Izložba Duje Botterija "Iskapanje svjetla"

vrijeme: Utorak, 8. studenog u 10.30 sati

mjesto: Muzej grada Kaštela Lušiško Brce 5, Kaštel Lukšić

Duje Botteri rodio se u Splitu 26. ožujka 1985. godine. Nakon završenog školovanja na Školi likovnih umjetnosti upisuje Kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu gdje je2008. godine i diplomirao. Tom prigodom njegov mentor prof. Kuzma Kovačić otvorio mu je izložbu naziva: Pustinjaštvo u kamenu.

Umjetničkim radom u tišini atelijera posvećuje se traženju svjetla, oblikujući umjetnički izričaj radom u različitim kiparskim i slikarskim tehnikama. Djela mu se nalaze u privatnim zbirkama u Hrvatskoj i diljem svijeta.

Mirela Vujević Duvnjak, muzejska savjetnica

Odjel moderne i suvremene umjetnosti / Knjižnica
Muzej grada Kaštela
Lušiško Brce 5
21215 Kaštel Lukšić

Tel: 021 260 246

Izložba Duška Šibla i Željka Čurčića "Zajedničke dimenzije"

vrijeme: 14.12.2019 u 18 sati
mjesto: Galerija - Atelijer Žana - Byod, Ul. Andrije Štangera 41, Opatija

Izložba Đure Sedera u Galeriji Vladimir Filakovac

U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 11. ožujka u 19 sati izložba slika i crteža Đure Sedera pod nazivom "Stablo i čovjek pod suncem", iz zbirke Nediljka Paića, u sklopu programa "Uskrs 2024.". Izložba je otvorena do 4. travnja 2024., radnim danom od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.

Đuro Seder, rođen je 1927. godine u Zagrebu. U istom gradu na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao je slikarstvo 1951. u klasi Antuna Mezdjića, a 1953. godine završio je specijalizaciju za slikarstvo kod MarinaTartaglie. Nakon studija radio je kao ilustrator i tehnički urednik u novinama, u Vjesniku je bio grafički dizajner. Od 1981. do 1983. godine bio je docent, od 1983. do 1987. godine na dužnosti dekana te nakon toga radio kao redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 2012. izabran je u počasno zvanje professor emeritus. Bio je jedan od pripadnika protokonceptualne grupe Gorgona. Godine 1978. godine tiskana mu je zbirka pjesama Otac iz lonca. Od 2000. godine do smrti bio je redoviti član HAZU-a, Razreda za likovne umjetnosti, od 2011. do 2022. godine bio je voditelj Gliptoteke HAZU. Od osamdesetih naovamo, jedan je od najangažiranijih slikara u crkvama i samostanima Franjevačke provincije Bosne Srebrene, radeći zidne oslike, mozaike, vitraje te ulja na platnu. No njegova su djela i u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu, u župnoj crkvi i samostanu u Sesvetskoj Sopnici, u katerdrali u Požegi itd. Izlagao je svoje radove na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i šire. Imao je i retrospektivnu izložbu u Modernoj galeriji (danas NMMU) 2015. godine. Radovi su mu dio važnih javnih i privatnih kolekcija (u Muzeju suvremene umjetnosti i Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu, Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, Galeriji Šimun u Dubravama kod Brčkog, Zbirci Franjevačkog samostana na Šćitu u Rami, u Neue Galerie Graz, Kolekciji Soros Budimpešta – New York, u Galerie Hierling München, u Kolekciji Marinko Sudac itd.). Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada, među kojima vrijedi istaknuti Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo (2001.), Odličje Danice s likom Marka Marulića (1996.), Nagradu Galerije Forum 2007. godine za izložbu u Galeriji Klovićevi dvori i Nagradu za životno djelo Hrvatskog društva likovnih umjetnika (2018.). Đuro Seder preminuo je 2022. godine u Zagrebu. Stvaralaštvom Đure Sedera bavili su se brojni povjesničari umjetnosti, pisci i publicisti, ali vrijedi istaknuti monografije Zdenka Rusa i Vlastimira Kusika (1997.) te Mirka Jozića (2006.).

Izvor: https://ns-dubrava.hr/

Izložba Elene Klaričić Kučanin "Putopisni tlocrti"

Izložba se otvara u četvrtak, 06. kolovoza 2020. u galeriji „Studio-21-“u 20:00 sati, a moći će se pogledati do 20. kolovoza 2020. Veselimo se Vašem dolasku!

IZ PREDGOVORA IZLOŽBE:

"Ono smo što vidimo. Svatko tko gleda vidi ponešto drukčije i vidi nešto drugo. Gledati znači jedno a vidjeti znači nešto potpuno drugo. Umjetnik ima svoju unutarnju viziju koju pokušava zabilježiti i učiniti vidljivom i trajnom. Pritom se služi sebi svojstvenim načinom i sredstvima. Slikarstvo je jedan od tih načina. Elena Klaričić gradi svoj vlastiti slikarski svijet. Nikada se ono izvanjsko u potpunosti ne može preklopiti s onim unutarnjim. Ta nemogućnost ponekad zna biti frustrirajuća. Puno toga je teško ili nemoguće izrazit, puno toga ostaje nedorečeno. Ali upravo ta nedorečenost pruža divnu mogućnost onome koji promatra umjetničko djelo da sâm dovrši ono što je umjetnik započeo, da svatko za sebe doda svoje osobno značenje, da upiše jedinstveno iskustvo i doživljaj svijeta. Što, dakle, možemo vidjeti na Eleninim slikama? Naše su asocijacije uvijek vezane uz ono što poznajemo, ono za čime žudimo ili ono čega se bojimo. Ovisno o raspoloženju i o čovjeku. To može biti brodovlje, leut gledan iz zraka, može biti ženski lik, kao i Barbara u pjesmi Ivana Slamniga za koju ispočetka ne znamo je li u pitanju brod ili žena. No, može biti i sve ono što nam naša mašta učini na volju. Elena ležerno i slobodno nanosi boju na podlogu, ona se igra mrljama raznih oblika, izvlači drhtave i nemirne linije koje nam katkada tek daju naslutiti o čemu se zapravo radi. Riječ je o odsustvu doslovnosti. To Elenu svakako čini zrelom slikaricom. Izbjegla je opasnu zamku. Slike su naizgled nedovršene i kao takve ostavljene promatraču da ih sam dovrši. Kažem naizgled jer one su u stvari itekako dovršene ali su uza sve to zahvaljujući toj i takvoj „nedovršenosti“ uspjele zadržati i određenu likovnu svježinu. Tu se krije sva ljepota i sva magija umjetnosti. Slika je samo povod da osjetimo nešto što nosimo u sebi, da prepoznamo objekt svoje žudnje ili da naprosto u tišini svojih najdubljih osjećaja, bez ikakvog posebnog opravdanja uživamo u slici baš onako kao što uživamo i u lijepom sunčanom danu."
Hrvoje Marko Peruzović

