Ivo Rakuljić

Ivo Rakuljić, rođen 4. studenog 1958. u Splitu, istaknuti je umjetnik koji svojom predanošću slikarstvu i skulpturi doprinosi bogatstvu umjetničke scene, posebice dalmatinske. Njegov umjetnički put i razvoj reflektiraju se u brojnim samostalnim i skupnim izložbama, sudjelovanjima na likovnim kolonijama i aktivnostima unutar Poljičke Likovne udruge Krug-Dugi Rat, čiji je član. Svoju inspiraciju Rakuljić pronalazi u mediteranskom okruženju, što je očigledno u motivima koji dominiraju njegovim opusom: morske scene, pejzaži, sakralni motivi te portreti.

Njegova tehnika slikanja oslanja se na upotrebu akvarela i pastela, što mu omogućava da istakne prozračnost i suptilnost motiva kojima se bavi. Akvarel, kao tehnika koja zahtijeva brze i precizne poteze, omogućava Rakuljiću da uhvati efemernost svjetlosti i boja mediteranskog krajolika, dok pastel daje mogućnost detaljnijeg izražavanja teksture i tonalnih prijelaza. Kroz ovu kombinaciju tehnika, umjetnik uspijeva dočarati različite aspekte svog mediteranskog zavičaja, od mirnih morskih prizora do užurbanih portova i vedrih pejzaža.

Njegovo slikarstvo karakterizira delikatnost poteza i harmonija boja. Rakuljić koristi paletu koja evocira prirodne tonove – plave i zelene nijanse koje podsjećaju na more i vegetaciju, uz povremene tople tonove sunca i kamena. Posebnu pažnju pridaje igri svjetla i sjene, čime stvara dubinu i atmosferu u svojim radovima. Slikajući more, on često prikazuje njegove različite promjene, od mirnog i reflektivnog do nemirnog i uzburkanog, što dodatno naglašava vitalnost i dinamiku prirode.

Motivi koje Rakuljić odabire također su duboko povezani s njegovim identitetom i kulturnim korijenima. Marine, ribarske brodice i pejzaži s dalmatinskih obala često služe kao simboli života vezanog uz more, koje je bitan element dalmatinske svakodnevice. Takvi prizori ne prikazuju samo estetiku i ljepotu, već nose i suptilnu priču o težini, radu i vezi čovjeka s morem, koje je često i izvor inspiracije i životne borbe. U njegovim slikama more nije samo pozadina, već aktivan sudionik kompozicije, što gledatelju daje osjećaj uronjenosti u prizor.

Uz pejzaže, Ivo interes za sakralne teme donosi posebnu dimenziju njegovom stvaralaštvu. Sakralni motivi u njegovim radovima odišu smirenošću i duhovnošću, pri čemu koristi pastelne tonove i nježne prijelaze kako bi dočarao intimnu atmosferu. Ta sklonost prema sakralnom može se protumačiti kao refleksija njegove osobne povezanosti s tradicijom i duhovnim naslijeđem svoga kraja. Kroz portrete, umjetnik istražuje ljudske emocije i identitet, naglašavajući izraz lica i detalje koji odražavaju duboke unutarnje priče svojih subjekata.

Posebna kvaliteta Ivinog slikarstva je način na koji on spaja subjektivno viđenje stvarnosti s impresivnim tehničkim umijećem. Njegovi prizori rijetko su hladni ili distancirani; oni su puni života i nose pečat osobne perspektive. Umjetnik pažljivo odabire trenutke koje želi zabilježiti, bilo da je riječ o zalasku sunca nad morem, ljetnoj oluji koja uzburkava valove, ili jednostavnim prizorima dalmatinskih kuća i ulica. Ta pažnja prema detalju i odabiru trenutka daje njegovim slikama osjećaj prisnosti i autentičnosti.

U svom radu s pastelima, Rakuljić istražuje mogućnosti ove tehnike kako bi dočarao bogate teksture i suptilne gradacije boja. Pastel omogućava umjetniku da naglasi detalje poput svjetlucanja mora ili grube površine kamena. Kombinacija pastela i akvarela u njegovim radovima daje osjećaj prozračnosti i lakoće, pri čemu svjetlost igra ključnu ulogu. Svjetlost se u Ivinim slikama pojavljuje kao simbol života, prolaznosti i ljepote, koja osvjetljava pejzaže i daje im gotovo eteričan izgled.

Ivo Rakuljić radovi često odražavaju specifičnu vrstu lirizma, zbog čega se njegovo slikarstvo može povezati s impresionizmom, ali sa snažnom osobnom notom. Kao i impresionisti, on teži uhvatiti trenutne dojmove i atmosferu, ali zadržava i vlastiti, prepoznatljivi stil koji se temelji na suptilnim detaljima i preciznosti. Kroz svoje slike, on priča priče o životu, ljudima i krajolicima svog zavičaja, istovremeno zadržavajući poetski pristup koji privlači gledatelje da se duže zadrže i istraže svaki detalj.

Njegovo sudjelovanje u brojnim izložbama i likovnim kolonijama pokazuje koliko je Rakuljić posvećen zajednici i dijeljenju svoje umjetnosti s drugima. Umjetnost za njega nije samo osobno izražavanje, već i način povezivanja s drugima kroz zajedničke kulturne i estetske vrijednosti. Kao član Poljičke Likovne udruge Krug-Dugi Rat, doprinosi promociji lokalne umjetničke scene i potiče dijalog između umjetnika i šire javnosti.

Rakuljićevo slikarstvo često evocira osjećaj nostalgije i smirenosti. Njegovi motivi – bilo da prikazuju svakodnevni život, ribare na obali ili stara dalmatinska sela – djeluju kao most između prošlosti i sadašnjosti. Gledajući njegove slike, promatrač se može naći u razmišljanju o jednostavnim, a opet dubokim trenucima, koje umjetnik uspijeva prenijeti s iznimnom osjetljivošću. Ta osjetljivost prožima njegove radove, dajući im posebnu notu autentičnosti i emotivnog angažmana.

Kao slikar koji se oslanja na klasične tehnike, ali ih reinterpretira kroz osobnu prizmu, Rakuljić ostaje vjeran tradicionalnim motivima, dok se istovremeno trudi osvježiti pristup i perspektivu. Njegov rad služi kao podsjetnik na vrijednost promišljanja i uživanja u detaljima, a njegove slike često pozivaju promatrača da se zaustavi i promatra ljepotu svakodnevice. To je posebno važno u današnjem brzom vremenu, kada umjetnost može poslužiti kao oaza mira i refleksije.

Umjetnički opus Ive Rakuljića bogat je motivima i temama koje reflektiraju njegovu vezu s Dalmacijom i njezinim kulturnim i prirodnim bogatstvima. Kroz pejzaže i marine, portrete i sakralne motive, on priča priču o ljudima i mjestima koja ga okružuju, dok njegovo majstorstvo u tehnikama akvarela i pastela omogućava da svaki rad zrači posebnom atmosferom i životnom energijom.

Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Izložba skulptura na Palmižani - Ljubica D. Buble

Terasa "Palmižana"
24. lipanj - 24. kolovoz 2019.

PALMIŽANSKI PAUNOVI

Svom impresivnom umjetničkom vrtu, drveća koza, mačaka, pivaca, ptica i gudina Ljubica D. Buble ove je godine uvrstila i paunove. Ne zaboravimo na brodove , slavne žene, rosarije i križeve.

„Kiparski svijet Ljubice Buble raste u području očaranosti, dirljivosti i neograničene fantazije, koja u istome i u sličnom naizgled minimalnim varijacijama prosijava uvijek iznova svježinu još nedočiotanoga... Ona rukopisom minimalne geste u svoj svojoj punoći iskazuje plastičku dimenziju medija, narav prirode, sudbinu, ludost i tugu božje pastve, svetost posvećenih.“ Margareta Sveštarov Banov
Ljubica Buble vrsna je Hrvatska kiparica koja na žalost nije dovoljno eksponirana u Hrvatskoj likovnosti. Kao mladu umjetnicu uvelike ju je hvalio njen mentor, slavni kipar Branko Ružić i proricao joj značajnu ulogu u hrvatskom kiparstvu. Potvrđivali su to i najbolji od povjesničara umjetnosti koji su s hvalospjevima dočekivali njene izložbe u značajnim hrvatskim izložbenim prostorima Zbog obitelji Ljubica Buble napustila je Zagreb i preselila se u miran, izolirani vrt malog gradića Trogira. Živjeti život majke i supruge i biti razapet umjetničkim stvaranjem koje je tražilo mnogo vremena, / kojeg nije imala/ bilo je problematično i teško. Ni okolina učmalog gradića koji se rascvjetava samo u žiži ljeta berući turističku žetvu, nije joj bila sklona. / „Nisam više mogla zadržati atelje u gradu, zbog najamnine kiparu koji nije komercijalan, koji ne živi od bižuterija“ /
Zbog toga je prolazila različite ovisnosti, zaluđenosti crkvom, veganstvom, vlastito kažnjavanje odricanjem rada, sve većim zatvaranjem u svom mirisnom ali vrlo usamljenom vrtu. Kad bi se ipak prepustila radu, prepustila se i vlastitoj grižnji savjesti da djeci i obiteljskom životu oduzima ono što oni od nje s pravom očekuju. A opet - ako si umjetnik ne možeš prestatii biti umjetnik - unatoč tim teškim dilemama u trideset godina, Ljubica Buble je stvorila impresivnu kiparsku ostavštinu koja nije u kulturnoj javnosti adekvatno poznata i priznata. U stalnom istraživanju novih oblika tražeći u svemu svoj modus vivendi koji naš kratkotrajni ovozemaljski život prepun ograničenja povezuje s beskonačnom slobodom i svrhovitošću onog drugoga svijeta onkraj granica kozmosa i naše krhosti.

"Kad sam radila “Mačke”, one su prezentirale probleme sredine u kojoj živim i zato su ostale u pamćenju kao “gorke” i neljubazne, te moje mace, “Stabla” su bila ekološka poruka i apel za očuvanje prirode. Ja sam podrijetlom iz Kaštela i uvijek me boljela devastacija toga prostora, kulture. “Koze” su ostale nostalgično naslanjanje na ekoapele, sličice iz vremena koje je odbjeglo. Slavne žene” bile moj tihi bunt zbog položaja i uloge žena u društvu...; Rosariji su hortus conclusus same umjetnice,“ti si vrt zatvoren,... a pun biranih plodova“. A križevi su Križevi. Teški. Bolni, u nebo slani vapaji.

Bez ateljea kojeg si sama nije mogla priuštiti u skupom turističkom centru, a sredina je nije spoznala i pomogla, , punio se njen dom , vrt, kuća... „ Moje kiparstvo je priča o samoj meni „- kaže umjetnica prisiljena da stvara, kao što smo prisiljeni da dišemo i živimo.
“.Jednom mi je puklo u glavi“ - pričao nam je sam od sebe njezin muž vozeći nas iz Trogira u Split. “Ušao sam u prostor u kojem se zatvarala danima a koji je bio prepun njenih djela i jednostavno sam jedan dio odvezao u kontejnere, razbivši ih, kako bih je vratio u obitelj“.
Nisam se usudila pitati je li umjetnica otišla vidjeti ostatke svog stvaranja, i kako je to preživjela. Da li je ikad oprostila taj destruktivni čin ili je sama sebi stvorila veo krivnje i smatrala da se dogodilo samo neophodno.

Ljubica Buble se bavi umjetnošću kad za nju pronalazi vremena na periferiji kulturnih događanja.. I tako unatoč respektabilnom opusu koji je stvorila kroz 30 godina , izolacija ju je zakinula za status velike kiparice u javnom raspoznavanju. Vatra tinja, duša vene, križevi se gomilaju na polici, rosariji i dalje cvatu ali dobijaju vremensku sivu patinu, brodovi ukazuju na neizvršena putovanja i neispunjene želje.
Njeno animalističko stado buja, mačke i koze dopunjuju kokoši, pivci, gudini, ptice. „O mojoj pomirbi sa situacijom i okružjem, one su miroljubivi stvorovi, komični i simpatični, sugeriraju svojevrstan dogovor sa samom sobom i svijetom u kojem živim. Više nisam opeterećena time da okrug nije onakav kakav bih ga željela vidjeti, ali mu nastojim dati najbolje što mogu. Nekada sam preko životinja slala poruke, sada su tu da mi čine dobro, da me simpatičnošću, a ne mrzovoljom, učine još boljom. Veselje je stvar intime, a ne angažmana.“

Odjednom dom je opustio, djeca su otišla svojim putem, muž kao i uvijek predan svojim maslinama i vinu uživa u svom polju - a njoj je najednom bilo vremena previše kojeg je uvijek imala premalo.
"Želim pauna , sjećaš ih se sa Palmižane "- poziv od kćeri koja se udala u metropoli nekako je došao u isto vrijeme kao i poziv s Palmižane : „ Bili bismo sretni ukoliko želite i dođete uljepšati škojarsku galeriju, otvorenu terasu u velikom vrtu. Vaši radovi sigurno će naići na veliko zanimanje brojnih svjetskih morskih lutalica željnih da upoznaju kulturu kraja koji ih ljepotom prirode oduševljava i vabi na stalne povratke“.

