Budi blagoslov

Odlučim danas učiniti ono što činim često u trenucima dok šetam s pesekom. Blagoslovit ću svaku osobu koja mi dolazi u susret. Pa kažem : Neka te kiša božjeg blagoslova ispere od svega što te brine i neka te ispuni božja milost.

Zamislim kao da imam čarobni štapić kojim mahnem u trenutku kad mi se približi. I vjerovatno... dok tako hodam na licu mi ostane onaj izraz ljubavi i poštovanja koji upućujem osobi i svi mi se nasmiju i zagledaju u oči.
Jeste to kada probali?

I tako.... u susret mi dolazi mladić koji ne diže pogled s mobitela. Gleda u njega kao da mu život znači. Da je slučajno koje drvo na putu zabio bi se u njega, garant!
Gledam ga i blagoslivljam. . Pet metara od mene podigne pogled i uputi mi najljepši osmijeh koji sam ikada vidjela.

Šta mislite zašto se to dogodilo? Ne zato što to radi inače, jer ne radi. Ne, nije me vidio! Gledala sam kako prolazi pored ljudi i niti ne podigne pogled.
Zato što je osjetio moj blagoslov istog trena kad ga je dobio . Vjerovatno se i naježio. I... mogao je uzvratit samo time čim je uzvratio.... nečim najljepšim što čovjek može dati i primiti. Bio je u tom trenutku Ljubav! Jer i ja sam bila Ljubav. Samo je uzvratio ono što mu je dano.

A najveća je istina ipak ova: TO NIJE BIO ON, to sam bila JA u njemu. Ovo ili razumijete ili ne razumijete. Ljudi koje srećemo na cesti su ono kakvim ih očima mi vidimo. U drugima vidimo Sebe. Ako vidiš prosjaka u sebi imaš prosjaka. Ako vidiš ljubav ti si ljubav. Sve sto vidiš to si TI.
Vratila sam se kući... kiša je počela padati a ja ja sam se tako dobro osjećala. Zahvalna... prije svega. Sretna... ispunjena.
Dijeljenjem uvijek dobivamo.

Autor: Kamelija Salopek

Iz praha si nastao u prah ćeš se pretvoriti...

U svakom slučaju od samog rođenja ako vjeruješ da ćeš uspjet vidjet čes u svemu prilike... ako ne vjerujes vidjet ćeš prepreke.
Živi život bez " šta ako". NE je prva riječ koju si trebao naučiti bez osjećaja krivice. Ako nisi pokušaj...nisi još mrtav. Samo ljudi koje voliš mogu ti život učiniti nepodnošljivim.....drugi ne bi trebali, nikako. Tvoja snaga je u tome da ne tražiš od nikoga nista...još manje očekujes, iskoristi to. Ako imaš loš dan u tome nema nista loše. Ono što je lose je što drugi moraju zbog toga imati isti takav dan.

Nemoj pokušavati biti različit. Budi samo dobar. To je dovoljno različito.
Kad ti sreća zatvori jedna vrata često ti odmah otvori druga...ali nemoj pre dugo gledati u ona zatvorena. Budi kao voda...ona ide naprijed i ne osvrće se nazad da vidi tko iz nje pije.
Ako se razboliš, znaj da su ti to učinile emocije. Fokusiraj se na ozdravljenje ma kako teška bolest bila, ozdravit ćes, ako vjeruješ.
Molim te, voli sebe, samo tako drugima nisi teret već inspiracija.
Sudbina čovjeka je da smo vječni, bit će ti točno onako kako ti želiš.
Ljudi koji te ogovaraju rade to samo zato jer nemaju ostvaren svoj život i nesigurni su. Da bi sebe podigli moraju tebe spustiti.
Pazi...kako misliš o sebi tako će i drugi misliti o tebi.Budi najbolja verzija sebe. Budi bolji danas nego si bio juče. ..sutra , nego si danas.

