ptičja gripa

  • Trumanov show

    Kako situacija s katastrofalnom epidemijom medijskih napisa o salmoneli napreduje, to se sve više osjećam kao u Trumanovom showu, sjećate se, onom filmu u kojem Jim Carrey glumi navodno sretnog čovjeka čiji cjeloživotni show prati milijardski auditorij preko televizije. Čak postoje i skupine koje se bore da se oslobodi Trumana.

    No kako bi Truman što uvjerljivije glumio sve je oko njega plastik fantastik lažno-istinito: gradić koji izgleda kao idealna američka provincija, lijepa i vjerna djevojka, vesele navijačice, sretni muževi i žene, čak i kućni ljubimci, valovi na moru su predivni, nebo je plavo… Jedino s neba učestalo padaju avioni, gotovo svakodnevno, Truman je također uvjeren da je more strahovito opasno, a putovanje izvan gradića je gotovo nemoguće jer… Pa putovanja su opasna, zar ne? Svi mediji govore o tome da su putovanja opasna.

    No nije Truman glup iako je ispranog mozga: zna da nešto nije jasno, nešto sa svime time ne štima, obrati su prenagli, neke su stvari jednostavno takve da čovjek želi iskočiti iz svoje kože, a to je moguće tako da savlada svoj najveći strah – dakle, da preplovi navodni ocean, tj. umjetno jezero koje izgleda kao kalifornijski Pacifik.

    Upravo tako djeluju naši napisi: najprije je bila koliko se sjećam neka ptičja gripa, zatim svinjska gripa, zatim ebola, zatim… Više ni ne znam što je bilo „zatim“ jer se stalno događa nešto što izaziva strah, a navodno nas o svemu informiraju pravi mediji, oni nam dostavljaju informacije koje su potkrijepili novinari-istraživači, a potvrdile i nadležne agencije, no…

    Tako se dogodila salmonela. Da se razumijemo, ničim ne želim umanjivati to da je netko možda zaista i zaražen salmonelom, i da posljedice, to svi znamo, mogu biti kobne. Jednostavno, salmoneloze su opasne, ali… Opet nešto ne štima: ima je jednostavno previše, ima je toliko da se čovjek počinje pitati „pa dobro, gdje je nema“. Ima je u mesu, povrću, voću, jagodama, svemu… Ima je… Ima je barem kao i drugih bakterija, no s ovom i sličnim medijskim histerijama ipak bih volio da se pozabave pravi istraživački novinari: per cui bono? Kratko i jasno pitanje: za čije dobro? U čiju korist sada, ovoga časa svi obolijevamo od salmoneloze, kao što ljeti svi dobivamo rak kože od sunca ili zimi doživljavamo, eto, da padne snijeg epskih razmjera, a što nije rezultat uobičajenog klimatskog hoda i sinusoida već – pa, ultimativni dokaz da je riječ o globalnom zatopljenju. Koje će nas, osim vrućinom ljeti i hladnoćom zimi, dodatno pokositi gripom takvih razmjera da će notorna španjola s početka 20. stoljeća djelovati kao šala.

    Mesar

    I sada da netko kaže da smo manje podložni histeriji i sugestiji nego srednjovjekovni čovjek, koji je s druge strane jako dobro znao da mu, ako se posiječe na srp ili na nož, vrlo lako svaki dan može biti onaj posljednji, pa nije ni čudo da se ufao u misteriozno i onostrano spasenje – banalnost poput antibiotika nije imao, pa je posjekotina mogla zaista biti otrovanje krvi.

    Ispada da ni mi nismo znatno bolji, samo je naša histerija manifestirana drugim vrstama fobija.

    Da ne bih otišao u teorije urote, kao i da ne bih govorio o nečemu što možda nedovoljno poznam (sigurno me nemojte pitati za savjete u vezi trbušnog tifusa ili tetanusa, ipak, vjerujte mi, medije koliko-toliko poznam), pitam se samo kako to da čak ni na društvenim mrežama nitko(i to ne samo istraživačkih novinara) nije postavio pitanje o epidemiji vijesti o salmoneli u svemu, o naravi te informacije, njezinoj svrsi. Zaštita potrošača? Sumnjam, zašto onda desetljećima nitko nije paničario zbog općepoznatih dodataka u hrani, njezinoj starosti i konzervansima, a o čemu smo, navodno, već višekratno informirani.

    Možda je, na koncu, ipak riječ o zasićenju, pa nikoga više nije ni briga: jednostavno se meso kupuje, znate kakav je naš narod, malko ga se poprži jače, jaje ispečeš kako treba i nema veze, čak i da je salmonela, ništa kod nas neće uspjeti. Čak ni trik sa salmonelom koju sada znamo, imamo posvuda oko nas. Mi smo ponešto drugačiji od Trumana, mi se nećemo odvažiti na epsko putovanje za otkrivanjem istine. Mi ćemo se, u to ime, dobro najesti.

    Autor: MIlan Zagorac

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.