Izložba slika Gordane Marijić "Fragmenti sjećanja"

vrijeme: 22,veljače 2024. u 18 sati
mjesto: Turistička zajednica Sveta Nedjelja, Marijana Stilinovića 1, Sveta Nedjelja

Iz predgovora Ive Majurac mag.art.

"Obiteljska zbirka neobičnih kadrova". Ovim riječima Gordana mi je predstavila svoje slike.
Nepotpunost i djelomičnost krhotina, olupina i izbrazdanih tekstura prožetih kroz vremeplov života. Baš poput ožiljaka, pričaju svoju priču uspomena i sjećanja Gordaninog života. Zaboravljeni i minuli kadrovi načeti zubom vremena zasluženo dobivaju posebnu pažnju i vrijednost... Rađaju se na platnu kao ponovno oživljene forme i plohe koje poželite opipati i omirisati. Uzburkana i neuhvatljiva morska pjena, grubo kamenje i oštre stijene, skriveni, pohabani prozorčići i vrata odišu mirisom Tribaljskih ljeta zavijenih burom i jugom. Prepoznati i izdvojiti detalj iz trivijalne cjeline za Gordanu je potpuno prirodan proces stvaranja i vječna inspiracija.

Razgovarajući s Gordanom i promatrajući njezine radove osjećate proživljene uspomene i sjećanja spretno urezane špahtlom i pastoznim nanosima boje. Kroz igru strukturnom pastom, Gordana gradi slojevitost svojih sjećanja na platnu uspješno dočaravajući reljefnost površine i dinamičnost kadra.

Vrlo hrabro i odvažno pristupa slikanju s jasnom vizijom te jednakom lakoćom započinje iznova ukoliko nije zadovoljna. Naglašava kako uživa u procesu miješanja akrilnih boja i potrazi zamišljene nijanse. Kolorit koji dominira na slikama je organski i ugodan, isprepleten kontrastom plavo-zelenih i oker-žutih tonova.

Karakterističnost kompozicije i perspektive očituje se u uvećanom kadriranju određenog segmenta koji daje prostor za poigravanje teksturom na plohi. Kao izvor i inspiraciju koristi vlastite fotografije nastale u trenucima zapažanja zanimljivih detalja koje potom izdvaja i ovjekovječuje na platnu. Iz ovoga likovno zaokruženog opusa slika jasno se da uvidjeti dugogodišnja predanost i posvećenost kreativnom stvaralaštvu kojemu prolaznost vremena daje vječnu inspiraciju.

Željela bih završiti ovaj predgovor Gordaninim riječima koje najbolje opisuju njezin intimni doživljaj i saživljenost sa slikarstvom: "Slikanje za mene uvijek predstavlja izazov, potrebu da ono što vidim i osjećam pokušam prenijeti na platno. To je jedno meditativno stanje gdje nestaje sve što me okružuje, postoji samo sada i ovdje."

O autorici:

Nadahnuta životom i strašću prema umjetnosti, Gordana, oslikava putovanje koje je prožeto nizom životnih uloga i obaveza. Od rane mladosti, njezina duša pronalazila je utočište u bojama i oblicima, no životni vjetrovi nisu uvijek dopuštali da se njen kreativni duh potpuno oslobodi.

Nakon što je 1953. godine preselila u Zagreb, sudbina ju je odvela u sasvim drugačiji smjer - na Medicinski fakultet, gdje je posvetila svoje vrijeme i energiju stjecanju znanja iz obiteljske medicine. Radne obveze često su stavljale slikarski talent u drugi plan, ali unatoč tome, vjera u umjetnost nikada nije blijedila.

Tek po ulasku u mirovinu 2014. godine, pronašla je ponovno osvježenje u svojim starim interesima. Bez tereta svakodnevnih radnih obveza, otvorile su se nove mogućnosti za istraživanje umjetničkog svijeta koji je oduvijek čekao. Iako se i dalje zadržala aktivna u svojoj struci, jer medicina pulsira kroz njezin genetski kod, sada ima više vremena za istraživanje vlastitih umjetničkih potencijala.

Godine 2016. označile su početak njezinog formalnog obrazovanja u školi slikanja, gdje je pod vodstvom iskusnih edukatora počela oblikovati svoj likovni izričaj. Svjesna da je pred njom dug put učenja i usavršavanja, Gordana prihvaća izazov s radošću i odlučnošću. Iako možda kasnije u životu krenula na tu umjetničku avanturu, njena mladenačka energija i strast prema slikanju neumorno ju vode naprijed.

Slikanje za nju postaje više od hobija - to postaje način opuštanja, uživanja u sadašnjem trenutku, gdje se jedino računaju platno, boje, kistovi ili špahtle. U tom svijetu umjetnosti pronalazi svoj mir i ispunjenje, dok svaki potez četkice otkriva nove dubine njenog unutarnjeg svijeta. Svaki dan na platnu donosi novo otkriće, novo iskustvo, novo razumijevanje ljepote koja se krije u svijetu oko nas.

Dok stoji pred praznim platnom, ne vidi samo bijelu površinu koja čeka na boje. Ona vidi svoj svijet, svoje snove, svoje emocije, sve ono što čini nju kao osobu. I dok se njeni prsti stapaju s bojama, svaka slika postaje mali komadić njene duše, ostavljajući trag ljepote i inspiracije u svijetu oko nje.