Izvor: https://www.facebook.com/events/711587309402681/

Izložba Emanuele Lekić - "Noćna smjena"

Izložba fotografija članova i prijatelja HDLU Zagreb: ”Mitska dimenzija grada i urbane legende” u Maloj galeriji Ekonomskog fakulteta u Ljubljani

U Maloj galeriji Ekonomskog fakulteta u Ljubljani (Kardeljeva ploščad 17, Ljubljana), od 13. srpnja do 3. rujna 2018. moći će se pogledati skupna izložba fotografija članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ”Mitska dimenzija grada i urbane legende”. Projekt ”Mitska dimenzija grada i urbane legende” u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zagreb zamišljen je kao fotografska izložba, koja će se svake godine nadopunjavati kroz promišljanja autora koji bilježe zapise sa ulica svojih gradova, hvatajući u njima trenutke kolektivnih sjećanja i osobne priče o odrastanju unutar urbane generacijske poetike. Prvi ciklus ove izložbe bio je predstavljen u Zagrebu 2017. godine u Fotogaleriji Dubrava, a sada ga predstavljamo u Maloj galeriji Ekonomskog fakulteta u Ljubljani, sa novim fotografijama koje su u međuvremenu nastale.
Izlagači: Andro Banovac, Antonija Cesarec, Tihomir Cirkvenčić, Krešimira Gojanović, Čedomil Gros, Biljana Knebl, Ivana Kolić, Alfred Freddy Krupa, Stjepan Kulfa, Krešimir Radas, Sonja Šimatić i Robert Štimec.

Krećući se kroz društvene tranzicije i transformacije gradskih prostora kojima smo svjedočili, kroz tu dvojnost kolektivnog i individualnog, starog i novog, mita i urbane legende, nastajale su fotografske priče, kao svojevrsno osobno putovanje svakog autora u potrazi za onim magičnim trenucima, koji predstavljaju moderni folklor neke urbane sredine.

Kao vječiti nomadi, građani putuju u vremenu i prostoru na samotnim prometnicama, na kojima su generacije mladih čekale autobus nakon noćnih izlazaka kao na fotografiji Andre Banovca, ili su se gubili nezamijećeni u bijelim siluetama, kroz krvotok širokih raskršća na fotografijama Antonije Cesarec.

Podrumski prozori sa svojim strukturama na fotografijama Stjepana Kulfe pričaju nam o ostavštini ručnih radova starih majstora kovanog željeza i usmjeravaju naš pogled prema podzemnim gradskim skrovištima, u koja odlažemo stvari naslijeđene od predaka. Na fotografijama Alfreda F. Krupe, sablasne ruševine kuća podsjećaju nas na gubitke u tranzicijskim previranjima, dok njegova sjena ispod zastave na pomalo ironičan, simbolički način asocira na prolaznost različitih političkih režima, koji su također ostavljali traga i na naše građanske živote.

Gradske priče iz prošlosti pretapaju se sa psihodeličnim prizorima neonskih reklama, pri čemu se one prenose kroz neformalna druženja poznanika u šetnjama po skrivenim uličicama, u susretu sa ispranim, od vremena rastočenim skulpturama na gradskim grobljima i u likovima kamenog bestijarija na fasadama zgrada, koje fotografira Ivana Kolić.

Sonja Šimatić obilazi napuštene prostore trgovina i prazne izloge u zagrebačkoj Ilici da nas podsjeti kako je bilo nekad, a Robert Štimec fotografira gradske spomenike i fontane iz različitih kuteva, pod različitim osvjetljenjima, otkrivajući uvijek iznova nove detalje i perspektive.

Biljana Knebl prikazuje nam dinamične kompozicije sa gradskih ulica ukrašenih grafitima i plakatima, šetnju građana ispod starinskih fenjera i magleno zimsko jutro na Savi, dok se Tihomir Cirkvenčić nostalgično vraća u prošlost, fotografirajući stari auto u snijegu i detalj bicikla naslonjenog na zid zgrade. Čedomil Gros fotografira krovove istarskih gradića i zidine opkoljene morem kao neprolaznu baštinu, a Krešimir Radas zapaža zanimljive kolorističke detalje na pročeljima socijalističkih ‘’limenki’’, sa gusto naredanim prozorima bez balkona.

Gradovi tako dišu svojim pulsom u slojevima prohujalih vremena, koja su iza sebe ostavljala zapise u materiji građevina, jednako kao i u duhovnoj atmosferi nekih gradskih prostora, koji su danas ispunjeni bogatom simbolikom. Gradske ulice vibriraju u našim sjećanjima, obojane finim nijansama osobnih doživljaja, uspomenama iz mladosti na prve izlaske, prve ljubavi, vjenčanja, rođenja, jednako kao i posljednje ispraćaje voljenih na gradskim počivalištima, u lokalima kroz koje smo prolazili, praćeni zaboravljenim pjesmama uličnih svirača.

Svaka od tih osobnih priča biva utkana u ritam grada, zaustavljena u vremenu kao jedan slikoviti trenutak koji se više nikada neće vratiti, ali će ostati poput memorijskog zapisa za buduće generacije, pri čemu će se mitologija nekog grada uvijek iznova nadopunjavati i pozivati nas na istraživanje, ali i odmak od prošlosti, kroz kritičke usporedbe kulture građanskog življenja u različitim vremenima i političkim režimima.

U svoj toj užurbanosti suvremenog života, grad je postao i živi organizam koji se stalno transformira i raste sa svojim stanovništvom, dok građevine i ulice postaju nijemi svjedoci protoka vremena, podsjećajući nas na cikluse života kroz koje smo putovali i otkrivali prostore oko sebe, ali i unutar sebe, kroz tkanja vlastitih uspomena u dodiru sa urbanim pejzažima.

mr. art Krešimira Gojanović, ak. slik. graf

Izložba fotografije Vlaste Štalekar "Dolomiti"

vrijeme: 22.09.2023 u 19 sati
mjesto: MO Maksimir, Barutanski breg 5, Zagreb

Izložba Glorie Oreb “Kraj vode”

Grad Solin i Izletište Jadro pozivaju da se pridružite na otvaranju izložbe “Kraj vode” izv.prof.dr.art. Glorie Oreb u kuriranju Jadre Ryle koje će se održati u nedjelju, 12. studenog 2023. u 12:00 sati na izletištu Jadro.

Radovi na papiru i video instalacija bit će postavljeni u posjetiteljskom centru Jadro izletišta, a radovi na platnu bit će postavljeni u vanjskom prostoru među stablima i uz samu rijeku
Jadro. Izložbu, koja će biti popraćena različitim radionicama za djecu i odrasle, možete posjetiti do 10. prosinca 2023.g. u sklopu radnog vremena izletišta Jadro, od ponedjeljka do subote od 9:00 do 18:00h, a nedjeljom i praznicima od 9:00 do 14:00 sati.