Zapamti, nije zivot sigurnost. Život je sloboda. Diši....I nije život ono što se događa nego kako ti gledaš na to što se događa. Budi sretan. Nije teško. To je samo stvar odluke ili izbora. Svaki put kad si loše sjeti se netko sada moli da je na tvom mjestu. Budi zahvalan. Uvijek budi zahvalan na onome šta imas pa će doći i ono što želis.
Da li si sa pravim partnerom? Jesi. Uvijek si sa pravim partnerom. Jer, tvoj partner je odraz tvog fokusa, vibracije, stanja...On je tvoje ogledalo. Da...teško priznati.?.

Znaš kad čes dobit idealnog? Onda kad ti postaneš idealan. E da, tako to ide.
Ljubav nije ti MENI. Ljubav je ja TEBI. Onda ćeš dobit ti MENI.
Hejjj, ne laži sebe...nema krive odluke. Ona je u tebi. Ne možeš dati ono što nemaš. Kad promijeniš sebe promijenit će se svijet oko tebe. Budi pozitivan : i drugi su uspjeli, uspjet ću i ja !!! Vjeruj.
Dozvoli sebi sjajiti punim sjajem.Ne dozvoli nikome da te vrednuje. Eee...znaš kad ćeš postat uspješan čovjek? Kad postaviš čvrste temelje od kamenja koje su drugi bacali na Tebe. I znaš kad ćeš ostvarit svoje snove? Kad se probudiš! Nauči sve prihvacati sa : sve je dobro a bit će i bolje!

Ne kupuj markiranu robu. To je bačen novac. Budi TI marka.
Ne trči za nicim i nikim....jer to će bježati od tebe.Prestani trcati i samo budi sretan...i to će doći, samo po sebi.
Kad trebaš nesto , reci to Bogu. Nauči se komunicirat s njim. " Pitajte i dat će vam se. Tražite i nači čete " - rekao nam je svima.
Al...niko ne pita.

Prije nego krenes tražiti sreću provjeri... možda si već sretan?
Ako zeliš biti istinski sretan, veži se uz cilj , ne uz ljude i stvari.
Sanjaj srcem a voli dušom.
Ponekad, kad se stvari raspadaju...ne tuguj, one zapravo sjedaju na mjesto. Govori tiho, ne galami. Govori tako da te drugi vole slušati. Budi duša društva i uvijek ostavi svakoga bolje nego si ga zatekao. I pazi...šta govoriš. Jezik nema kosti.... ali stvarno je dovoljno jak da slomi srce.

I shvati...koliko god da si velik ili mali, jak ili slab, pametan ili glup, uspješan ili neuspješan...isti si kao ja. Kao on. Kao svi. Jednog dana svi ćemo stajati pred licem sudbine.... Crno lice sudbine. Hoćeš tada razmišljati koliki si?
Hoćeš moći sa sobom ponijeti sve svoje bogatstvo za kojim si trčao? Stajat ćeš malen i skroman...kakav si bio kad si se rodio. Samo razlika ogromna. Rođenjem si dobio naj veću stvar na svijetu- IZBOR !
Sada više nemaš nikakvog izbora.

Živi čovječe ovaj zivot s radošču u srcu dan po dan... a svaki dan neka bude tvoja SVEČANOST!
Jer neznas...koliko ti je ostalo .

Autor : Kamelija Salopek

Ilustracija: Preuzeto sa Facebook-a

Izbori...

Bila dva brata. Rođena od iste majke.Nakon završene srednje škole život ih razdvaja jer biraju različite države studiranja. I svak ode svojim putem.Čuju se vrlo, vrlo rijetko a vide još rijeđe. Godine prolaze i nađu se na godišnjici mature. Ante je završio medicinu i postao čuveni kururg. Stipe nije završio fakultet. Promijenio je puno firmi i puno radnih mjesta. Nigdje nije ostao dugo uvijek iz istog razloga. Bio je konfliktna osoba. Zadnje dvije godine čak niti ne radi.
Na prozivci upita ih profesor: Kome možete zahvaliti za to što ste postali? Obojica jednoglasno odgovore: roditeljima!

Dok je Ante priznavao trud roditelja koji su ga odgajali Stipe ih je osuđivao. Mogu te odgajati potpuno isto....davati pritom maksimum sebe jednom i drugom...postat ćeš ono što izabereš postati. Nije do roditelja! Do tebe je.
I nitko ne može da te uništi osim ti sam sebe . I niko ne može da te spasi, osim ti sam sebe.

