”Život umjetnika”. Izložba će se moći pogledati do 15. studenog 2021., u radnom vremenu Europskog doma Zagreb, svaki dan od ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati. Izložbu financijski podržava Ministarstvo kulture i medija RH.

Izlažu: Nataša Ač, Tea Bošnjaković, Ana Bušalić, Nikolina Car Jergović, Andrea Cihlar, Marija Čingel, Antonija Cesarec, Zlatko Isaković Lula, Morana Jugović, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Rada Marković, Mirjana Marović, Martina Matković, Ivana Mikulić, Tin Samaržija, Jasenka Smrekar, Mladen Žunjić.

Za sve one koji nisu u Zagrebu, na portalu Zagrebački likovni umjetnici može se pogledati i virtualna izložba radova koji će biti izloženi na ‘realnoj’ izložbi u Europskom domu Zagreb – na poveznici.

14. PROFUTURA

četvrtak, 15. 4. 2021. u 19.00

14. Profutura

otvorenje skupne izložbe amaterskog likovnog stvaralaštva

autori: Aliče Pištan, Anđelko Brkić. Ann Marie Jelena Golden, Darko Trojanović, Drago Filić, Đeni Armuš, Enis Žužić, Ermano Bančić, Irena Greblo, Ivan Blašković, Jasenka Korlević, Jelena Vojinović, Klaudio Katunar, Kristijan Ivančić, Kristinka Klarić, Loredana Bradaschia, Monika Stažić, Neda Morović Dugina, Nevia Cvitko, Radoslav Putnik, Sandra Žužić, Silvija Knežević, Slavica Ezgeta, Srđan Popović, Verica Malnar, Vesna Kovačević, Višnja Đukić, Zdenka Starčević, Željka Podobnik

Istarska sabornica, Matka Laginje 6

trajanje izložbe: do 30. 4. 2021.

radno vrijeme galerije: svakim danom 16.00 – 20.00, osim nedjeljom i državnim blagdanima

Ulaz slobodan.

Ocjenjivački sud, u sastavu Tine Širec Džodan, Sebastijana Vojvode i Andija Bančića, odabrao je 29 izlagača za 14. Profuturu, skupnu izložbu amaterskog stvaralaštva. Najbolji rad, autor kojega će biti nagrađen samostalnom izložbom u Maloj galeriji tijekom travnja 2022. godine, bit će objavljen na dan otvorenja izložbe.

Uz ovaj stručni odabir dodjeljuje se i nagrada najboljem autoru po mišljenju publike, a glasanje će se održati pomoću glasačkih listića isključivo na dan otvorenja izložbe. Najbolji autor bit će nagrađen poklonom sponzora Istraalf. Rezultati će biti objavljeni na internetskim stranicama Učilišta (www.poup.hr) jedan tjedan nakon otvorenja izložbe.

*Obavezno je nošenje zaštitne maske i održavanje potrebnog razmaka. Ulazak u galeriju dopušten je za najviše petnaest osoba istovremeno. Molimo da se pridržavate epidemioloških mjera.

6.Zagrebački ljetni likovni  salon  2022  –  Hrvatska književnost u djelima likovnih umjetnika

U ponedjeljak, 4. srpnja 2022. u 19 sati u Galeriji Kontrast (Kulturni centar, Dubrava 51 a, Zagreb), otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ‘’6. Zagrebački ljetni likovni salon 2022 – Hrvatska književnost u djelima likovnih umjetnika’’. Izložba će se moći pogledati do 30. srpnja 2022., radnim danom od 10 do 20 sati, ulaz je slobodan. Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH.

Izlažu:Anđelko Brkić, Vedran Bukovina, Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Marija Čingel, Andreja Dujnić Žmirić, Juraj Jonke, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Kristinka Klarić, Miroslava Kos, Luka Koščak, Rada Marković, Mirjana Marović, Jelena Martinović, Zvonko Petanović, Višnja Peter, Laura Šarabok, Matej Škarica, Alenka Tominac, Ljiljana Tršan, Mladen Žunjić.

6. Zagrebački ljetni likovni  salon  2022  –  Hrvatska književnost u djelima likovnih umjetnika

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb šestu godinu zaredom organizira ”Zagrebački ljetni likovni salon”, ove godine sa temom ''Hrvatska književnost u djelima likovnih umjetnika'', kroz koju smo željeli preispitati što likovni umjetnici čitaju od domaće književnosti, koji pisci i djela su im najinspirativniji, kako prevesti riječi u slike i likovnim jezikom dočarati emocije koje smo doživjeli u susretu sa omiljenim književnim djelima. I ove godine, na natječaju za izložbu u zagrebačkoj Galeriji Kontrast (Kulturni centar Dubrava) odazvao se veliki broj umjetnika, pa su za izložbu u galerijskom prostoru odabrana 22 umjetnika sa 32 slike, a novost je i prateća virtualna izložba na portalu ''Zagrebački likovni umjetnici'', na kojoj su, uz izlagače u Galeriji Kontrast, predstavljeni i oni umjetnici čiji radovi su isto bili u skladu sa konceptom izložbe, a koji zbog ograničenih kapaciteta nisu stali na postavu u Galeriji Kontrast.

Čitanje kao proces stvaranja unutarnjih slika i širenja duhovnih obzorja potaknulo je umjetnike na istraživanje različitih utjecaja koji su im kroz život pomagali da iskristaliziraju svoje likovne kreacije, dožive trenutke začudnosti i prepoznavanja suštine, uzlete mašte, otkrivanje nepoznatog ili posvećenost starim uspomenama iz mladosti. Tako su ''Priče iz davnine'' i posebno ''Šuma Striborova'' Ivane Brlić-Mažuranić nadahnule Antoniju Cesarec, Vandu Jurković, Zvonka Petanovića i Ljiljanu Tršan, koji su na različite načine ilustrirali djelo velike književnice, gdje se prožimaju realni i fantazijski likovi, ljudi i životinje u okruženju veličanstvene prirode. Antonija Cesarec kroz kolažiranje na blijedo plavoj pozadini prepliće slike i naslove bajki kao otiske sjećanja na djetinjstvo, prožeto avanturom čitanja i otkrivanja nepoznatih likova i prostora, dok Ljiljana Tršan u razgranatim strukturama stabla sučeljava plohe, igru linija, obline i oštrine koje naglašavaju dvojnost prirode, njezinu tamnu i svijetlu stranu u bogatom tkanju života. Zvonko Petanović slika ''Šumu Striborovu'' u toplim, smeđe - narančastim tonovima kroz koje se probija svjetlo iz dubine, a Vanda Jurković sićušni lik jelena i bake skriva u mreži nemirnih geometrijskih oblika, pretvorenih u krošnje kroz zgusnutu tapiseriju šume.

Marija Čingel inspirirana novelom Slavka Kolara, ''Breza'', delikatnim potezima kista istkala je vitku figuru žene, čija se aura u poetskoj impresiji transformira u zlaćeno lišće, poškropljeno po bijeloj odori i istaknuto na tamnoplavoj pozadini slike, a Kristinka Klarić nadahnuta romanom Marije Jurić Zagorke, "Jadranka'', u centar kompozicije postavlja siluetu žene u raskošnoj haljini, uzdignute glave, okruženu stiliziranim dekorativnim oblicima u pomalo tajanstvenoj atmosferi ljubičasto sumračnih tonova. Ženski likovi pojavljuju se i na slikama Miroslave Kos, Rade Marković i Juraja Jonkea, gdje nam svaki od autora predstavlja po jednu ženu iz odabranog književnog djela, pa tako Juraj Jonke slika lik Branke iz romana Augusta Šenoe, opisujući je kao krhku damu u prozračnoj haljini, čiji pogled je usmjeren prema magličastim obrisima udaljenog gradića. ''Frida'' Miroslave Kos nadahnuta je romanom Slavenke Drakulić, ''Frida ili o boli'', gdje nam slikarica prikazuje detalj ženskih leđa, premreženih metalnim kopčama kao simbol zarobljenog i bolnog tijela, a Rada Marković također je inspirirana još jednim romanom Slavenke Drakulić, ''Dora i Minotaur'', pa je naslikala lik Dore Maar sa nespokojnim licem, iz čijeg središta prosijava duboki, tamni pogled, dok hipnotički plava boja oko ženskog lika naglašava atmosferu tuge.