Iz predgovora izložbe:

„Izložba predstavlja novi ciklus radova Glorie Oreb Kraj vode, koji obuhvaća crteže grafitom i tušem, grafike otisnute na bombaž platnu i video uradak Crna knjiga,u trajanju od 2′ 40“. Apstrahirani radovi referiraju se na prirodno okružje rijeke Jadro, uz posebni naglasak na element vode, te reflektiraju bogatu prirodnu baštinu uz rijeku Jadro čije je očuvanje glavni cilj rada izletišta. U crtežima, grafikama i videu Glorie Oreb, prikazani su ciklusi vode koji nas sve povezuju. Iz vode možemo učiti staze solidarnosti nas kao ljudi, ali i solidarnosti sa zemljom i njezinim resursima – od kojih je voda esencijalna. Od prelijevanja tuša u slobodno lebdeće površine, vrtloge i spirale, do kontroliranih crtanih formi i printa, radovi ciklusa Kraj vode zanemaruju granice, odbijaju čvrstoću i promišljaju fluidnost nevidljivih sila prirodnih duhova, koji nadilaze hijerarhije ljudskih i neljudskih svjetova, te se vraćaju vodenim izvorima.“ Jadra Ryle, kustosica izložbe

Izložba grafika Ede Murtića otvorena u MUO

U  Muzej za umjetnost i obrt  u Zagrebu u organizaciji s Fondacijom Murtić otvorena je izložba grafika Ede Murtića, jednog od najznačajnijih predstavnika hrvatske umjetnosti druge polovice 20. stoljeća koja će se moći razgledati do kraja godine. Fondacija Murtić ovime obilježava završetak 100. godišnjice rođenja velikana hrvatskog slikarstva Ede Murtića. Izložba je ujedno prikaz djelovanja i aktivnosti Fondacije koja čuva njegovu ostavštinu.

Riječ je o premijernoj prezentaciji grafika izvedenih po gvaševima velikih dimenzija iz Murtićeva ciklusa Nove apstrakcije. Na samom je ciklusu Edo Murtić radio u razdoblju između 1998. i 2004. godine, a Nove apstrakcije je ime kojeg mu je dao proslavljeni francuski likovni kritičar Pierre Restany. Riječ je o Murtićevom povratku apstraktnom slikarskom idiomu nakon osamdesetih godina kad je u kontekstu međunarodnoga pokreta transavangarde ili Nove slike, kako je nazvana njegova domaća inačica, izveo niz antologijskih pejzažnih kompozicija i veduta. Formalne specifičnosti Nove apstrakcije Murtić je razvio devedesetih godina slikajući ciklus nadahnut lokalitetom kamenoloma Montraker u blizini Vrsara u Istri. Fondacija je za izvedbu grafika izabrala dvadeset motiva izvedenih tehnikom gvaša na papiru srednjih i monumentalnih dimenzija. S obzirom na to da je prijenos rađen u stvarnoj veličini, grafike su, kao i gvaševi, nesvakidašnje velikih formata, pa u domaćoj likovnoj produkciji predstavljaju pravu rijetkost i osvježenje. Za izvedbu je odabran jedan od najsuvremenijih digitalnih postupaka koji po preciznim protokolima i potencijalu svoje Digigraphie state-of-art tehnologije na arhivskom papiru i s arhivskim bojama tiska smije izvoditi samo certificirani ovlašteni izvođač. Svaki grafički list ovjeren je suhim žigom Digigraphie i suhim žigom Fondacije Murtić. Osnivači Fondacije članovi su uže Murtićeve obitelji objedinjeni nastojanjem prikupljanja, istraživanja i predstavljanja umjetnikove materijalne i zaštite njegove nematerijalne ostavštine.

Za završetak ove velike obljetnice MUO nije odabran slučajno. Naime, davne 1963. Edo Murtić je u MUO-u predstavio svoje nove radove na emajlu. Godine 1990. MUO je pripremio, dotad, zasigurno najveću retrospektivnu izložbu jednom živućem umjetniku Edi Murtiću - čak 636 radova na sve četiri etaže Muzeja. Deset godina nakon umjetnikova odlaska, 2015. godine Fondacija Murtić i MUO producirali su izložbu niza Murtićevih skica i radova izvedenih u keramici. Izložba je otkrila jedan važan segment njegova djela koji do tada nije bio pokazan kao cjelina. Kustos izložbe je Branko Franceschi.

Izložba je otvorena do 31. prosinca 2021. i dio je programa Advent u Zagrebu uz potporu Turističke zajednice Grada Zagreba.

Pripremio: Tomislav Radić

Snimke: Fotoatelier.zip

Izložba Hibe Alajbegović Mustafić “Anturij”

HKD Napredak Glavna podružnica Tuzla i Franjevački samostan u Tuzli će u petak, 9. prosinca 2022. godine, u Umjetničkoj galeriji “Kristian Kreković” s početkom u 19,00 sati upriličiti otvorenje izložbe slika pod nazivom “Anturij” autorice Hibe Alajbegović Mustafić, predsjednice Udruge likovnih umjetnika HKD Napredak Sarajevo.

Izvor: https://www.hkdnapredak.com/

Izložba slika “Anturij” je izložba čija je tema vodilja vječna ljubav iskazana kroz prirodu i cvjetne motive, a gdje preovladava jedan od esencijalnih detalja a to je savršeni balans boja, impresija ali u prvom redu ekspresija autorice koja u različitim tehnikama i formatima ističe svu ljepotu prirode, kojoj se moramo i trebamo vratiti, pored koje trebamo zastati, oslušnuti je i čuti kako kuca i njeno srce, a to se može samo u potpunom balansu najprije sa samim sobom, a onda i s okolinom i beskrajnim poštovanjem i pažnjom koji joj se trebaju i moraju iskazati. A, moramo se konačno okrenuti i jedni drugima. Anturij i jeste cvijet za kojeg kažu kako ima srce, te se vjeruje da ima moć da oplemeni prostor i useli u dom sreću i ljubav.

Izložba “Anturij” je svojevrsni nastavak izložbe “Natura est kultura”, ali koji je dao puni zamah stvaranju. Motivi se kreću od cvjetnih, povremeno geometrijskih oblika koju sugeriraju izvjesne motive, preko apstraktnih i arhitektonskih prikaza katkad fragmentiranih, do veduta ili krajolika u različito doba dana ili godine i koji su nevjerovatno živi i pulsiraju preneseni na slikarsko platno, dajući posmatraču upravo one dubine koje ima značenje “Anturija”.

