samostalne izložbe

  • Samostalna izložba Aleksandra Bezinovića i Katarine Vojković

    vrijeme: 18.11. - 17.12. 2016.

    mjesto: Galerija Galženica, Velika Gorica

    Samostalna izložba Aleksandra Bezinovića i Katarine Vojković

    Otvorenje izložbe: Galerija Galženica, 18.11. u 19 sati

    Samostalnom izložbom Aleksandra Bezinovića i Katarine Vojković završavamo program kojim smo ove godine predstavili mlade akademske umjetnike vezane za Veliku Goricu i okolicu, bilo podrijetlom, bilo trenutnim životom i radom. O slikarstvu Aleksandra Bezinovića i Katarine Vojković, ovoga puta pišu povjesničarke umjetnosti Rozana Vojvoda i Petra Petrušić.

    Stvaranje i rastvaranje, konstrukcija i dekonstrukcija, nastajanje i nestajanje; sve su to parovi suprotnosti koji se mogu aplicirati na radove Aleksandra Bezinovića nastale u protekle dvije godine. Postupcima koji uključuju paljenje, struganje, obilno korištenje vezivnih sredstava, pa čak i namjerno izazvanu koroziju metalnih ploča, autor dodatno naglašava poljuljane odnose između podloge, figurativnog motiva, riječi i boje. Rekonstrukcija kao misao vodilja ove izložbe, postaje primjenjiv i istodobno relativan stvaralački princip - sve se na neki način može rekonstruirati u sprezi tehnologije i stvaralačkog principa; palma pa čak i ljudsko tijelo.
    (Rozana Vojvoda)

    Kreativna biografija Katarine Vojković obilježena je nekonvencionalnim izborom motiva i materijala. To djelovanje u oprečnostima djelomično je odraz odrastanja s majkom naivnom kiparicom i kasnijim zanimanjem za mehanizme nanošenja boli kojima je likovni oblik Katarina podarila u okviru umjetnosti BDSM-a. Jedna od zajedničkih karakteristika seksualnosti i umjetnosti je nekonvencionalnost. Umjetnik ne odabire laskati komforu publike. Tijelo i sve što radimo sa njim unutar privatnih prostorija je intimno područje. Kako i sama kaže, njezini prvi radovi bili su odraz bunta i neprihvaćenosti. Radovi koje danas gledamo pripadaju umjetnosti fetiša u kojima izlaže vlastitu intimu te tako ispituje granice užitka, boli i međusobnog ljudskog povjerenja.
    (Petra Petrušić)

    Aleksandar Bezinović rođen je 16.5. 1975. godine u Splitu gdje završava Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn — odjel grafičkog dizajna. 1993. upisuje slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 1998. diplomira u klasi prof. Zlatka Kesera. Od 1998. do 2007. radi kao suradnik u Hrvatskom restauratorskom zavodu na odjelu drvene polikromirane skulpture. Surađuje na filmskim i kazališnim projektima kao slikar scenografije. Izlaže na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj, Sloveniji, Francuskoj, Njemačkoj, Dubaiju, SAD. Živi i radi u Zagrebu. Član je HZSU.

    Katarina Vojković je rođena 10.07. 1986 u Zagrebu. 2001. upisuje srednju školu Primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, a 2007. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je 2014. diplomirala u klasi Danijela Kovača. Tijekom zime 2015. god. pohađa tečaj nordijske umjetnosti na Likovnoj akademiji u Oslu (Norveška). „Ilustrirala je knjigu ''Lajkavica'', a izlagala je na 9 samostalnih i 20 skupnih izložaba. Članica je HDLU-a od 2016.

    Izložba je ostvarena sredstvima Grada Velike Gorice.

  • 11. Samostalna izložba slika Đurđice Pirkić "Boje akrila"

    vrijeme: 14.05. u 19 sati do 28.05.2018
    mjesto: Galerija KCM. Mesnička 12, Zagreb

    11. Samostalna izložba slika Đurđice Pirkić

    U 11. samostalnoj izložbi, pod nazivom Boje Akrila, nastojim gledateljima prikazati čarobni svijet boja gledajući ga očima slikarice.
    Teme ove izložbe su one koje me trenutno najviše okupiraju. Ustvari nisam vezana za temu nego me inspirira emocija izazvana savršenstvom prirode, atmosferom grada, užurbanosti života, protokom vremena, veličanstvom planete Zemlje.
    Ovim prikazom slika pokušavam na gledatelja prenijeti svoje emocije, izazvati senzibilnost prama naslikanim temama i eventualno ugodu gledanja boja i sadržaja.
    S obzirom da svatko nosi u sebi svoje sadržaje, neka gledatelj sam odabere naziv slike, prema svojim afinitetima. Upravo radi toga pojedinačne slike nemaju autorski naslov, jer on, po mom mišljenju, ograničava gledatelja u doživljaju.

     

    Životopis

    Đurđica Pirkić, rođena Juhas, živi i radi u Zagrebu. Rođena u Donjem Miholjcu 1942 godine, kao diplomirana pravnica provela radni vijek u pravosuđu, otišla u mirovinu kao viša pravna savjetnica Ustavnog suda Republike Hrvatske 2008. godine. Nakon umirovljenja intenzivno se bavi slikarstvom, te upisuje više godina za redom tečajeve slikarstva u okviru Pučkog otvorenog učilišta. Do sada je izlagala na 10. samostalnih izložbi i sedamdesetak skupnih.
    Član je Hrvatskog likovnog društva.
    Njezine slike mogu se vidjeti na web stranici:-pirkic.com.hr -kao i na njezinom facebooku.
    Kontakt:
    mobitel - 09892386781,
    e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

    • 31936780_573891726328415_5541888330293051392_n
    • 31870758_573473416370246_3843919739063631872_n
    • 31732157_573473879703533_2606019012265508864_n
    • spika,40x30-1500kn
    • močvara, 50x60, 2500kn
    • 31425141_572181839832737_1691532978_o
    • metropolis, 40x60 - smeđi okvir, 2000kn
    • 31401851_572181399832781_1354620943_o
    • 31286357_572182486499339_1753359446_o
    • 31175919_572181706499417_1530173065_o
    • 30991146_572182759832645_1823364889_o
    • 31066106_572182636499324_886491165_o
    • 31016649_572181973166057_271225015_o
    • 30976795_572185583165696_1296603388_o
    • 30917924_572182813165973_1704004497_o
    • 30952748_572181746499413_1028080598_o
    • 30859432_572184759832445_546926330_n
    • 30784626_572183416499246_1401997945_n (2)
    • 30849883_572182326499355_1611734916_o
    • 30784626_572183416499246_1401997945_n
    • 30784626_572183416499246_1401997945_n (1)

    Galerija slika sa otvorenja izložbe

    • zn2
    • zn3
    • zn5
    • img_20180514_190808
    • img_20180514_192115
    • zn
    • zn1
    • img_20180514_190724
    • img_20180514_190736
    • img_20180514_190707
    • img_20180514_190645
    • img_20180514_190700
    • img_20180514_190638
    • img_20180514_190628
    • img_20180514_190625
    • img_20180514_190632
    • img_20180513_204230
    • img_20180514_175239
    • img_20180513_204158
    • img_20180514_175245
    • img_20180513_204104
    • img_20180513_204150
    • img_20180513_204144
    • img_20180513_204109
    • img_20180513_204059
    • img_20180513_204038
    • img_20180513_204034
  • Barbara Špiljak Presečki izložba slika "UMJETNOST JE SLOBODA"




    vrijeme: 25. siječnja. u 19 sati – 08. veljače. 2019.

    mjesto: Mjesni odbor Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

    Barbara Špiljak Presečki izložba slika

    Barbara Špiljak Presečki, rođena 1977 g. u Ptuju. Osnovnu školu, osnovnu glazbenu školu i opću gimnaziju završila u Krapini. Agronomski fakultet završila u Zagrebu 2002 g. U Istri živi od 2005 g.

    Na poslovima hortikulturnih uređenja radi do 2017 g. Slikarstvom se bavi od osnovne škole, a početkom 2000. g. aktivno počinje sa samorazvojem.

    Nije pohađala škole, tečajeve ni radionice za slikarstvo. Članica je pulske Udruge likovnih i književnih stvaralaca Uliks i Likovne udruge Poreč - LUP. Do sada je izlagala u Labinu, Puli, Poreču, Funtani i Pićnu. Živi i stvara u Kukurinima kod Pićna, a od 2018 g. se profesionalno bavi slikarstvom i proizvodnjom suvenira u svom ateljeu-galeriji.

    Od malena ima svoj osebujan stil koji stalno nadograđuje i nadopunjuje novim tehnikama i materijalima. Iako slika pejzaže, prirodu, portrete... najzanimljiviji su nam maštoviti motivi imaginarnih svjetova i bića koje ponekad možemo svrstati u čistu naivu, a ponekad jednostavno ne možemo odrediti pravac.

    Autorica nalazi svoju inspiraciju u krajobrazu vanjskog i razigranosti svog unutarnjeg svijeta, a sve realizira veselim bojama, zanimljivim kompozicijama i ritmom. Svi ti elementi pokazuju da će sigurno autoričino slikarstvo nastaviti svoj tijek uz daljnji razvoj, eksperimentiranje i predan rad.

    Neka je i dalje prati njen moto:
    ''Kada slikam osjećam slobodu svoje duše, osjećam se poput ptice raširenih krila, nema prepreka ni pravila, samo osjećaj slobode, mira i ljubavi.''

    Foto: Željko Plašć

    • IMG_6087 copy1024
    • IMG_6072 copy1024
    • IMG_6086 copy1024
    • IMG_6071 copy1024
    • IMG_6069 copy900
    • IMG_6067 copy1024
    • IMG_6064 copy1024
    • IMG_6065 copy1024
    • IMG_6060 copy1024
    • IMG_6063 copy1024
    • IMG_6062 copy1024
    • IMG_6061 copy1024
    • IMG_6057 copy1024
    • IMG_6058 copy1024
    • IMG_6056 copy1024
    • IMG_6059 copy1024
    • IMG_6055 copy1024
    • IMG_6053 copy1024
    • IMG_6054 copy1024
    • IMG_6049 copy900
    • IMG_6051 copy900
    • IMG_6048 copy1024
    • IMG_6046 copy900
    • IMG_6044 copy1024
    • IMG_6047 copy900
    • IMG_6042 copy1024
    • IMG_6041 copy1024
    • IMG_6038 copy1024
    • IMG_6040 copy1024
    • IMG_6035 copy1024
    • IMG_6032 copy1024
    • IMG_6037 copy1024
    • IMG_6029 2copy900 copy
    • IMG_6032 2copy1024
    • IMG_6031 copy1024
    • IMG_6028 copy900
  • Damir Facan-Grdiša "Konfrontacija prostora"




    vrijeme: 9. travnja 2019. u 20 sati

    mjesto: Galerija Prica u Samoboru

    Damir Facan-Grdiša

    Damir Facan-Grdiša svjesno odabire ritam slikanja jednog djela s morskim motivom i jednog s urbanim gradskim prizorom paralelno istražujući ono nesvjesno, distancirano i samotno u hladnim tonovima uskovitlale morske površine, kao i sociološki aspekt urbanog konfliktnog prostora u kojem obitavaju pojedinci smješteni zasebno ili u međusobnoj interakciji na prozorima tonski oblikovanih nebodera. Konfrontacija prostora odvija se na samoj površini papira potpunim negiranjem klasične perspektive i stavljanjem fokusa na gradnju prostora nizanjem slojeva, nijansi i oblika. Stvorene strukture tonskim gradacijama postižu dubinu koja je dodatno naglašena nizanjem planova različitih po usmjerenju ili veličini gradivnih segmenata. Damir Facan-Grdiša pomnim, strpljivim i krajnje minucioznim pristupom gradnji pojedine kompozicije zapravo oblikuje vlastitu distopijsku sliku društva i vremena u kojem živimo, a naša percepcija ponuđenog sadržaja ovisi o vlastitoj osviještenosti života koji nas definira.

    O umjetniku:

    Damir Facan-Grdiša rođen je 1965. godine u Zagrebu. Umjetničko obrazovanje započinje na Školi za primijenjenu umjetnost, odjel zidnih slikarskih tehnika, da bi 1990. godine diplomirao na Odsjeku za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi profesora Ive Friščića. Nakon studija radi kao nastavnik likovnih stručnih predmeta na Obrtničkoj školi u Zagrebu do 1998. godine. Nakon toga djeluje kao samostalni umjetnik, izlaže te objavljuje ilustracije za više izdavačkih kuća.