Alenka Tominac inspiraciju za svoje slike pronašla je u djelu Darka Berljaka, ''Više od Everesta - Hrvatska ženska ekspedicija na vrhu svijeta'', dočaravajući nam čistoću i svježinu ledene planine koju pokušavaju savladati njezine junakinje, dok nam Ana Cerovski u intenzivnom spletu tirkizne, zelene i žute boje približava svoj doživljaj romana ''Zlatarovo zlato’’ Augusta Šenoe. Anđelko Brkić nadahnut je pjesmom Josipa Pupačića, ‘’More’’, na njegovoj slici tamnoplava pučina pretvara se u bjeličasti vrtlog kapi, koji zapljuskuje kamenu obalu primorskog gradića u zanosnom susretu prirode i ljudi, a Matej Škarica na svojoj slici ''Jutro u predgrađu: čekajući tramvaj….'', inspiriran novelom A. G. Matoša, ''Cvijet s raskršća‘’, približava nam melankolični urbani pejzaž koji se proteže prema dalekoj svjetlosti izlazećeg sunca. Vedran Bukovina naslikao je Tina Ujevića u gostionici dok pali cigaretu, snatreći u toniranim, mekim obrisima prostora, a Laura Šarabok na svojoj slici rastvara police knjižnice kao prolaz u neki drugi svijet, ispunjen raznobojnim, gusto naslaganim knjigama koje pozivaju na otkrivanje tajni vremena i prostora, trenutke spokoja dok biramo priče koje će nas povesti na nova duhovna putovanja.

Višnja Peter inspirirana romanom Vjenceslava Novaka, ‘’Dva svijeta’’, slika složenu kolorističku kompoziciju, na kojoj se rastvaraju žarko crveni uznemireni obrisi u kontrastu sa hladnim plavetnilom pozadine – sukob dva svijeta, različita u svojoj strukturi i temperamentu. Jelena Martinović uronjena u prirodi, nadahnuta knjigom Milana Majerovića-Stilinovića, "Što sam naučio na planini", slika ''Planinske puteve'' koji se zgušnjavaju prema centru slike kao vrtložne energije zemlje, kamena i nemirnih oblaka na obzorju. Andreja Dujnić Žmirić u ciklusu slika ''Putevima Zagorkinih romana'' prikazuje nam ''Stari grad Lukavec'' koji se izdiže u pozadini kompozicije iza malog ribnjaka, okruženog zagasitim zelenilom valovitih krošnji. Prirodi se vraća i Luka Koščak na svojim slikama ‘’Slap 1’’ i ‘’Slap 2’’, koje se referiraju na istoimenu pjesmu Dobriše Cesarića, dok Valentina Kasapović svoju sliku ''Sreća'' stvara potaknuta pričom iz zbirke kratkih priča “Gušterov rep’’ književnice Korane Serdarević. Kratka pjesma ‘’Oče naš’’ autora Tonča Petrasova Marovića inspirirala je Mirjanu Marović na minimalističku kompoziciju, kroz koju se susreću dvije boje u vibrirajućim potezima unutarnje kontemplacije, a Mladen Žunjić na svojoj slici ''Nije sve tako crno'', kroz koju se referira na istoimeni roman Darka Pernjaka, predstavlja nam svoj karakteristični likovni izraz, unutar kojega se jake i čiste boje sukobljavaju sa upijajućim tamnim plohama, u procesu intuitivnog otkrivanja osobne poetike.

Romani, pripovjetke, bajke i poezija domaćih autora potaknuli su umjetnike na sveobuhvatno istraživanje njihovih likovnih rukopisa, slika koje su se formirale unutar njihove imaginacije na nesvjesnim nivoima dok su čitali pojedina književna djela, identificirajući se i sa nekim književnim junacima i situacijama u kojima su se oni našli. Neki autori zadržali su se na realističnim prikazima, trudeći se što jasnije dočarati atmosferu književnih djela, likove junaka, prostore u kojima se radnja odvijala, dok su neki drugi pročitane pripovjetke preveli u jezik boja, emocionalni zapis i otisak, prožet ritmom umjetničkih impresija. Ujedno su likovni umjetnici kroz temu 6. Zagrebačkog ljetnog likovnog salona predstavili i svoje književne ukuse, te istaknuli neke domaće pisce i spisateljice kao preporuku i književnoj i likovnoj publici za buduće istraživanje i čitanje.

Također, ne manje važna poruka je i mladim generacijama da čitaju domaću književnost i pokušaju nacrtati ili naslikati pročitano, stvoriti neko novo likovno djelo nadahnuto onim književnim, povezati različite planove umjetničkog doživljavanja i izražavanja.

Kreativnost kroz spoj slika i riječi tako postaje univerzalno inspirativna, nagoneći nas na promišljanje što je to što različite umjetnike može potaknuti na stvaranje, ali i uživanje u tuđim kreacijama – želja za ljepšim svijetom, želja da se prošire granice spoznaje, da pronađemo nove uzore ili se približimo nekim povijesnim likovima koji su nas nadahnjivali, prenoseći nam trajne vrijednosti koje su prošle test vremena. Tako su na ovom 6. Zagrebačkom ljetnom likovnom salonu mnogi umjetnici kroz svoja djela, koja se referiraju na djela domaćih književnika, istaknuli i čovjekov odnos sa prirodom, potrebu za povratkom u neko intimno, nevino ozračje unutar kojega je moguće njegovati sjemena novih ideja, ali očuvati i tradiciju, pronaći trenutke magične inspiracije, smiraj u teškim vremenima, kao i nadahuće u susretu generacija, kroz koje se prenosi svevremenska mudrost. Povezujući maštu i stvarnost, prošlost i budućnost, priče kroz koje smo rasli i razvijali se, nastavljamo tako i na ovoj izložbi tumačiti složeno kreativno iskustvo kroz sintezu različitih umjetničkih disciplina, sa djelima hrvatske književnosti, opisanim u slikama hrvatskih likovnih umjetnika. 

art Krešimira Gojanović

Prateća virtualna izložba 6. Zagrebačkog ljetnog likovnog salona može se vidjeti na portalu ‘’Zagrebački likovni umjetnici’’ na poveznici:

https://likumzg.wordpress.com/6-zagrebacki-ljetni-likovni-salon-2022-hrvatska-knjizevnost-u-djelima-likovnih-umjetnika-virtualna-izlozba/

Umjetnici predstavljeni na pratećoj virtualnoj izložbi 6. Zagrebačkog ljetnog likovnog salona:

Nataša Ač, Sandra Ban, Ana Belošević, Anđelko Brkić, Vedran Bukovina, Bruno Bulaja, Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Zvonimir Čačić, Marija Čingel, Andreja Dujnić Žmirić, Dražen Filipović Pegla, Juraj Jonke, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Kristinka Klarić, Miroslava Kos, Luka Koščak, Tatjana Kreštan, Rada Marković, Mirjana Marović, Jelena Martinović, Zvonko Petanović, Višnja Peter, Branka Riđički, Tin Samaržija, Darija Stipanić, Laura Šarabok, Matej Škarica, Vesna Špoljar, Alenka Tominac, Ljiljana Tršan, Andrej Zbašnik, Irena Zeiner, Mladen Žunjić.

7. Zagrebački ljetni likovni salon 2023 – Sloboda

- izložba članova i prijatelja HDLU Zagreb u Galeriji Kontrast

U ponedjeljak, 3. srpnja 2023. u 19 sati u Galeriji Kontrast (Kulturni centar, Dubrava 51 a, Zagreb), otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ‘’7. Zagrebački ljetni likovni salon 2023 – Sloboda’’. Izložba će se moći pogledati do 28. srpnja 2023., radnim danom od 10 do 20 sati, ulaz je slobodan. Izložba je financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH i Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Zagreb.