Stipu je u životu vodio ego. Antu iskustvo i srce. Zato se nisu ni mogli razumjeti. Kako objasniti nekome bilo što ako je njegov maximum tvoj minimum?

Ante je vjerovao u ljude koji su mu punili baterije. Stipe je vjerovao onima koji su mu punili glavu. Stipe je kršio sva pravila života ne razumeći da se pravila prvo moraju naučiti da bi se mogla kršiti. Nije znao da je njegov najveći neprijatelj on sam. Nije razumio da bi mu svijet bio pod nogama samo da je uspio svladati samoga Sebe. Nije znao ni to da svijet može mijenjati samo svojim PRIMJEROM a ne svojim mišljenjem.

Uvijek možemo sebe uzdići ili poniziti.... biti prosjek ili iznad njega . Biti svoj ili ničiji. Biti sluga ili gospodar. Živjeti život, svoj ili tuđi.
Sami biramo.

Autor: Kamelija Salopek

Kamelija Salopek

Rođena sam u Vrbovskom 05.06.1962.
Ekonomista po struci. Moja ljubav je slikanje. Iako sam početnik i samouka radim to iz čistoga gušta.

Od malena sam osjećala da bi to mogao biti moj poziv ali su roditelji bili protiv. Voljela bih rasti u slikarstvu i učiti.....

Počela sam tehnikama enkaustike, akrila, napravila 60 tak radova i shvatila da je to ono što želim raditi ostatak života. Usudim se slikati raznolike teme, izbjegavam monotonost, volim bogati kolorit boja, apstrakciju i ostalo.

Kontakt
Mob: 091 570 1080
Facebook: Kamelija Salopek

Kamelija Salopek-art

Kamelija Salopek, rođena 5. lipnja 1962., nije školovana slikarica, ali je svojim radom i pristupom umjetnosti dokazala da talent i strast ne poznaju granice formalnog obrazovanja. Njena umjetnička priča započinje sasvim slučajno, iz dosade, kada je prije nekoliko godina uzela peglicu u ruke i pokušala nanijeti vosak na papir. Ova prva iskustva s tehnikom enkaustike ubrzo su prerasla u strast, a danas je vosak, uz akril, njena omiljena tehnika.

Kamelija slika povremeno, vođena isključivo pozivom svoje duše. Specifičnost njenog rada leži u odsustvu pravila pri odabiru teme. Kao samouka umjetnica, oslanja se isključivo na trenutnu intuiciju i inspiraciju, stvarajući djela koja su odraz njenog unutarnjeg stanja i trenutnih emocija. Često ističe kako ne voli biti dosadna i stalno raditi na istoj temi, što njen opus čini raznolikim i uvijek svježim.

Njeni radovi odišu iskrenošću i spontanošću, a upravo ta nesputanost u izrazu donosi posebnu čar njenim slikama. Slikarstvo je za Kameliju hobi, ali i više od toga - to je način na koji komunicira sa svijetom i izražava svoje najdublje osjećaje. Njena djela nisu samo vizualni prikazi, već su i prozori u njenu dušu, nudeći gledatelju mogućnost da osjeti i doživi dio njenog svijeta.

Kroz svoje slike pokazuje da umjetnost ne mora biti ograničena formalnim okvirom. Njena djela su testament kreativne slobode i dokaz da istinska umjetnost dolazi iz srca. Umjetnički put Kamelije je inspiracija svima koji traže svoj izraz i način da podijele svoj unutarnji svijet s drugima.

Kontakt
Mob: 091 570 1080
Facebook: Kamelija Salopek

Skupna izložba slika "Igra boja"

vrijeme: 22.05. u 19. sati – 05.06. 2019
mjesto: Slovenski dom, Masarykova 13, Zagreb

Autori:

Anita Kunić, Mia Behtan, Danica Kuštrak, Zvjezdana Žužić, Merima Popara, Andrea Stanic, Maja Raleva-Miladinovski, Veseljka Kos, Emina Jaić, Vera Antolić, Doroteja Meštrović, Verica Kovač, Branka Zobenica, Liba Peršinović Levi, Zoran Hercigonja, Darko Kovačević, Vlatka Bauer, Ana Prenc Gabriš, Kamelija Salopek, Jasmina Dujmić, Nives Pavišić, Snježana Mayer, Barbara Špiljak Presečki, Đurđica Pirkić, Snježana Bilandžić, Snježana Šebalj, Katarina Knezović, Janica Šterc, Irena Sara Mraz, Tončica Mazić, Ljubica Prica-Tomaš, Bosiljka Dajić