    Uz slikarstvo kao primarni medij umjetničkog izražavanja, Damir Facan-Grdiša od 1986. godine radi i kao vanjski suradnik Restauratorskog zavoda Hrvatske, a od 2000. godine kao samostalni licencirani restaurator za zidno slikarstvo.

    Izlagao je na više grupnih i samostalnih izložbi. Član je HDLU-a, ULUPUH-a, a od 2002.g. i HZSU-a. Dobitnik je Nagrade 8. zagorskog likovnog salona u Krapini 2018. godine.

    Sonja Švec Španjol

  • Eugen Feller NOVE SLIKE

    vrijeme: 05.04. - 21.04.2018. u 19.00 sati

    mjesto: Galerija Kranjčar Kaptol 26, Zagreb

    Eugen Feller

    Iako je Eugen Feller trajno pozicioniran kao jedan od najznačajnijih predstavnika enformela u hrvatskom suvremenom slikarstvu, njegova je druga, paralelna, i ništa manje važna stilsko-duhovna linija vezana uz tendencije koje su proizašle iz nasljeđa postapstraktnog ekspresionizma, slikarstva tvrdih rubova, minimalizma, ali i primarnog i analitičkog slikarstva. Od vremena „Malampija“, kada je u svega dvije godine, između 1960. i 1962., stvorio enformelne slike „beskompromisne robustnosti, agresivne senzacije i taktilne surovosti tvari slike“, treba istaknuti kako se već tada radilo o umjetniku koji je „nesimuliranom intelektualnom hrabrošću sinkronizirao svoja slikarska nastojanja s osnovnim postulatom enformela: oslobođenjem od svekolike slikarske kulture“ (Zdenko Rus). Od tada do danas, Eugen Feller pokazao je izniman senzibilitet za apstraktno mišljenje, odnosno, postslikarsku apstrakciju, gdje se i u najnovijim radovima reflektira visoka razina intelektualne čistoće i mentalne higijene. Zašto to ističemo? Za Fellera apstrakcija nikada nije bila prostorom intelektualnog i teorijskog elitizma ili trenda, već nasušna potreba da se uspostavi prostor mentalne čistoće, traganja za jasnom slikom svijeta. Njegova slikarska retorika nije se niti u osamdesetim ili devedesetim godinama prošlog stoljeća svodila na apstrahiranje predmetnog svijeta, ili na „transponiranje određenih mitoloških, povijesnih ili književnih narativa, psihičkih i emocionalnih stanja na površinu slike, nego na sasvim neevokativno, nesimboličko i neiluzionističko slikarstvo koje teži potvrđivanju činjenice slike kao predmeta“. Fellerov zaokret prema ovoj drugoj liniji apstraktnog slikarstva, koja je u njegovom opusu započela još sredinom šezdesetih godina, dakle, paralelno europskim i američkim zbivanjima, nije samo vezana uz duhovne utjecaje Josefa Albersa, Barnetta Newmanna, Bricea Mardena, ili čak Ellswortha Kellyja iz sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća, već njegovo djelo supostoji zajedno s navedenim opusima. I Feller jednako njima u kontinuitetu, kroz sva ova desetljeća, analitičkim sustavima istražuje mogućnosti primarnog umjetničkog procesa, čime je „nereferencijalnim i autorefleksivnim sredstvima postignuta tautološka identifikacija procesa rada i samog umjetničkog djela“.

    Ako uzmemo u obzir da je enformelno razdoblje osebujnim procesima rada razgradilo dotadašnju predodžbu o dvodimenzionalnoj slici, i uvjetno rečeno „uništilo“, ali i ponudilo drugačiji vid slikarsko-morfološke ekspresije, kasnija linija apstraktnog mišljenja vratila se značajnim dijelom na predratnu, avangardnu potrebu za duhovnim razinama u slikarstvu (ruska avangarda, Bauhaus), odvojivši se od ideje o tzv. posljednjoj slici ili smrti slikarstva. Eugen Feller jest radikalan po svojim teorijskim uvjerenjima, ali promatrajući njegove slike nastale u zadnjih godinu dana, ne mogu se oteti paralelnoj asocijaciji o utjecaju Wittgensteina na Albersovo slikarstvo oko 1964., gdje je svaka slika stvarana tako da izmiče jednostavnoj percepciji. I sâm Josef Albers rekao je kako „kroz život mijenjamo, korigiramo, ispravljamo i ponovno se vraćamo na neka ranija mišljenja o bojama koje koristimo, i kako se ta promjena mišljenja može kretati naprijed i natrag“.. Štoviše, taj aspekt koji možemo pratiti i u Albersovim slikama, prepoznajemo danas i kod Fellera: obojica žele prikazati iracionalnu stvarnost racionalnim postupcima i sredstvima, uz demonstraciju premisa kako je sve samo stalna mijena i beskrajna varijacija, koja ipak ne završava u potpunom ništavilu. Možda se Eugen Feller neće složiti s ovom zadnjom misli jer voli reći kako je „sve to oko nas bez veze“, ali objektivnosti radi – u njegovim zadnjim slikama postoji izvjesna duhovna, sublimna kvaliteta slike. To nije tek standardni revival hard-edge slikarstva ili nekog prežvakanog minimalizma, već vrlo duboka i uvjerljiva potreba da se slici vrati izvjesno dostojanstvo, da se u vrlo suptilnim morfološko-kolorističkim varijacijama oda hommage velikim kolegama europske i američke poslijeratne scene, ali i uspostavi autorefleksivni dijalog. Bez pretencioznosti ili velikih gesta. To su argumenti prema kojima ne vidim krizu ili posustajanje u Fellerovom slikarskom habitusu i senzibilitetu, bez obzira što se vraća crnoj, velikom spektru zasićenih smeđih tonova, zelenoj, pariškoplavoj, sivim detaljima ili mjestimično čak (vizualno) nezahvalnim okerima. Ako u nekim fragmentima poništava bojom jednu sliku, istovremeno ju gradi, njeguje i oživljava tirkizom, jarko žutom, ultramarinom, crvenom ili zelenom poput trave. Umjetnikov racio kao da „popušta“ fragmentima apliciranih nijansi bojâ pomoću kojih se slike vizualno i kompozicijski odupiru strogoj dvodimenzionalnosti, i gdje se pomoću nijansi i valera, odnosno svjetlosnih i dinamičkih vrijednosti svake boje, dobiva prvi i pozadinski plan. Shema slike formalno se izjednačuje s poljima boje, ali moramo svakako uzeti u obzir tu dojmljivu kompoziciju bojâ, čime se na slici postiže delikatan pulsirajući moment geometrijskih fragmenata. Jer, Fellera nikada u slici nije zanimala stroga matematička kombinatorika i cerebralna pravilnost razmjera, no u novim se slikama sve više bavi delikatnom raspodjelom polja i traka unutar odabranog formata platna. Namaz boje također nije ujednačen, slikar negdje ostavlja vidljive poteze, a negdje je minimalistički površina potpuno ujednačena i glatka, bez imalo nepravilnosti, kao što na nekim slikama postoje aplikacije od različitih uzoraka oslikanog platna. Možda bismo mogli primijetiti kako se Feller više no ikada sjetno sjeća Barnetta Newmanna, ali bez duhovne simbolike utkane u Newmannova platna. Koncentrirajući se na oblik i boju, Feller postojano gradi čiste mentalne obrasce / površine / zrcala ili, jednostavno, platna, u kojima neće tako lako priznati postojanje transcendentalne dimenzije onoga što je nesvjesno unio u polje slike. Naime, kod Rothka je to očito i nedvosmisleno, kod Newmanna također, a kod Fellera kao da prepoznajem onu voltairevsku struju mišljenja, gdje umjetnik osjeća da postoje „posljednje stvari“ i neke druge dimenzije oko nas, ali ih baš za inat neće naglašeno, svjesno opisivati i potvrđivati; malo će osporavati sve što nije individualno opipljivo i dokazivo, makar se znanost bavi teorijom struna i višedimenzionalnim svemirom. Netko bi u njegovim slikama mogao prepoznati zenovsku proporciju i kontemplaciju, ali nisam sigurna u kojoj bi mjeri to bila tek individualna promatračeva projekcija.

    Bliži još uvijek spartanskoj proporciji slike Bricea Mardena i utišanoj ljepoti emanacije bojâ Ada Reinhardta, Feller i danas svijetli na vrhuncima naše kompleksne i bogate tradicije apstraktne umjetnosti. Njega još uvijek zanima polje mogućeg, onog nevidljivog što je možda ostalo neistraženo. On se nije predao besmislu, iako voli o njemu lamentirati. Uvijek pomalo u negaciji, šopenhauerovski buntovan, ali zapravo iznimno osjećajan umjetnik, Eugen Feller nakon dosta nas je vremena iznenadio novim slikama koje emaniraju autentičan doprinos recentnom hrvatskom slikarstvu.
    Iva Körbler

    EUGEN FELLER
    Eugen Feller (Split, 26.01.1942.), slikar i grafičar; od 1945. Živi u Zagrebu, odakle mu je i obitelj. Autodidakt je, a za slikarstvo se zainteresirao još u mladenačkoj dobi pa izlaže već od 1959. godine. Početkom šezdesetih godina, radeći „Malampije“, slike reljefnih površina i monokromnih struktura, afirmirao se uz Ivu Gattina kao najvažniji i najradikalniji predstavnik enformela u hrvatskom slikarstvu. U kasnijem razdoblju blizak je minimalizmu i geometrijskoj apstrakciji, a inačice tih vokacija istražuje do danas. Od 1969. živi u Italiji, u mjestu Sestri Levanti pokraj Genove, a 2000. godine vraća se u Zagreb. Osim slikarstvom, bavi se objektima, crtežom i grafikom. Godine 2014. u produkciji HTV- a snimljen je i povremeno se emitira TV film „Suvremenici – Eugen Feller“. Njegovi se radovi nalaze u brojnim muzejima, galerijama i privatnim zbirkama. Za svoj je rad višestruko nagrađivan, a 2017. godine dodijeljena mu je nagrada Vladimir Nazor za životno djelo. Živi i radi u Zagrebu.

    Izložba ostaje otvorenom do 21.04.2018. Radno vrijeme galerije od 11 do 19 sati. Subotom 0d 11 do 14 sati. Ulaz slobodan.

    Izvor: Galerija Kranjčar

  • Franka Radić-moja komunikacija sa svijetom

    SNOVIĐENJA FRANKE RADIĆ

    U određeno doba dana Franka se povlači u osamu svoga kutka gdje će se u samoći i izdvojenosti od svega izvanjskoga posvetiti svojoj umjetnosti i nepredvidivom letu mašte.

    Neometana, jer ništa drugo u tim trenucima ne postoji, pretače svoje misli i snove na platno.

    Boja, najčešće ulje ili pastela, samo su alati koji svojim neobičnim oblicima, kombinacijama i sažimanjem uvode u novi svijet, svijet koji se nekada ukaže trenutno, da bi učas nestao i ostavio za sobom osjećaj koji umjetnica želi projicirati na platno.

    Često se tu pojavljuje plava boja mora, kojoj je predana od rođenja, no služi se uvijek jakim bojama i neobičnim kombinacijama.

    Lice žene može biti plavo upravo isto tako kao nebo ili more, no plavo lice je nešto što obični promatrač ne očekuje i što ga navodi na razmišljanje.

    Na Frankinim platnima često se isprepliću zakrivljene crte, tvoreći drveće, spajajući se sa morem ili tvoreći iluziju pretvaranja u nešto drugo, u oči, u lik, ribu ili let duše na obzoru.

    Zemlja može biti neočekivano purpurna, a krošnja drveta nebesko plava.

    Sve upućuje na san u kojem nikada ništa nije nemoguće. Lik žene koja leti preko kuća ukazuje na želju umjetnice da pronikne u filozofska pitanja koja izučava znanost, istina prilično bezuspješno, i koja, po svojoj prirodi uvijek nedorečena, teško i nalaze objašnjenje.

    U tome nalazim povezanost Franke profesorice i Franke umjetnice

    Vesna Špoljar, prof.

    Franka Radić

    O autorici:

    Franka Radić rođena je u Splitu 1952. godine. Gimnaziju je završila u Splitu, a diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na odsjeku fi lozofi je i sociologije.

    U posljednjih 6 godina njen izričaj se oblikovao kroz likovno izražavanje u “trash” skulpturama, skulpturi u glini, a najveći broj radova je ostvaren u različitim tehnikama ulja, akrilika, akvarela i pastela. Svakom likovnom izričaju prilazi kao posebnom izazovu.