Tako je Ljubica Buble započela 2019. intenzivno kipariti svoje „Palmižanske paunove“ koje je sretala prilikom kratkog boravka na otočiću „da pomogne kćeri oko djece“. Ponovno se vratila svojevrsnom načinu kiparenja, gipsu uz potporu žice, kudjelje, novinskog papira te različitih pigmenata u pojedinim radovima. Premda je gips u osnovi amorfan, lomljiv i osjetljiv, ponajviše skroman, „gluv i beživotan“ materijal, kako ga autorica znade jezgrovito opisati, u pravim je rukama vrlo zahvalan. „ Radila sam i imala izložbe u svim materijalima, u kamenu, bronci, pa u keramici... Najradosnije su mi ipak izložbe u toj, kombiniranoj tehnici jer kroz njih se vjerodostojno oslikava moja narav, karakter i nerv. U gipsu dograđujem kao da je u pitanju glina, ali i oduzimam kao da se radi o kamenu“ . Tom “gluvom i beživotnom gipsu" ta iznimno darovita umjetnica snagom svoga nadahnuća i umjetničke vizije udahnjuje život i oblikuje ga u maštovite ambijentalne skulpture. Razlike u prikazivačkim koncepcijama unutar opusa razvidne su već na epidermi kipa. Drugim riječima, karakter fakture u direktnoj je vezi s interpretacijom djela u cjelini. Ljubica Buble se našla ponovno u tisuću pitanja i dubioza koje prati stvaranje likovnog dijela. Umjetnica je još mlada i snažna žena i pred njom su godine sada slobodnog stvaranja koje mogu oploditi ovaj već dosad impresivni opus.. Nakon dugih perioda u kojim se stalno morala obuzdavati , sada mora pustiti ponovno taj kiparski plamen da bukne.

Ljubica Dragojević Buble rođena je 1960, 1984 diplomirala je kiparstvo na Akdemiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Imala je preko 30 samostalnih i veliki broj grupnih izložbi u velikim muzejima i galerijama Hrvatske.

LINK: https://www.facebook.com/notes/galerija-remek-djela/izlo%C5%BEba-skulptura-na-palmi%C5%BEani-ljubica-d-buble/2568393969839483/

Maja Raleva-Miladinovski

Maja Raleva-Miladinovski, umjetnica rođena 2. svibnja 1982. u Kavadarcima, Makedonija, nosi u sebi duboku sklonost prema umjetnosti koja je procvjetala još od njezinog ranog djetinjstva. Njezina umjetnička nadarenost brzo je postala očita, a njezina strast prema likovnom izražavanju vodila ju je kroz impresivan akademski put.

Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti na Sveučilištu Ćirila i Metoda u Skopju, gdje je imala privilegiju učiti pod mentorstvom priznatog profesora Stanka Pavleskog. Njezin akademski put nije se zaustavio na prvostupničkom stupnju, već je 2014. godine završila postdiplomski studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Novom Sadu, gdje je stjecala dublje znanje i vještine u oblikovanju pod mentorstvom profesora Tomislava Todorovika.

Maja je svoje umjetničko iskustvo obogatila radom u Ministarstvu kulture Republike Makedonije, gdje je doprinijela očuvanju i promociji kulturne baštine svoje zemlje kao članica Ureda za zaštitu kulturne baštine. Kroz godine, njezin je rad bio prepoznat i cijenjen kako na nacionalnoj, tako i na međunarodnoj razini, sudjelujući na brojnim skupnim izložbama i umjetničkim sajmovima od 2003. godine pa sve do danas.

Maja Raleva-Miladinovski svojom umjetnošću kontinuirano istražuje i izražava složenost ljudskog iskustva, te kroz svoje radove oslikava duboke emocionalne i duhovne teme koje nadahnjuju i potiču promišljanje. Njezin doprinos umjetnosti Makedonije i šire zajednice umjetnika predstavlja neprocjenjivu vrijednost koja će sigurno ostaviti trag u svijetu likovne umjetnosti.

Kontakt: Facebook

Mob: mob: +389 78/ 288 - 037

E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Slike

Skulpture

Membership / Associations:

2006 -Member of the Society of  Fine Artist of Kavadarci Macedonia

2008 -Member of the Society of  Fine Artist of Macedonia - Skopje

Group exhibitions:

2003-Artists of Vatasa – Museum of Kavadarci

2004  -Macedonian Ntional Theatare

2005- Gallery Drugarce – Skopje.

2005 - Group exhibitions – F.Fine arts - Skopje

2005  - S. I. A. M. Bienale students from around the world - Museum  City of

            Skopje

2008– Art house salon army Skopje  

2009 -Member of the Society of  Fine Artist of Macedonia - Skopje –

1. Bulgaria - Sofia

2009 -. M.S.F.A.- Kavadarci – Cifte bath - Skopje

2009 - Group exhibitions  -  J. Osogovski

2009 -Gallery Kumanovo

2010 - Watercolor – Ecka - Serbia

2010- International Art Caravan - Ohrid

2010- International Art Caravan - Veles

2011-  Gallery Kumanovo 13 April

2011- Gallery 73 Beograd  22 May

2011– Gallery Bridge – Novi Sad

2011- Rio de Žaneiro,

2011- Gallery Macedonian Chrch - Detroit

2011- Gallery Tazo art center New York

2011– Biennale of watercolor –Belgrade - Serbia

2011- Biennale of  drawing – Belgrade- Serbia

2011-Museum of R. Srpska

2011-Museum of Kozara -R.Serbia

2012- International Art Caravan - Museum of Kavadarci

2012-Museum of Zrenjanin - Serbia

2012-MacedonianAmbasad of Pariz Franch

2012-MacedonianAmbasad of Slovenia

2012 House of King Petar Ι Performance art project "Ariadina Nit" - Belgrade - R. Serbia

2012 Women artists from Kavadarci - City Gallery Kavadarci

2013 Artists Association of Kavadarci - Gallery "SOKOL ART"

2016 International exhibition by mail at the ERGO LAB Lugano Switzerland

Soloexhibitions:

2006 ”My city  without essentiallybut with reason„ – Museum of Contemporary Art – Skopje

2007– Strumica  ”Conversation with Vincent Van Gogh„

2007– ”Conversation with Vincent Van Gogh„ -Prilep  

2009– ”Conversation with Vincent Van Gogh„ -Kumanovo  

2010 -”Conversation with Vincent Van Gogh„ – Blok gallry - Belgrade

2010 – Feat (love, sex and money) – Skopje

2014 – Coded shadows – Novi Sad Serbia

2017 „ART CODE“Smederevska Palanka R. Serbia

2018 „ART CODE“Belgrade R. Serbia

Awards:

2003   Won II- prize for creativity –Projety AN-BLOK – Krusevo

2004Humanitarian organization "Big and small" for children with disabilities (psychological workshops - art therapy).