Željko Bedić

Izložba slika Gordane Marijić "Korijeni"

vrijeme: 02.12.- 08.01.25
mjesto: Knjižnica u Travnom, B.Magovca 12k, B.Magovca 12, Zagreb


Izložba Gordane Marijić pod nazivom "Korijeni" predstavlja izuzetnu priliku za suočavanje s radovima koji su rezultat osobne transformacije i dubokog introspektivnog istraživanja. Autorica, rođena 1949. godine u Triblju, svoj je životni put velikim dijelom posvetila medicinskoj karijeri, no odlazak u mirovinu omogućio joj je povratak zatomljenoj ljubavi prema slikarstvu. Ovaj povratak nije bio samo čin nostalgije, već posvećenog razvoja i učenja, što se osjeti u svakom segmentu njezinih radova.

Marijić se kroz slikanje upustila u istraživanje prirode i njezine esencije, koristeći motive poput korijenja, stijena, mora i pejzaža kako bi prenijela osjećaj povezanosti, ali i stalne mijene. Slojevitošću boje, kombinacijom kista i špahtle te bogatstvom tekstura, stvara prizore koji prelaze granice pukog prikaza i ulaze u prostor taktilnog i meditativnog. Njezine slike prenose energiju pokreta i dinamičnost prirodnih sila, dok u isto vrijeme zadržavaju introspektivnu mirnoću. Motiv korijenja u središtu je umjetničkog narativa ove izložbe – simbol povezanosti, stabilnosti i povratka izvorištima vlastitog bića.

Radovi su tehnički i tematski raznoliki, čime autorica demonstrira otvorenost prema istraživanju stilova i metoda. U pejzažnim prikazima prepoznaje se suptilna igra svjetlosti i boje, evocirajući impresionistički pristup, dok su apstraktni elementi prisutni u teksturama stijena i površina tla. Utjecaji impresionizma i ekspresionizma osjete se u slobodnim potezima i emotivnom intenzitetu djela, dok apstraktniji radovi podsjećaju na suvremene umjetnike poput Anselma Kiefera, iako Marijić zadržava izrazitu autentičnost.

Morske scene odišu energijom i pokretom. Prolaznost valova, bijela pjena i prozirnost vode preneseni su slojevitim potezima kista, čime autorica postiže osjećaj dinamične harmonije. S druge strane, prizori stijena i tla odražavaju težinu i čvrstoću, dok teksture koje koristi pridonose dojmu opipljivosti. Promatrač gotovo osjeća grubu površinu stijena i zamršenost korijenja, što čini ova djela izrazito dojmljivima.

Centralni motiv korijenja simbolički je bogat i univerzalan. U radovima Gordane Marijić korijeni se pojavljuju kao element koji povezuje čovjeka s prirodom, prošlošću i identitetom, dok istovremeno upućuju na krhkost i kompleksnost života. Ovaj motiv, izveden tehnikom špahtle i bogatim slojevima boje, izaziva kontemplaciju o prolaznosti i trajnosti, o stabilnosti i promjeni. Kroz ove prikaze, umjetnica istražuje vlastite „korijene“, i doslovno i metaforički, povezujući osobnu povijest s univerzalnim temama.

Izložba svjedoči o autoričinoj strasti prema učenju i stvaranju. Marijić, iako relativno kasno u životu ulazi u svijet umjetnosti, pokazuje nevjerojatnu posvećenost, tehničku preciznost i iskrenost u svom radu. Svaki potez kista ili špahtle nosi trag promišljenosti, dok kompozicije odaju želju za dijalogom s promatračem. Ovi radovi nisu samo slike prirode, već refleksije osobnih trenutaka, introspektivnih istraživanja i neprekidne interakcije s okolinom.

U djelima Gordane Marijić ogleda se svijest o prirodi kao neiscrpnom izvoru inspiracije i umjetničkog izraza. Bogatstvo tekstura, intenzitet boja i pažljivo promišljene kompozicije odaju dojam ne samo tehničkog umijeća, već i duboke emotivne uključenosti. Izložba "Korijeni" poziv je na introspekciju, na promišljanje o vlastitim korijenima i povezanosti s prirodom. Umjetnica nas poziva da zastanemo i osjetimo težinu zemlje pod našim nogama, da vidimo ljepotu u detaljima stijena, korijenja i valova.

Gordana Marijić svojim radovima ostavlja snažan dojam na promatrača, pozivajući ga da zakorači u svijet prirodnih tekstura i emocija. Ova izložba svjedoči o njenoj posvećenosti i strasti, ali i o neiscrpnom potencijalu za stvaranje i izražavanje, bez obzira na životnu dob ili profesiju. Svojim radovima ona ne samo da istražuje granice vlastitog umjetničkog izraza, već i stvara djela koja ostavljaju trajan dojam na suvremenu umjetničku scenu. "Korijeni" su mnogo više od izložbe – oni su intimno putovanje, ispričano bojom i teksturom, koje nas podsjeća na univerzalnu povezanost svih živih bića.

Željko Bedić

Izložba slika Julijane Aradi i Emilije Penz Mar "Obiteljska Božićna priča"

Osječanka s virovitičkom adresom, Julijana Aradi od djetinjstva je zaljubljena u ljepotu, sklad – možda najviše u dizajn!

Ta ljubav se učvrstila u školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Osijeku. Sinergija dizajna i uređenja interijera vidljiva je na svakome izloženom djelu.