Osjećajno i razumno (emocionalno i intelektualno)

Jedan od brojnih pristupa doživljavanja i tumačenja umjetnosti jest i taj dualitet koji je prisutan kako u likovnim, tako i u glazbenim i ostalim vrstama izražavanja ljudskog duha...
Zadamo li djetetu intelektualni zahtjev: vuci (crtaj) polagano što ravniju i dužu crtu; dijete u dobi od 3-5 godina se trudi... Neka ga netko drugi zovne, otvori i zalupi vratima ili se što drugo bučno dogodi, ta dječja linija automatski gubi svoj pravocrtni kontinuitet.
- Poput seizmografa...
- Brije li se odrastao muškarac britvom, u takvoj situaciji obavezno se poreže
- Nemir, uzbuđenost, uznemirenost, slična stanja i osjećanja, usporavaju, koče i ne dozvoljavaju dovoljnu prisebnost i razumni (intelektualni) pristup
Umjetnosti, kako glazba tako i slikarstvo, pluta i varira u tim krajnostima, između jednog i drugog... Najtipičniji primjeri u slikarstvu su Van Gogh za osjećajno i Paul Cézanne za razumno (emocionalno - intelektualno). Adekvat su u glazbi Beethoven i Mozart.
Van Gogh slika u erupciji svojih uznemirenja što se odražava kroz sredstva kojima se izražava: olovka, ugljen, pero, trstika, kist... Svi su potezi nemirni, vijugavi, osim onih koji su jako kratki (npr. u slučaju korištenja trske koja onemogućuje dugačak potez - liniju...). Slike su mu ishodište (post mortem) za stil ekspresionista.
Paul Cézanne pristupa slikanju racionalno, razumno, intelektualno, sistematski, analizirajući, raščlanjujući, tumačeći da se oblici u prirodi mogu svesti na kuglu, stožac i valjak... Polagano, duboko analizirajući, slika mrtve prirode, pejzaže, žanr slike primjenjujući stavove svojih pravila u kompozicijama analitički razvaganim s jakim naglaskom na raspored i intezitet boja... Ishodište kubizma...
P.S.
Cezanne, 2011. "Kartaši", aukcija 250 milijuna dolara
Van Gogh 82,5 milijuna dolara

Osvrt je napisao prof. Nedeljko Tintor
..rođen je 1942. u Koreničanima kraj Daruvara. Pedagošku akademiju kod prof.. Mladena Veže (1965.) i Akademiju likovnih umjetnosti u slikarskoj klasi prof. Raula Goldoruja (1970.) završio je u Zagrebu. 1973/'74. kao stipendist francuske vlade pohađa ECOLE DES BEAUX-ARTS (atelje prof. Gustava Singiera) uz predavanje PARIS I (dio Sorbone) ARTS PLASTIQUES...

Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

Skupna izložba slika "Boje i emocije"

vrijeme: 17.06.2020. u 19 sati
mjesto: galerija Slovenskog doma, Masarykova 13/I, Zagreb

Veselimo se Vašem dolasku

Autori:

Dubravka Mijatović, Andrea Stanić, Danica Kuštrak, Vera Antolić, Zvjezdana Žužić, Davorka Radocaj, Irena Sara Mraz, Merima Popara, Kamelija Salopek, Doroteja Meštrović, Snježana Mayer, Emina Alagić, Snježana Bilandžić, Ingrid Novak, Jadranka Šarić, Verica Kovač, Vesna Zvonarević, Snježana Šebalj,Emina Jaić, Sonja Papuga, Ana Sušec, Tončica Mazić, Liba Peršinović, Marija Hećimović, Đurđica Pirkić, Bosiljka Dajić, Veseljka Kos, Dubravko Đurđek

Ponekad, u lošim trenutcima raspoloženja, čovjek sam sebe zapita: "A što bi me sada emocionalno razgolitilo, uzbudilo, dalo unutarnji osmijeh, a i zadovoljstvo..."