Izlažu:Nataša Ač, Davorka Borić, Vedran Bukovina, Nikolina Car Jergović, Antonija Cesarec, Sabina Čanić, Andreja Dujnić Žmirić, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Kristina Kinkela Valčić, Luka Koščak, Tatjana Kreštan, Rada Marković, Mirjana Marović, Jelena Martinović, Ivana Mikulić, Stjepan Perković, Andrea Stanić, Matej Škarica, Marija Tokić, Alenka Tominac, Ljiljana Tršan.

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb sedmu godinu zaredom organizira ”Zagrebački ljetni likovni salon” u Kulturnom centru Dubrava, ove godine sa temom ''Sloboda'', kroz koju istražujemo osobne porive i nadahnuća u trenucima susreta sa sobom samima, ali i sa svijetom koji nas oblikuje, ponekad ograničava, a ponekad i oslobađa, izbacujući nas iz zone komfora u pozivu na avanturu spoznaje i stvaranja. 

U spiralnom gibanju kroz nepoznati Svemir tako ispitujemo svoje granice, zapletene odnose nemirnih silnica koje nam zaklanjaju pogled na udaljene sfere kao na slici Alenke Tominac, "Ukradena sloboda", dok nas rad Antonije Cesarec, ''Život nosi neki novi pogled", svojim mekim, zagasitim bojama na marginama slike povlači u dubinu bića prema osvijetljenom liku što se izdvaja ispred kolorirane kamene pozadine, nalik na neki skriveni oltar. Kristina Kinkela Valčić na svojoj slici ''Apricot dreams'' čvrsto tkivo slike suprotstavlja tonskim previranjima koja nas podsjećaju na snoviti imaginarni krajolik, dok Nikolina Car Jergović na svojoj slici ''Tajni vrt'' prikazuje svilenaste odore cvijetnih oblika u meditativnom pretapanju slojeva boje što dočaravaju treperenje daha i povjetarca, intimu slikarskog doživljaja. Na ovim apstraktnim likovnim zapisima, sloboda kao pojam je neuhvatljiva, baš kao i u stvarnom životu, nadahnjuje nedorečenim obećanjima sa puno prostora za osobne vizije i asocijacije.

Luka Koščak i Vedran Bukovina temu slobode predstavljaju kroz likove ptice (Koščak) i konja (Bukovina), u slobodnom gibanju kroz prostranstva nebeska i zemaljska, neomeđena ljudskom rukom i prisustvom, a svojevrsni povratak prirodi vidimo i na slici Jelene Martinović, ‘’Sveto brdo i ja’’, kroz radost susreta sa Velebitskim pejzažima, gdje je spontana slikarska gesta zaokružila prostor u plohama zelenila, plavetnila i vibrirajuće bjeline. Valentina Kasapović u tehnici slikarstva na svili prikazuje mijene u rastu drveta, hod kroz godišnja doba i faze života od blistavog, mladog zelenila do ogoljenih grana, od korjenja kroz čije žile boja pulsira i povlači hranjive tvari kroz deblo prema krošnjama, u prividnoj statičnosti gdje sloboda nije svjesni odabir, nego nužnost života koji se stalno obnavlja.

Vanda Jurković u igri grafizama predstavlja nam slobodu viđenja sa kojom između apstraktnih oblika pronalazimo naznake različitih figura, a Sabina Čanić svoj doživljaj slobode predočila nam je kroz ženski lik unutar slojevitog akvareliranog crteža kao metaforu za dinamičnu prirodu, bogato razgranatu i neukroćenu, sa kojim je i biće čovjeka neraskidivo povezano. Davorka Borić na slici ''Mentalna sloboda“ žarkim bojama dočarava plamen koji rasvjetljuje središte slike, šireći se prema rubovima u simbolici duhovne vatre, a Nataša Ač na svojoj ilustraciji ''Faze oživljavanja'' prikazuje krilatu djecu zatečenu u nekom fantazijskom prostoru, sa kojim su sinergično povezana u trenucima radoznalog istraživanja.

Andrea Stanić na svojoj slici ''Majčina ljubav'' doživljaj slobode opisuje živopisnim vrtlogom toplih boja u čijem se središtu nalaze dvije povezane figure u ozračju bliskosti, a Stjepan Perković na svojoj slici ''Iskra života'' predstavlja tijelo žene okruženo florealnim motivima koji se iz njega zrakasto šire, simbolizirajući kreativne sile u prirodi. Slobodu kao kreativnost dočarava na svojim slikama i Rada Marković kroz razlivene boje koje nalikuju na Rorschachove mrlje ili iskonsku svemirsku plazmu prepunu mogućnosti u nastajanju, dok se oblici života još nisu materijalizirali. Mirjana Marović na svojoj slici "Zviježđe slobode" u minimalističkoj kompoziciji prikazuje krugove blijedo ružičaste i tamnoplave boje što nas podsjećaju na ples atoma ili simbolički prikaz neke galaksije kroz koji se probija univerzalno pitanje o postanku, njegovoj slučajnosti ili uvjetovanosti.

Ivana Mikulić na slici ''Moj mali svijet'' slika svoj dom i obitelj na maloj planeti unutar velikog Svemira prošaranog zvijezdanim rojevima, izmaglicama i nebeskim tijelima, donoseći nam osjećaj sklada i jedinstva, a Ljiljana Tršan na svom crtežu ''Iluzija slobode'' prikazuje preklapanje različitih planova kroz koje posmatramo kaotično gibanje unutar kompozicije, u subjektivnom doživljaju koji oblikuje našu realnost. Matej Škarica i Marija Tokić slobodu pronalaze u prirodi, u planinama što okružuju blistavo zelenu dolinu sa jezerom posred nje (Škarica), dok se na slici Marije Tokić, ‘’Tišina’’, drveće odražava na zrcalnoj površini vode preko koje prelijeću riječne ptice. Priroda je također nadahnuće i Tatjani Kreštan, koja širokim potezima oslikava pahuljaste cvijetne krune na slici ‘’Lakoća’’, kao i Andreji Dujnić Žmirić, koja nam predstavlja pejzaž u perspektivi iza puknute drvene ograde što se zgušnjava prema udaljenim planinama, kao cilju jednog putovanja.

Sloboda istraživanja i stvaranja, napuštanja uhodanih puteva, kroz prisjećanje na vedrinu i jednostavnost djetinjstva, kroz potrebu za sigurnošću, ali i avanturom, u suočenju sa vlastitim strahovima i skrovitim dubinama bića, u nagovještaju prolaznosti, ali i vječnosti - u svemu tome autori na ovoj izložbi pronalazili su inspiraciju za svoja likovna djela, krećući se od pojedinačnog iskustva prema univerzalnim pitanjima postojanja i životne svrhe, kroz potragu za skladom u nemirnom svijetu, u namjeri da slave ljepotu i povežu unutarnju prirodu sa onom vanjskom. Nošen imaginacijom i vizijama, put umjetnika tako postaje cilj sam po sebi, povratak izvornom biću u prostorima bezvremenosti, bez isključivih odgovora, ali sa lepezom raznolikih stvaralačkih mogućnosti, kroz koje propitujemo domete osobne slobode.

Prateća virtualna izložba 7. Zagrebačkog ljetnog likovnog salona može se vidjeti na portalu ‘’Zagrebački likovni umjetnici’’ na poveznici:

https://likumzg.wordpress.com/7-zagrebacki-ljetni-likovni-salon-2023-sloboda-virtualna-izlozba/

Umjetnici predstavljeni na pratećoj virtualnoj izložbi 7. Zagrebačkog ljetnog likovnog salona:

Nataša Ač, Stefan Ančevski, Mateja Boljar, Davorka Borić, Vedran Bukovina, Nikolina Car Jergović, Antonija Cesarec, Sabina Čanić, Mira Čikardić, Mary Crnković Pilas, Dragan Karlo Došen, Darija Dolanski Majdak, Andreja Dujnić Žmirić, Ivana Egić, Krešimira Gojanović, Jana Grgasović, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Alen Kasumović, Kristina Kinkela Valčić, Vedran Klemen, Miroslava Kos, Luka Koščak, Tatjana Kreštan, Marina Krištofić – Marinksy, Rada Marković, Mirjana Marović, Jelena Martinović, Tomislava Mihalj, Ivana Mikulić, Sunčana Novak, Stjepan Perković, Andrea Stanić, Iva Starac, Matej Škarica, Vesna Špoljar, Senka Šerbeđija, Marija Tokić, Alenka Tominac, Ljiljana Tršan.