    U časopisu Art Eternity u Edinburghu je kroz intervju s autoricom dat prikaz njenog likovnoj izražavanja. Ovo je Frankina prva samostalna izložba.

    Koncept izložbe: Franka Radić
    Likovni postav: Franka Radić i Rolando Nikčević
    Tekst kataloga: Vesna Špoljar
    Dizajn kataloga: Davor Curić
    Produkcija: Vesna Špoljar i Udruga Fijaker © 2016.

  • Ivo Rakuljić

    Rođen 04.11.1958 u Splitu, slikarstvom i skulpturom se bavim dugo a u poslijednje vrijeme aktivnije.

    Član sam Poljičke Likovne udruge Krug-Dugi Rat.

    Uz desetak samostalnih izložbi , sudjelovao sam na osamdesetak skupnih te nekoliko likovnih kolonija.

    U slikarstvu se upuštam u razne tehnike a motivi koji me privlaće su marine i ostali Dalmatinski motivi , kao sakralna tematika, portreti itd..

    Jednostavno u svom hodu pod ovim nebeskim svodom inspiriran ljepotom , pokušavam na neki naćin prenijeti tu ljepotu na razne podloge!!

    Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

    • 64492141_2154315351525321_3383640210054053888_n
    • 64243054_1237452656434982_8752068915934265344_n
    • 64019177_505038203400353_575330510184644608_n
    • 62542096_561551124368844_4288336338941378560_n
    • 62459580_2087195331574563_7479847221437923328_n
    • 62525516_1051540638376351_7829597785719570432_n
    • 62432290_368098804063224_1275707034687242240_n
    • 62268383_341647826533142_3431568712182792192_n
    • 62270511_605467379944061_8605733813881929728_n
    • 62073361_1259317440900865_2974883370720296960_n
    • 62241066_833298587055766_5577574947267543040_n
    • 62326291_309882233296818_7909369218330525696_n
    • 40172474_265212590985608_8005683988792344576_n
    • 40288049_321438858421188_5387389732361601024_n
    • 40244700_2087957454792494_3282882441953411072_n
    • 40168642_238966730136141_435483493103828992_n
    • 40141530_1842176245878847_1149248298251452416_n
    • 40318667_256320401878135_3912132706011447296_n
    • 40211723_653890958316507_8322180743014907904_n
    • 40288015_2012371232386086_8581780141322010624_n
    • 40098627_511476445953668_3132717676477022208_n
    • 28754981_10210755705361567_1562618866_o
    • 28821687_10210755713041759_1645144308_o
    • 28768316_10210755714641799_166734657_o
    • 28755728_10210755692201238_1063803009_o
    • 28721832_10210755708521646_56911337_n
    • 28694131_10210755713321766_1944579761_o
    • 28721627_10210755693921281_706123652_n
    • 28537063_10210755714121786_574161814_n
    • 28696132_10210755710521696_1936358116_o
    • 28722453_10210755706401593_1697379006_n
    • 28722324_10210755710161687_1917375325_n
    • 28722416_10210755698521396_2091852836_n
    • 28536734_10210755710441694_1980087994_n
    • 28535684_10210755714841804_1433040461_n
    • 28536276_10210755705801578_613283708_n
    • 28536607_10210755697561372_284364998_n
    • 28536652_10210755694761302_1660079328_n
    • 28536866_10210755698801403_1379968689_n
    • img_5071
    • img_5014
    • fullsizerender2
    • fullsizerender7
    • fullsizerender5
    • fullsizerender
    • fullsizerender1
    • img_2782
    • img_2783
    • img_2785
    • img_2784
    • img_2788
    • img_2787
    • img_2789
    • img_2792
    • img_2793
    • img_2791
    • img_2790
    • img_2796
    • img_2794
    • img_2795
    • img_2799
    • img_2798
    • img_2797
    • img_2805
    • img_2802
    • img_2800
    • img_2803
    • img_2808
    • img_2807
    • img_2813
    • img_2809
    • img_2883
    • img_2814
  • Izložba Mirana Šabića ‘’Arhiviranje memorije’’


    vrijeme: 19. srpnja u 21:00

    mjesto: Salon Galić, Marmontova 3, Split



    Izložba  Mirana Šabića ‘’Arhiviranje memorije’’

    ARHIVIRANJE MEMORIJE


    Sposobnost pamćenja jedna je od najvažnijih tekovina čovjekovog razvoja koja ga razlikuje od ostalih živih bića, te predstavlja osnovu za stjecanje raznolikih znanja i ovladavanja njima. Pojam ljudskog sjećanja ili pamćenja evocira nešto što je zaustavljeno u vremenu i što pobuđuje reminiscenciju na prošlo zbivanje ili događaj. Na taj način sjećanje na nešto što se dogodilo u prošlosti itekako djeluje na našu sadašnjost i utječe na našu budućnost. Utoliko je čovjek skup osobnih sjećanja, a upravo nas naša iskustva čine onakvima kakvi jesmo. Memorija tako predstavlja sintezu vremena i identiteta.

    Maštu Mirana Šabića još od djetinjstva zaokupljaju doživljaji i sjećanja koja je upijao kroz pripovijedanja najbližih članova obitelji dok su mu nesebično prepričavali zanimljive povijesne i obiteljske priče. Prateći autorov umjetnički rad od samih početaka do danas uviđamo kontinuiranu preokupaciju pitanjem identiteta, memorije i života poslije smrti. Navedene teme Miran Šabić interpretira unutar pojedinih ciklusa, pritom izbjegavajući doslovnu interpretaciju i ilustraciju teme, ljudi ili događaja. U prikazima jednostavnih svakodnevnih trenutaka u životu koje često zaboravimo (iako nas možda upravo oni nesvjesno definiraju), te bilježenju naizgled običnih predmeta koji nose izražena sjećanja na voljenu osobu koju smo izgubili, autor pronalazi sličnosti i poveznice s vlastitim životom. Pojam pamćenja, sjećanja i memorije zastupljen je i u doktorskom radu Mirana Šabića unutar kojeg je autor proveo kompleksno istraživanje na temu arhiviranja memorije na granici života i smrti.

    Izložba Arhiviranje memorije predstavlja vizualni dio doktorskog rada čije je polazište istraživanje pojma memorije na granici života i smrti, odnosno preispitivanje načina na koji vizualna memorija zdravog ljudskog bića, koja se pojavljuje kao refleksija upravo na toj granici, definira čovjekove vrijednosti prema životu. Budući da sjećanje i pamćenje grade čovjeka i njegov identitet, Miran Šabić je svoje istraživanje bazirao na osobnim sjećanjima kroz slike koje pojedinac pohranjuje tijekom života, a pojavljuju se skupno u trenutku prijelaza u kliničku smrt. Ponukan teškim trenucima proživljenim prilikom bolesti i smrti djeda i bake Miran Šabić odlučio je istražiti kakav i koliki utjecaj imamo na svoju okolinu, tj. koliko svojim životom i djelima ostajemo zapamćeni u svijesti drugih ljudi.

    Izvedba likovnog dijela rada koncipirana je kao multimedijska instalacija vizualne rekonstrukcije vlastitog života umjetnika koju su ispričali njegovi bliski prijatelji. Pojam arhiva u Šabićevom radu referira se na proživljeni trenutak zabilježen i potkrijepljen određenom dokumentacijom, čime se stvara čitava mreža događaja vezana uz taj trenutak. Prostorna instalacija sastoji se od tri jednakovrijedne cjeline. Svaku cjelinu čini video rad i grupa crteža koji se direktno referiraju na sadržaj pojedinog video rada. Snimke su iskazi osoba bliskih autoru o događajima koji su, prema njihovom mišljenju, definirali odnos s autorom. Dokumentaristička snimka u kojoj je intervjuirana osoba smještena u središte kadra ispred neutralne pozadine omogućuje promatraču da gradi priču kroz sadržaj koji sluša, ali i popratne elemente poput načina govora, tona i emocija koje prima od naratora, a koje izlaze na površinu prilikom prisjećanja određenog trenutka iz prošlosti. Video rad je prikaz individualne memorije kroz prezentaciju vlastitog sjećanja uključenog pojedinca, dok se u dijelu s crtežima nadopunjava znanjem i prisjećanjem autora na isti događaj čime je formiran skup različitih sjećanja o istom iskustvu. Karakter događaja iščitavamo kroz mimiku lica, fokusiranost na detalje, raspoloženje i emocije intervjuirane osobe, što zaokružuje priču i daje cjelovit doživljaj situacije interpretirane iz dvije različite pozicije dvaju aktera uključenih u isti događaj.

    Izložba  Mirana Šabića ‘’Arhiviranje memorije’’

    Tri predstavljena video rada polazišna su točka instalacije, dok glavni praktični dio čine grupe crteža predmeta koje autor ističe kao dokaze priča ispričanih u video radovima. Prikazani predmeti svojevrsni su tragovi podijeljenog trenutka. Umjesto doslovnog narativnog prikaza samog događaja Miran Šabić odabire portretirati predmete koji su bili sastavnim dijelom ispričanog događaja. Crteži većih dimenzija izvedeni laviranim tušem i perom omogućili su autoru autentičan prikaz predmeta. Zgužvanost košulje i namještenost rukava pridonosi životnosti i realnosti samih predmeta koji djeluju kao da su prošli cijelo ispričano iskustvo, pa se promatrač s njima lako povezuje i poistovjećuje. Predmeti koje umjetnik interpretira svima su bliski i poznati, te vizualnim jezikom prate priču iz video zapisa. Prikazani u prirodnoj veličini s mnoštvom detalja djeluju poput obilježja određenog vremena, što dodatno potencira tonski crno-bijeli prikaz koji potiče ideju stvaranja simbola od određenog predmeta kao važnog sjećanja koje je u filmovima redovito bilo diferencirano od realnog protoka vremena izdvojenim crno-bijelim kadrovima. Određene predmete na crtežima spomenula je osoba iz video zapisa, dok je pojedine predmete dodao umjetnik i oni čine dio njegovog osobnog sjećanja na isti događaj. Na taj način uviđamo kako je riječ o subjektivnom i krajnje individualnom dojmu svakog uključenog pojedinca, dok svi zajedno pružaju zaokruženiju priču jednog sjećanja. Izlaganjem video rada i crteža dolazi do sinteze sjećanja osobe koja događaj opisuje, te sjećanja autora koji je i sam bio dio tog događaja. U kontekstu rada crteži preuzimaju funkciju fotografija i u formi mentalnih slika prate određena sjećanja iz prošlosti. I dok svaki predmet može biti direktna asocijacija i poveznica s autorom u kontekstu ispričanog događaja, on ujedno predstavlja i univerzalni simbol, pa ostaje na posjetitelju hoće li pomoću predmeta vizualizirati trenutak koji je ispričan u video radu ili će prizvati vlastita sjećanja inicirana percipiranim predmetom, te tako zaći u područje osobnog iskustva.

    Zanimljivo je kako Miran Šabić najčešće odabire prikaz predmeta, a ne ljudi uključenih u priču. Iako su bliske osobe ključni nositelji sadržaja ovog i mnogih drugih ciklusa, predmeti u njegovom radu preuzimaju funkciju čuvara određenog sjećanja i trenutka. Svaka osoba na poseban način doživljava određeni događaj i pohranjuje ga u svoje sjećanje, a sa svakim gledateljem predstavljeni rad dobiva jedinstvenu interpretaciju, doživljaj i završetak, čime izložba ostaje kontinuirano otvorena i stalno mijenjajućeg karaktera unutar osnovnih smjernica i postavki zadanih video iskazima i pratećim crtežima. Uključenjem većeg broja gledatelja koji prizivaju vlastita sjećanja dolazimo do pojma kulturne memorije kao jedne vrste kolektivne memorije koju dijeli određeni broj ljudi u istom društvu, te se odnosi na kulturni identitet svakog čovjeka.

    Daljnjom analizom prikupljenih i interpretiranih materijala Miran Šabić spoznaje kako su njemu dragi ljudi umjesto, možda logično očekivanih, važnih događaja, spontano izabrali i prepričali svakodnevne zajedničke trenutke obilježene pozitivnim ozračjem što je navelo umjetnika da se zapita je li moguće da ta mala sjećanja od kojih se naš život sastoji, ukoliko ih se tako često i lako sjećamo, zapravo čine ključna sjećanja koja oblikuju naš život?