Nemaju naziv. Zašto? Jer tek u interijeru, u oku promatrača dobivaju pravo značenje, viđenje ovisno o promatraču. Slike se stapaju s okolinom, bojom, maštom, pa zovimo ih kompozicijama! Budite i Vi kompozitor jer isto djelo svakom će reći nešto drugo, ukomponirati ih možete i Vi u neki topli kutak, sobu, prostor – učiniti ga svojim.

Julijana je autor velikog broja slika s kojima se pojavljivala na skupnim i samostalnim izložbama u Osijeku, Szigetvaru, Pečuhu i Virovitici, članica je likovnog kluba Nikola Trick.

Izložba slika Kristine Tot Kaša "U Zdrav Mozak"

U petak, 18.06, s početkom u 20h biti će otvorenje izložbe u Pleškovcu, kretivno edukativnom centru Murai pod nazivom " U zdrav mozak" autorice Kristine Tot Kaša. Biti će izloženo oko 18 slika većih dimenzija.
Slike prikazuju na humorističan način svakodnevnicu i stvari koje nam se događaju u životu...
Obavezno svratite, nasmijte se i dobro zabavite!

Izložba slika Larise Kralj i Lorene Perendić "Lori&Lara"

mjesto: Gradska knjižnica Oroslavje
vrijeme: 14 listopada u 19.00 sati

S velikim vas zadovoljstvom pozivamo na izložbu slika dviju autorica u ulozi profesorice i učenice - Larise Kralj i Lorene Perendić koje će zajednički predstaviti svoje umjetničke slike u galeriji Gradske knjižnice Oroslavje.

Lorena Perendić rođena je 2003. godine u Zaboku, a trenutno pohađa Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Mentorica u slikarstvu joj je Larisa Kralj, a kod nje uči već četiri godine. Najdraža tehnika joj je akvarel, a motive koje najviše voli slikati su cvijeće i konji. Crta i slika od djetinjstva, a ljubav prema slikarstvu naslijedila je od bake koja se u svoje slobodno vrijeme bavila slikanjem pejzaža. Osim što je izvrsna umjetnica, Lorena trenira stolni tenis i jahanje.

Larisa Kralj završila je privatnu školu kod akademske slikarice Ivanchenko A.V. u Sankt-Petersburgu i tečaj kod profesora Ante Šramade. Svoje radove počela je izlagati 1988. godine, a u Hrvatskoj od 1997. godine. Samostalno je izlagala dvadesetak puta te sudjelovala na mnogo skupnih izložbi. Sudionik je više likovnih kolonija u zemlji i inozemstvu, kao i raznih humanitarnih akcija. Od 2017. godine surađuje s Likovnim Savezom Sankt-Petersburga te organizira likovne kolonije u Supetru na Braču.

Trenutno je voditelj dječeg likovnog studija "N.Rerih""
Izložba pod nazivom "Lori&Lara" moći će se razgledati od 14. listopada kada je i otvorenje pa sve do 04. studenog svakog dana u radno vrijeme knjižnice.

Izložba slika Likovne udruge Ama Artem iz Zagreba "Ulične svjetiljke"

vrijeme: 01. kolovoza 2023. u 19 sati je.
mjesto: Kulturni centar "Ivan Rabuzin" Antuna Mihanovića 3, Novi Marof

Ulične svjetiljke prvi je hrvatski ulični časopis o beskučništvu i srodnim društvenim temama pokrenut 2008. godine.
Istog naziva je i projekt Likovne udruge Ana Artem iz Zagreba zamišljen tako da svatko bude neka vrsta svjetiljke koja ukazuje, osvjetljuje neki problem ili nešto dobro u društvu.
"Prikazujući životne priče senzibiliziraju nas za teme o siromaštvu i socijalnoj isključivosti. Pozvani smo da se pridružimo, zaboravimo na vrijeme i prepustimo se osjećajima koji će nas oplemeniti, otvoriti prema životnoj stvarnosti i prema teškim životnim sudbinama."

(iz predgovora Vladimire Bošnjak)

Na izložbi se predstavlja 28 slikara iz udruge.
U glazbenom dijelu programa nastupa Dora Kopjar na violini.

Izložba slika Marije Tokić "Odrazi duše"

vrijeme: 14. 11. 2023. u 18 sati
mjesto: Knjižnica Vrapče (Ulica Majke Terezije 2, Zagreb

...rođena je 1953. god, u Osekovu, gdje je pohađala osnovnu školu. Daljnje školovanje nastavila je u Zagrebu, gradu u kojem je odlučila ostati i živi danas.

Slikarske tehnike i mogućnosti likovnog izražavanja upoznala je na likovnim radionicama Miloša Popovića, prof., Dubravka Lepeja, prof., Ane Tomljanović. prof. ak. grafičar/slikar.

Redovita je polaznica škole crtanja i slikanja Atelier Sellier pod vodstvom Tese Horvatiček Paradi, mag. art.

Članica je udruge "Moslavački krug" i Ama artem Zagreb.

Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama, te na likovnim kolonijama humanitarnog karaktera.