Organizator:Narodno sveučilište Dubrava

Za organizatora:Sandra Banić Naumovski, ravnateljica

Galerija Kontrast,Dubrava 51 a, 10 040 Zagreb

tel. 2050-063, 2050-050

E-pošta: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. 

Internetska adresa:www.ns-dubrava.hr

Voditelj Galerije:Svebor Vidmar

Savjet Galerije:Marcela Munger, Svebor Vidmar, Stanko Špoljarić

Koncept izložbe i predgovor, likovni postav izložbe: Krešimira Gojanović

Drava Art Biennale 2019. (DAB '19.)

vrijeme: 13.09.2019. - 03.11.2019.
mjesto: Koprivnica; Galerija Koprivnica

Izložba donosi suvremene poglede, kompleksna promišljanja i rješenja o različitim pitanjima i (su)odnosima vode i industrije kroz pogled 15 umjetnika.

Sudjeluju: Andro Banovac, Gildo Bavčević, Sunčana Brkulj, Marijan Crtalić, Mario Čaušić, Iva Džaja, Marina Đira, Josip Ivančić, Bojan Koštić, Bojan Krištofić, Ivana Kutuzović, Matej Nišević, Mario Romoda, Elena Štrok, Ivan Tudek.

Izložba ostaje otvorena do 3. studenog 2019. godine.
Projekt podupiru: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Koprivničko-križevačka županija, Grad Koprivnica i Hartmann d.o.o.
Izvor: https://www.facebook.com/Muzej-grada-Koprivnice-964813090202797/

Fotogalerija - otvorenje skupne izložbe "Slika mog svijeta"

"Slika mog svijeta" skupna izložba u Slovenskom kulturnom domu u Zagrebu, Masarykova 13 otvorena je 18.04.2018.

GODIŠNJA IZLOŽBA ČLANOVA HDLU 2021.

Grupna izložba ilustracija "Neustrašive žene"

Grupna izložba ilustracija "Neustrašive žene" bit će svečano otvorena u srijedu 4. svibnja s početkom u 12 sati u prostoru novogradiškog Doma kulture. Isti dan u 14 sati suorganizatorica izložbe i ilustratorica Željka Mezić održat će likovnu radionicu za djecu. Kustosica izložbe je povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol.

Putujuća grupna izložba "Neustrašive žene" temelji se na knjigama "Priče o neustrašivim hrvatskim ženama" (2019.) autorice Tatjane Barat i "Ikone: neustrašive žene koje su promijenile Hrvatsku" (2020.) autorice Rosie Kugli u izdanju Naklade Iris Illyrica urednice Ivane Glavaš Bakija. Izložba objedinjuje ukupno 100 ilustracija značajnih žena iz hrvatske povijesti i sadašnjosti koje su ilustrirale 23 hrvatske ilustratorice. Riječ je o istovremeno likovnoj i književnoj priči s naglaskom na edukativni karakter cjelokupnog projekta.

Na inicijativu vlasnice i glavne urednice izdavačke kuće Iris Illyrica Ivane Glavaš Bakija ilustracije iz knjiga pretočene su u putujuću izložbu ilustracija pod nazivom "Neustrašive žene". Organizatorice izložbe su kustosica, povjesničarka umjetnosti i muzeologinja Sonja Švec Španjol i ilustratorica Željka Mezić koje su ujedno i urednice pratećeg kataloga izložbe. Izložba istovremeno ukazuje na značajne žene iz hrvatske prošlosti i sadašnjosti dok u fokus stavlja i često (posve neopravdano) nedovoljno valoriziran medij ilustracije i to prezentirajući djela 23 poznate hrvatske ilustratorice.

Facebook stranica projekta: https://www.facebook.com/neustrasivezene

MEĐUINSTITUCIONALNA SURADNJA I POPRATNI SADRŽAJI

Izložba je svoje putovanje započela 8. ožujka u Gradskom muzeju Jastrebarsko, 11. travnja bila je predstavljena u Pučkom otvorenom učilištu Grada Rovinja – Rovigno/ Università popolare aperta della Città di Rovinj - Rovigno, otvara se u Pučkom otvorenom učilištu „Matija Antun Relković“ Nova Gradiška 4. svibnja, nakon čega putuje i bit će postavljena u Muzeju grada Pakraca tijekom lipnja, Gradskoj knjižnici Slavonski Brod tijekom srpnja, Gradskom muzeju Virovitica tijekom listopada, Muzeju Croata insulanus Grada Preloga tijekom studenoga, Pučkom otvorenom učilištu Zaprešić u Galeriji Razvid tijekom prosinca te od kraja prosinca 2022. godine pa sve do polovice siječnja u Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ Karlovac - Knjižnica za mlade.

Na izložbi posjetitelji će moći razgledati čak 100 ilustracija značajnih žena iz hrvatske prošlosti i sadašnjosti koje su ilustrirale poznate hrvatske ilustratorice: Nina Iris Bešlić, Vanda Čižmek, Sonja Gašperov, Ivana Guljašević Kuman, Marsela Hajdinjak, Branka Holingsworth Nara, Mirela Ivanković Bielen, Helena Janečić, Marijana Jelić, Irena Jukić Pranjić, Ana Kadoić, Helena Klakočar, Lana Ključarić, Hana Lukas Midžić, Željka Mezić, Margareta Peršić, Andrea Petrlik Huseinović, Sanja Pribić, Nataša Rašović Bodiš, Sanja Rešček Ramljak, Irena Sophia, Sanja Šantak i Manuela Vladić Maštruko.

Izložba u Domu kulture Nova Gradiška ostaje otvorena do 17. svibnja 2022. nakon čega putuje u Pakrac.

RELEVANTNOST PUTUJUĆE IZLOŽBE "NEUSTRAŠIVE ŽENE"

Povijest ljudske civilizacije ispunjena je pričama o značajnim kraljevima, velikim ratnicima, istraživačima, znanstvenicima, umjetnicima… dok se o ženama nije pisalo, posebice u najranijoj povijesti. One kao da su živjele nevidljivo obavljajući svoje primarne funkcije supruga i majki čime je potisnut njihov izniman doprinos u znanosti, umjetnosti, književnosti, medicini, politici, sportu i mnogim drugim područjima života.

Položaj žena mijenjao se ovisno o društveno-povijesnim, ideološkim i ekonomskim faktorima. Od samih početaka žene su se suočavale sa zabranama i ograničenjima. Duga je i bremenita povijest tijekom koje su se žene borile i izborile za svoju slobodu i prava. Iako živimo u XXI. stoljeću, u mnogim zemljama žene se i dalje bore za ravnopravnost, a i u državama u kojima je ona usvojena, često je riječ tek o deklarativnoj činjenici na papiru, dok je realnost posve drugačija. Utoliko je relevantno ukazati na sve one "prve" (prve liječnice, diplomatkinje, političarke, književnice, novinarke…) i mnoge druge snažne, hrabre, inteligentne i empatične žene koje su se izborile za svoje obrazovanje i ulogu u društvu te dokazale da su jednakovrijedne i sposobne za mnogo više od onoga što im je u vremenu u kojem su živjele bilo dozvoljeno. One su u naslijeđe ostavile svoja postignuća, iskustva, izume, rezultate te otvorile vrata budućim generacijama djevojaka i žena, utrle put i vlastitim primjerom dokazale kako je sve moguće čak i kada se čini da nije. Zbog svega navedenog nastala je izložba koja u fokus stavlja značajne liječnice, pravnice, pedijatrice, izumiteljice, književnice, astrofizičarke i sve one koje su vlastitim djelovanjem i postignućima doprinijele razvoju naše zemlje.