    Dijeljenjem vrlo osobne priče i iskustva Miran Šabić u svom radu dokida iluziju nedodirljivog umjetnika te omogućuje promatraču da osjeti bliskost i poveže se s njim na temelju sličnih proživljenih svakodnevnih iskustava lišenih velikih očekivanja. Kontekstualizacijom događaja iz vlastitog djetinjstva, evociranjem tradicije pripovijedanja i objedinjavanjem svojih sjećanja, kao i sjećanja bliskih osoba na isti događaj unutar multimedijalne instalacije Miran Šabić ukazuje kako su sjećanja, proživljena iskustva i trenuci bit samog života čime potvrđuje misao španjolskog filmskog redatelja Luisa Buñuela s kojom je i zaključio svoj doktorski rad: "Trebamo početi gubiti sjećanja, makar i djeliće, da bi shvatili kako su sjećanja ono što čini život. Život bez sjećanja, zapravo nije život, isto kao što inteligencija bez mogućnosti izražavanja nije zapravo inteligencija. Naša sjećanja su naša koherentnost, naši osjećaji, čak i naše djelovanje."

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Izložba  Mirana Šabića ‘’Arhiviranje memorije’’

    Životopis

    Rođen 1986 godine u Brežicama, Slovenija.
    2010. godine diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof.Frane Para.
    2017. godine doktorirao na Poslijediplomskom doktorskom studiju pod mentorstvom red.prof.art. Ante Rašić i izv.prof.dr.sc. Leonida Kovač.
    Sudjelovao je na rezidencijalnim programima VCCA Residency Virginia u SAD-u, St. Marys College of Maryland u SAD-u, u Frans Masereel Centrumu u Belgiji, te u I-A-M Residency Berlin u Njemačkoj.
    Držao je predavanja o vlastitom radu u Južnoj Koreji (Seul), SAD-u (Maryland, Leonardtown, New York), u Latviji (Riga), Belgiji (Kasterlee, Arendonk), Njemačkoj (Stuttgart) te Hrvatskoj.
    Od 2009 kontinuirano izlaže u Hrvatskoj i svijetu. Izlagao je na 15 samostalnih te preko 100 skupnih izložbi od kojih su najznačajnije: World Youth Art Festival, Seoul, Južna Koreja 2017. / The 22nd Seoul International Festival, Chosunilbo museum, Seoul, Korea 2014. / Neo Print Prize 2014, Neo: Gallery, Bolton, Engleska, UK / 8th International Printmaking Bienal Douro 2016, Douro, Portugal / The 3rd and 4th Graphic Art Biennial of Szeklerland, Sfântu Gheorghe, Rumunjska / 1st Expression of World Art (NEWA) 2011, Henan Museum, Zengzhou, Kina / T- ht nagrada, MSU, Zagreb, Hrvatska / 7. Biennale of Drawing, Muzeum of West Bohemia, Plzen, Češka / Print art fair, FMC, Kasterlee, Belgija / DI CARTA/PAPERMADE, Schio, Italija...
    Dobitnik je više nagrada i priznanja od kojih se ističu Nagrada Vlade Republike Južne Koreje - Congresman Award, World Youth Art Festival, Seoul, Južna Koreja 2017. / Nagrada Muzeja suvremene umjetnosti, 33. salon mladih, Dom HDLU, Zagreb, 2016. / IMAF award, OSTEN Bijenale crteža, Makedonija 2012. / Velika nagrada za grafiku, INTERBIFEP, Međunarodna galerija portreta, Tuzla, BiH, 2011. / Nagrada HDLU-a, 6. Hrvatski trijenale grafike 2012.
    Od 2012. radi kao asistent, a od 2018. kao docent na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

    Izložba  Mirana Šabića ‘’Arhiviranje memorije’’

  • Izložba - Andrea Stanić "Bezvremenski put boja"

     

    vrijeme: 10.05.2019. u 18 sati
    mjesto: Galerija Kristofora Stankovića, Ul. Sv. Ćirila i Metoda 5, Zagreb



    Izložba - Andrea Stanić

    Izložba se može pogledati od 13.05. - 16.05.2019 od 10:00 - 22:00 uz prisutnost umjetnice od 15:00 - 20:00

    Andrea Stanić rođena je u Rijeci 1974.godine gdje živi i radi. Slika od kad zna za sebe.Samouka je,učila je iz knjiga o umjetnosti i slikanju,a puno su joj pomogle kritike i savjeti slikara iz njenog zavičaja.Slika tehnikom ulja na platnu,a motivi su joj raznoliki;primorski pejzaži,figurativa i apstrakcije koju obožava jer voli "kistovnu" slobodu izražavanja te smatra da svaka slika ima svoj individualni karakter te da na taj način slika privlači gledatelja i uvlači ga u svoju slikarsku čaroliju. Čak i rijetko daje naziv slikama jer smatra da to samo po sebi predstavlja neki vid ograničenja.Za nju umjetnost je zanimljiva tek kad stojimo ispred nečega što ne možemo objasniti u potpunosti.Održala je više samostalnih izložbi,te je kao likovna urednica ilustrirala dvije naslovnice romana. U budućnosti teži internacionalnom predstavljanu svojih slika,konstantnom stvarnju novog te je ponosna što njene slike krasne mnoge prostore.

    Izložba - Andrea Stanić

    Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

    • IMG_20190510_181842
    • IMG_20190510_181845
    • IMG_20190510_181835
    • IMG_20190510_175912
    • IMG_20190510_180207
    • IMG_20190510_181343
    • IMG_20190510_181350
    • IMG_20190510_175916
    • IMG_20190510_181415
    • IMG_20190510_175910
    • IMG_20190510_175815
    • IMG_20190510_175557
    • IMG_20190510_175823
    • IMG_20190510_175521
    • IMG_20190510_175535
    • IMG_20190510_174755
    • IMG_20190510_174720
    • IMG_20190510_174706
    • IMG_20190510_174710
    • IMG_20190510_174657
    • IMG_20190510_174726
    • IMG_20190510_174735
    • IMG_20190510_174631
    • IMG_20190510_174612
    • IMG_20190510_174640
    • IMG_20190510_174647
    • IMG_20190510_174604
    • IMG_20190510_174621
    • IMG_20190510_174535
    • IMG_20190510_174513
    • IMG_20190510_174548
    • IMG_20190510_174507
    • IMG_20190510_174526
    • IMG_20190510_174424
    • IMG_20190510_174438
    • 60402879_10213765658685348_2656547867983872000_o
    • IMG_20190510_174448
    • IMG_20190510_174458
    • 60398638_10213765658525344_1126422119031242752_n
    • 60356319_10213765631404666_8107668051660374016_o
    • 60387540_10213765654045232_7517873680760700928_n
    • 60324109_10213765597083808_7377740455649214464_o
    • 60334119_10216830953705217_338947853948813312_n
    • 60361398_10213765655565270_2565335866562052096_n
    • 60346176_417471415470674_9063580995537600512_n
    • 60297389_2073678039426752_6829153710384349184_n
    • 60298432_10213765659205361_2400456409985581056_o
    • 60275952_1190080664512885_8116326203217936384_n
    • 60250659_10213765657765325_6873013585698619392_n
    • 60282767_10213765657525319_2842513977601163264_n
    • 60277209_10213765655285263_1395449017797705728_o
    • 60290990_10213765629564620_4140014367838044160_n
    • 60226922_10213765632364690_6120694194869633024_n
    • 60244693_10213765595923779_1449009888498810880_o
    • 60230450_10213765651085158_3347723339882823680_o
    • 60213366_10213765618964355_3154303671005609984_n
    • 60237309_10213765657685323_7829353243166638080_o
    • 60130506_10213765654845252_2744561836757090304_o
    • 60175159_10213765608644097_2122635050284482560_o
    • 60203415_10213765617884328_1864770634081370112_n
    • 60166646_10213765616804301_500378971477639168_n
    • 60181354_10213765628684598_1993765681849434112_n
    • 60153734_10213765657925329_3036069633732902912_n
    • 60101224_408853833301320_1714512208253157376_n
    • 60078904_10216830952665191_1542363798701080576_n
    • 60068308_10213765618084333_5532863860974813184_n
    • 60116444_10213765630444642_2645302591335956480_n
    • 60070517_10216830954785244_1826632943695560704_n
    • 60116451_10213765608524094_6577486111650611200_o
    • 60082079_10213765652485193_7161057663348899840_n
    • 60059224_10213765615644272_6857369927532150784_n
    • 60021565_10213765628604596_239559304242266112_n
    • 60021287_10213765654605246_3795056952698994688_n
    • 60067639_10213765621444417_6229147277349355520_n
    • 60032030_10213765651485168_8173259847312080896_o
    • 60063322_10213765614084233_3213862923097079808_o
    • 60012715_10213765620004381_1379862349552287744_n
    • 60008627_10213765618684348_8335077949984210944_n
    • 60006313_10213765626484543_4638159470990458880_n
    • 60006942_10213765586963555_7330050173881548800_o
    • 60016595_10213765629484618_1766013530466680832_n
    • 60019417_10213765628764600_4476021071132229632_n
    • 59940675_10216830954465236_5596530068168900608_n
    • 59945216_10213765654965255_7416334898627084288_o
    • 59923078_10213765596923804_2298605074491899904_o
    • 60003253_10216830952345183_6457879931111079936_n
    • 59939141_10213765653885228_1036303298455404544_n
    • 59964808_10213765610044132_6329992031422644224_n
    • 59929297_2263330903984636_7701413292769542144_n
    • 59909895_2382372262000026_8120750882821242880_n
    • 59902802_10213765651005156_3372144742971211776_o
    • 59917898_10213765626364540_8077445633813774336_n
    • 59910675_10213765612924204_5501949068630294528_o
    • 59905979_10213765653525219_8029080651338612736_o
    • 59898880_10213765626404541_5715574570065330176_n
    • 59882239_10213765632564695_5696785823312117760_n
    • 59896174_10213765655685273_4392723998652235776_n
    • 59882097_406190530218115_3870594312060272640_n
    • 59875399_10213765655765275_2840467889541087232_n
    • 59879153_10213765609884128_2776060602919944192_n
    • 59871557_10213765655965280_7268612689641865216_n
    • 59861123_2606073682740843_4520979491706634240_n
    • 59839958_10213765608364090_998947167563415552_n
    • 59863973_10216830953945223_5947637382554583040_n
    • 59838644_10213765652765200_4443357067457069056_n
    • 59868731_1310680365762852_4498860929823277056_n
    • 59856635_10213765652925204_6954329441304576000_n
    • 59849955_10213765617564320_2899935233627389952_o
    • 59772428_10213765610084133_2836228795474640896_n
    • 59831701_10213765658365340_3345198062321532928_o
    • 59779350_10213765619804376_4356257681904762880_n
    • 59771894_10213765627244562_2008214888136048640_n
    • 59765360_10216830955105252_309537915065597952_n
    • 59828219_10213765627324564_4473350967273717760_n
    • 59717234_10213765656485293_6451194312003682304_n
    • 59619589_10213765627484568_7045182907446460416_n
  • Izložba akademske umjetnice Natalie Borčić "Čuvari ognjišta"

    vrijeme: 14. prosinca 2017. u 19 sati

    mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac.

    Riječ je o posljednjoj izložbi u sklopu izložbi vezanih uz 44. ZILIK-a kojima predstavljamo umjetnike koji su sudjelovali na Malom ZILIK-u i održali radionice za djecu. Natalia Borčić održala je likovnu radionicu pod nazivom "Tvornica igračaka Djeda Božićnjaka" na kojoj su djeca koristeći kolaž i gotove materijale izradila cijele tvornice iz mašte u kojima nastaju igračke Djeda Božićnjaka.

    Izložba akademske umjetnice Natalie Borčić

    Posjetitelji će na izložbi "Čuvari ognjišta" u Galeriji ZILIK moći razgledati posve nove radove Natalie Borčić koji do sada nisu predstavljeni u javnosti. Natalia Borčić u novom ciklusu radova vlastitu potragu za unutarnjim mirom interpretira kroz arhetipske motive amfora i antičkih novčića, te osobnim motivom akta. Ponukana pronalaskom antiknog novčića s likom Veste u djedovoj kutiji s antikvitetima, Natalia tumači priču o Svetom ognjištu čija povijest seže u doba djevičanskih svećenica božice Veste koje su u njezinom hramu u Rimu održavale sveti "vječni oganj", a koji kasnije u svom nauku preuzima kršćanstvo interpretirajući vječni oganj kao božanski plamen - simbol iskonske energije života.