Projekt:

2009- Projekt sculture Wars – Rapid Deployment Unit -  Skopje  

Written crticism

2014 г. Text-exhibition - Coded shadows R. Serbia

2016 Text-critique, opening exhibition "Remains Fragments, Shadows" - author Dragica Ristovska Dimitrovska - gallery NLB-Skopje

2017/2018 year. Text exhibition "ART CODE" Smederevska Palanka and "Blok Galerija" – Belgrade

2018 Text-critique, opening exhibition "Fragments" - author Dragica Ristovska Dimitrovska - gallery NLB-Skopje

Mirjana Marenić

Zagreb, grad s bogatom kulturnom baštinom, iznjedrio je i umjetnicu Mirjanu Marenić, rođenu 1949. godine. Ovdje je provela svoje djetinjstvo, obrazovala se i ostvarila svoj radni vijek. No, njezina povezanost s umjetnošću duboka je i raznolika, posebno istaknuta u području keramike.

Mentorstvo umjetnice Mirjane Rajković u Centru za kulturu Pučkog otvorenog učilišta u Zagrebu bila je ključna točka u Mirjaninoj umjetničkoj evoluciji. Tu je naučila zanat keramičkog oblikovanja, upijajući tehnike i inspiraciju od iskusne umjetnice.

Njezina kreativnost nije ostala skrivena. Mirjana redovito izlaže svoje skulpture na žiriranim grupnim i samostalnim izložbama, dijeleći svoje vizije s publikom koja cijeni njezin rad. Njezina umjetnost nije ograničena samo na keramiku - Mirjana koristi i druge materijale kako bi izrazila svoje ideje i osjećaje kroz skulpture koje oživljavaju prostor oko sebe.

Velika Gorica postala je njezin kreativni dom, mjesto gdje Mirjana živi i stvara. Ovdje, u miru i inspirativnom okruženju, ona oblikuje svoje vizije u skulpture od keramike i drugih materijala. Svaka skulptura odražava njezinu strast prema umjetnosti i dubinu njezine duše, pozivajući gledatelja da uroni u svijet ljepote i značenja.

Kroz svoje skulpture, Mirjana Marenić otvara prozore u maštovite svjetove, pozivajući nas da istražimo dubine ljudskog uma i osjećaja. Njezina umjetnost nije samo vizualno iskustvo, već putovanje koje nas povezuje s vlastitim unutarnjim svjetovima i inspiracijom koja leži u svakom od nas.

Kontakt:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Facebook 

Petar Hranuelli

Revni klesar i nevjerne Venere

Kako prići figurinama Petra Hranuellija, kako što potpunije doživjeti te ženske aktove, konvencionalno nazvane Venerama?

Osim na uobičajeno kretanje oko objekta,kretanje koje stvara oblike u vizuelnom iskustvu,pozvani smo također da ih okrećemo na dlanu. Da pored promatrača budemo i mjeritelji obujma i njegovatelji površina. Osijetljivim jagodicama prstiju i toplim dlanom obgrljujemo tijela koja uzvraćaju svojom prilagodljivošću i podatnošću. Uzajamno se epiderme tkiva i kamena uvjetuju svojstvenom im taktilnošću. Tako su ti stari oblici-stari po iskonskom prisustvu u čovjekovu stvaralaštvu-uvijek novi ako ih neprestano obogaćuju novi pogledi i dodiri.

Doista,koliko aktova toliko raznovrsnih položaja. Bez ikakve shematičnosti i bez krute egzaktnosti, a samo s osjetilnom gipkošću skromnih plastika u kojima je pomirena suprotstavljenost elementarnog materijala i osmišljenost oblikovanja,Petar stvara tijela osobitih mjera i proporcija. Simetrija je tu izlišna, ali unatoč slobodnom rasporedu masa ili ponekoj snažnijoj torziji, ova torza ipak ne prkose prirodi. Njihova lakoća volumena rezultat je naročita spoja organskih i ujedno apstraktnih formi. U formalnom pogledu te ženske korpuse možemo shvatiti kao sjecišta tokova, kao njihovo nabreklo čvorište, odnosno kao ishodišnu točku daljnjeg razvijanja tih silnica.

Hranuellijeve Venere, te skulpture dlana( poneka i momačke podlaktice ili djevojačkog krila ) , vesele i pune snage, vedre poput jutarnjeg svjetla, životne su i bremenite-pružaju nam se privlačeći namjernika, otvaruju svoju intimu u snažnom plodonosnom ritmu. Ne preostaje nam nego popratiti, likovno pročitati,tu potpunu integraciju njihovih tijela u prostoru osvojenom rastom,stasom i dinamičkim okretom.

Oblik je svakako podčinjen materijalu ( tek ponegdje uočavamo suzdržano naneseni pigment ) do stupnja da govorimo o prirodnosti oblika-oblutka; kao da ih je oformila abrazivnost prirodnih sila. Nešto izražajnija prisutnost djelovanja ruke nalazi se na jednoliko i oporo ornamentiranim površinama.

Stilizacijom statue poprimaju karakter simbola,kao da zadobivaju ponešto od božanskih prerogativa. Njihove tipske značajke neizbježno ih povezuju s prethistorijskim Venerama, s magijskim figurama plodnosti “ Sva je u jednoj loptastoj okruglini “- reći će pisac za Willendorfsku Veneru koja je svojom veličinom ( 11cm) i kompaktnošću drevna sestra malih Hranuellijevih Venera; tek su ove potonje usvojile i nesputani plesni pokret juvenilne napetosti.

Nikola Albaneže

Galerija Arho, Zagreb, 1.12.2005.

Skulpture raširenog dlana

Anđeli, meleki, leptirice, namiguše, krilate majke, žene, ljepotice, ljubavnice i nevjernice, putene magijske figurice plodnosti i obilja iz pradavne prošlosti, oblikovane u kamenu plemenite strukture, kipara Petra Hranuellija zaokupljaju na više razina i načina. Hranuelli, prije svega, kao kipar zaokupljen je ljepotom oblika, putenošću i podatnošću materijala i materije. S druge strane uživa u negiranju tvrdoće kamena, spoznaji i duhovnosti nevelikih ženskih figurica koje ispunjavaju rašireni dlan i pozivaju nas na dijalog s kamenom, kao što nas i sam Hranuelli poziva da zajedno s njim putujemo njegovim kiparskim iskustvom. Poziva nas da osjetimo težinu i dodir obrađenog hladnog kamena, držimo ga u raširenim dlanovima, dodirujemo sjajne i napete zatvorene površine koje osjetljivim jagodicama prstiju pružaju zadovoljstvo i uživanje pri dodirima kamene površine, uranjanje u dubinu intuitivnog i emocionalnog svijeta spoznaje.