Imajući u vidu činjenicu kako živimo u turbulentnom vremenu koje je bilo protkano naprije pandemijom, potom i ratnim događajima u Europi, ali i drugim prirodnim fenomenima, izložba slika “Anturij” ima za cilj da u oku promatrača, ali i biću donese bijeg i kao što to čini u prostoru i sam cvijet anturija, smiri, rastereti njegov um i očistiti od negativnih misli, odnosno da proizvede jedan balans i jednostavno da snagu i vjeru u  beskonačnu lepezu mogućnosti jednog živog bića.

Sam anturij je odraz psihičkog stanja, pa se vjeruje da ukoliko se osuši ili uvene, vrijeme je za nove promjene i rad na sebi. Upravo je to bio motiv i vodilja autorice, da ekspresionistički utiče najprije na sebe u usavršavanju i inspiraciji, a potom i na svakog onog promatrača čije biće vapi za jednim detoksom od negativnosti i buke, vijesti kojima je okružen, kao i prilika u kojima obitava, dok je s druge strane poslana veoma jasna i glasna poruka vječne ljubavi kao bazične inspiracije i neiscrpnog izvora za svakog umjetnika, ali i esencijalni izvor života kojeg smo uvijek i gladni i žedni.

Glavni efekt anturija je taj što može spasiti čovjeka od depresije. Ovo je posebno vrijedno u današnje vrijeme, kada depresija postaje „virusna“. Anturij smiruje čovjeka i utječe na dobro raspoloženje, smiruje um, čisti misli i jača intuiciju, ali i privlači novac u dom, ali samo pod uvjetom da u njemu žive dobri, vrijedni, pošteni i pristojni ljudi. Ako se osuši ili promijeni boju, znak je da morate razmišljati o promjeni ponašanja kako biste postali bolji i ljubazniji. Anturij pomaže u izgradnji čiste ljubavi, on će vas motivirati da obnovite osjećanja i učiniti bilo koji odnos svježim i uzbudljivim, ali samo ukoliko je Vaše srce otvoreno i spremno na dobre promjene. Zar to nisu sve vrijednosti koje su nam neophodne za život, koji su pokretači i inspiracija iz kojih ne samo da može nastati jedna izložba, nego nizovi koji će biti sve bolji i bolji, savršeniji i oni koji donose samo lijepe stvari i prosperitet. Potrebni su nam i dobrota i marljiv rad i poštenje i pristojnost, kao i međusobno uvažavanje na kraju ogrnuto čistom esencijom ljubavi u kakvoj i sama autorica radi i samo tako može da stvara. A živeći po ovim postulatima, usavršavajući sami sebe i postajući boljima, obećajte sebi kako ćete pogledati iste ove slike s vremenske distance i tada, Vi bolji, zasigurno vidjeti sve one predivne detalje, koji su vam u trenutku, u kojem ste bili odmaknuti od plama vaše duše, promakli i nisu vas uspjeli zadiviti.

Otisnut na platnu, gledan s ljubavlju, oživljen i jasan, srcolik, istovremeno i nježan i snažan, bit će pravo malo čudo kojem ćete se diviti na vašem zidu, ali ne zaboravite biti Vi, baš Vi sa svim onim vrlinama kojima je i sam obdaren, on, veličanstveni Anturij, on proizašao iz kista još veličanstvenije Hibe Mustafić Alajbegović, žene koja ima sve njegove kvalitete, znake i predznake, njoj koja obitava i stvara, samo tamo gdje su i za anturij idealni uvjeti. Stvorite oko sebe atmosferu u kojoj bi svaki anturij bio sretan i davao Vam pregršt cvjetova, ali budite i oni u čijem se domu neće osušiti, već će sa Vašom svjetlošću i sam isijavati svjetlost.

Budite oni zbog kojih anturij cvate i razveselite nas Vašim dolaskom, s radošću Vas očekujemo!

Ivana Lukić, autorica predgovora

Izložba Hibe Mustafić "Infinitum"

vrijeme: 06.05.2024. u 19 sati
mjesto: Ulica Sime Milutinovića Sarajlije 7, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Izložba pod nazivom "Infinitum" autorice Hibe Mustafić predstavlja intrigantan pokušaj spajanja granica između realnog i apstraktnog kroz medij akril na platnu. Kroz snažan kolorit i duboko promišljene kompozicije, umjetnica nas vodi na neobično putovanje koje izaziva kako vizualnu, tako i emotivnu reakciju.
Prvo što zapada za oko pri susretu s djelima uvrštenim u ovu izložbu jeste snažna paleta boja koja dominira svakim platnom. Vještim korištenjem ove tehnike, umjetnica uspijeva postići dubinu i intenzitet boja koji su rijetko viđeni. Promatrajući djela Hibe Mustafić stječe se dojam da umjetnica ne samo da eksperimentira s pigmentacijom, već i da kreira slojevite teksture koje doprinose dinamičnosti svakog djela u čemu je ,nesporno, iznimno uspješna.
Središnja tema izložbe, spoj realističnog i apstraktnog, opipljiva je u svakom djelu. Hiba Mustafić koristi kao motive poznate oblike i siluete koje se postepeno rasplinjavaju u apstraktne forme, pozivajući nas da uronimo u svoje interpretacije svakog platna. Ova fluidna granica između poznatog i nepoznatog potiče na razmišljanje o vječnoj čovjekovoj težnji za razumijevanjem svijeta koji ga okružuje, dok u isto vrijeme naglašava neizbježnu subjektivnost takvog pothvata.
Dodatnu dimenziju izložbi daje upotreba svjetla i sjene, koja nije samo tehnički element već i ključni narativni alat. Kroz igru svjetlosti i tame, umjetnica uspijeva stvoriti osjećaj vremenske i prostorne neodređenosti, što dodatno povećava osjećaj beskonačnosti odnosno infinituma koji naslov izložbe i sugerira.
"Infinitum" je izložba koja se ne zadovoljava površnim pogledom ili jednostavnom interpretacijom. Svako djelo zahtijeva pozornost, poziva na introspekciju i potiče na emotivnu reakciju. Kroz spoj realnog i apstraktnog, snažan kolorit i duboku simboliku, Hiba Mustafić svojim djelima ne samo da ostavlja trajan dojam na nas nego nam postavlja i pitanja koja odzvanjaju dugo nakon našeg susreta s njima. Ova izložba je istinsko i uzbudljivo putovanje kroz emocije, misli i percepcije, ostavljajući svakoga tko ju posjeti s osjećajem da je upravo svjedočio nečemu zaista beskonačnom.

Miroslav Pilj

Izvor:https://www.facebook.com/events

Izložba Hrvatske udruge kreativnih amatera

U Galeriji Kontrast, Dubrava 51 a, može se razgledati od 10. do 30. prosinca 2022., radnim danom od 10 do 20 sati izložba Hrvatske udruge kreativnih amatera pod nazivom “Pohvala vinu”, u sklopu manifestacije “1. VinEko”. Izlagači su: Ankica Bubić, Verica Kovač, Irena Mraz, Olga Mička, Ljiljana Tršan, Mira Šnajder, Alenka Tominac, Đuro Đurić, Štefica Đurić i Jasenka Smrekar. Ulaz je slobodan

O čemu govorimo kada govorimo o vinu?!