 Izložba slika Mire Poklepović i Marije Tokić "Dvije ljubavi" 

vrijeme: 17. rujna 2020. u 19.30 sati.
mjesto: Narodna knjižnica Kostrena

Izložba slika Nade Katanec "Moja priča...moja putovanja, zapažanja, sjećanja..."

vrijeme: 08.11.2023. u 17 sati
mjesto: Udruga invalida rada Zagreba, Nova cesta 86, Zagreb

Nada Katanec (Zagreb, 1944.) završila je Stomatološki fakultet i cijeli je život pokazivala interes za slikanjem. Po odlasku u mirovinu svoju je ljubav prema likovnim umjetnostima opredmetila upisavši tečaj slikanja u Otvorenom pučkom učilištu u Zagrebu. Nakon par godina došla je u likovno-kreativnu radionicu Udruge invalida rada (UIR) pod vodstvom prof. Paule Fištrek, gdje već osam godina kao volonter vodi radionicu slikanja. Istodobno se educirala u privatnom Atelieru Sellier pod vodstvom akademskih slikara, a na kojoj sudjeluje do današnjeg dana. Radi u svim tehnikama - od olovke, ugljena, akvarela, akrila do ulja. Svoje je radove publici predstavljala na više od trideset skupnih izložbi, članica je likovnih udruga „Ama artem“ i „Moslavački krug“, a sudjeluje i na humanitarnim likovnim kolonijama.

Izložba Moja priča… Moja putovanja, zapažanja, sjećanja… predstavlja gledaocu oku ugodan i vizualno privlačan spoj vizualne umjetnosti i mentalne, unutrašnje i gotovo duhovne komponente predočene kroz pejzaž. Sam postav predstavljen je kroz 21 sliku različitih medija i dimenzija, od ulja do kombinirane tehnike, u kojem prevladavaju akrili. Tematski se ovdje mogu uočiti prevladavajući pejzaži koje je umjetnica zabilježila kistom na svojim mnogobrojnim putovanjima hrvatskim krajolikom i koji se vežu uz njeno intimističko promatranje prirode. Povjetarac u granama, žubor vode i podmorje  - gotovo da možemo osjetiti punoću prirode i njenu meditativnu kvalitetu. Potez je brz, skicozan kada nam slikarica dočarava treperenje lišća, igru valova i svjetlosti do gotovo u prikazima smirene geste monolitnih, statičnih struktura. Oštro oko slikarice pri tome uvijek traži, istražuje i nalazi zanimljiv rakurs kojim nas uvlači u svoje gledište, u svoj svijet. Pri tome umjetnici nije bitno radi li se o gotovo idealiziranom ili urbanom pejzažu; oboje su poveznica s autoričinim unutrašnjim osjećajem i povezanosti s trenutkom.

Možemo sa sigurnošću reći da je 'njena priča' u podjednakoj mjeri inspirativna, intimna i larpurlartistička.

Petra Braun, prof. pov. umjetnosti

Izložba slika nastalih na međunarodnoj likovnoj koloniji "Bunarić 2020"

Pozivamo vas na otvaranje izložbe slika nastalih na XXIV. međunarodnoj likovnoj koloniji "Bunarić 2020", u četvrtak 29.srpnja 2021. godine, s početkom u 18 sati u svečanoj dvorani HKC "Bunjevačko kolo".
Na izložbi će biti predstavljeno preko 40 radova.
Pokrovitelji izložbe slika nastalih na XXIV. međunarodnoj likovnoj koloniji "Bunarić 2020" su: Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske Grad Subotica Pokrajinski sekreterijat za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine-nacionalne zajednice

Molimo da se pridržavate propisanih epidemioloških mjera.
Izvor: http://hkcbunjevackokolo.rs/

Izložba slika Siniše Vojnovića "Prića o Osijeku"

vrijeme: 30.11.2023. u 17 sati
mjesto: TC KONZUM Gacka 10 Osijek

Slikarstvom se počeo baviti 2003. godine. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama i imao jednu samostalnu izložbu.Dugogodišnji je član Drušva likovnih umjetnika amatera LIKAR Osijek.

Okušao se u svim likovnim tehnikama a najzastupljeniji su mu radovi u akvarelu.

Izložba slika Željke Podobnik i Zdenke Starčević "Zeleno - plava čarolija"

vrijeme: 20.05. u 19 sati - 24.06.2022.
mjesto: Gradska knjžnica i čitaonica Mali Lošinj, Zagrebačka 2

Željka Podobnik

Riječanka goranskih korijena. Rođena sam u Zamostu, malom slikovitom mjestu smještenom uz obalu rijeke Čabranke.
Osnovnu i srednju školu završila sam u Čabru, a Ekonomski fakultet u Rijeci. Već od rane mladosti zanimalo me kreativno izražavanje. Uživala sam u izradi raznih crteža i unikatnih suvenira, a poseban interes bile su mi slike i slikarsko izražavanje. Kasnije, profesionalna karijera s vrlo odgovornim rukovodećim poslovima, nije mi ostavila puno vremena za omiljeni hobi. Tek zatišje profesionalne aktivnosti otvara mi ulazak u slikarski svijet, potpuno suprotan od prethodnog.Riječanka goranskih korijena.

Rođena sam u Zamostu, malom slikovitom mjestu smještenom uz obalu rijeke Čabranke. Osnovnu i srednju školu završila sam u Čabru, a Ekonomski fakultet u Rijeci. Već od rane mladosti zanimalo me kreativno izražavanje. Uživala sam u izradi raznih crteža i unikatnih suvenira, a poseban interes bile su mi slike i slikarsko izražavanje. Kasnije, profesionalna karijera s vrlo odgovornim rukovodećim poslovima, nije mi ostavila puno vremena za omiljeni hobi. Tek zatišje profesionalne aktivnosti otvara mi ulazak u slikarski svijet, potpuno suprotan od prethodnog.