Prije svega, studije su to nagih ženskih tijela, male kamene plastike u kojima Petar Hranuelli u kamenu oblikuje figuru, zaustavlja pokret i iskorak u prostor. Stilizirani ženski akt kao vječna kiparska tema i inspiracija Hranuelliju je istovremeno izazov i izgovor. Izazov oblikovanja jasnih, zatvorenih kiparskih oblika u kojima se smjenjuju fina stilizacija apstrahirajućih formi svedenih na razinu arhetipa, prastari antropomorfni simboli i suvremena duhovitost namjeno zaustavljenog netipičnog i nespretnog pokreta u trenutku u kojem igra oblicima i volumenima zaigranog umjetnika čine sretnim i zabavljaju ga. Zaobljene i senzualne, pune i debele, oble i putene, bujnih bokova i velikih grudi, prignute i propete, zaustavljene u koraku, pokretu ili plesu, sa krilima umjesto glave i lica, vesele i vedre, pune snage i života, Hranuellijeve su namiguše njegovi mali anđeli s dlana koji poput riječnih oblutaka nose svoje zapise pisane u kamenu, ispunjene poštovanjem umjetnika prema materijalu. Proces klesanja, brušenja i poliranja svojih malih bokatih golih teta Petar Hranuelli pretvorio je u igru umjetnika koja je istovremeno i ritual, pradavni sveti čin u kojem iz kamena oslobađa mistična mala bića koja su u njemu bila zarobljena sve do susreta s rukom kipara. U tom trenutku Hranuelli se igra stvoritelja, no istovremeno ostaje bogobojazno biće puno strahopoštovanja prema energiji zemlje zatočenoj u srcu kamena.

Istovremeno, Hranuellijeve male kiparske forme izgovor su za krajnje osobne, intimne razgovore između umjetnika i materijala, jer kamen Petru Hranuelliju nije samo slučajno odabrana materija u kojoj ostvaruje vlastitu ideju. Hranuelli oblikuje u bračkom kamenu, najfinijem crnom granitu i bijelom bračkom mramoru, u plemenitom mramoru iz Carrare traži nježno sive niti vodilje i žile u kojima pronalazi otkucaje bila, kojeg isto tako pronalazi u slučajno nađenom kamenju sa velebitskih gora i ličkih gudura, gustom velebitskom vapnencu smeđesive boje prošaranom bjeličastim i crvenkastim žilicama ili ličkom kamenu sivcu, ali i u litotamnijskom vapnencu litavcu iz kamenoloma Bizek sa obližnje Medvednice. Kiparski majstor Petar Hranuelli u kamenu traži dušu, osluškuje duh i dušu kamena te vodi nijeme i duge razgovore u kojima kamen progovara praiskonskim jezikom Majke Zemlje, najstarijim jezikom stvaranja i oblikovanja, jezikom kojim su u pradavna vremena govorili stari bogovi i demijurzi. Hranuelli je nadasve uspješno oslobodio oblik zarobljen i utopljen u kamen, pri čemu parafraziranje Aristotela nije bogohulno pretjerivanje, zato što je Hranuelli doista, uzastopnim udarcima u površinu kamena, čas snažnim i jakim, a potom opreznim, mekim i laganim, oslobodio svoje male krilate bucke odstranivši suvišnu vanjsku kamenu oblogu. Klesanjem kamena, odlamanjem i oduzimanjem ostvario je volumen i prostor koji su u svom prožimanju i sažimanju na površinu izvukli davno zarobljene oblike, što samom procesu stvaranja daje vid obrednog plesa s kamenom, igru oslobađanja oblika, pokreta i priča zatočenih u samo srce kamena. Figurice Petra Hranuellija mogu se osjetiti, odvagati, odmjeriti i pročitati dodirom ruke, a svakim pomakom motrišta mijenjaju nebrojeno mnogo kompozicija i pokreta. Ovisno o kutu gledanja figurice osvajaju nevelik prostor oko sebe i igraju vilinsku igru zavođenja.

Kiparska duša Petra Hranuellija je stara. Drevna i puna mudrosti i poštovanja prema materijalu i materiji. Umijeću i znanju. Obliku i ideji preuzetoj iz nasljeđa predaka što su na samom početku stvaranja antropomorfnih oblika zaustavljali vrijeme i pokret. Strpljivošću prvih srednjeeuropskih hominida i paleolitskih umjetnika Hranuelli u šamanskom ritualu lomljenja, brušenja i poliranja kamene površine oslobađa figurice svjetlosti pune snage i života što prkose novim tehnologijama i brzim rješenjima. U nesvjesnom mehanizmu preživljavanja Hranuelli poseže za kamenom, živom materijom koja progovara, sluša i poput Duha svetog govori svim jezicima svijeta, najstarijim jezikom Majke Zemlje, titrajima i zračenjima atoma i subatoma što umjetnika čine prvim do demijurga, izvlače na površinu i spašavaju ga od utapanja u osrednjosti, dosjetkama, umjetnosti trenutka i destrukcije, čineći ga tako umjetnikom svijetle strane stvaranja dobre (i vječne) umjetnosti.

Petar Hranuelli još uvijek traga za kamenom mudrosti, oslobađa tragove života zarobljene u kamenu, njegov duh i dušu, individualnost i besmrtnost, naglašava važnost misterija stvaranja, oblikovanja i nastajanja, vezu između zemlje i neba, materije i duha, što u sinergiji stvaranja kamenu udišu misterij života.

Draženka Jalšić Ernečić, Koprivnica, 03.05.2014.

Venere!

Da li nam sam naziv skulpture govori o prirodi radova koje ćemo vidjeti?
Da li nam time umjetnik određuje viđeno ili nam samo daje određene asocijacije? Zašto Venera, zašto ne ljubavnica ili naprosto žena?

Sama skulpturanastaje oblikovanjem volumena. Volumen skulpture doživljavamo ne samo vizualno već i taktilno. Njegovim oblikovanjem umjetnik oblikuje i prostor. Glavni i jedini materijal sa kojim Petar Hranuelli stvara svoje skulpture je kamen, materijal koji ga neraskidivo veže sa porijeklom. Kao kipar i umjetnik formirao se na otoku Braču, mjestu bogate kamenoklesarske tradicije i time za njega odnos prema kamenu ima posebno značenje i čini osobnu prapovijest kao smisao postojanja.

Tematski se okreće vječnom motivu žene/Venere. Podrijetlo je teme u tradiciji, ali način njegove realizacije čini izraz suvremenog. Njegove na prvi pogled statične kompozicije pažljivim promatranjem i uživljavanjem otkrivaju struju života i energiju koje traju i ponavljaju se. Same figure svojim izrazom tijela pokazuju svoja raspoloženja, jer govor tijela je ovdje primaran. Glave kao neodvojivi vid jedne ljudske, iako u ovom slučaju stilizirane forme, ovdje ne postoje, umjetniku nisu primarne. Skulpture su u potpunosti apersonalne, no samim time nisu nam daleke. Svojom mekoćom boje kao da nas „zovu“ da im se približimo, dotaknemo i saznamo što nam nude.