Rješenje je na trenutak pogledati novu sliku, unos energije i trud slikara koji sve donosi porukom, koloritima, opservacijom te uljepšati nam tu sekundu istine.

Nevjerojatno je koliko možemo naučiti od tih izloženih slikarskih djela, ali i razviti osobnu emociju što nam se sviđa, što nam je “leglo“ oku i duši s čim postajemo već emocionalno bliski.

Tada nam se javlja osjećaj osobne kritičnosti, podsvjesno procjenjujemo što je “dobro“, a što “loše“. Promišljeno smo tada upili emocije, zadovoljni smo osobnom kritikom, osjećamo se samosvjesnim kustosima.

Postigli smo vrhunac, čak nam i tamne boje nekako počinju grijati dušu.

Dubravko Đurđek, slikar

Suosjećanje na djelu

I to da vidim......
Znate kako se kaže....kad izađeš iz kuće, prvo na što naiđeš (situaciju, događaj, čovjeka, priliku) to si privukao. To si ti.
Izlazim u 9 sati u jutarnju šetnju s pesom. Divan dan danas....hvala Ti bože!
Boni njuška a ja uživam okupana suncem. Najviše volim početak jeseni...kraj ljeta, kako god.

Ispred mene stara gospođa vuče neke kese, gega se s noge na nogu . Izaziva suosjećanje. Tugu.
Iza mene majka vozi na biciklu svoju malu curicu, stara mislim 1,5 god. Možda dvije? Dođe do stare bake i kaže: Gospođo vidim da vam je teško, da li bi htjela da vam pošaljem vrečice do kuće ? Baka šuti i gleda. Mislim, meni to ne bi bilo teško ,samo ako mi dozvolite. Taj grč na licu, tu bol koju je bakica prenijela na nas bila je...kao da se sva tuga svijeta smjestila u njenim očima. Rekla je....napokon: ne treba draga gospođo, navikla sam ja. Šta je ponos! Doći ću ja danas doma, nisam tako blizu i neću vas gnjavit. Majka je inzistirala još nekoliko trenutaka...ali nije uspjela.
Ono što me šokiralo, dijete je imalo pune oči suza i brisala ih rukom. Suosjećanje na djelu!
Majka joj obrise suze i sjedne na bicikl ponovo....pa kaže: Mami ja bi te pratila, mogu dolje? Žena ju spusti sa njezine stolice, nisam ni primjetila da je malena bosa. I krene lagano....dalje. Malena bosa trči za njom. I smije se...Smije se kao da joj je mama dozvolila da se spusti sa tobogana. Pratila sam ih pogledom....curica je trčala nekih 400 m a onda su nestale iza ugla.

Ova majka nije siromašna žena. Znam procijeniti. Ova majka je jedna mentalno jaka žena koja svoje dijete odgaja u čvrstu osobu.
Ona zna šta će sutra dobit za uzvrat. Ona pušta malenoj na izbor. Hoću trčat. Trči ! Hoću bosa! Idi!

Deset metara dalje ususret mi dolazi žena... Vozi bebu u kolicima. Veliku bebu. Preveliku za kolica. Zatrpala ju onim pelenama koje (ja ne mogu razumit) služe kao zavjesa protiv sunca. Velika beba vrišti iz petnih žila. Žena trese kolica i pjeva 'Taši taši ta na na'...
Gledam i zaboli me glava od nervoze pred mojim očima. Dođe do mene pa mi kaže (dok moj seronja pokušava zapišat bebina kolica) : Ma jeste vidila gospo onu ludu ženu kako se vozi na biciklu a curica bosa trči za njom?
Jesam!
Svakome Bog da dijete, kaže ona. A vi gospodjo, jeste čuli kako se djevojčica glasno smije? Šuti.....Ponovim pitanje. Šta mislite zašto se malena tako smije?. Šuti. Zato što joj paše. Zato što je sretna. I zato što je imala pravo izabrati hoće li se voziti na biciklu ili trčati. Šuti. Gleda me ko tuka.
A vaša velika beba...prekine me, to mi je unuče...vrišti. vruće joj je u toj debeloj majetini . Vi u kratkom rukavu. Nema izbora... s tom krpom na kroviću....nedate je suncu... Hoda li vam curica?...pitam. Hoda,hoda.....kaže. Pa što onda ne hoda? Šuti.
Nemam ja vremena nju hodat...prozbori. Možda da ste na biciklu bi bilo lakse...kažem...kao ona majka koja vas naljutila. Šuti.