TKO SU ŽENE KOJE SU OBILJEŽILE HRVATSKU POVIJEST I SADAŠNJOST?

U prvoj knjizi zastupljene su žene iz hrvatske povijesti koje su se izborile za svoja prava i postavile temelje za bolju budućnost naše zemlje. Od prvih kraljica, diplomatkinja, liječnica, izumiteljica, političarki, botaničarki, zoologinja, novinarki, dirigentica, pilotkinja i vozačica automobila te žena koje su se još u X. stoljeću brinule za svoj narod i zalagale za zaštitu djece i udovica (Jelena Slavna) te u XVII. stoljeću borile ne samo za svoju obitelj nego i opstanak svog naroda te ostvarile pravo da samostalno upravljaju vlastitom imovinom (Jelena Zrinski). U vremenu kada se žene nisu smjele obrazovati, pisati knjige, voziti auto, raditi kao liječnice, baviti se politikom, uvijek je postojala ona jedna koja je učinila korak dalje i prekinula tu nesretnu sudbinu te dokazala da su žene itekako sposobne, te mogu i znaju sve što i muškarci. Ilustrirane su grofice, ratnice, plemkinje i junakinje koje su prkosile predrasudama i društvenim ograničenjima. Hrabre i obrazovane te vođene etičkim i moralnim načelima zdušno su se borile za buduće naraštaje. Predstavljene su žene koje su osnivale škole za djevojčice i djevojke i prenosile im svoje znanje (Marija Jambrišak), borile se za prava žena u javnom životu (Marija Jurić Zagorka, Mara Matočec), djelovale na očuvanju narječja i književnosti (Ana Katarina Zrinski), otkrivanju i zaštiti spomenika i kulturne baštine (Anđela Horvat, Zdenka Munk), otkrivanju i očuvanju biljnog i životinjskog svijeta (Maria Selebam de Cattani) te razvoju medicine, liječenju bolesti i spašavanju ljudskih života (Marijana Fišer Herman, Duška Blažević, Feđa Fischer Sartorius, Marija Alačević, Štefanija Puretić).

U drugoj knjizi predstavljene su žene od kojih su mnoge još uvijek među nama i koje oblikuju našu sadašnjost te svojim djelovanjem predstavljaju svijetli primjer budućim naraštajima. To su neumorne sutkinje, humanitarke, novinarke i borkinje za pravdu, ali i slabe i nemoćne, marginalizirane i diskriminirane (Diana Budisavljević, Maja Sever, Lana Petö-Kujundžić, Mirjana Rakić), značajne političarke (Savka Dabčević-Kučar, Jadranka Kosor, Kolinda Grabar Kitarović, Vesna Pusić), sportašice kao odličan primjer discipline, fokusa i predanosti (Janica Kostelić, Sandra Perković, Blanka Vlašić), talentirane likovne, glazbene i dramske umjetnice (Ana Karić, Dora Maar, Ena Begović, Lidija Bajuk, Josipa Lisac, Ljiljana Molnar Talajić, Magda Dulčić, Tereza Kesovija, Marija Ujević-Galetović, Alma Prica…) te mnoge druge značajne žene iz različitih struka i područja djelovanja. 

Kroz ilustracije neustrašivih žena zastupljenih u obje knjige upoznajemo stil i rukopis samih ilustratorica. Naime, svaka ilustratorica odabrala je neustrašive žene koje želi ilustrirati i pristupila oblikovanju na sebi prepoznatljiv način, a pritom je utkala i vlastiti doživljaj i percepciju odabrane značajne žene. Samim odabirom i utjelovljenjem pojedinih neustrašivih žena ilustratorice su izrazile i vlastiti duh i karakter tj. ono što ih inspirira i pokreće te što ih je privuklo da interpretiraju određenu personu. I dok su pojedine ilustratorice zadržale prepoznatljiv stil u interpretaciji svih žena koje su odabrale, neke autorice su na određeni način ilustrirale žene u prvoj publikaciji tj. žene iz naše povijesti,  dok su prilikom interpretacije suvremenih žena promijenile pristup i stil izričaja.

ZAKLJUČNO

Putujuća grupna izložba "Neustrašive žene" stavlja u fokus ilustraciju i suvremene hrvatske ilustratorice, te kroz portretirane žene ukazuje na značaj i ulogu žene u hrvatskoj povijesti i sadašnjosti. Riječi koje se vežu uz predstavljene žene su: neustrašiva, obrazovana, odvažna, neumorna, ponosna, hrabra, plemenita, samostalna, snažna, moralna, inteligentna, empatična, uporna, nesebična, znatiželjna… Na izložbi su predstavljene žene koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, znanost i sport. Žene koje su vlastitim djelovanjem pomicale granice. Tijekom života bile su fokusirane na obrazovanje pri čemu se potvrdila stara uzrečica "znanje je moć". Uz vlastito obrazovanje, učenje i istraživanje, nesebično su pomagale, dijelile i prenosile svoje znanje drugima. Bile su naglašeno usmjerene na djelovanje za opće dobro.

Namjera ove izložbe nije prikazati žene kao superiornije, već jednakovrijedne i ukazati na njihove neporecive uloge i doprinose tijekom hrvatske povijesti i sadašnjosti te iznijeti činjenice koje su bile zanemarene te nedovoljno obrađene i zastupljene u pregledima naše povijesti. Izložba to čini kroz iznimno relevantan, a također vrlo često nedovoljno cijenjen i valoriziran medij ilustracije. Dodatna vrijednost izložbe ostvarena je kroz bogatstvo, raznolikost, razumijevanje i otkrivanje međusobnih sličnosti i razlika te potencijala svih uključenih jedinki unutar projekta, prvenstveno ilustratorica, koje su originalnim i kvalitetnim interpretacijama neustrašivih žena stvorile nevjerojatnu platformu različitosti oplemenjujući pritom publiku likovnim doživljajem relevantnih persona. Tim više jer je riječ o jedinstvenom projektu koji je posvećen uvidu i ukazivanju na ulogu i značaj žene u oblikovanju svih segmenata naše stvarnosti, a to čini kroz najiskreniji vid komunikacije – umjetnost.

Nemoguće je objediniti sve relevantne jedinke u dvije knjige i jednu izložbu, no nadamo se da će ova izložba potaknuti promatrača da istraži povijest i ulogu žena, ali isto tako i da će ohrabriti mlade naraštaje da vjeruju u vlastite mogućnosti te ustraju u svojim željama i namjerama vođeni primarno humanim, etičkim i moralnim vrijednostima koje za rezultat mogu imati samo opće dobro i boljitak svih nas, a ne samo pojedinaca.

                                                                                  Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Izložba ‘’Portret / autoportret – transformacije identiteta’’

vrijeme: 22. listopada 2019. u 19:00 – 21:00
mjesto: Europski dom, Jurišićeva 1/1, Zagreb

U utorak, 22. listopada 2019. u 19 sati u Europskom domu Zagreb (Jurišićeva 1/1, Zagreb), otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ’’Portret / autoportret – transformacije identiteta’’. Izložba će se moći pogledati do 19. studenog 2019. godine. Ulaz je slobodan. Izložba je potpomognuta sredstvima Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba.

Izlažu: Anđelko Brkić, Jasminka Bukvić, Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Rajko Đedović, Suzana Gajdek, Krešimira Gojanović, Aida Hebib Raguž, Morana Jugović, Ivana Kolić, Branka Kopeti, Miroslava Kos, Luka Koščak, Marija Kruljac, Alfred Freddy Krupa, Hrid Matić, Danko Merin, Stjepan Perković, Višnja Peter, Krešimir Radas, Laura Šarabok, Tomislav Šilipetar, Matej Škarica, Mladen Žunjić.