Prije vina bilo je sunce, bilo je krševito primorsko tlo, bila je vinova loza, bile su žuljevite ruke. Da bi se stvorilo vino potrebno je svega navedenog u obilju, a što nalazimo na poluotoku Pelješcu, u Kuni, već vjekovima. I unatoč poteškoćama, mukotrpnom radu, velikoj vjeri u svoj posao i ogromnom znanju stečenom sa svakom prolivenom kapljom znoja, u povijesti je bilo i odustajanja radi bolesti vinove loze, radi ratova, radi teškog siromaštva i nebrige države za blago u boci, no ipak, oni najuporniji nastavili su dalje… Danas imamo već priličan broj vinara, koji se vinom ozbiljno bave, koji su u tome uspjeli, ne samo kod nas, nego i u bijelom svijetu, koji su uspjeli napraviti dragocjenu kapljicu. Trebalo je mnogo rada, trebalo je učenja, trebalo je iskustva, učiti na porazima, mijenjati recepture, i tjerati dalje, ne samo stvaranjem vina, nego i osmišljavanjem brenda, marketinga, velikih ulaganja u proizvodnju i čuvanjem vina… Puno toga je trebalo, ali se mnogima i isplatilo. Za njima će možda krenuti i drugi.

Danas Lijepa naša postaje poznata u svijetu po ljepoti zemlje, plavom moru, uspješnim sportašima, ali i sve poznatijim vrstama vina. S Pelješca nam dolaze dingač, plavac mali, postup, rukatac, pošip, grgić, koji putuju svijetom kao dragocjena kapljica, uz bok velikih vinom poznatih zemalja, poput Francuske, Italije, Španjolske…

Teško je reći koje je bolje, jednostavno imamo vrhunska vina za svaku priliku, za svako jelo i za svačiji ukus. Uz vino, postajemo poznati i po maslinovom ulju, koje s njim ide uz bok i uspijeva na istom krševitom tlu.

Sada smo konačno dobili i most koji je važan jer povezuje Hrvatsku u jednu cjelinu omogučujući pristup jugu i Dubrovniku bez carine i bez zastoja. Dugo je željen i očekivan i sada smo ga konačno doživjeli, čak se preko njega i provezli, a svakako dao je tom dijelu naše obale i jednu novu dimenziju, ljepotu, značenje i simboliku. On sam će donijeti na značaju svih proizvoda koje nam taj poluotok daje i njihova plasmana.

Lijepa je to priča i zato je pretačemo na slike. Dobili smo sasvim posebnu priliku da za ovu izložbu slikamo na sasvim jedinstvenim „platnima“, odnosno na podlogama od tropa grožđa, koje izgleda kao pluto. Malo je zahtjevno slikati na takvom mediju jer je površina neravna pa se ne može postići preciznost u crtežu. Osim toga, takva podloga jako upija boju i trebalo je malo prilagođavanja da se postignu željeni efekti.

Ipak, upravo ta zahtjevnost bila je izazov te su mnoge slike sasvim lijepo riješene. Neke su rađene tehnikom 3D reljefa, jer se ova podloga pokazala povoljnom za navedeno. Mali problem kod ovog medija je sklonost uvijanju (izvijanju) podloge tako da slika uglavnom nije ravna. Slika bi trebala biti uokvirena da se ukroti ta osjetljivost na vlagu.

U slikanju su sudjelovali: Ankica Bubić s 11 slika, Verica Kovač s 12 slika, zatim Irena Mraz s 3 slike, Olga Mička s 3 slike, Ljiljana Tršan s 3 slike, Mira Šnajder s 2 slike, Alenka Tominac s 1 slikom, Đuro Đurić s 5 slika, Štefica Đurić s 5 slika i Jasenka Smrekar s 3 slike.

Verica Kovač

Izložba ilustracija - Maja Kastelic, Milanka Fabjančič, Hana Stupica

OBLIKOVANJE IMAGINACIJE

Galerija Zuccato, Decumanus 34, Narodni trg 1, Poreč
trajanje izložbe: 25. 4. – 15. 6. 2019.
radno vrijeme galerije: svakim danom od 10 – 12 i od 17 – 20 sati
Nedjeljom i blagdanima zatvoreno

Skupna izložba vodećih slovenskih ilustratorica mlađe generacije.
Nagrađivane autorice svojim su radom obilježile dječju književnu produkciju i već su nakon izlaska s akademije likovnih umjetnosti u Ljubljani zaplijenile pažnju javnosti brojnim prestižnim nagradama i priznanjima.

Opširnije: https://www.poup.hr/

Izložba Ivone Šimunović "Rascjepi stvarnosti"

vrijeme: 13.08.2020. - 30.09.2020.
mjesto: Dubrovnik, Galerija Dulčić Masle Pulitika
izvor: https://www.dubrovnikinsider.hr/

Dubrovačka akademska slikarica Ivona Šimunović svojim će se radovima objedinjenim zajedničkim nazivom „Rascjepi stvarnosti“ u jednom sasvim novom svjetlu ponovno predstaviti publici i to u Galeriji Dulčić Masle Pulitika. Otvorenje je predviđeno za četvrtak, 13. kolovoza u 21 sat.

Kustosica izložbe, Jelena Tamindžija o izložbi i radu umjetnice, u izložbenom katalogu između ostaloga zapisuje: „Strah od rascjepa stvarnosti i promatranja vanjskog prostora kroz otvor Platonove špilje pojedinca paralizira od prihvaćanja polivalentnosti čovjekove prirode i vlastitih rascjepa kao dijela narativa. Zatomljivanje misli, govora i osjećaja rezultira ponovnim stvaranjem nekontroliranog kaosa i težnjom za povezivanjem fragmenata. Šimunović svjesno prihvaća ovaj prividni kaos kao inherentan čovjekovoj prirodi i kao pokretač za struju misli koja će utjeloviti ovaj misaoni proces velikim platnima. Radovi koji prkose prihvaćanju jedne odrednice postavljaju se na otvor špilje pokazujući na više svjetova i njihovih čitanja. Ulogu prijevoda preuzimaju apstraktni oblici koji kao Roschachova mrlja upravo propituju status quo stvarnosti, parajući je buntovno i nepredvidljivo poput naleta bure, stvarajući rascjepe unutar kojih pronalazimo sebe, nikad do kraja definirane i nikad do kraja shvaćene. Prostor rascjepa predstavlja se kao prostor slobode unutar naizgled definirane stvarnosti gdje pojedini izvučeni fragmenti iznose priču, dublju od naizgled kompaktne cjeline čovjekove psihe. Cjeline koja svoju fragilnost pronalazi upravo u našim vlastitim rascjepima.“

Biografija:

Ivona Šimunović rođena je u Dubrovniku 1979. godine gdje je završila srednju Umjetničku školu Luke Sorkočevića, smjer slikarski dizajner. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2002. u klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Osim slikarskim bavi se i pedagoškim radom. Radila je kao nastavnica Likovne kulture u osnovnoj školi, voditeljica brojnih likovnih radionica za djecu i odrasle te trenutno radi kao muzejska pedagoginja u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2006. Izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama u Dubrovniku, Pagu, Lopudu, na projektu Vizura Aperta na Pelješcu 2018. godine. Živi i radi u Dubrovniku.