Počinjem se aktivno baviti slikarstvom 2017. godine.Svoje slikarsko znanje i usavršavanje kontinuirano razvijam pod stručnim vodstvom iskusnih i vještih mentora mnogih likovnih radionica. U početku to su bile radionice slikarice Erike Medanić(olovka, ugljen i akril), kasnije 2021. godine radionica slikarice Aleksandre Goreta (tehnika akrila), a tijekom 2021. i 2022. radionice slikara Dražena Josipa Pavića (tehnika suhi pastel). Učestvovala sam na svim likovnim kolonijama u organizaciji Zajednice Mađara u Rijeci 2017.-2019., na desetodnevnoj likovnoj koloniji Baja Art Camp 2017. u Mađarskoj, na Međunarodnoj likovnoj koloniji 2021. Turanj, u organizaciji Slovenskog kulturnog društva „Lipa“ Zadar i na Ex-tempore Ptuj Karneval 2022.Izlagala sam na više od dvadesetak skupnih izložbi i to na području grada Rijeke 2017. - 2020., u Splitu 2018. - 2021., u Batini 2019., u Čabru 2019., u Zadru 2021., u Zagrebu 2022. te na području Mađarske (2018.) i to u Budimpešti, Pečuhu, Baji i Šiklošu.

U rujnu 2019. izložila sam svoje slike u Gradskoj knjižnici i čitaonici Mali Lošinj na izložbi pod nazivom „Sve čari morskog plavetnila“.Sudjelovala sam četiri godine zaredom na Profuturi u Poreču – izložbi amaterskog stvaralaštva, za koju stručni žiri odabire radove slikara.2021. dobila sam priznanje od strane Hrvatskog sabora kulture za izlaganje na izložbi 37. Susret likovnih stvaralaca Hrvatske u Otočcu.Članica sam Hrvatskog sabora kulture Zagreb, EU projekta Wom@rts za žene umjetnice i likovne grupe Slovenski dom KPD Bazovica Rijeka, gdje sam imala tijekom travnja 2022. svoju samostalnu izložbu pod nazivom „Od uzmorja do gorja“
Radim uglavnom autorske slike akrilom na raznim podlogama (preferiram platno). Volim slikati i suhim pastelom, rjeđe olovkom i ugljenom. Sve čari prirode, morskog plavetnila, gorskog zelenila i slikovita goranska mjesta koja su vezana uz moju mladost, izvori su mi slikarskih motiva koje prenosim na platna s velikom ljubavlju.

Kontakt podaci: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
web: http://zeljka-podobnik.mreza.hr
https://womarts.net/artists/zeljka-podobnik/

Izložba VINKA VIDMARA "ŽARIŠTE"

mjesto: Galerija Vladimir Bužančić CENTAR ZA KULTURU NOVI ZAGREB
vrijeme: srijeda, 7. travnja 2021. godine, u 19 sati

Izložba Zorane Unković "DAMAR"

Izložba radova DAMAR Zorane Unković otvorit će se u utorak 4.5.2021. u 19.00 sati u Galeriji Karas(Ulica kralja Zvonimira 58) u Zagrebu . U svojim kompozicijama Zorana Unković kroz linije, boje i pisanu riječ stvara, gotovo kartografski, mape unutarnjih stanja i emocionalnih naboja, koji vibriraju u metafori i značenju pojma damar.

Maja Flajsig u predgovoru izložbi navodi: "Što uistinu jest damar? Različiti rječnici i različite enciklopedije pojašnjavaju tu riječ, koja ponekad označava žilu, puls, snagu, a ponekad emociju, životnu energiju ili podzemni put vode od izvora na površinu zemlje. Iako su značenja mnogobrojna, kao da suštinski počivaju na istom temelju, kao da izranjaju iz istog izvora. Nevidljivi, ali sveprisutni entiteti koji neprestano kolaju ispod površine. Pod tom je riječju stoga objedinjen stvaralački ciklus Zorane Unković."

Zorana Unković Akademiju likovnih umjetnosti završila je 2014. godine, pod mentorstvom prof. Matka Vekića. "Damar" joj je treća samostalna izložba.

Izložba će biti otvorena do 16.5.2021.

Pripremio: Tomislav Radić.

Izložba: Ana Ratković Sobota i Marta Tuta

Izvor: http://www.gmv.hr/

mjesto održavanja: GMV Palača Sermage, Trg M. Stančića 3 / Galerija Zlati ajngel, Gajeva 15
datum početka/završetka: 05.05.2021. / 30.05.2021.
organizator: Gradski muzej Varaždin, Galerija Zlati ajngel

        U sklopu suradnje Gradskog muzeja Varaždin i Galerije Zlati ajngel svoje radove predstavljaju likovne umjetnice Ana Ratković Sobota i Marta Tuta, na izložbi postavljenoj od 5. do 30. svibnja ove godine. Obje autorice dijele divljenje prema prirodi, koju interpretiraju svaka na sebi svojstven način – Ana kroz slikarstvo izražene teksture i kolorita, a Marta kroz crno-bijele grafizme.