Zaokuplja nas i sama površina kamena sa kojom se umjetnik poigrava i istovremeno iskorištava njegova strukturalna svojstva kako bi negirao tvrdoću. Ne postoje pravila, samo umjetnik i djetlo. Odnos kipara prema kamenu zapravo je posebno poglavlje, on mu nije samo odabrani materijal nego ponajprije sinonim za spoznaju kiparstva. Njegove skulpture su istkane kako od tvarnih tako i od materijalno neopipljivih elemenata praznina i sjena, koje im daju naročitu izražajnost, dinamiku i metaforičnost. Umjetnik nije išao u megalomaniju, on ostaje u svom mjerilu, u kojem se u krajnjoj liniji i osjeća najugodnije. Ono što je svojstveno Hranuellijevim radovima je čistoća i jasnost. On ne teži filozofijama i metafizičkom doživljaju svojih skulptura. On traži i teži onom primarnom i možda najprihvatljivijem doživljaju jednostavnosti. Ponekad je upravo to najteže postići. U tome se nalazi puna ljepota njegovih radova. Petar Hranuelli kao mladi umjetnik svoja nam razmišljanja uspijeva prenijeti na topao i profinjen način čime dokazuje da je uspio dočarati samu svoju prirodu.

Nikolina Mahović
GALERIJA PRICA, Samobor, 2008.

Kameni anđeli Petra Hranuellija

U vremenima kada anđele šaljemo nevidljivim strunama globalne mreže u nadi da će ih naši prijatelji i poznanici proslijediti drugima, ne zato što vjerujemo u anđele, nego zato što je lijepo misliti na anđele u ovom našem ludom svijetu, mali kameni anđeli Petra Hranuellija podsjećaju nas na neraskidivu povezanost i postojanost vjerovanja i umjetnosti. Anđeologija je posebna tema o kojoj se pripovijeda, piše i raspravlja. Neki je drže znanstvenom disciplinom filozofije i teologije koja pripada domeni duhovnog svijeta i izučava postojanje anđela u različitim religijama i vjerovanjima. Ona nagovještava i zadire u onostranost duhovnog svijeta u kojem tek rijetki pojedinci između mitova i stvarnosti nastoje i uspijevaju spoznati mogućnost njihovog postojanja. U postojanje anđela vjerujemo ili ne vjerujemo. Anđele molimo za prisutnost i pomoć, upućujemo im molitve i zazive, smatramo ih nevidljivim pomagačima i zaštitnicima, vjesnicima i poslanicima, duhovnim bićima bez tijela čija je snaga satkana od slobodne volje. Anđeli, arhanđeli, serafini i kerubini, anđeli čuvari, pali anđeli ili izgubljeni anđeli ne pripadaju prostoru i vremenu u kojem živimo. Anđeli ili meleki po nekima su nebeski glasnici i poslanici stvoreni od svjetla ili puka spoznaja čiste duhovnosti. Svi vidimo anđele samo na sebi svojstven način. Oni su odraz našeg unutrašnjeg bića i unutrašnjih stanja, našeg duha i naših snova. Neki ljudi vjeruju kako anđeli čuvaju anđele, upravo onoliko koliko oni u njih vjeruju. Petar Hranuelli svoje anđele oblikuje u kamenu, kleše ih i polira, oslobađa ih i pušta na slobodu iz tvrde jezgre kamena. On svoje izgubljene anđele pronalazi zatočene u kamenu.

Hranuellijevi anđelisu puteni i zaobljeni, naglašenih ženskih oblina, u svojoj nespretnosti hvataju ravnotežu, traže i vrlo često pronalaze tajnu zlatnog reza, savršeni matematički omjer broja Pi koji je upisan u svakome od nas. Zaustavljeni između dva pokreta odražavaju zdvojnost, nemir i energiju koju u sebi posjeduje i sam kipar. Takvi su zato jer ih on tako osjeća, vidi i priziva u svojim mislima, emocijama i djelima. Oslobađajući ih iz kamena ne pokušava shvatiti razloge i načine, uzroke i posljedice, naprosto to čini svojim kiparskim alatom otvarajući im svojim umijećem i znanjem novu dimenziju fizičkog postojanja. Petar Hranuelli u kamenu traži zatočene anđeoske duše, vraća im život i intuicijom umjetnika slijedi ideju stvaranja iz vremena u kojem se u ništavilu oblikovala praznina i stvarao kamen. Svjesno ili nesvjesno Hranuelli oslobađa prvobitni duh i oblikuje život, ocrtava, kleše i polira čudesne oblike i plohe koje u svojoj napetoj, zakrivljenoj, mekoj i zaobljenoj jednostavnosti postaju mali kameni anđeli prizvani u svijet u kojem živimo. Jedinstvo stvaranja leži upravo u jednostavnosti misli i djela koju je Hranuelli našao u kamenu, u oslobađanju stvarnosti bez smislenih i glasno izgovorenih pitanja i odgovora. Petar Hranuelli pogledom na kamen može vidjeti anđela zarobljenog u tvrdoj jezgri stijene. Dodirom neobrađene površine Hranuelli uspješno očitava poruke davno zapisane u strukturi kamene materije.

Ako pažljivo promatramo male kamena anđele Petra Hranuellija otvaraju nam se različita polja gledanja, a ako nam kipar na trenutak dopusti, možemo gledati njegovim očima. Samo jedan jedini pogled na male krilate figurice zaustavljene u kretanju, propete, nagnute i razapete između dvije čiste misli, može otvoriti i ispuniti naše vidno polje i naše srce. I tek u tom trenutku možemo osjetiti bliskost sa okamenjenim malim bićima koja svoj život žive u nekim drugim svjetovima kojih uglavnom nismo svjesni. Promatrajući zaigrane kamene anđele, dodirujući prstima i dlanom hladnu i uglačanu površinu, postajemo svjesni njihove razine svijesti, uspijevamo razgovarati, usvajati i razumijevati njihovu okamenjenu realnost. Hranuellijeve anđeoske figuricesu bijele, crvene, sive i crne, baš poput kamenih ulomaka što ih nalazi u prirodi i otima iz zaborava Lemurije s onu stranu linearnog vremena. Pritom je njegova interakcija s anđelima svaki put drugačija, uzbudljiva i nova. Mijenja se od trenutka do trenutka, od ulomka do ulomka kamena u kojima Hranuelli nalazi svoje anđele. U bijelom mramoru ili bračkom kamenu zemaljske bjeline što ga brački kamenoklesari beru poput dragocjenih plodova Zemlje Petar Hranuelli nalazi male bijele anđele, crvene nalazi u tamno crvenom karničkom boksitu Velebita, dok su tamni anđeli oslobođeni iz kamenih ulomaka crnog mramora ili tamnosive ličke breče.