Portret / autoportret – transformacije identiteta

Izložba ''Portret / autoportret – transformacije identiteta'' predstavlja djela 24 umjetnika, okupljena u promišljanjima ljudskog lika, koji su svojim portretima i autoportretima željeli istražiti pitanja osobnog identiteta, individualne karakteristike po kojima smo prepoznatljivi, i to one vanjske, fizičke, kao i one unutarnje, psihološke, koje prosijavaju kroz materijalnu razinu tijela u dinamičnim kolorističkim aurama. Da li naša lica odražavaju ono što nosimo iznutra, kako se transformiraju u sazrijevanju duha kroz protok vremena i što je to što privlači umjetnike nekom licu, nekoj osobi, koji su to posebni signali na razini tijela i osjećanja, koji nas nagone da zaustavimo svoj pogled i to viđenje pretočimo u inspirativni dojam i kreativno izražavanje?

Koliko naša osobna percepcija može izmjeniti ili dočarati likove drugih ljudi, koliko istinita ona može biti, koliko nam kroz to posmatranje svijeta oko sebe, ljudi oko nas postaju bliži – ili udaljeniji? Jer lice je ponekad prozor u nepoznati svijet i dubine drugog bića koje nas vuku da ih istražimo, a ponekad je i neprozirna maska, zaštita pred suvišnim pitanjima, oprezna obrazina suspregnutih osjećanja.

Tako smo na ovoj izložbi željeli izbjeći u našem vremenu toliko popularne hiper-realistične prikaze ljudskog lika, koji u forsiranju precizne tehničke izvedbe zanemaruju ekspresiju, nesavršenost i nedorečenost ljudske spoznaje kao potencijala razvoja, u kojemu sama kreativnost nikad nije ni savršena, ni konačna, jer počiva na otkrivanju nepoznatog, na nesigurnosti samog ulaska u to nepoznato, na eksperimentu i učenju kroz greške, kao i na transcendiranju uskih, društveno i medijski uvjetovanih stereotipa. Cilj je bio uočiti i dočarati nečiji unutarnji mali Svemir, dominantnu emocionalnu notu, izvore iz kojih se neka osoba formirala, susret prošlosti i budućnosti u psihološkom ozračju lika, ono neizrečeno u nama što ponekad puno više govori kroz izraze našeg lica, nego li kroz suvišnu bujicu objašnjenja i opravdanja.

Željeli smo dotaknuti univerzalnost te ljudskosti u sebi i drugima, a koja nikad nije ni jednoznačna, ni jednostavna, već je prožeta raznim utjecajima, u sazvučju ili sukobu sa okolinom, privlačna ili odbojna, sa brojnim nijansama i sjenkama prošarana unutarnja priroda ljudska, razapeta između nagona i civilizacije, inovativnosti i tradicije, onoga što nas oslobođa i onoga što nas koči u izražavanju, kroz ples dvojnosti - izmirenje u suprotstavljenosti.

Neki portreti i autoportreti na ovoj izložbi vraćaju nas u prošlost, na njima ženski likovi, gotovo mitični, izranjaju iz tmine (Brkić) ili se poput uspomene okamenjeni stapaju sa sivkastom bjelinom (Kopeti), u melankoličnom plavetnilu koje okružuje damu u crvenoj kapi (Cerovski), sa mirnim, prozračnim, a ipak zagonetnim licem (Merin), pa nas te žene uvode u meditativna promišljanja o nečemu što je ostalo iza nas, o vremenu mladosti koje je nekad bilo sočno i puno neslućenih obećanja, a danas je prožeto prigušenim patinama iskustva.

Krupin autoportret umjetnika iz mladosti u olovci donosi otvoren, radoznao pogled prema nadolazećim mogućnostima i svježinu mladenačke idealizacije, a lice Morane Jugović upečatljivo je prošarano silnicama koje ocrtavaju slojevitost ženskog iskustva, dok Aida Hebib Raguž na portretu Arsena Dedića pogled velikog pjesnika skriva iza tamnih naočala i to lice u akvarelnoj mekoći sjetno priziva zvukove starih šansona. Autoportret Tomislava Šilipetra u virtuoznoj crtačkoj vještini donosi atmosferu uličnih grafita i pop arta, naglašavajući nehajni ponos mlađih generacija, koje suvereno redefiniraju tradiciju sa novim tehnologijama, dok iz autoportreta Suzane Gajdek prosijava iskričava radost u spontanoj i nemirnoj slikarskoj gesti.

Neka lica posve su se rasplinula u nematerijalnom, postala su čisto gibanje i energija boje, kao na portretu (ili autoportretu?) Mladena Žunjića, koji prikazuje 'skriveno lice umjetnika', dok su neka tek ovlaš ocrtana sa bjelinom, koja je neprozirna i skriva intimu jednog para na slici Antonije Cesarec, a na fotografiji Rajka Đedovića, ''Prijatelj'', predstavljena je ljubav mlade žene prema njenom kućnom ljubimcu, pa uz ljudski portret, ravnopravnim postaje i onaj životinjski. Autori Šarabok i Radas pletu mrežu značenja kroz osobni slikarski rukopis, u licu koje tek treba sastaviti od brojnih detalja (Šarabok), ili ga prozrijeti iza raspršenih mrlja boje, u kojima se lice čovjeka stapa sa okolinom (Radas), dok Višnja Peter na svom portretu prikazuje ozbiljnu mladu ženu tamnog pogleda i hladno plavičaste kose, u kontrastu sa žarkom pozadinom.

Perković, Bukvić i Koščak svaki na svoj način ostaju vjerni klasičnom portretu, dok Hrid Matić u mističnom simbolizmu dočarava vilinsku ljepotu žene, u čijoj pozadini iz prigušenog plavetnila izranja Dubrovnik. Neki autoportreti su hermetični (Kos, Kolić, Gojanović) i umjesto preciznih fizičkih obrisa, oni više govore o unutarnjem svijetu njihovih autorica, dok Škarica i Kruljac slikaju arhetipske likove iz narodnih priča i legendi, koji su se magično otjelotvorili iz dubina njihove fantazije.

Tako su na ovoj izložbi umjetnici željeli otkriti sebe u drugome i drugoga u sebi, iz pozicije promatrača postati promatrani i obratno, dokučiti tajnu bića u posvećenoj introspekciji, gdje je ljudsko lice bilo polazište i za neka psihološka i filozofska pitanja o sazrijevanju, trajnosti i prolaznosti, o snazi, ali i ranjivosti čovjekovog duha.

Nekada davno u prošlosti, portretirani su bili samo plemići i visoko svećenstvo u raskošnim opravama, dok je običan narod živio i umirao u anonimnosti, ne ostavljajući traga iza sebe. Emancipatorska uloga kreativnog ljudskog duha ipak se probila kroz sve te povijesne barijere okoštalih tradicija i jalovog strahopoštovanja prema raznim vlastodržcima, pa su portret i autoportret postali dostupni širokim slojevima ljudi kao sredstvo da bolje spoznamo sebe i svoje bližnje, da se neki pojedinac izdigne u svojoj individualnosti i osvijesti da nikoga nema sličnog njemu - ni među ljudima, ni među bogovima, i kroz tu svijest, paradoksalno, da se razvije nova svijest ovoga vremena - o sinergičnoj povezanosti različitosti jakih i kreativnih pojedinaca.

mr. art Krešimira Gojanović

Medijski pokrovitelj izložbe:
Portal ''Zagrebački likovni umjetnici - https://likumzg.wordpress.com/

HDLU Zagreb - https://hdlu-zagreb.hr/

Izložba "Advent u Palaceu"

 vrijeme: 02.12.2019 u 19 sati
mjesto: Galerija Zrinski, hotel Palace, J.J. Strossmayera 10, Zagreb

Advent (od lat. adventus, što znači dolazak) ili hrvatski – došašće vrijeme je pripreme za blagdan Božića. Slavimo prvi Isusov dolazak na svijet, ujedno razmišljajući i o drugom Kristovom dolasku na svršetku vremena. Vremena koje bi trebalo biti ispunjeno odanim i radosnim iščekivanjem. U zapadnom kršćanstvu, počinje četiri nedjelje prije Božića, kao što je i ove nedjelje započelo ovogodišnje Došašće. Četiri nedjelje liturgijske priprave za Kristov dolazak, koje simboliziraju četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista. Radost ovogodišnjeg iščekivanja dijele s nama likovni umjetnici, članovi Hrvatske udruge likovnih umjetnika i likovnih kritičara, koji se sada, gotovo već tradicionalno, po treći put u galeriji Zrinski - hotela Palace predstavljaju brojnim posjetiteljima zagrebačkog Adventa koji rado navraćaju i u hotel i njegovu galeriju.
Mercedes Bratoš, Marija Galić, Ana Guberina, Andreja Hojnik Fišić, Irena Gayatri Horvat, Lojze Kalinšek, Dora Mihaljević, Dijana Nazor, Hrvoje Marko Peruzović, Marija Puzak, Lahorka Rožić, Krunislav Stojanovski i Nada Žiljak te ove godine prvi puta u Palaceu, ali ne i na HULULK-ovim božićnim izložbama korisnici Centra za rehabilitaciju Zagreb, Leon Barić i Kristijan Žerjavić.