        Kao poetsku poveznicu stvaralaštva dviju umjetnica, likovna kritičarka Nevenka Šarčević u predgovoru kataloga istaknula je: U nevidljivom krajoliku, u prirodi, danas nam je možda više nego ikad prije potrebno svjesno tražiti mir i spokoj, doživjeti prisutnost i konačno sklad ponad vreve i grube stvarnosti kojoj je čovjek itekako pridonio misleći da je „ovladao“ i njezinim potencijalima kao izvorom tržišnih resursa, na što u svojim radovima ukazuju i autorice Ana Ratković Sobota i Marta Tuta.  

O IZLOŽBI I AUTORICAMA

Radovi Marte Tute, u tehnici tuša na papiru, sastoje se od pravokutnih segmenata prepunih crtačkih tekstura, spojenih u jednu veliku cjelinu. Rezultat je osobno, poetično viđenje velebitskoga krajolika, koji autoricu okružuje svakodnevno.

Marta Tuta (Zagreb, 1991.) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Damira Sokića. Provela je mjesec dana u atelijeru u Belgiji na rezidencijalnom programu GloArt. Izlagala je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu te sudjelovala u ostvarivanju niza projekata u javnim prostorima u Zagrebu.

Ana Ratković Sobota predstavlja ciklus slika Jezera, nastao kao interpretacija starih fotografija Plitvičkih jezera, koja su sve više žrtvom masovnog turizma i neplanske apartmanizacije, što uzrokuje odumiranje ekosustava i propadanje sedrenih barijera na tom prostoru. Veći radovi nastali su otiskivanjem uljane boje s paus-papira na platno, čime autorica stvara monotipije, spajajući procese grafike i slikarstva.

Ana Ratković Sobota (Zagreb, 1988.) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Matka Vekića. Dosad je izlagala na više skupnih i samostalnih izložbi, među kojima su 3. i 4. Bijenale slikarstva u Zagrebu, skupna izložba u svjetioniku na Palagruži te projekt oslikavanja KBC-a Rebro.

Napomena:

S obzirom na epidemiološke mjere, ne organizira se otvorenje izložbe uz nazočnost publike.

Otvoreno za razgled (za posjetitelje od četvrtka, 6. 5. 2021.):

GMV Palača Sermage: utorak – petak od 9 do 17 sati, subota i nedjelja od 9 do 13. sati.

                                         Ponedjeljkom i na državne blagdane zatvoreno.

Galerija Zlati ajngel: utorak – petak od 18 do 20 sati, subota i nedjelja od 10 do 12 sati.

                                   Ponedjeljkom i na državne blagdane zatvoreno.

Jože Tisnikar izložba slika u Zbirci Kljaković i Likovnom Centru

Otvorenje izložbe slika velikog slovenskog slikara Jože Tisnikara iz Zbirke PIGMALION na Rokovom perivoju 4 u Zbirci Joze Kljakovića i Likovnom Centru u četvrtak 13.6.2019. u 19 h.

Jože Tisnikar (12. veljače 1928. -30. listopad 1998.)rođen je u podnažju Pohorja u mjestu Mislinja, Slovenija. Izuzetno teškog djetinjstva Tisnikar napušta osnovnu školu nakon četiri godine i preuzima mjesto u tvornici kartona nakon očeve smrti. U tvornici kartona radi do regrutiranja u vojsku u Pirot, Srbija. U Pirotu provodi dvije godine u vojsci radeći u bolnici gdje dolazi po prvi put u kontakt s mrtvima. Po završetku vojnog roka vraća se u Slovenj Gradec i zapošljava u lokalnoj bolnici.

Tisnikar je već u svojim počecima bio prepoznat po jedinstvenom načinu slikanja. Njegov slikarski talnet prepoznaje prim.dr. Stane Strnad i upućuje ga na akademskog slikara Karla Pečka kako bi pod njegovim mentorstvom naučio slikarski zanat. Povoljna kulturna klima Slovenj Gradeca pomogla je Tisnikaru da uđe na umjetničku scenu 1951. godine. Kao samouki slikar 1955. godine naslikao je svoju prvu sliku bolničke okoline pod nazivom Autopsy.

Od 1958. do 1998. godine Jože Tisnkar izlaže više od 100 puta samostalno u Sloveniji i inozemstvu te sudjeluje na brojnim skupnim izložbama. Tisnikar je prikazivao sitnost ljudskog života. Njegove slike dugo su uznemiravale neugodu i užas u očima nepoznatih umjetnika. Uslijed promjenjivog društvenog i ekonomskog načina života , razumijevanje Tisnikarove slikarske povezanosti života i smrti danas se različito tumači. Tisnkarove slike su jednostavne i odraz su svijeta jednostavnih ljudi.

Umro je 30. listopada 1998. godine u prometnoj nesreći par mjeseci nakon otvaranja velike retrospektivne izložbe u galeriji u Slovenj Gradecu.

Izvor: Facebook

Leonardo Budimlić Majnarić - ArtumPrimum

vrijeme: 22. siječnja od 19:00 do 21:00
mjesto:Izložbeni salon Izidor Kršnjavi Trg Maršala TIta 11, Zagreb, Croatia

ArtumPrimum naziv je nove izložbe Leonarda Budimlića Majnarića, koja će obuhvatiti radove nastale u zadnje dvije godine umjetnikovog stvaralaštva s obzirom na činjenicu da su mu svi raniji radovi izgorjeli u požaru.