Izložba Krešimire Gojanović "Mala retrospektiva"

Izvor: https://likumzg.wordpress.com/

U Galeriji Vladimir Filakovac (Kulturni centar, Dubrava 51 a, Zagreb) u ponedjeljak, 5. srpnja 2021. u 20 sati otvara se izložba akademske slikarice Krešimire Gojanović pod nazivom ”Mala retrospektiva”. Izložbu će otvoriti voditelj galerije Vladimir Filakovac, Svebor Vidmar, a moći će se pogledati do 30. srpnja 2021., radnim danom od 10 do 20 sati, ulaz je slobodan. Otvorenje izložbe održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama.

Iz predgovora Svebora Vidmara: U borbi protiv carstva sjena

Već u doba antičke Grčke, mitološke priče su ondašnjem puku, bez obzira radilo se o plemenitima ili robovima, predstavljale na metafizičkoj razini sve njihove egzistencijalne težnje nad čijim sudbinama su neprestano bdjeli strogi bogovi s Olimpa. Miješali su im se bez zadrške u život, stvarajući pritom različite prepreke i probleme. Ako bi se pojedini zadatci u njihovoj režiji uspješno obavili ili ne obavili, to bi rezultiralo besmrtnom slavom ili smrću. Pojedini od tih sretnika bili su opjevani kao heroji i ovjenčani lovorikama za buduće naraštaje (sjetimo se samo poluboga Herakla), dok bi ostali, s manje sreće, završili u Hadu, podzemnom svijetu.

Prisjetimo li se svih tih poznatih priča o Perzefoni, Ikaru, Akteonu, Ahileju…, zamijetit ćemo sve te potresne sudbine i činilo se da će navedeni protagonisti uspjeti u svom naumu pobjede okolnog svijeta, no Kairos – bog sreće, u posljednjem trenutku bi im se izmaknuo, sve upropastivši. Takva drama, u kojoj komedija i tragedija idu ruku pod ruku, opisujući osjećaje kao što su strah, čast, strast, ljubomora, umišljenost, mržnja, bijes, osveta…, viđena je znatno kasnije, u Shakespeareovo doba.

Mitološke priče su i na simboličnoj razini progovarale o sazrijevanju mladića ili djevojke u odgovornog muškarca ili ženu koji snose posljedice za svoja djela ili nedjela. Na taj su se način, uz pomoć univerzalne poruke, obrazovali ljudi, s namjerom da dosegnu sklad s vlastitim okruženjem. One su se bavile i drugim temama kao što je postanak svemira, pojedinih nebeskih tijela, prirodnih pojava, za koje u ono vrijeme nije bilo logičkoga objašnjenja…. Upravo takve legende, očuvane usmenom predajom, omogućile su pojedincima bolje upoznati vlastite sklonosti, dobre ili loše, koje su im mogle koristiti ili kasnije postati prijetnja za daljnji napredak i opstanak.

Sam je mit tako sveden na simbol kojega treba dešifrirati u unutarnjoj psihi slušatelja, ovoga puta gledatelja, dok promatramo bogat opus slika i crteža Krešimire Gojanović. Tako njezini radovi kao i mitološke priče kojima je inspirirana, postaju mjesto susreta vidljivog i nevidljivog svijeta, miješajući pritom različite stilove, naglašeno kontrastirajući primarne i komplementarne boje s crnom nebojom, kao i stilizirane, maštovite figurativne prikaze s nefigurativnim motivima.

Umjetnica s lakoćom slika plohe svijetlih tonova nalik vitrajima na koje zatim dodaje crnu prepoznatljivu, dekorativnu teksturu ornamentalnog karaktera. Na taj način pojačava dojam plošnosti. Krešimira slika poput šamana, svjesna svoje uloge sustvaratelja svijeta, stoga u tim radovima prepoznajemo i onu iskonsku sirovost kakvu tek viđamo u radovima art bruta, naivnoj umjetnosti, fantazmagoriji i psihodeličnom slikarstvu. U njezinom opusu nema većih eksperimenata i odskakanja formi, već je to umjetnost kontinuiteta koji postaje osobni zaštitni znak.

Krešimira Gojanović svojim je stvaralaštvom kao malo koji suvremeni umjetnik na ekspresivan i autentičan način, alegorijama opisala položaj umjetnika u društvu, u kojem se miješaju interesi politike i odabranih pojedinaca na vrhu, nauštrb nesmetanog stvaralaštva koje slavi život. Tu treba prepoznati i njezino htijenje za poštovanjem spram onih institucija o kojem financijski ovisi i koje često i neuvijeno kritizira, kao istaknuti borac za pravdu na našoj likovnoj sceni.

Svestrana umjetnica koja se, osim likovnošću, bavi i pisanjem predgovora, poezijom, ilustracijom, grafičkim dizajnom, fotografijom…, poput Prometeja nosi to teško breme na leđima kao glavna perjanica, želeći bezuspješno ujediniti sve umjetnike u državi, ne bi li postigli veća prava, kakva i zaslužuju. Često ide sama protiv sustava koji za nju predstavlja strašnog Minotaura. Beskompromisna na bilo kakvu nepravdu, voljeli je ili ne zbog toga, moramo ustvrditi da u toj bespoštednoj borbi ne mari za svoju karijeru i unutarnje, duhovno zdravlje. Preuzela je ulogu tragičara Ahileja iz Homerova epa Ilijade, koji se jednom prilikom obratio Odiseju: …da bi radije bio nadničar seoski nego vladar ljudima u carstvu sjena. Upravo taj naš stvarni prostor za Krešimiru postaje carstvo sjena u kojem su za uspjeh predodređene manipulacije s Olimpa na kojem su pojedinci na valu političke moći postali polubogovi, pojedini čak i više od toga, određujući smjer našeg kulturnog i društvenog života.