    Natalie Borčić

    O autorici:

    Natalia Borčić rođena je 1989. godine na Visu. Diplomirala je 2013. godine na Akademiji likovnih umjetnost u klasi prof. Matka Vekića. Izlagala sam na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama. Za vrijeme studija boravila u Budimpešti na studentskoj razmjeni "Erasmus". Sudjelovala je na nekoliko umjetničkih rezidencija. Dobitnica nekoliko nagrada za svoj rad. Autorica umjetničkog projekta "Umjetnost u svjetionicima", kroz koji u suradnji s Hrvatskom ratnom mornaricom i Plovputom provodi skupne izložbe na hrvatskim svjetionicima (Palagruža). Uz svoj umjetnički rad bavi se ilustracijama dječjih priča. Član je HDLU od 2012. godine i HZSU od 2017. godine. Živi i radi u Zagrebu.

    Natalie Borčić

    ČUVARI OGNJIŠTA

    François de La Rochefoucauld spoznao je kako mir dolazi posredstvom ljubavi, razumijevanja drugih ljudi, prihvaćanjem i otpuštanjem, dodirom sa samim sobom i stvarnošću. Ovaj francuski pisac isticao je važnost pronalaska mira u sebi, jer ukoliko ga mi sami ne posjedujemo, uzaludno je tražiti mir iz vanjskih izvora. Jednom kada ga pronađemo, snaga našeg vlastitog mira imat će sposobnost poticanja mira u našoj obitelji, zajednici, gradu, zemlji i cijelom svijetu. Na tragu Rochefoucauldovih promišljanja je i američki filozof Ralph Emerson koji je isticao kako unutarnji mir možemo stvoriti isključivo mi sami. Bez obzira na vanjske okolnosti i koliko god daleko putovali, uvijek putujemo u društvu vlastite savjesti. Nemoguće je pobjeći svom unutarnjem biću, pa bismo stoga trebali težiti svijesti koja je ispunjena unutarnjom snagom i mirom - tek tada ćemo uvijek putovati u dobrom društvu.

    Natalie Borčić

    Natalia Borčić u novom ciklusu radova vlastitu potragu za unutarnjim mirom interpretira kroz arhetipske motive amfora i antičkih novčića, te osobnim motivom akta. Ponukana pronalaskom antiknog novčića s likom Veste u djedovoj kutiji s antikvitetima, Natalia tumači priču o Svetom ognjištu čija povijest seže u doba djevičanskih svećenica božice Veste koje su u njezinom hramu u Rimu održavale sveti "vječni oganj", a koji kasnije u svom nauku preuzima kršćanstvo interpretirajući vječni oganj kao božanski plamen - simbol iskonske energije života.

    Sveto ognjište simbol je središta života, te predstavlja unutrašnje duhovno središte svakog čovjeka. Ono je ujedno i središte doma, osnovni i najstariji element strukture kuće, glavni izvor topline, te mjesto na kojem se priprema hrana i okuplja obitelj. Kako bismo i danas očuvali vječni plamen svetog ognjišta potrebno je u tišini osluškivati samoga sebe i pronaći vlastiti unutarnji mir. Potragu za suglasjem s vlastitom dušom Natalia Borčić započinje u ciklusu aktova. Slikanjem ženskog tijela u trenucima samoće i mira umjetnica prikazuje trenutak kada fizičko, umno i duhovno postaje jedno. Ogoljivanjem vlastitog tijela naslikanog u toplom inkarnatu ljudske kože kojim gradi krajnje profinjen obris u lazurnim nanosima boje na platno, Natalia se fokusira na sebe i uspostavlja unutarnji dijalog sa samom sobom. Vanjsko fizičko obličje preuzima ulogu omotača odnosno čuvara autoričine duše.

    Sličan tretman i pristup obradi motiva umjetnica primjenjuje i u prikazu amfora, glinenih posuda u kojima se u antici čuvala i prenosila hrana, odnosno blago neophodno za život. Tonsko oblikovanje ljudskog tijela u nježnim toplim ružičastim tonovima Natalia Borčić primjenjuje i u oblikovanju fragmenata amfora čija krhka i popucala površina asocira na ljudsku kožu obilježenu protokom vremena. Amfore tako postaju opne koje čuvaju blago kao što fizičko obličje tijela čuva ljudsku dušu.

    Natalie Borčić

    Antički novčići inicijalno su polazište novog ciklusa, te objedinjuju ono materijalno i duhovno u čovjeku. Umjetnica interpretira energiju novca i njegovu mogućnost razmjene i priskrbljivanja osnovnih sredstava za život kroz istraživanje novčića s motivima hrane i životinja. Novac zajedno s amforama posjeduje vrijednost drevnih predmeta. U prikazu novčića krhkost amfora zamijenjena je naglašavanjem patine, izblijedjelosti motiva na licu i naličju kovanice, te isticanjem nepravilnosti koje se javljaju u formi novčića, a do kojih je došlo čestom upotrebom i dugim protokom vremena. Početno stanje kovanica podleglo je talogu vremena, a preostale su tek naznake nekadašnjeg izgleda, kao što uostalom biva i s motivom amfora.

    Natalia Borčić ciklus zaokružuje slikom novčića s motivom Veste. Prikaz žene koja čuva sveti plamen u tišini ukazuje na važnost ognjišta kao glavnog izvora topline i energije, no ujedno i mjesta okupljanja. Ognjište istovremeno predstavlja i sveti plamen zajednice, međuljudskih odnosa i nas samih. Ukoliko zanemarimo plamen i on se ugasi u kući gubi se zajednica, a ako se ugasi i u čovjeku gubi se on sam. Ciklusom slika "Čuvari ognjišta" Natalia Borčić poziva nas da osluškujemo sebe u tišini na mjestu naše introspekcije.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

  • Izložba Anite Kunić „Tesla svečovjek - Poruka vijekovima“


    vrijeme: 31. svibnja do 20. lipnja 2019. godine.
    mjesto: Arhiv Vojvodine, Novi Sad

    Izložbu će otvoriti direktor Arhiva dr. Nebojša Kuzmanović i akademske slikarice Višnja Nikolić i Maja
    Jokmanović.

    Izložba Anite Kunić „Tesla svečovjek - Poruka vijekovima“

  • Samostalna izložba Ante Nikolića "SLAVONSKA RAPSODIJA"

    vrijeme; 17.11.206 u 19 sati

    mjesto: Galerija Luž, Aleja Matice Hrvatske 64, Županja

    Autor se predstavlja 30-ak slika u u tehnici akvarela. Akvarel je inače tehnika kojoj se u zadnje vrijeme sve više okreće.
    Motivi ravne Slavonije i Dunava njegova su neiscrpna inspiracija.
    Ovo je njegova 13 samostalna izložba!

    Izložba Ante Nikolića

  • Izložba Davora Dundare u galeriji Siva

    vrijeme: 11.04.2019. - 16.04.2019.
    mjesto: Zagreb, Galerija Siva, Pierottijeva 11

     

    Izložba Davora Dundare u galeriji Siva

    Autonomni kulturni centar kroz program galerija Siva poziva vas na otvaranje izložbe riječkog autora Davora Dundare – Šareni mrak. .
    Otvorenje izložbe predviđeno je za četvrtak 11.travnja 2019. od 20.00 sati u Galeriji Siva, Pierottijeva 11 (Medika). Izložba je otvorena do 16.travnja, svaki dan, osim nedjelje od 17.00 – 20.00. sati.
    U Galeriji Siva autor će se predstaviti asemblaž skulpturama, kombiniranom tehnikom ( žica, industrijski otpad, organski otpad, ljepila, plastične smjese, beton...)
    "Šareni mrak" retrospektivna je izložba asemblaž skulptura stvaranih kroz nekonvencionalni spoj raznih tehnika spajanja bojanja i modeliranja raznovrsnih materijala te izobličavanja i prenamjene nađenog industrijskog i organskog otpada...Na izložbi se predstavlja (broj radova)skulptura stvaranih u razdoblju od 1995- 2017....Skulpture su bez naziva. Radovi su nastali kroz slobodan asocijacijski proces nadogradnje bez unaprijed planiranja nastali su slijedeći iracionalne izvore inspiracije i posvećenosti …kroz procese devijacije i izobličavanja slika svijeta, mikro i makro razine…
    Uz izložbu likovnih radova umjetnik će prezenirati i i videosnimke s performansa, kratki najavni fim Colorfull Darkness, dokumentaciju i tekstove iz medija koji su popratili autorovo djelovanje na sceni i rekvizte sa nastupa....

    Davor Dundara, rođen je u Rijeci 1976. Umjetnost kojom se bavi ne proizlazi iz akademskog pristupa, ne oslanja se na utjecaj uzora, ne teži nekom određenom cilju. Koristi sve dostupne medije; glazbu, performans, fotografiju, literarno izražavanje, likovnu umjetnost (ready made skulpture, kolaži, slike, keramika, odljevi...) kao instrument u stvaranju jedne neraskidive cjeline. Autor smatra da je njegovo stvaranje počelo rođenjem jer ne pamti dan kada se počeo baviti umjetnošću, a neizrecivi koncept nesvjesno se formirao u njemu mnogo prije nego sam uopće spoznao značenje riječi umjetnost.

    S odlaskom u srednju školu 1990. godine u društvu nekolicine kreativnih prijatelja formira se mali literarno-dramsko-likovno-glazbeni kružok koji postupno prerasta u band i multimedijalni projekt (koji osim glazbe uključuje performans, poeziju i vizualnu umjetnost) imenom Les Fleurs du mal. Stvaralaštvo mu polako postaje opsesija koja se sve više počinje osvješćivati, tako njegova soba polako postaje mali atelje i izložba. Iz tradicije L.F.D.M (koji se 1995 pojavljuje, u nešto promijenjenoj postavi u inkarnaciji Sto bombažnih vatiranih palčk) nastaju Adapteri, multimedijalni projekt koji aktivno djeluje od 1999. do 2006. godine. Glavne odrednice ovoga projekta bile su u multimedijalnosti, spontanom umjetničkom moment automatizmu, individualnosti, estetici bizarnog i ekscentričnog.U razdoblju od 1993 do 2003, aktivno svira bas gitaru u art metal bandu Zli grč, također, jedan je od utemeljitelja...
    Radio također ulične performanse na ulicama Berlina i Amsterdama (nakon posljednjega uličnog performansa u Amsterdamu priveden u policijsku postaju).
    Stalni izložbeni postav njegovih radova postavljen je u autorovom stanu u Rijeci, pretvorenom u (anti)muzej. Dotični likovni radovi su nastali kroz slobodan asocijaciski proces nadogradnje bez unaprijed planiranja, te predstavljaju refleksije autorovog nesvjesnog, kolektivnog nesvjesnog, odbljesak devijantne stvarnosti oko njega samoga kroz ono u njemu...Namjera je pružiti uvid u skrivene mračne kutove uma, prikazati kroz konfuznu i bizarnu estetiku moj pogled na skriveni svijet u njemu i oko njega samoga te potaknuti promatrača na slobodne asocijacije i kroz iste otkrivanje sličnih skrivenih svjetova u njemu samome.

    Dundarini performansi mogu se opisati kao određeni spontani prikaz oslobođenja podsvijesti od okova razuma i rađanja kreativnosti iz kaosa i ništavila, uglavnom su kontemplativnog i asocijativnog karaktera i autor prepušta razmišljanja publici i kritici, jer radi se o improvizacijskom i automatskom postupku, koji se uglavnom svodi na poistovjećivanje sa određenim psihotičnim situacijama koje prezentira, a glavni lajtmotiv njegove umjetnosti ionako su slobodne asocijacije... Kroz te čudovišne, ritualne transformacije i poistovjećivanja autorovo tijelo također postaje medij izražavanja a um prolazi svojevrsnu auto psihoterapiju. U toj atmosferi na rubu jezivog i smiješnog gube se granice između stvarnog i nestvarnog; pokazuje se izokrenuta slika svijeta u kojoj je besmisao jedini zakon i koji je (baš poput snova, halucinacija ili proročkih vizija) moguće razumjeti jedino intuitivno, uz odbacivanje logike. To su malo i rijetko unaprijed isplanirani (osim u grubim konturama), uglavnom dosta radikalni nastupi i svode se na impulzivno i automatsko ponašanje uz apsurdnu i bizarnu estetiku.
    *****************************************************************************
    Galerija Siva program je AKC-a, financijski podržan sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Zaklade “Kultura nova” i Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva.
    http://attack.hr/galerija-siva/
    Izvor: https://www.facebook.com/events/423042608271301/

     

     

  • Izložba Dragana Šijačkog "Oblici ispod površine"

    vrijeme: 21. veljače 2017. u 12h

    mjesto: Galerija Ericsson, Krapinska 45.