Naziv izložbe bi donekle trebao značiti prva misao. Izvedba ponekad skoro jednom linijom i jednom mišlju usmjerena je kako na sam proces rada, tako i tematski prema humanističkom dijelu smisla likovnog izraza…

Cilj izložbe je novo predstavljanje umjetničkog djelovanja autora nakon više godina zagrebačkoj publici i postavljanje mogućnosti preispitivanja smisla likovnog djela.

Autor do sada nije predstavio takvu kombinaciju slika, male plastike i crteža žicom u jedinstvenom izlaganju.

Likovna izložba "BILJAC LJUBAVI"

U galerijskom prostoru Kulturno-informativnog centra Korenica povodom Međunarodnog dana žena, pod pokroviteljstvom općine Plitvička Jezera svečano je otvorenje likovne izložbe „BILJAC LJUBAVI“, slikara PULS-a „Moslavački štrk“. DOBRO DOŠLI!

Likovna kolonija Dubrava 2021

mjesto: galerija Kontrast, Dubrava 51a, Zagreb
vrijeme: 13. rujna 2021 u 18 sati

Hrvatska udruga kreativnih amatera je i ove godine održala sada već tradicionalnu Likovnu koloniju Dubrava u zajedničkoj suradnji sa Narodnim sveučilištem Dubrava. Sudjelovalo je 24 slikara i naslikano je 34 slike. Prostor ispred Kulturnog centra je idealan za cjelodnevni rad vani, jer ima hlad, ima nadstrešnicu, ima svu ostalu infrastrukturu na raspolaganju a ono najvažnije, imamo sjajnu suradnju sa svim djelatnicima NS Dubrava, bez kojih mnogo toga ne bi bilo izvedivo.

Radna atmosfera je bila poletna, društvo složno i homogeno, svi su imali potrebno umjetničko nadahnuće, sve je bilo popraćeno svim potrebnim materijalima i provijantima pa je postignut najvažniji cilj: vidljivost rada kako naše udruge tako i KC Dubrava, poticaj slučajnim prolaznicima za interes prema slikarstvu.

Tema slikanja nije bila strogo određena iako je tendencija za motivima iz Dubrave, pa je u tom smislu naslikana crkva sv. Mihaela, koja je prva i najstarija crkva u Dubravi, najnovija crkva u Dubravi, crkva pape Ivana 23, te nekoliko starih kuća u Dubravi (koje neće još dugo…) . Naslikano je mnogo lijepih i vrijednih slika koje će, nadamo se, ukrašavati domove budućih vlasnika.

Na koloniji su sudjelovali većinom članovi HUKA-e, te nekoliko vrijednih simpatizera i dugogodišnjih suradnika s našom udrugom. Posebna vrijednost ove kolonije je da je sudjelovalo čak devet slikara sa područja Dubrave (skoro 40%), što je za svaku pohvalu i samim time pokazuje koliko je umjetnost i kreativnost zastupljena u Dubravi. Mnogo toga dugujemo upravo KC Dubrava koji neumorno radi na pružanju široke lepeze kreativnih radionica s naglaskom na stalnoj školi slikanja a što je urodilo plodom, pa ima sve više vrijednih slikara.

Sve to i jest cilj rada i naše udruge, promovirati kreativnost kao najveću snagu u liječenju depresije, bolesti i apatije zbog starosti, neimaštine i drugih nepogoda, a poglavito ovih novih nevolja s nemilim virusom.

Kreativnost je nemoguće potrošiti, što je više koristiš, više je imaš.

Verica Kovač

Luna di piombo - Robert Pauleta / Otvorenje izložbe / Povijesni i pomorski muzej Istre

𝐏𝐨𝐯𝐢𝐣𝐞𝐬𝐧𝐢 𝐢 𝐩𝐨𝐦𝐨𝐫𝐬𝐤𝐢 𝐦𝐮𝐳𝐞𝐣 𝐈𝐬𝐭𝐫𝐞, Pula
𝟏𝟏.𝟎𝟔.𝟐𝟎𝟐𝟏., 𝐮 𝟐𝟎𝐡.

LUNA DI PIOMBO
(kratka povijest nevolje)
5.kolovoza 1915. nešto prije ponoći kraj Porera, poput ponosa, od austrijske je artiljerije srušen talijanski cepelin Citta di Jesi. Neposredno nakon što je pogođen taj je ranjeni cepelin svoj ubojiti teret posijao obalom i morem, da bi se tek tako olakšan, denominiran, s nebeskih visina zaputio ka ambisu. Začudo nitko nije poginuo, svi su akteri spašeni.
Ponekad kao da ima Boga.