Petar Hranuelli u zaobljenim organskim površinama i strukturama svojih kamenih anđela traga za savršenstvom, pronalazi i oslobađa savršeni matematički omjer Pi. Pitanje proporcija, tek povremenih namjernih ili nenamjernih odstupanja u dužini i širini anđeoskih krila, zaobljenim bokovima, mekim pregibima i iznenadnim krivuljama, u svakom pojedinom anđeoskom pokretu nesvjesno teži savršenom omjeru i ravnoteži. Pritom, baš kao što savršeni matematički omjer Pi postoji u ljudskom tijelu, svakom živom biću i svim znanim organskim strukturama iz prirode, Hranuellijevi anđeli svojom jasnoćom klesanog kamena prizivaju u naše sjećanje davno usvojene oblike što su lomljenjem, klesanjem, brušenjem i poliranjem oslobođeni iz žive stijene. Petar Hranuelli oslobađa svoje male kamene anđele tragajući za savršenom anđeoskom dušom zatočenom u kamenu i pritom oslobađa sliku prvog pokreta. Tako pronalazi način u kojem je prepuštanje temeljna bit složenog čina stvaranja, što je u Hranuellijevom slučaju iskreno i skladno kiparstvo u kamenu.

Draženka Jalšić Ernečić,

Koprivnica, 07.02.2015.

PETAR HRANUELLI

rođen u Supetru (27.12.1975.), a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 41 samostalnih i 82 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić, Romina Peritz, Davorin Vujičić, Draženka Jalšić Ernečić , Snježana Kauzlarić, Romana Tekić, Kristina Tamara Franić,... Djela mu se nalaze u javnim i privatnim zbirkama ( Hrvatska, Slovenija, Njemačka, Nizozemska, Italija, Austrija, Srbija, Turska, Engleska, Španjolska, Kalifornija, Čile,... ) Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu i Rasoji.

SAMOSTALNO IZLAGAO U :

Dubrovnik, Karlovac, Lopud, Lovinac, Oroslavje, Palmižana, Postira, Pula, Rijeka, Split, Supetar, Samobor, Skradin, Zagreb, Zaprešić .

SKUPNO IZLAGAO U :

Antalya ( Turska ), Bale, Banjole, Brežice (Slovenija), Dubrovnik, Gospić, Kaštel Lukšić, Karlovac, Hvar, Osijek, Omišalj, Postira, Požega, Rijeka, Rovinj, Slavonski Brod, Split, Sv.Martin pod Okićem, Sarajevo, Sisak, Samobor, Szmbathely ( Mađarska), Ston, Trogir, Vinkovci, Velika Gorica, Zadar, Zagreb, Zaprešić.

JAVNI RADOVI :

Gospić - Park ( Venera, 2008.), Lovinac – Sekulići ( spomen obilježje 2009 )., Sirnitz- Schloß Albeck, Austrija (Park skulptura, Venera 2015.)

LIKOVNE KOLONIJE :

Antalya ( Turska ), Alilovci, Karlovac, Knin, Gospić, Lovinac, Novska, Omišalj, Rab, Split, Ston, Sv.Martin pod Okićem, Sirnitz- Schloß Albeck (Austrija), Zaprešić, Zagreb.

NAGRADE - POHVALE :

Mali Lošinj (1992), Pučišća (1994), Zagreb (2007), Antalya ( Turska 2010.)

PETAR HRANUELLI izlaže u Centru za kulturu Čakovec

vrijeme: 21. ožujka 2019. u 19.00 sati – 8. travnja 2019.
mjesto: Trg Republike 3, 40 000 Čakovec

Izložbu će otvoriti povjesničarka umjetnosti Iva Körbler

Skulpture i crteži Petra Hranuellija

Što razmišljam gledajući skulpture Petra Hranuellija? Gledam li najprije volumen, elemente forme, materijal iz kojeg su izrađene, površinu, morfologiju, utjecaje… ili me neodoljivo privlači njihova poruka, simbolizam i kontekst u koji umjetnik pozicionira ženu kao vječnu temu? Događa se upravo ovo drugo.
Te dimenzijama male, ali iznimno moćno oblikovane skulpture žena, u punoći volumena i snazi s kojom je u njima zatočena energija oblikovanja, emaniraju na promatrača poruku o ženi kao ne samo vječnom vitalističkom principu, već otkrivaju Petra Hranuellija kao feminista u najčišćem značenju pojma, bez suvišnih ideoloških natruha. Mogli bismo reći kako autor motivu žene prilazi arhetipski, a mogli bismo jednako tako istaknuti kako je vrlo zanimljivo da u današnje vrijeme – kada svi drže dijetu ili imaju iskrivljene standarde o izgledu ženskog tijela – jedan umjetnik ponovno želi staviti u prvi plan arhetipski simbol plodnosti, obnavljanja života, ali i žene koja je postojana, stamena i otporna na sve životne nedaće i bure. Hranuellijeve skulpture žena ne može otpuhati niti velebitska bura, a kamoli da im može nauditi neki frustrirani pripadnik muškog roda.

No, ovaj je skulptor dugo tražio i usavršavao svoj izraz, svjestan obvezujućeg i opterećujućeg konteksta velike tradicije moderne i suvremene hrvatske skulpture, posebice u kamenu i bronzi. U njegove oblike nisu ugrađene samo paleolitske Venere, simboli plodnosti dalekih civilizacija, barokne raskošne i putene ljepojke, već je umjetnik sam sebi postavio zahtjevnu granicu: u opsežnom stilsko-morfološkom vokabularu kojeg su nam ostavili hrvatski moderni i suvremeni kipari i kiparice, Hranuelli je percipirao i razumio kiparske probleme i rješenja – ili im je tek postao intuitivno blizak - Frana Krišinića, Ive Lozice, Koste Angelija Radovanija, Zvonimira Lončarića, Milene Lah, Velibora Mačukatina, Vjekoslava Rukljača i Marije Ujević-Galetović, ali ih nije prepisao. Hranuellijeve skulpture pokazuju pomno studiranje anatomije ženskog tijela i pokreta, iako na prvi pogled djeluju tako voluminozno: to što su punijeg volumena, ne znači kako je na kiparu lakši zadatak da ih volumenski i prostorno oživi i „pokrene“. Štoviše, taj je proces još zahtjevniji.

Mramor i kamen iz kojeg izlaze Hranuellijeve žene iznimno je dinamiziranih površina i ploha, kao da ih je zaista oblikovala tisućljetna erozija vjetra i vode. One postoje još od prije svijeta – što bi se reklo – prije ove naše civilizacije, a toliko će trajati i u budućnosti nakon nas. U oblikovanju površine, kao i specifičnoj atemporalnoj morfologiji poput totema i simbola plodnosti, umjetnik iznimno pazi da ih pretjerano ne dorađuje, odnosno, pomno ih usavršava, ali pazi da svaka mala forma ostane sačuvana kao da je dio prirode ili svojevrsni u prirodi pronađeni objekt (objet trouvé) ma koliko to nekomu u interpretaciji i kontekstualizaciji zvučalo pomalo bizarno. U ideji kako su žene dio prirode, i često po mnogim parametrima bliže njoj od muškaraca, Hranuelli ne pretjeruje, već ju odlično balansira kao poruku svojih skulptura.