    Dragan Šijački samozatajni je akademski slikar koji se predstavlja najnovijim ciklusom radova "Oblici ispod površine". Izložba sadrži preko 40 radova, a samo manji dio ciklusa bio je izlagan prošle godine u knjižnici Staglišće.

    Izložba Dragana Šijačkog

    OBLICI ISPOD POVRŠINE

    Novi ciklus radova Dragana Šijačkog mogli bismo okarakterizirati kao geometrijsku apstrakciju koja to zapravo i nije. Slikarstvo čistih monokromatskih platna kvadratnog ili pravokutnog oblika autor obogaćuje intervencijama ispod platna. Žičane strukture napinju platno i oblikuju prostorne linije i istake čime se plošni geometrijski oblici transformiraju u trodimenzionalne slike.

    Svaki rad može biti samostalan ili dio veće kompozicije. Radovi se prilagođavaju prostoru u kojem se nalaze stvarajući pritom dinamične kompozicije jedinstvenog ritma. Jednostavnost i čistoća formi otvara nebrojene mogućnosti komponiranja modula, dok različiti formati, te monokromatska crna, crvena i bijela platna doprinose raznolikom ritmu i dinamici unutar kompozicije.

    Sustav horizontala i vertikala obogaćen je prostornim krivuljama koje uvode prirodni red u geometrijsku savršenost. Jednoličnost obojane površine platna dokidaju oblici koji suptilno i nepredvidivo izranjaju iz površine. Ponekad je riječ o ravnim prostornim linijama koje dijele platno na dva ili četiri dijela, dok silnice istaka povremeno stvaraju dodatne tenzije unutar platna krećući se u suprotnim smjerovima i akcentuirajući jedan ili više uglova platna. Trodimenzionalne linije i istaci dodatno su naglašeni lomom svjetlosti. Prostorne linije poništavaju pravilnost prvobitnog formata platna izlazeći izvan obrisa pravilnih geometrijskih formi. Prodiranje u prostor rezultira nastankom tihog vibrata na inače plošnim slikarskim ravninama. Svjetlost postaje sastavni dio gradnje struktura i ritma unutar djela i kompozicije radova.

    U polju pročišćene i minimalističke geometrijske apstrakcije izgrađene na akromatskim premisama s povremenim akcentom crvene boje Šijački strogom geometrijskom redu suprotstavlja prirodnu spontanost izlomljenih i zakrivljenih linija. Neobična gibanja unutar platna, naznake oblika skrivenih ispod površine, tenzije, napinjanja i skoro pa probijanja platna osnovni su elementi ovog jedinstvenog ciklusa koji počiva na vlastitim zakonitostima.

    Dragan Šijački naizgled krajnje jednostavnim i minimalističkim radovima latentnih oblika i snažne unutarnje dinamike skrivenih gibanja potiče promatrača na istraživanje skrivenog kako u radovima suptilne i intrigantne energije tako i u samima sebi.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Izložba Dragana Šijačkog

    Dragan Šijački, akademski slikar, rođen 1964. u Bečeju. Akademiju umjetnosti, smjer slikarstvo završio 1994. godine u Novom Sadu.

    SAMOSTALNE IZLOŽBE:
    1988. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
    1988. Bajina Bašta, Galerija doma omladine
    1991. Novi Sad, Izložbeni hol SPC Vojvodine
    1997. Novi Sad, Galerija Kulturnog centra Novog Sada
    1998. Pariz, Cite Internationale des Arts
    1999. Novi Sad, Galerija ULUV
    2001. Kikinda, Galerija Terra
    2002. Novi Sad, Galerija Podrum
    2004. Novi Sad, Klub galerija Prostor
    2008. Novi Sad, Klub galerija Društva književnika Vojvodine
    2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće
    2010. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Savski Gaj
    2011. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Bogdana Ogrizovića
    2012. Novi Sad, Likovni salon KCNS
    2016. Zagreb, izložbeni prostor Knjižnice Staglišće

    Izložba Dragana Šijačkog

    KOLEKTIVNE IZLOŽBE:
    1987. Čurug, Izložba profesora i studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada
    1987. Beograd, IV bijenale jugoslavenskog crteža, Galerija SKC
    1988. Novi Sad, Izložba studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Izložbeni hol SPC Vojvodina
    1989. Kikinda, Salon mladih, Galerija Narodnog muzeja
    1989. Novi Sad, Izložba radova studenata Akademije umetnosti iz Novog Sada, Velika galerija Kulturnog centra Novog Sada
    1989. Beograd, V bijenale jugoslavenskog studentskog crteža, Galerija Doma kulture Studentski Grad
    1994. Novi Sad, Iz zbirke Stevana Lešetara, Velika galerija Kulturnog centra Novi Sad
    1998. Novi Sad, Izložba novoprimljenih članova ULUV-a, Galerija ULUV
    1998. Novi Sad, Beograd, Priboj, Izložba jugoslavenskog kolaža
    1998. Novi Sad,XXVII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
    1998. Novi Sad, 50 godina umetničke škole Bogdan Šuput, Galerija SPC Vojvodina
    1999. Novi Sad, Anti-NATO akcija, Galerija kulturnog centra Novog Sada
    1999. Novi Sad, XXVIII oktobarski salon, Galerija Novosadskog otvorenog univerziteta
    2003. Novi Sad, XXXII oktobarski salon, oslikavanje mosta Petrovaradinska duga
    2003. Novi Sad, Kafe-galerija Frida
    2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Podrum
    2003. Novi Sad, Novogodišnja izložba, Galerija Mali likovni salon

    Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
    telefon +385 922118379

  • Izložba Dražena Turkovića - Letimično

    vrijeme: 07.04.2017. - 28.04.2017.20,00

    mjesto: Zagreb; Galerija Luka, Mul i Anex, Istarska 30, Pula

    „…Opsežan opus akrila na platnu srednjih i velikih formata broji preko 40 radova kojima nas autor uvodi u svijet motiva na rubu apstrakcije i figurative. Sve su to mahom prizori intenzivnog kolorita i uređene apstraktne forme s težnjom na linearnoj kompoziciji satkanoj od jasnih i oštrih poteza boje kistom, bilo u horizontalnom ili vertikalnom smjeru, nerijetko i u međusobnom komplementarnom kontrastu boja, tvoreći pomalo futuristički dojam jer nam prizori djeluju poput pokreta uhvaćenog u brzini kretanja, onako letimično, kao što i sam naziv izložbe kazuje. Pri tom se na svakom od radova pojavljuje detalj u izrazito realističkoj maniri, gotovo hiperrealističkoj, koji cijeloj kompoziciji daje dodatnu dinamiku - sliku od apstraktne forme pretvara u konkretnu figurativnu. Detalji postaju okosnica motiva preuzimajući dominaciju nad kompozicijom, definirajući apstraktni dio kompozicije (koji zauzima većinu slikarske površine) i ona time postaje scena tj. prostor, poprište događanja u kojem detalji igraju glavnu ulogu…“

    Izložba Dražena Turkovića

    „Od svih radova, koji odišu istom poetikom, samo su neki nadograđivani tehnologijom AR, a njih je potrebno otkriti služeći se svojevrsnim „detektivskim“ oruđem, u ovom slučaju pametnim telefonima ili tabletima koji sadrže odgovarajuću aplikaciju za prepoznavanje AR tehnologije. Proširena realnost (augmented reality) dostupna je u svakidašnjem životu već gotovo desetljeće i vrlo se brzo širi u različite sfere čovjekovog djelovanja. U svrhu dopune slikarstvu čini se kao stvorena, ukoliko se spretno koristi. Usporedba originala s kopijom, prijelaz je granice u percepciji klasičnog umjetničkog djela, u smislu da je svaka kopija jednako autentična u usporedbi s originalom jer aplikacija funkcionira na jednak način kod originalnog djela kao i kod kopije. AR tom mogućnošću sliku čini dostupnom svakome u cjelokupnom doživljaju, dok original uvijek ostaje jedinstven u klasičnom smislu slike na zidu, a čini se da njene kopije mogu djelovati beskonačno, no i njihov je vijek vezan s kratkom vječnošću dostupne tehnologije koju diktira tržište…“ (iz predgovora, Tina Širec Džodan)

    Dražen Turković je rođen 1950. u Pribanjcima (Hr). Srednju školu primijenjenih umjetnosti i dizajna (Šola za oblikovanje. Ljubljana) završio je u Ljubljani, nakon čega je upisao studij slikarstva na akademiji u Milanu (Accademia delle Belle Arti di Brera – Milano) i diplomirao 1975.Bavi se z slikarstvom, grafikom, digitalnom grafikom i dizajnom. Grupno i samostalno izlaže od 1974. u zemlji i inozemstvu. Više puta nagrađivan na međunarodnim izložbama. Član HDLU od 1976. Živi i radi u Puli.

    Izvor: Culturenet

  • Izložba Duska Sibla "Here we go again"

    vrijeme: 10. rujna u 20:00

    mjesto: Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića Preradovićeva 5, 10000 Zagreb

    Izložba Duska Sibla

    Duško Šibl rođen je 25.8.1951. godine u Zagrebu. Godine 1977. diplomira na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, grupu komparativne književnosti i povijesti umjetnosti.
    Diplomirao slikarstvo u Londonu u Byam Shaw School of Art 1982. godine.
    Poslijediplomski studij završio na Royal College of Art 1986. godine.
    Samostalno je izlagao u Zagrebu, Londonu, Sarajevu, Krku, Zadru i Splitu.
    Živi i radi u Zagrebu, Londonu i Dubrovniku

    Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

    • img_20180910_200704
    • img_20180910_195949
    • img_20180910_195530
    • img_20180910_194945
    • img_20180910_194952
    • img_20180910_200005
    • img_20180910_195534
    • img_20180910_200707
    • img_20180910_200007
    • img_20180910_195001
    • img_20180910_200711
    • img_20180910_195541
    • img_20180910_185555
    • img_20180910_200043
    • img_20180910_185542
    • img_20180910_200030
    • img_20180910_195006
    • img_20180910_195543
    • img_20180910_200104
    • img_20180910_185604
    • img_20180910_200130
    • img_20180910_185621
    • img_20180910_195545
    • img_20180910_195105
    • img_20180910_195555
    • img_20180910_185818
    • img_20180910_195111
    • img_20180910_200142
    • img_20180910_194755
    • img_20180910_200152
    • img_20180910_195558
    • img_20180910_195120
    • img_20180910_200336
    • img_20180910_200200
    • img_20180910_195123
    • img_20180910_194757
    • img_20180910_194814
    • img_20180910_195601
    • img_20180910_200341
    • img_20180910_195149
    • img_20180910_200352
    • img_20180910_195606
    • img_20180910_195152
    • img_20180910_194817
    • img_20180910_195646
    • img_20180910_195211
    • img_20180910_200544
    • img_20180910_194820
    • img_20180910_195700
    • img_20180910_194822
    • img_20180910_200558
    • img_20180910_195213
    • img_20180910_194852
    • img_20180910_200601
    • img_20180910_195708
    • img_20180910_195311
    • img_20180910_200645
    • img_20180910_194907
    • img_20180910_195753
    • img_20180910_195804
    • img_20180910_195320
    • img_20180910_195809
    • img_20180910_195519
    • img_20180910_194911
    • img_20180910_195901
    • img_20180910_195523
    • img_20180910_195840
    • img_20180910_195515
    • img_20180910_195847
    • img_20180910_195937
    • img_20180910_195941
  • Izložba Frane Radaka "Pogledi iz ateljea"

    vrijeme: 4. lipnja 2019. u 19:00 – 21:00

    mjesto: Galerija Događanja, Ivanićgradska 41a, Zagreb

    Izložba Frane Radaka

    Akademski slikar Frane Radak je dugogodišnji vanjski suradnik Centra Knap. Njegova radionica okuplja osobe treće životne dobi koje gaje ljubav prema umjetnosti.

    Na umjetničkoj sceni je prisutan preko 55 godina u kojima se, kako bi on sam rekao, konstantno i intenzivno bavio istraživanjem slikarstva.
    Galerija Događanja ima čast predstaviti njegove relativno nove radove, nastale unazad dvije godine.
    Radakovo slikarstvo je poput "gradilišta na kojem se ruši i dograđuje, raslojava i objedinjuje, zbližuje i razdvaja."

    Izvor: Facebook

     

  • Izložba Franke Radić - IGRE EKSPRESIJE

    vrijeme: 4. listopada 2016

    mjesto: Galerija Ravnice (Dom umirovljenika) Hegedušićeva 20, Zagreb

    Izložba Franke Radić - IGRE EKSPRESIJE

    Franka će na ovoj izložbi izložiti oko 45 svojih eksponata, od toga desetak skulptura.