Tu razdijeljenost osobnosti Krešimira često slika u motivu Kentaura. Taj polubog nije niti čovjek niti konj. Čak ih je i sam Homer opisao više kao zvijeri nego kao ljude. Njegova polovičnost ih je određivala i zbog toga su smatrani prijetnjom poradi svoje nepredvidljive, agresivne ćudi. Ali postoji i jedna iznimka. Najpoznatiji među njima zvao se Hiron, koji je za razliku od svoje braće bio inteligentno, civilizirano i ljubazno biće, veliki stručnjak za umjetnost, lov i medicinu, kao i za proricanje. Podučavao je brojne grčke junake od Ajanta do Tezeja. Imao je nevjerojatan dar s kojim je svojim učenicima pomagao ostvariti najveći potencijal.

To nas podsjeća i na Krešimirinu ulogu predsjednice HDLU-a Zagreb, jer je svojim natječajnim izložbama nesebično omogućila brojnim umjetnicima da pokažu publici svoju darovitost, u trenutku kada za njihovo stvaralaštvo nije bilo većeg interesa. Time je utjecala na njihov daljnji nesmetani razvoj, čime je samo potvrdila smisao postojanja svoje vrijedne udruge. I sam poznati grčki filozof Platon je ustvrdio: Ljudi su kao zemlja, mogu vam pomoći da rastete kao osoba ili usporiti vaš rast i pretvoriti vas u obični korov.

Još dvije godine dijeli Krešimiru od tridesete obljetnice njenoga stvaralaštva, ali upravo ova mala retrospektivna izložba slika i crteža na tragu je bolje valorizacije, jer joj se djela teško mogu ugurati u kakav stil, pokret ili umjetničku grupu. Ona prkosi vremenu, noseći plemenite ideje s kojima su bili zaokupljeni i stari Grci. Iz polja nadrealnog prešli su uz pomoć filozofije u realno, obogativši svjetsku civilizaciju svim svojim misaonim otkrićima, umjetnošću, ali i demokracijom – vladavinom prava. Na tom tragu treba promatrati i djela Krešimire Gojanović, buntovnice s razlogom, koja nam još štošta ima reći, bilo verbalno, pisano ili likovno.

Svebor Vidmar

Životopis

Krešimira Gojanović rođena je 13. veljače 1970. godine u Osijeku. Godine 1989. završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, smjer Slikarstvo, a 1993. diplomirala je na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Ante Kuduza. Godine 2010. magistrirala je na ALUO Ljubljana, smjer Oblikovanje vizualnih komunikacija, pri mentoru prof. Milana Eriča, te je obranila magistarski rad Medijska kultura: tradicionalna umjetnost u klasičnim i suvremenim medijima.

Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, te slovenskog društva BMG za promociju turizma i umjetnosti. Bila je članica HDLU-a od 1993. do 2017. godine, a 2015. godine s kolegama je osnovala novu strukovnu udrugu zagrebačkih likovnih umjetnika – HDLU Zagreb, u kojem od 2015. godine djeluje kao predsjednica. Izlagala je na 50 samostalnih izložbi i više od 100 skupnih žiriranih, u zemlji i inozemstvu. Sudjelovala je u brojnim likovnim kolonijama humanitarnog karaktera, a radovi joj se nalaze u fundusima više domaćih galerija i muzeja.

Osim slikarstvom i grafikom, bavi se grafičkim i web dizajnom, fotografijom, ilustracijom, likovnim marketingom, te osmišljavanjem i organizacijom kreativnih, likovnih i dizajnerskih radionica za djecu i odrasle. Autorica je edukativnog programa za likovne umjetnike Vizualne komunikacije i kulturni marketing za profesionalne umjetnike, kojega je više puta izvodila u sklopu edukativnih aktivnosti različitih strukovnih udruga u kulturi. Djeluje i kao nezavisna kustosica od 2007. godine, piše likovne kritike i predgovore izložbama svojih kolega, te iza sebe ima 50-ak važnijih kustoskih projekata. Od 2015. godine autorica je i urednica internetskog portala Zagrebački likovni umjetnici, namijenjenog neprofitnoj kulturnoj promociji profesionalnih likovnih umjetnika iz Zagreba i Hrvatske.

Izložba Lade Tomašić "Moj atelier"

Pozivamo vas na iznimno zanimljivu i jedinstvenu izložbu mlade autorice Lade Tomašić, koja virtuozno spaja likovnu(sliku) i primijenjenu umjetnost.

Izložbu je organiziralo Narodno sveučilište "Sesvete", a postavljena je u Galeriji Oblok, Knjižnice Sesvete, gdje će se upriličiti i njezino otvorenje, u subotu, 8. svibnja, u 12 sati.

Njezine tekstilne slike nastaju koncem kojim "crta" šivaćim strojem ili pak aplicira komade raznih tkanina, stvarajući unikatne sliko-kolaže koji su i umjetničko djelo ali i zanimljivi unikatni uratci kojima izrađuje odjevni predmet, lampu, prostirke il' pokrivaće...

Izložbu je organiziralo Narodno sveučilište "Sesvete", a postavljena je u Galeriji Oblok, Knjižnice Sesvete, gdje će se upriličiti i njezino otvorenje, u subotu, 8. svibnja, u 12 sati.

Izložba likovnih radova Josipa Rončevića, Tare Beate Racz i Jurice Pušenjaka: "What condition my condition is in"

mjesto održavanja: Udruga Zelene i plave Sesvete, Kelekova 2, Sesvete
datum početka/završetka: 8. - 20. prosinca 2022. otvorenje: 8. prosinca u 19:00 sati
organizator: Muzej Prigorja http://www.muzejprigorja.hr/

Ono što spaja ove umjetnike je eros prema stvaralaštvu i eksperimenti s formom. U nizu dosadašnjih izložbi pokazali su vrlo ekspresivne i promišljene kompozicije koje su u maniri nekih od klasičnih hrvatskih modernista – Nives Kavurić Kurtović, Ordana Petlevskog, Ede Murtića. Osvježavajući postavke modernizma, ovi ih umjetnici moderniziraju i uključuju u tijekove najsuvremenije likovnosti, koja je nerijetko figurativna.

Izložba osim njihovog stvaralačkog erosa pokazuje i njihov međusobni slikarski dijalog, međusobno ogledanje koje je rezultat zajedničkih promišljanja slikarstva i njegove uloge danas. - Feđa Gavrilović, autor izložbe

Josip Rončević rođen je 1991. godine u Zadru, gdje je završio gimnaziju. Godine 2015. diplomirao na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, a iste godine upisao je studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 2020. godine u klasi Igora Rončevića. Izlagao je na nekoliko skupnih i samostalnih izložbi.

Tara Beata Racz rođena je 1991. u Zagrebu. Godine 2016. diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a godine 2019. diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Dosad je izlagala na nizu skupnih i desetak samostalnih izložbi. Na 5. bijenalu slikarstva dobila je nagradu HPB-a za mladog umjetnika.

Jurica Pušenjak rođen je u Zagrebu 1996., a završio je Likovnu akademiju u Zagrebu 2020. godine. Od 2018. godine djeluje kroz niz skupnih izložbi, a u travnju ove godine napravio je prvu samostalnu izložbu u Galeriji Bačva HDLU-a.