Izložba "Art Fantasy"

vrijeme: 2.rujna 2022
mjesto: Muzej Domovinskog rata, Dubrovnik

Skupnu izložbu, čije je otvorenje u tvrđavi „Imperijal“ na Srđu 2. rujna 2022. s početkom  19:00 sati, čine likovni radovi akademskog slikara Duška Šibla, Marije Šafranko, Marijane Vuković i Dražena Pilića.

Na izloženim djelima zastupljeni su različiti umjetnički stilovi i slikarske tehnike od ulja na platnu do digitalne obrade fotografija. Izložba je ujedno i prodajna, s obzirom da se Udruga bavi i humanitarnim radom, te se djela mogu rezervirati i kupiti nakon završetka izlaganja u tvrđavi Imperijal.

Umjetnička djela članova udruge do sada su bila predstavljena u Londonu, Zagrebu na „Art Fair“ u sklopu Zagrebačkog velesajma, u KD Vatroslav Lisinski te u Gradskom Muzeju Virovitica u dvorcu Pejačević.

Izložba "Žene ženama"

Pod pokroviteljstvom Općine Plitvička Jezera, dana 8.3.2022.g. s početkom u 18:00 sati, u Kulturno informativnom centru u Korenici, 6 autorica pripremaju program povodom Dana žena pod nazivom "Žene ženama".

Marija Božić, Ivana Brajković, Dijana Mlinarić, Katarina Rast, Kristina Šimon Starčević i Jadranka Baburić-Štimac predstavit će publici svoja likovna djela, a program će uveličati i gosti.
Ukoliko ste u mogućnosti, u utorak svakako navratite do Korenice.

 Izložba 38. Susreta likovnih stvaralaca

Čak 109 autora iz gotovo cijele Hrvatske s izvrsnim radovima u različitim tehnikama – od olovke, pastela, akvarela, tuša, akrila i ulja na platnu pa sve do kombiniranih tehnika i radova u mediju skulpture i keramike, predstavit će se na ovogodišnjoj izložbi 38. Susreta likovnih stvaralaca koja će biti postavljena od 20. 9. do 22. 10. u Gradska galerija Zabok. Dođite na otvorenje u utorak, 20. 9. u 19 h i uživajte u izvrsnim ostvarenjima.

Izložba članova HDLU Zagreb ”Kroz sliku i riječ” u Galeriji Sunce – URIHO

U četvrtak, 15. ožujka 2018. u 18,00 sati u Galeriji Sunce – URIHO (Avenija Marina Držića 1, Zagreb), otvara se skupna izložba slika i crteža pod nazivom ”Kroz sliku i riječ”, na kojoj će svoja djela izložiti umjetnici iz Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb / HDLU Zagreb. Izložba ostaje otvorena i može se pogledati do 6. travnja 2018.

Izlažu: Anđelko Brkić, Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Krešimira Gojanović, Zlatko Isaković – Lula, Anja Jelavić, Denis Kaplan, Ivana Kolić, Branka Kopeti, Luka Koščak, Tatjana Kreštan, Marija Kruljac, Alfred Freddy Krupa, Boris Pecigoš, Stjepan Perković, Višnja Peter, Krešimir Radas i Mladen Žunjić.

Iz predgovora Krešimire Gojanović, ”Kroz sliku i riječ”: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb u ožujku 2018. godine u zagrebačkoj galeriji Sunce – URIHO, potaknuto Nacionalnom strategijom poticanja čitanja koja je usvojena krajem 2017. godine, odlučilo je organizirati izložbu svojih članova, koja bi povezala likovnu umjetnost sa književnošću i poezijom, kroz prikaz recentnih likovnih djela 18 autora, inspiriranih pročitanim književnim i poetskim djelima.

Izvor: https://likumzg.wordpress.com

Izložba polaznika Narodnog sveučilišta Dubrava u Galeriji Kontrast

U Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a, otvara se 6. lipnja 2022. u 18 sati Izložba polaznika Narodnog sveučilišta Dubrava, u sklopu programa “Likovni život Dubrave”. Izložba se može razgledati do 30. lipnja 2022., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.

U središtu likovne kreativnosti

Ove godine odlučili smo po prvi put spojiti završnu Izložbu polaznika Na-rodnog sveučilišta Dubrava s manifestacijom Dani Dubrave, na kojoj predstavljamo ponajbolja djela likovnih programa i hrvatskog tradicijskog rukotvorstva.

Narodno sveučilište Dubrava prepoznato je u gradu Zagrebu kao poželjno mjesto susreta, u kojem polaznici svih životnih dobi stječu specifična znanja i vještine, zahvaljujući iskusnim mentorima radionica, koji budno prate njihov kreativni rast i traganje za vlastitim rukopisom. Naglasak je stavljen na sam proces u kojem se gubi strah od pogreške, uslijed čega se počinju otkrivati novi likovni svjetovi i ideje. Stjecanjem radnih navika i kvaliteta radova postaje izražajnija. Zanimljivo je da u takvom zdravom društvenom okruženju i polaznici počnu učiti jedni od drugih. Mjesta za ljubomoru nema, jer je svatko od nas različita individua sa svojim prepoznatljivim životnim stavovima i interesima. Poštujući sve te različitosti, postajemo otvoreniji za daljnje napredovanje. Također, bavljenje umjetnošću omogućuje, poput art terapije, suočavanje sa novim izazovima, pri čemu se određeni likovni problem analizira kako bi se otkrilo neko novo, originalno rješenje. Obično krećemo od lakših prema težim zadacima, pri čemu se uče osnovni likovni elementi. No, upravo takvi jednostavni zadaci često se pokazuju najtežima, jer svi očekuju brza rješenja koja bi im otkrila jeftini trik kako napraviti nešto efektno bez muke. Iskusni mentori su tu da budu potpora polaznicima, kako bi u njima probudili uspavani potencijal, poštujući pri tome njihove mogućnosti.

U Kulturnom centru u Dubravi tako se stvaraju nova, čvrsta prijateljstva. Stoga ne čudi da se mnogi polaznici ovdje osjećaju dobrodošlo, pa se s radošću svake godine ponovo upisuju na tečajeve. Zbog njihove vjernosti, likovne radionice su postale svojevrsne škole koje ih sve više motiviraju da se ambicioznije bave tom djelatnošću. U tom se procesu razina kvalitete podigla, što je vidljivo i na ovoj izložbi.

Dva su bitna događaja tome prethodila. Prvi impuls dogodio se 2017. godine kada smo odlučili u Galeriji Kontrast organizirati samostalnu izložbu mladoj polaznici tečaja crtanja i slikanja, Niki Skendrović. Vidjevši njene rezultate i drugi su polaznici počeli maštati o tome kako bi i oni jednom mogli doći na red, tako da su povećali svoju produktivnost. Drugi događaj zbio se kada su našoj polaznici crtanja i slikanja, Alenki Tominac, primljeni akvareli na skupnoj žiriranoj izložbi „One su tu”, u Galeriji likovnih umjetnosti Slavko Kopač u Vinkovcima, 2020. godine, za što je dobila i nagradu publike. To je ubrzo motiviralo i druge nadarene polaznike da se okušaju na natječajnim izložbama, što je urodilo plodom, razveselivši sve nas i obogativši tako hrvatsku likovnu scenu.