E svijete moj.... svakakvih nas ima.
Ne miješam se u izbore ovih dviju žena...samo hoću reći: ne osuđuj, ne kritiziraj! Pusti! Ama pusti sve što te se ne tiče!! Ko si ti? Ko sam ja? Ko smo mi?

Vraćam se na početak. Kad živiš trenutak onda primjetiš ovakve stvari. Jednostavno vidiš. I čuješ.
Izašla sam van iz kuće i naletjela sam na HRABROST, SLOBODU, SUOSJEĆANJE .
A onda se pojavio i KRITICIZAM kojem sam, iskreno, mogla prešutjeti. Ali nisam. Jer, držim da treba reći iskreno šta misliš....ako ti se već obrate.
Ali..... u srcu, kući sam donijela bosonogu djevojčicu i njezin smijeh još mi odzvanja u ušima.

Autor: Kamelija Salopek

Zašto laž?

Ti biraš sve u životu. Baš sve. Izbor te čini dobrim ili lošim čovjekom. Sve što radiš u životu činiš to iz jednog važnog osjećaja, da bi se osjećao bolje. Upravo iz istog razloga lažeš. Misliš da ćeš se osjećati bolje ako slažeš? Kratko da. Ne zadugo. Jer, laž je ovisnost. Isto kao droga. Isto kao alkohol. Sve vrste ovisnosti dolaze iz istog osjećaja...da se osjećaš bolje. Bar na kratko. Dok ne postaneš ovisnik.

Žao mi je prijatelju, ti neznaš kako se "prirodnim putem" osjećat bolje pa tražiš umjetan način. To je put poraza. Samo na kratko ćeš biti bolje.
Osoba koja laže u trenu slaže misleći da se nikad neće saznati istina. A laž ima kratke noge. I samo na kratko izbjegao si suočit se s istinom i s tim što ti istina može donijeti. Ako konstantno lažeš ti se ne želiš odreći dobrog osjećaja koji te "drži". Kamo te vodi ta konstantna laž? Taj neprirodni način traženja mira i sklada sa sobom ne vodi nikuda osim u ponor.

I onda tako uz kave i kavice svakodnevno se prenose priče, popularno zvane tračevi, koje su vrlo često lažne. Jer...kako možeš znati da li ta osoba govori laž ili istinu?? Ti povjeruješ da je to istina. I preneseš laž. I laž te stigne. Poznat osjećaj ha? I ti postaneš glavni krivac za laž. Niko više ne spominje "izvor" laži. Ti ga jedino spominjes...jer sve bi dao da te neokrivljuju. Branši se nogama i rukama....da si rekao točno ono što si čuo. I još se ljutiš...

Jedini recept je , pokaži PRIMJEROM. Čuješ - ne čuješ! Ne šalji dalje jer nikada neznaš namjeru koju je imao prenositelj laži. A namjera je strašna stvar....
Čovjek često da bi se osječao važnim pusti u svijet gomilu laži. A ne zna da se svijet mijenja njegovim primjerom a ne njegovim lažima.
Ukoliko misliš da ćeš kroz valjanje u blatu sa svinjama izaći kao pobjednik i čist nemaš teoretske šanse. Ukoliko misliš da ćeš lažući ostati čist isto nemaš šanse.
Ako si pobornik istine i iskrenosti onda ti je fokus na tome...ne na laži. Nitko te nije učio da se ego čisti suzama...to si sam saznao. Isto tako trebaš spoznati da se duša čisti ljubavlju, ne lažima.

Pogrešni koraci često su važniji od ispravnih.... Jer te nauče.
Jedino mjesto gdje ćeš naći slobodu jest u tvom osobnom osnaživanju... a to je put ISTINE, ne laži.

Autor: Kamelija Salopek