    O autorici:

    Franka Radic

    Franka Radic rođena je u Splitu 1952. godine.

    Maturirala je u Splitu, a diplomirala u Zagrebu, na Filozoskom fakultetu.

    Slikarstvom i kiparstvom bavi se iz hobija zadnjih desetak godina.

    U posljednih 7 godina njen izričaj se oblikovao kroz likovno izražavanje u "trash" skulpturama, skulpturi u glini, a najveći broj radova je ostvaren u različitim tehnikama ulja, akrilika, akvarela i pastela.

    Svakom likovnom izričaju prilazi kao posebnom izazovu. U časopisu Art Eternity u Edinburghu je kroz intevju s autoricom dat prikaz njenog likovnog izražavanja.

    Fotografije sa izložbe

    • img_20161004_170208
    • img_20161004_172339
    • img_20161004_172217
    • img_20161004_170849
    • img_20161004_170201
    • img_20161004_172350
    • img_20161004_172226
    • img_20161004_163342
    • img_20161004_163312
    • img_20161004_164306
    • img_20161004_170011
    • img_20161004_170025
    • img_20161004_163239
    • img_20161004_163209
    • img_20161004_163406
    • img_20161004_163158
    • img_20161004_163048
    • img_20161004_163146
    • img_20161004_163105
    • img_20161004_163129
    • img_20161004_163117
    • img_20161004_163111
    • img_20161004_163123
    • img_20161004_162816
    • img_20161004_162933
    • img_20161004_162928
    • img_20161004_163044
  • Izložba Jane Danilović "Vanilla Rush"

    vrijeme: 18. rujna 2018. u 20 sati

    mjesto: Galerija Laval Nugent, Vodnikova 4, Zagreb

    Izložba Jane Danilović

    VANILLA RUSH

    Danas živimo u svojevrsnom svijetu paradoksa. Dok se područje znanosti i tehnologije rapidno razvija, moralne vrijednosti zabrinjavajućom brzinom stagniraju. Kao prioriteti suvremenog čovjeka nameću se moć, ambicija i uspjeh pod svaku cijenu. Ključ postizanja uspjeha odavno ne leži u kompetencijama pojedinca već u njegovom samouvjerenom nastupu, naglašenoj snalažljivosti, a kod žena svakako pomaže i ugodna vanjština.

    Što je ljepota danas? Koje su to nametnute norme koje žena mora zadovoljiti kako bi postigla poželjnu vizualnu reprezentaciju? Mediji nas bombardiraju sa svih strana fotografijama idealiziranih ličnosti iz javnog života kojima bismo trebali težiti, jer su upravo one oličenje uspjeha u svojoj savršenosti. Od modnih žurnala, preko TV emisija do glazbenih spotova i reality showova sve pršti skupocjenom odjećom i blještavim modnim dodacima prezentiranim na idealno oblikovanim tijelima isforsirano sretnih pojedinaca čija su lica podvrgnuta plastičnim korekcijama fizičkih nedostataka i "upotpunjena" umjetnim trepavicama, nadograđenim obrvama, ispoliranim snježno bijelim zubima i bujnom kosom s umecima, kao i svim ostalim dodacima i preinakama koje zadovoljavaju današnje kriterije savršenog izgleda. Pitanje idealne ljepote pogađa žene danas možda više nego ikada.

    Izložba Jane Danilović

    Vizualna umjetnica Jana Danilović kroz različite umjetničke medije na specifičan način istražuje nametnuti imperativ ljepote. Potaknuta situacijama i problemima s kojima se svi susrećemo na svakodnevnoj bazi umjetnica svoj rad započinje dekonstrukcijom suvremenih stereotipa o ljepoti primarno nametnutih ženama. Oličenje stepfordske supruge doseglo je svoj vrhunac u suvremenom svijetu na prostorima koji su desetljećima obilježeni neimaštinom i siromaštvom na svim razinama. Natjecanja ljepote od najranije dobi, odgoj djevojaka da budu lijepe i poželjne kako bi pronašle dobrostojećeg supruga vraća nas stoljećima unatrag, samo što je danas taj princip ponude i potražnje upakiran u šljokice, lateks, perje i lakirane štikle. Djevojke se kite poput paunova kako bi se šepureći istakle u masi jednako tako agilne im konkurencije. Rezultat je to kulture koja bombardira pojedinca bujicom krajnje nepotrebnih informacija u bespućima virtualnog svijeta, a koje se potom prenose na sve sfere života pa tako i u trgovačke centre transformirajući se u velike staklene izloge prenatrpane primamljivim predmetima popraćenim još primamljivijim cijenama obećavajući kupcima da svatko može doseći savršenstvo ukoliko se opskrbi upravo u njihovoj prodavaonici.

    Izložba Jane Danilović

    U novom ciklusu radova Jana Danilović društveno-estetski fenomen prioritetnog postizanja savršenog izgleda u doba neimaštine problematizira banaliziranjem "tipično ženskih" elemenata poput dijamanata, mašni, čipke i sličnih modnih dodataka koje provlači kroz vlastiti likovni jezik i transformira u svojstveni prepoznatljivi inventar. Kombinacija radova različitih formata i tehnika zajedno s prostornim instalacijama koje koriste ready-made elemente čini svojevrsni mikrokozmos unutar prostora galerije. U izložbenom prostoru umjetnica rekreira ponudu iz trgovačkih centara u vrijeme sniženja stvarajući pritom primamljivu pulsirajuću cjelinu naglašene vizualne prezasićenosti. Šarenilo jarkih boja u kombinaciji s mnoštvom raznolikih tekstura i uzoraka koji asociraju na printeve na tkaninama i modnim dodacima dodatno je prenaglašeno plastičnim zlaćanim bogato profiliranim okvirima koji bude reminiscenciju na period baroka i rokokoa kada su umjetnička remek-djela bila dodatno istaknuta veličanstvenim okvirima koji su potvrđivali njihovu velebnost. Tolika koncentracija kićenosti i nelogičnosti dovodi do apsurda današnjeg vremena kojeg sama umjetnica opisuje kao "karikaturalnu formu koja prejako miriše na vaniliju i ostavlja trag šljokica za sobom". Jeftini okviri upućuju na banalnost koja je danas na cijeni, te još više čine vidljivom ispraznost koja se nalazi ispod/unutar urešene vanjštine. Sadržaj unutar okvira metafora je za nutrinu osobe koja je ispražnjena od bilo kakvog relevantnog sadržaja i koja nema što za ponuditi osim svoje nakićene vanjštine.

    Izložba Jane Danilović3

    I dok mediji promoviraju sve što je lijepo, sjajno, umjetno i plitko kao sigurnu formulu za uspjeh, istovremeno nam zamućuju pogled i skreću pažnju s istinskih problema današnjeg čovjeka. To zamućivanje Jana Danilović naglašava sveprisutnim motivom muhe koja prekriva gotovo sve izložene elemente i nosi dvojako značenje. S jedne strane, mi se kao muhe lijepimo na sve što nam serviraju kao lijepo i poželjno, pa često ne možemo odoljeti primamljivim artiklima, posebice u vrijeme sniženja kada sami sebi lakše opravdamo kupovinu krajnje nepotrebnih predmeta, dok s druge strane muhe obično idu na trulo i pokvareno što pak aludira na ono lažno i loše koje leži ispod površine, ali je lijepo upakirano s mašnom na vrhu, pa sadržaj nije uvijek vidljiv na prvu.

    Niz radova nadopunjen je dvjema prostornim instalacijama koje stereotipne simbole ženstvenosti i erotičnosti problematiziraju s aspekta trpljenja boli za ljepotu. Kroz stoljeća je ženama prezentirano kako "ljepota boli" i kako se od njih očekuje da "trpe za ljepotu", pa su tako u prošlim vremenima žene jedva disale prilikom nošenja steznika i korzeta, neke su vadile i rebra kako bi imale što uži struk i konkurirale u svijetu poželjnih udavača, a nošenje visokih potpetica danas se nametnulo kao zaštitni znak uspješne poslovne žene. Jana Danilović okrutnost podnošenja fizičke boli za imperativ ljepote interpretira u radu pod nazivom "Luxatio". Krajnje neugodna štikla s iznimno visokom petom simbol je pristajanja na neugodu i bol pri osnovnoj funkciji hodanja, a sve u svrhu praćenja trendova i zadovoljavanja osnovnih preduvjeta ljepote. Drugi, manje neugodan modni dodatak prezentiran je u radu "Fractura colli". Pernata boa navodno naglašava erotičnost i seksualnu privlačnost žene dok predmet ironično dijeli naziv s istoimenom zmijom koja guši svoje žrtve prije konzumacije. Umjetničin izbor kićenog predmeta upotpunjuje priču o erotičnim artiklima i savršeno se uklapa s drugim izlošcima u kontekstu problema stereotipa koji guše i nameću bezvrijedno kao vrijedno i poželjno.

    Izložba Jane Danilović

    Nemoguće je ne primijetiti kako moralne vrijednosti i karakterne osobine više nisu na cijeni. Zamijenile su ih emocionalne i sadržajne ljušture. Slobodno vrijeme koje smo nekada provodili u slušanju glazbe, čitanju knjiga, učenju stranih jezika ili bavljenju sportom danas je zamijenjeno boravkom u trgovačkim centrima, gledanjem ispraznih showova ili igranjem zatupljujućih video igrica. Jana Danilović boravak u trgovačkom centru opisuje kao boravak među "beskrajnim rijekama ljudi u svako doba dana, ljudi odjevenih i uređenih kao "za posebne prilike", beskrajno uzbuđenih i punih entuzijazma dok cirkuliraju u prostoru bez nekog jasnog cilja osim samog cirkuliranja kao takvog". Paradoksalno je da što manje imamo to više trošimo. Što smo nesretniji to se više kitimo šarenim i blještavim rekvizitima skrećući pažnju na svoju vanjštinu kako bismo sakrili unutarnju prazninu…

    I dok se zgražamo i pitamo dokle ovakve izopačenosti mogu ići, istovremeno imamo i razumijevanja, jer smo svi iskusili pritisak imperativa ljepote na vlastitoj koži, samo je pitanje do koje mjere svatko od nas podliježe ili se odupire nametnutom pritisku.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Životopis

    Jana Danilović rođena je u 1989. godine u Užicu. Diplomski i magistarski studij zidnog slikarstva završila je na Filološko-umjetničkom fakultetu u Kragujevcu gdje je 2013. godine obranila magistarski rad. Doktorirala je na Fakultetu primijenjenih umjetnosti u Beogradu 2018. godine obranivši umjetničko-istraživački projekt Grad i slika – značaj i funkcija slikarskih intervencija u javnom prostoru. Fokus interesa i djelovanja stavlja na odnos slike i različitih aspekata konstrukta javnosti, kako kroz autorski umjetnički rad, tako i kroz teorijsko istraživanje i kritičke tekstove u medijima. Radove je do sada više puta samostalno izlagala u referentnim galerijama u zemlji i inozemstvu. Autorica je nekoliko desetaka murala i intervencija u javnom prostoru u zemlji i regiji. Članica je ULUPUDS od 2014. godine, umjetničkih kolektiva Street Smart i NBO te suradnica portala Kontrapress.