Crteži u tušu na bijelom papiru mogu biti shvaćeni kao predlošci za skulpture, ali jednako tako kao samostalna likovna slika i artefakt. Oni su jednostavni, čisti i nepretenciozni, i u svojoj voluminoznosti izazivaju tiho poštovanje. No, uvijek ćemo u Hranuellijevim crtežima ženskog tijela zapaziti nježnost i određeno strahopoštovanje pred time koliko je žensko tijelo zapravo vrlo moćan stroj. Ponekad smo zaista bliže vodama, zemlji, vjetru i fazama Mjeseca, nego ostatku naših muških polovica, a taj fenomen Petar Hranuelli iznimno senzibilno prepoznaje i utiskuje u svoje crteže i skulpture.

Iva Körbler

Izvor: https://czk-cakovec.hr

Verica Kovač

Živim u Zagrebu.
Dok sam radila bila sam statističar, bavila se brojkama i od njih radila zaključke, izvješća, slike... Iako svi misle kako je statistika dosadna meni je bila zanimljiva i kreativna. Iz beskrajnog niza brojaka statističar napravi sliku, zaključke i priču.

Još prije mirovine počinjem se školovati u likovnom smislu. Prvo učim slikati u Likovnoj školi Palainovka kod prof. Miloša Popovića i Ozrena Fellera a poslije toga učim sve o keramici kroz pet tečajeva u Tapikeru kod Mile Tapavičkog.

Odlaskom u mirovinu bavim se unukama (imam ih četiri) te uz njih i počinje moj kreativni rad s keramikom, slikanjem, čipkanjem, pletenjem i čime sve ne... Na pitanje, zar nikada ne odmaram, odgovaram da se odmaram i opuštam uz kreativno stvaranje i rijetki su trenutci da mi ruke miruju....

Do sada sam imala 30-tak samostalnih i 80-tak zajedničkih izložbi diljem Hrvatske.

Kreativnost povezuje ljude, potiče prijateljstva i povezivanja pa je tako i stvorena Hrvatska udruga kreativnih amatera kroz koju je prošlo oko 800 članova u 14 godina postojanja.
Godišnje aktivnih 200 do 250 ljudi također zahtijeva angažman i puno, puno raznih oblika druženja....Osim toga sam aktivna članica Društva prijatelja glagoljice, Društva prijatelja hrvatskih božićnih jaslica, Matice hrvatske, Foto kluba...

Kreativan rad stvara zalihe radova koji kupe prašinu, zauzimaju prostor, i odlaze u zaborav ako ih ne podijelimo s nekim. Ovo je način da ih dijelimo....

Verica Kovač
091 76 39 557
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Keramika

1. i 2. Anđelica, iz velike serije preko 600 anđelica, od kojih nema dvije iste, 6 x 10 cm, cijena 80 km

3. Gagoljska ploča, izrađena od bijele keramičke ploče s treakotom za reljef slova, jedna takva ploča je poklonjena Tiflološkom muzeju, 18 x 28 cm, 200 kn

4. – 12. Glagoljska slova, iz velike srije glagoljskih slova, svih veličina i boja, 6 x 10 cm, 80 kn

13. Bijela vaza, kao zgužvani škanicl, bijela glina, glazirana prozirnom glazurom, veličina 14 x 14 c, 80 kn

14. Vaza s makovima, glazirana terakota, s reljefom cvijeta i lista maka, veličina 14 x 20 cm, 120 kn

15. Bijela vazica s ružicama, mala vazica i ružice od bijele gline, vel 15 x 8 cm, 90 kn

16. Vazica s visibabama, bijela glazirana glina, veličina 15 x 15 cm, cijena 100 kn

17. Pletena vazica s visibabama, bijela glina, veličina 20 x 15 cm, cijena 140 kn

18. Pletena vazica sa šumaricama, veličina 15 x 15 cm, cijena 120 kn

19. Šumarice, bijela glina, komad 15 kn

20. Tulipani, glazirana terakota, komad 25 kn

21. Sunovrati, bijela glina, komad 25 kn

22. Narcise, bijela glina, komad 25 kn

23. Visibabe, bijela glina, komad 20 kn

24. Zdjela, glazirana terakota, ruža s doadtkom listera, 12 x 18 cm, 100 kn

25. Zdjela s ručkama, glazirana terakota, 9 x 17 cm 80 kn

26. Zdjela s makovima, glazirana terakota 10 x 20 cm, 100 kn

27. Anđeo čuvar, bijela glina, ljevano iz kalupa, 80 km

28. Kutija srce, bijela glina, 10 x 20 cm, 140 kn

29. Ćup s poklopcem – „Mara“ – 20 c.m 30 cm, cijena 300 kn

30. Ćup s poklopcem – „Jula“ – 20 c.m 30cm, cijena 300 kn

31. Ćup s ružama – „Beharli Mata“ – 40 cm x 40 cm, 800 kn

Ćupovi „Mara“ i „Jula“ su od terakote djelomično glazirane bijelom glazurom, prošle nekoliko izložbi

Željko Ježek

Rođen 7. siječnja 1974. u Varaždinu, Željko Ježek po zanimanju je strojarski tehničar. Iako je svijet mašte i umjetnosti uvijek tinjao u njegovoj duši, Željko je svoju kreativnost i likovni izričaj razvijao u slobodno vrijeme.

Likovnim izražavanjem bavi se s istinskom strašću, otvarajući prozor u svijet svoje mašte kroz različite oblike umjetnosti. Izrađujući skulpture, karikature i slike, Željko istražuje različite materijale i tehnike kako bi prenio svoje ideje na platno.

Njegova vještina posebno dolazi do izražaja u tehnici ulja na platnu, gdje svaka potez četkice postaje dio priče koju želi ispričati. Svaka skulptura, svaka karikatura i svaka slika nosi komadić njegove duše i mašte, stvarajući jedinstveno iskustvo za promatrača.

Kroz svoj umjetnički rad, Željko Ježek spaja tehničko znanje s kreativnom maštom, stvarajući djela koja odišu životom i energijom. Njegova strast prema umjetnosti inspirira ga da istražuje nove ideje i koncepte, ostavljajući iza sebe trag umjetničkog naslijeđa koje će nadahnjivati ​​generacije koje dolaze.

Kontakt:

Braće Radića 40, Lepoglava
mobitel: 098 184 8430
Facebook: https://www.facebook.com/z.jezek/​

Željko Ježek

...rođen 7.1.1974. u Varaždinu po zanimanju strojarski tehničar.

Likovnim izražavanjem bavi se u slobodno vrijeme. Bavi se izradom skulptura, karikatura i slika tehnikom ulja na platnu.

Kontakt:

Braće Radića 40, Lepoglava
mobitel: 098 184 8430
Facebook: https://www.facebook.com/z.jezek/​