Rad na ovoj izložbi donio mi je niz nevolja.
Činjenica s kojom sam se, od samog početka nosio (mada vrlo bolno) bila je ta da se Muzej nalazi na samom vrhu grada, i da je taj Kaštel svojevrsna Sveta gora Pule, Akropola: pobjeda svjetla, no s druge strane to je isto mjesto, što svi puležani znaju, i neskrivena, otvorena i gladna Necro-Polis.
Uostalom i ova galerija, previše za mene, rupa je na mjestu obeliksa, pa sam si kao i mnogo puta do sada rekao: jebeš povijest, no povijest je, poput filmskog čudovišta, već hodala sa mnom. O tome svjedoči ova izložba.
O noći kada je srušen cepelin, znao nam je pričati jedan od rijetkih mladića ostalih tada u selu. Nama mulariji bio je zabavan taj, tad već ridikulozni i podrapani starac, koji bi znao reći: te je noći misec bija, baš bi tako znao reći, misec je bija kako od pijomba. A mi bi djeca tada upirali prstom u njega i smijali mu se vičući: Piombo!Piombo! pa bi bižali dalje.
Želio sam, napraviti neki homagge Noordungu; zračni su me brodovi vukli tamo, iz passata u futur, sve kako bi izložbi, zapravo mom osobnom problemu, pristupio s drugačijeg rakursa.
Levitirajuće skulpture, elektro-magnetna polja, i perpetum mobili postali su područje mog novog interesa. Ali roba iz nanovo daleke Kine nikako da stigne a ono što su nudile engleske firme bilo je preskupo za mene. I eto baš zbog toga ja još uvijek nisam postao ono čemu sam se nadao; Herman Potočnik nove skulpture; no nacrti postoje.
Već spomenutog 5.kolovoza 1915. moj je nono Ivan-Giovanni, kakve li banalne koincidencije, navršio 10 godina, ali rođendan nije dočekao u Premanturi.
Poput mnogobrojne djece i žena i staraca nalazio se u izbjegličkom logoru. Negdje u Austriji(?).

I moja je Nona, tada petogodišnjakinja, bila u izbjeglištvu. U zloglasnom Gmundu, gdje su preminuli njena majka i dvojica braće, jedan od njih tek zaređen za svećenika. Vjerujem da je njena duboko ukorijenjena i nesebično otvorena religioznost tamo začeta.
U studenom 1917. na Soči je stradao još jedan Nonin brat, a zatim u rujnu 1918. gripa nazvana Španjolka odnijela je još dvije sestre.
Ne baš sjajne godine, svemir ispunjen križevima.
Nona je katkad znala, mada rijetko, pričati o tome, Nono nikad.
Da li je Povijest neka hladna, mr. Spock disciplina? I zašto je uvijek bojimo crnom kad ona uvijek može biti tamnija.
14. svibnja nakon što sam se vratio s jutarnjeg veslanja primila me teška zubobolja pa sam pohitao u najbližu apoteku, ali već je bilo prekasno; u slijedećih je dva dana mojim tijelom procirkuliralo više sedativa i anestetika nego ikad do sad, da bi tek antibiotici, koji dan kasnije, učinili svoje. Ja takovog bola u životu do tada nisam iskusio. I vjerujte mi, znam što govorim, izvor boli nije nikad samo organski.

Pieta!, Pieta pulpa!
Eto to je taj pojam, likovao sam, čarobna, naopaka alegorija dostojna povijesti naše vrste.
Nadahnut ovom nenadanom, poput užgane pulpe dugo-pulsirajućom spoznajom, učinio sam skicu.
Model u plavom i bijelom plastelinu dao se lijepo oblikovati, njegova je podatna taktilnost nešto što ostavlja ukus pod noktima. Isusovo tijelo imalo je biti sedam metara dugo, naravno bijelo, onako pučki iskreno i sirovo izvedeno; smislenim postupkom dalo bi se postaviti kao da levitira u bez-težinskom stanju.
Moj je izračun pokazao potrebu za oko 300 kg plastelina pa sam ga naručio, no vlasnica tvornice me obavijestila, da vam sad ne duljim, da toliku količinu plastelina može isporučiti tek nakon ljeta. Šit.
A možda je bilo dovoljno postaviti ogromnu instalaciju gore na brdu. Neku apoteozu sreće, nešto što uklanja uroke i donosi dobro ozračje ali nisam imao snage za to, ovaj put ne.
Privlačio me apsurd katakombične vodospreme; kao da se u toj nestaloj vodi trebam okupati, okrijepiti, krstiti i(li) umrjeti.
Moj je Nono bio nadaren čovjek, bez formalne naobrazbe govorio je tri jezika i dokazao se u mnogim vještinama (njegova mi je bila prva poduka iz crtanja) no nije bio spreman za isključivosti i nije se razumio u svjetonazore. Već je dugo tražio posao za za kojeg nije trebala tešerina pa kad ga je našao on i Nona, sad već obiteljski ljudi, poveli su svog malog Ivana u još jedno izbjeglištvo. Bilo je to na rano proljeće 1938. godine.

Kasnije, puno godina kasnije, više no savezničkih bombardiranja, fojbi i strahova pred strojem, nona se prisjećala cvijeća San Rema.
Ali nije to sve, pozvao sam Dejana iz Zagreba da mi učini otisak lica, da moju lubanju odlije u gipsu. Ima nešto u tome, kontemplirao sam, kako Povijest oblikuje i kriptira naše vlastite kosti. I kako Povijest baca sjenu, primijetio sam, kao da je s-tvarna.
Dejan je došao 17.5. a ja sam u licu bio natečen, boljelo je već sedam oteklih nezaboravnih dana, pa sam onako ošamućen zaključio da je baš to taj pravi trenutak za ono što želim. Ali prevario sam se , maska je bila groteskna.
I onda napokon, dan kasnije, odabrao sam sliku koju želim uvrstiti u ovu inscenaciju i baš je ta, jedina od svih, pala na pod (propuh i povijest) i nepovratno se oštetila. Slika se zvala Tabula Nigra, a prikazivala je mapu svijeta iz ne-običajnog kuta. Na toj crnoj zgusnutoj i jedva nazirujućoj mapi Pulu sam naslikao kao Pupak svijeta; Ombelico del Mondo, Danteov prolaz.
U Puli 4.6.21.R.P.
Izvor: https://www.facebook.com/events