Na ovoj izložbi, u tehnički dorađenim radovima, zamijetit ćete prisustvo različitih motiva kao što su krajolici, portreti, životinje, mrtve prirode…. Na-stali su po predlošcima, koje polaznici koriste samo kao “odskočnu dasku” za neka nova dostignuća i varijacije, bilo da koriste olovku, ugljen, pastelu, kolaž, tuš, temperu, akvarel ili akril.
Mala škola ilustracije i stripa prepoznatljiva je po svojoj nakladničkoj aktivnosti, gdje djeca osnovnoškolske dobi na kraju godine izrađuju zajedničku slikovnicu, razvijajući istovremeno likovne i literarne vještine. Ove godine četiri polaznika napravilo je duhovitu slikovnicu pod nazivom „Neobičan dan na plaži“, a Niki Cigoju otisnuta je i autorska slikovnica “Koze”.

Mala škola primijenjene umjetnosti omogućuje svojim polaznicima da se su-sretnu s raznim crtaćim, slikarskim, grafičkim i kiparskim tehnikama, učeći ih da se one, također, mogu primjenjivati na raznovrsne načine, kako bi se stvorila djela visoke estetske vrijednosti, posvećena godišnjim dobima i značajnim svetkovinama.
Keramička i Kiparska radionica namijenjene su isključivo polaznicima koje zanima oblikovanje treće dimenzije, stvarajući tako djela primijenjenoga karaktera; od zdjela i vaza, pa sve do zanimljivih, minijaturnih skulptura i mobila.

U programima hrvatskog tradicijskog rukotvorstava ističu se radionice izrade zlatoveza “Zlatne niti baštine”, čipke na iglu “Naše čipke – naš ponos”, te radionica heklanja ili kukičanja “Hekleraj”, u kojima su polaznice učile rijetka umijeća izrade i primjene tradicijskih tekstilnih rukotvorstava.

Raznolikom ponudom ustanove cilj nam je privući nove korisnike, a pritom zadržati i stare, jer je poznato da bi bez likovnosti cijeli svijet bio dehumanizirano i bezlično mjesto za život.

Svebor Vidmar

Izvor: https://ns-dubrava.hr/

Izložba radova polaznika škole slikanja prof. Nedeljka Tintora

vrijeme: 4. srpnja 2022. u 19 h
mjesto: Galerija Idealni grad, Centra za kulturu i obrazovanje, Argentinska 5, Susedgrad

Ukupno su izložene 32 slike, radovi 8 polaznika.
Izložba je otvorena do 23. srpnja 2021.

Izložba slika "38. SLIKARSKA KOLONIJA RIVIERA"

vrijeme: 29. 03. 2023. u 19.00

mjesto: Galerija Zuccato, Decumanus 34, Poreč

radno vrijeme galerije:

svakim danom od 10 -12 i 16 – 20

Nedjeljom i državnim blagdanima zatvoreno

Valamar Riviera, nakon dvogodišnje stanke, ponovo je ugostila renomirane umjetnike u sklopu 38. Slikarske kolonije Riviera koja se održala od 24. rujna do 1. listopada 2022. u Isabella Valamar Collection Island Resort na otoku Sveti Nikola. Izlažu se radovi umjetnika/ica Markusa Hanakama & Roswithe Schuller (Austrija), Radovana Kunića (Hrvatska), Henriette Leinfellner (Austrija), Christine Pirker (Austrija) i Davida Sanchosa (Španjolska).

S obzirom na to što se nakon 37. Slikarske kolonije Riviera iz 2019., iz poznatih nam Covid razloga nije održala izložba, za ovu priliku Valamarov tim odlučio je objediniti obije slikarske kolonije te predstavit ih publici. Stoga se u galerijskom prostoru izlažu i radovi Ivarsa Drulleta (Latvija), Ivane Kosanović (Srbija), Arjana Pregla (Slovenija), Bosiljke Zirojević Lečić (Srbija), Gorana Tomičića (Hrvatska) i Andreasa Wernera (Austrija), umjenika/ica koji su od 14. do 21. rujna 2019. boravili i stvarali u Poreču. Izložbu prati dvojezični katalog u kojem predstavljamo umjetnike/ice obiju kolonija čiji radovi ulaze u Valamarov umjetnički fundus.

Izložba je proširena i s nekoliko posuđenih radova istoimenih umjetnika/ica iz fundusa novigradskog Muzeja Lapidarium, čime želimo doprinijeti boljem sagledavanju njihovih  umjetničkih izričaja.  Kustosica izložbe: dr. sc. Jerica Ziherl.

Porečka slikarska kolonija pokrenuta je 1983. godine, a organizira se u sklopu jednog od devet krovnih društveno odgovornih programa Valamar Riviere, ValamART, putem kojeg kompanija kontinuirano podupire stvaralaštvo domaćih i svjetskih umjetnika, kao i brojne kulturne inicijative i projekte.

Izložba slika članova Likovne udruge HKD "Napredak" Sarajevo

vrijeme: 31.03.2023. u 19 sati
mjesto: galerija samostana Sv. Ante na Bistriku

‘’Sunce se, eno, kao vreteno

nad gradom vrti i glavom klima

Sve je u meni danas šareno.

I u tebi je možda šareno.

U svima nama šarenog ima.’’

Svako proljeće sa sobom nosi košaru punu svježine i mirisa buđenja prirode i čovjeka.  Pod zrakama mladog sunca budi se i cvjeta svijet ispisan najljepšim bojama koje lepršaju u svom raskošu. Tu rapsodiju emocija uz neiscrpno istraživanje intuitivne veze između umjetnika i prirode i ovog marta nam poklanjaju članovi Udruge HKD Napredak.

Poklanjaju nam slike različitih poetika u kojima pored prikaza prirode, prevladaju prikazi gradova i mahala, Biblijskih motiva, nešto apstraktnih slikarskih izražaja i mrtve prirode unutar kojih se materijalna realnost transformiše u odnosima čistih likovnih elemenata, boja, linija i ploha. Ponovo se vraćaju prirodi kao iskonskom i najdubljem izvorištu svoje inspiracije, slaveći život u njegovom punom sjaju. Kolorit u prikazima krajolika kroz različita godišnja doba iznova nam predočava onu silnu energiju koja cirkuliše i postaje dijelom svih nas. Život na platnu postaje svijet za sebe, nastao kao rezultat unutrašnjeg stanja umjetnika koji posmatrača potiče na maštanje i potpuno oslobađanje od realnosti. Meditativnost bezvremenog plavetnila mora, rijeka i neba kojim se propituje ono skriveno i nepoznato, u nama budi osjećaj sjete i melanholije pred uronjenošću u ritmu netaknute prirode. Paleta vibrira i u zagasitom pejzažu gdje su ogoljena stabla i opalo lišće prikazani u svojoj svečanosti jeseni i svečanosti boje. Stvoren je jedan novi svijet i nova stvarnost koji su rezultat intenzivnog, fluidnog i emotivnog naboja koji oslobađa umjetničku dušu i pušta je da diše i pleše lepršavo i nepredvidivo baš onako kako u prirodi sve živi.

Senzibilnost različitih motiva na platnu odraz su stalnog traganja, istraživanja unutrašnjih svjetova i pronalaženja inspiracije u onom suštinskom – prirodi i slobodi. Umjetnici preuređuju stvarnost na platnu prema obrascima koji im služe kao pokazatelji vlastitih emocionalnih i duhovnih stanja. Love trenutak, unose energiju prostornosti i stvarnost ovjekovječuju prema sopstvenim parametrima stvarajući jedan novi i jedinstveni svijet koji živi i pulsira u ritmu njihovog srca i duše.

Una Popović