    Pregled umetničkog rada

    Samostalne izložbe
    · Beleške o letačima, Galerija učiteljskog fakuleta u Užicu, Užice, 2017. godine
    · (Ne)Pristajanje, izložba doktorskog umetničkog projekta, Magacin u Kraljevića Marka, Beograd, 2017. godine
    · Ogledi o neposlušnosti – crteži i objekti, KC Grad, Beograd , 2016. Godine
    · #100bučnih, izložba dokumenata ulične akcije, Knjižnica za mlade, Karlovac, Hrvatska
    · Crteži i slike, Gradska galerija Užice, 2015. godine
    · Buđenja i anestezije, crteži, Galerija Stara kapetanija, Zemun 2014. godine
    · Crteži, Narodni muzej u Smederevskoj Palanci - Galerija moderne umetnosti, Smederevska Palanka , 2013. godine
    · Kora, crteži, Gradska galerija Mostovi Balkana, Kragujevac, 2013. godine
    · TRI, izložba crteža, SKC Novi Beograd,2012. godine
    · TUBICA, izložba grafika, galerija SKC Kragujevac, 2011.godine

    Kolektivne izložbe (izbor)

    · Sketching Connections, Zavičajni muzej Buzet, Hrvatska, 2018. godine
    · X godina Ex-Yu grafike – izložba nagrađenih radova, galerija Haos, Beograd, 2017. godine
    · XXVIX užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2017. godine
    · Sketching connections, galerija Laval Nugent, Zagreb, Hrvatska, 2017. godine
    · Izložba učesnika 33. Međunarodne kolonije Grafika, Centar za kulturu, Smederevo, 2017. godine
    · Umetnost na papiru, kustoski projekat Biljane Jotić, Narodni muzej u Užicu, Užice, 2017. godine
    · Gost-izlagač kolonije Grafika, Centar za kulturu, Smederevo, 2016. godine
    · XXVIII užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2016. godine
    · Mozaik malog formata, Mala galerija ULUPUDS, 2016. godine
    · ABBA (A Buncha Book Artists), The Harry Wood Gallery, Arizona State University, Phoenix, USA, 2015
    · XXVII užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2015. godine
    · Bijenale akvarela malog formata, galerija SKC Novi Beograd, 2015. godine
    · Osten World Biennial of Drawing, Osten Gallery, Skopje, Makedonija, 2014.
    · godine
    · VII Ex-Yu konkurs za grafiku, Nacionalna galerija, Beograd 2014. godine
    · Detalj kao reč, G.Čaki, M.Oro, V. Radovanović, A. Danilović, kustoski projekat Biljane Jotić, SKC Novi Beograd, 2014. godine
    · NOA-Novi Sad open art, Kulturni centar Novog Sada, 2014. godine
    · XXVI užički regionalni likovni salon, Gradska galerija, Užice, 2014. godine
    · BOA-Belgrade open art, Pop-up galerija KCB, Beograd 2014. godine
    · III Međunarodni bijenale akvarela, Galerija A, Beograd 2014. godine
    · NUS- Neafirmirana umjetnička scena, Multimedijalni centar, Split, Hrvatska,
    2014. godine
    · Niški crtež, Galerija savremene likovne umetnosti, Niš, 2013. godine
    · Izložba novoprimljenih članova ULUPUDS, Galerija SULUJ, Beograd, 2014. godine
    · XXIV užički regionalni likovni salon,Gradska galerija Užice, 2012. godine
    · Prvo trijenale crteža i male plastike, Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić,Beograd 2012. godine.
    · NUS- Neafirmirana umjetnička scena, Akvarij na Bačvicama, Split, Hrvatska 2012. godine
    · Međunarodno bijenale savremene grafike Iosif Iser, Ploiesti,Rumunija, 2011. godine
    · 43. majska izložba ULUPUDS-a ,prateci program, KORACI VREMENA, Muzej primenjene umetnosti, galerija Žad, Beograd, 2011. godine
    ·
    Nagrade i pohvale (izbor)

    · Pohvala žirija XXVII užičkog regionalnog likovnog salona, Gradska galerija, Užice, 2015.
    · Pobednica konkursa Kancelarije za evropske integracije vlade Republike Srbije za izradu murala povodom Dana prekogranične saradnje, Beograd, 2015. godine
    · II nagrada, XXVI užički regionalni likovni salon, Gradska galerija Užice, 2014.
    · VI ExYU grafika, II nagrada studentu grafičaru, SKC Novi Beograd, 2012. godine
    · Nagrada FILUM za najboljeg studenta odseka za primenjene umetnosti, 2011.godine
    · Nagrada za najbolji mozaik, Kamena kolonija Prilepski krinovi, Prilep,Makedonija,2011. godine
    · II nagrada za studentski mozaik, Stone Expo IV, Kragujevac, 2012. godine
    · Nagrada za studentski mozaik, Stone Expo III, Kragujevac, 2011. Godine

    Realizovani projekti u javnom prostoru (izbor)

    · TROPICAL DREAM, mural, realizovan u okviru festival Zen Opuzen, Opuzen, Hrvatska, 2018. godine
    · SAVAGE LOVE, mural , realizovan u okviru projekta Re:Think, Sisak, Hrvatska, 2018. godine
    · All Girl, kolaborativni mural i javna rasprava na temu pozicije žene u uličnoj umetnosti, Beograd, 2018. godine
    · Zen, mural, realizovan u okviru Zen Opuzen festivala, Opuzen, Hrvatska, 2017. godine
    · THINK,CHANGE,GROW III – mural, realizovan u okviru projekta Re:Think festivala, Sisak, Hrvatska, 2016. godine
    · PORTAL, mural, ciglana Trudbenik, Beograd, 2016. godine
    · THINK, CHANGE, GROW II-mural, projekat realizovan u okviru internacionalnog Street Art Mostar festivala, Mostar, Bosna i Hercegovina, 2016.godine
    · SEA, mural, realizovan u okviru konkursa opštine Herceg Novi, Crna Gora, 2016. godine
    · LET’S GO SOMEWHERE NICE, objekat, rad realizovan u okvirtu međunarodnog SAF Thessaloniki festivala, Solun, Grčka, 2016.godine
    · #100bučnih – street art projekat, Beograd / Karlovac (Hrvatska)
    · LITTLE BLUE ONE, mural, Karlovac, Hrvatska, 2015. godine
    · PTICE SAVAMALE, mural, projekat realizovan u okviru konkursa Kancelarije za evropske integracije Vlade Republike Srbije, Beograd, 2015. godine
    · THINK/CHANGE/GROW, mural, Lučani, 2015. godine
    · ULICA SLOBODE, mural, Festival Patosoffiranje, Smederevo, 2015. godine
    · KORISTIŠ LI GLAVU ILI SAMO PRATIŠ OSTALE?, FreeDom Art Festival, Pančevo, 2015. godine
    · UP!, mural, Inex Film, Beograd, 2015. godine
    · UPRISING, mural, Dom omladine, Pančevo, 2015. godine
    · Nije bitno šta će biti, bitno je kako je do toga došlo, gerila mural / umetnička akcija, X Noć muzeja, Kragujevac 2013


    Predavanja, učešće na tribinama, saopštenja na naučnim skupovima (izbor)

    · Žena u uličnoj umetnosti, tribina / javna rasprava, Dorćol Platz, Beograd, 2018. godine
    · Beogradski festival mozaika – okrugli sto – Savremeni mozaik – izazovi i problemi, Kuća legata, Beograd, 2016. godine
    · Beogradski festival mozaika – predavanje – Mozaik i ulična umetnost, Kuća legata, Beograd, 2016. Godine
    · Saopštenje- Rekontekstualizacija tradicije – mozaik u uličnoj umetnosti, Prvi međunarodni naučni skup Tradicionalno i savremeno u umetnosti i obrazovanju, ISCAF 2016, Kosovska Mitrovica
    · CCFD Terra Solidaire Open Forum – predavanje – Reading graffiti – social importance of words in public space, Montreal, Kanada, 2016. godine
    · World Social Forum – predavanje / debata - CCFD Terra Solidaire Citizenship and democracy group : Citizenship and Information or How do we read written and painted content in public sphere? , Montreal, Kanada, 2016. godine
    · Tribina: Slika i grad – društveni značaj murala – Knjižnica za mlade, Karlovac, Hrvatska, 2016. godine

    Članstva u stručnim žirijima
    · Murali očima fotografa, izložba, Centar za kulturu Božidar Adžija, Beograd, 2018. godine
    · Moje kreativno Ja – Cosmopolitan Art Campus – član stručnog žirija i mentor – 2016. godine

    Publikacije – reprodukovani radovi i tekstovi iz oblasti umetnosti objavljeni u štampanim i elektronskim medijima (izbor)

    · Ulična umetnost i zloupotreba umetnosti – građenje kritičkog posmatrača, Zbornik radova Pedagoškog fakuleteta u Užicu (2017)
    · Paint it Black ili Zapišavanje tuđeg ćoška, www.kontrapress.com - 24.01.2018. godine
    · Lokalno kulturno-umetničko nasleđe kao dopuna nastavi likovne kulture, Zbornik radova međunarodnog naučnog skupa Kulturno-potporna sredstva u funkciji nastave i učenju (2017)
    · Ljudi za mural, mural za ljude www.kontrapress.com - 12.10.2017. godine
    · K***c na braniku kulture, www.kontrapress.com – 21.03.2017. godine
    · Bez prevoda – esej- www.kontrapress.com- 14.09. 2016. godine
    · Kreči da bude čisto (pa prodaj za bilbord) –esej- www. kontrapress.com -23.03.2016. godine / www.aktivirajkarlovac.net – 03.02. 2016. godine
    · Slepi miševi – naše komšije, zbirka crteža, Priredio: Boris Stanić, Za izdavača: Nenad Maletin – Dom omladine, Pančevo, 2015. godine
    · Slavimo Beograd- operimo grafite mržnje – esej – Liceulice, broj 24, 2015.godine
    · Nasilje u šarenom pakovanju – esej –www.kontrapress.com- 19.12.2014.godine

  • Izložba Josipa Baričevića u Galeriji Krug


    vrijeme: 03.05.2019. - 21.05.2019.
    Otvorenje u 20:00 sati
    mjesto: Galerija KRUG, Dom kulture Dugi Rat

    Izložba Josipa Baričevića u Galeriji Krug



    EKSPRESIVNE PERCEPCIJEEKSPRESIVNE PERCEPCIJE



    Kada, prije dvi godine otvarah Josipovu samostalnu izložbu u splitskomCaffe bar SKY u sklopu Jokerove zgrade, naslovih je LIKOVNI ISTRAŽIVAČ,referirajući se na njegov temperamentni slikarski nerv koji želi što prijeuhvatiti trenutak percipiranog. Za one koji ne znaju radi se o motivimaKaštelanskog bazena sa solinskom pitoresknom mikroregijom u "kojoj sena čudesan način stapaju antička, starokršćanska, starohrvatska i seoskaambijentalna arhitektura uronjene u floru rječice Jadro..." (iz predgovorasplitskoj izložbi).

    Što se u Baričevićevom slikarstvu promijenilo od toga vremena? Uglavnomništa, osim tehnike - tada je to bio akrilik, a danas, suhi pastel. Tretmanje isti, struktura i tekstura također, dakle, Josip je konstantan, dosljedan iprepoznatljiv u svom slikarskom rukopisu, a to znači: kovitlac energičnihpoteza, zapjenjeno i nemirno more, nebo s (obveznim) ekspresivnimoblacima, vremešne masline sa stoljetnim borama i crnim dupljama debla...Razigran je i u slikanju arhitektonskih cjelina našeg dalmatinskog "Malogmista" slobodnom interpretacijom koja ne robuje faktografiji. Fasade kućaodražavaju refleksije mora i neba uz dominantu nijansi modre koja seisprepliće sa sivom, oker, bojom ciklame, ljubičaste i zelenog tirkiza...Posebno me se dojmila slika s motivom Omiša iz "ptičje" perspektive kojaobuhvaća širi pejzaž s Omiškom Dinarom i planinskim masivom Mosorau zadnjem planu. Na toj slici dominira slikarska gama s naglašenimmodrilom, ispresijecanim lila i okerastim potezima te oivičene planinebijelom, odnosno crnom na obroncima Mosora i diskretnim bordo-crvenimfragmentima. Sve je na prepoznatljivom motivu uravnoteženo i oku ogodnou snažnoj sinergiji koju stvaraše Cetina i okolna brda.

    Ako se treba determinirati spram Baričevićeva slikarstva, rekao bih daje, eksplicite ekspresionističkih svjetonazora ne želeći robovati diktaturealizma i objektivnog prikaza lokalnog kolorita.Njegove percepcijeto i diktiraju.Iz toga i proizlaze, spomenuti energični, iskrzani potezi ikoloristička paleta kao posljedica nutarnjeg nemira slikarske duše.

    Zdravko Cota

    JOSIP BARIČEVIĆ
    rođen 06.06.1968 u Splitu. 1996. postaje član likone radionice “ART CLUB” koju vodi akademski slikar i likovni pedagog TIHOMIR BARIŠIĆ, gdje dobiva likovnu izobrazbu. Dvije godine pohađao je likovnu radionicu kod akademske slikarice VENDI BOROVIĆ.

    Izlagao je na petnaest samostalnih i šezdesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.
    Posebno treba izdvojiti skupinu “INTER IMAGO NEW YORK 2” u New Yorku, na kojoj je sudjelovao s nekolicinom akademskih slikara.

    Uz pokojnog EDE MATKOVIĆA, Stipe Tokića jedan je od glavnih osnivača likovne udruge “SALONA ART” iz Solina. Neko vrijeme bio je i njen predsjednik.

    Živi i radi u Solinu.
    Don Lovre katića 112, 21210 Solin
    mob.: 098 9219 670
    Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.