Izložba Lovre Jakšića - "Zapisi iz unutrašnjega kamenoloma"

vrijeme: 05.08.2020. - 05.09.2020.
mjesto: Bol na Braču

Izložba akademskog kipara Lovre Jakšića „Zapisi iz unutrašnjega kamenoloma“ održava se u Galeriji umjetnina „Branislav Dešković“ u Bolu, od 5. kolovoza do 5. rujna 2020.

Rođen 1981. godine, Jakšić je 2005. diplomirao na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu pod mentorstvom prof. Kažimira Hraste. Član je HULU-a Split, živi i radi u Donjem Humcu na otoku Braču i redovito izlaže u svojim galerijama „Jakšić“ u Splitu i na Braču.

TKO TU ŽIVI DVA

Galerija Karas (Ulica kralja Zvonimira 58) u Zagrebu izlagačku sezonu počinje u utorak, 2.3.2021. izložbom LUKA KEDŽO: TKO TU ŽIVI DVA.

Nika Šimičić u predgovoru izložbi među ostalim navodi: „Projekt se bazira na slojevitoj prostornoj instalaciji – svojevrsnom arhivu odbačenih predmeta, pronađenih u neposrednoj umjetnikovoj okolini, u kompleksu bivšeg tvorničkog kompleksa Paromlin. Ti predmeti sami po sebi imaju svoju povijest i memoriju. Ipak, transmutacijom, izmještanjem iz izvornog konteksta te reinterpretacijom, oni dobivaju novi život, redefiniraju svoje značenje, i postaju hibridna scenografija – intiman, poetičan prostorni imaginarij nekog neimenovanog stanara. U tom smislu, upravo prostor Galerije Karas, koja svojim izgledom i rasporedom prostorija podsjeća upravo na omanji stambeni prostor nekog imaginarnog stanara, idealan je za prezentaciju ovakvog tipa rada.

Luka Kedžo(1986., Dubrovnik) je diplomirao 2011. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu studij Snimanja, a 2014. godine je magistrirao na istoj akademiji studij Fotografije. Dobitnik je nagrade za najboljeg mladog autora na 46. Zagrebačkom salonu (2011.), Franco Jesurun nagrade na Trieste Contemporanea, Trst (2015.), te grand Prixa 33. Salona mladih u Zagrebu (2016.) Od 2010. godine izlaže na skupnim izložbama,a ovo mu je peto samostalno predstavljanje.
Izložba će biti otvorena uz pridržavanje svih mjera i preporuka Nacionalnog stožera civilne zaštite, a može se pogledati do14.3.2021.

Pripremio: Tomislav Radić

Izložba Luke Pešuna "Radite to u svoja četiri zida"

vrijeme: 19.06.2020. - 02.07.2020.
mjesto: Zagreb, Avenija Marina Držića, na SZ dijelu križanja s Vukovarskom ulicom

Izvor: https://www.facebook.com/events

„Radite to u svoja četiri zida“ postala je običajna norma izvedena iz sanitarnog naputka u novonastaloj globalnoj situaciji Covid-19 virusa, no svojedobno je to bila ekskluzivno homofobna krilatica, specifična za prostor Balkana. S njome se pokušava kontejnirati postojanje populacije koja odskače od društveno prihvaćenih normi. Unatoč mnogim pojavnostima koju homofobija neminovno ima, upravo je ona usađena u jeziku ta koju najlakše prepoznajemo. Ponekad izgovoreno, ponekad prešućeno; već čitanjem između redova možemo naslutiti što spomenuta krilatica implicira. Nepoćudno.
Ipak, na stranu bogate imaginacije homofoba koji ovu krilaticu koriste, odlučio sam istražiti onaj dio stvarnosti koji je svakidašnji, sveprisutan. Stvarnost koju mnoge LGBTIQ+ osobe žive u procesu stvaranja ovog rada demistificirana je i meni samom. Parove i pojedine osobe unutar diplomske serije fotografija, rađene pod mentorstvom prof. Darije Petkovića na Katedri za fotografiju Akademije dramske umjetnosti, nalazimo u svakidašnjim radnjama poput kuhanja, spremanja, čitanja, pranja, spavanja i sl. Intiman prostor doma izlažem intruzivnom pogledu promatrača kojem sam nazivom serije potakao niz više ili manje svjesnih očekivanja s obzirom na konotacije koje sama krilatica „radite to u svoja četiri zida“ nosi sa sobom. Seksualnost unutar ove serije je implicitna te je čin izbjegavanja prikaza eksplicitnog svjestan oblik provokacije posredstvom odsustva očekivanog koje je kod promatrača prisutno kada se o ovoj temi progovara u vizualnom diskursu. Naglasak u procesu stvaranja bio je na tome da „mi“ govorimo o „nama“ te je svaki inscenirani prikaz rezultat suodnosa subjek(a)ta i umjetnika, poglavito razgovora koji bi prethodio odabiru scene, a kojem je zadaća bila istražiti radnje koje su prirodne fotografiranoj osobi unutar prostora doma u kojem prebiva(ju).
Fotografija na billboardu otkriva trenutak jutarnje nježnosti između dvije osobe čiji odnos i identitet nije moguće u potpunosti dokučiti na osnovu prikazanog. Svaki detalj na njoj ipak polučuje niz pretpostavki od kojih je sigurno tek da se ne radi o konvencionalnom paru. Bez popratnog teksta koji bi ju kontekstualizirao fotografija je otvorena interpretacijama promatrača. Intencija postaje suočavanje s internaliziranim oblicima predrasuda koje misaono iznjedruju prilikom promatranja. Billboard kao mjesto/način izlaganja fascinira me od upoznavanja s radom Untitled (1991.) Felix Gonzales-Torresa koji je poslužio kao inspiracija za evociranje sentimenta intimnosti ovog rada.

Luka Pešun

Luka Pešun rođen je 1990. u Brezovici. Nakon dodiplomskog studija modnog dizajna na TTF-u, 2019. završava diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti. Dobitnik je Rektorove nagrade za veliki znanstveni i umjetnički grupni rad na predstavi Agrippina, 2016. Sudjelovao je na grupnim izložbama studenata ADU – Nova Imena 2016. i 2017. godine. 2016. izlagao je seriju naziva Dlaka na izložbi ISPIT u Galeriji SC. Diplomskim radom Radite to u svoja četiri zida, koji je kao serija fotografija prezentiran na izložbi u Galeriji f8 2019., obuhvatio je širi društveni kontekst pozicije LGBTIQ+ pojedinaca i parova u odnosu na percepciju u javnom diskursu.

Izložba je dio programa Ploha/Površina 6. Autorica programa je Silva Kalčić. Od 2019. program je povezan s radionicom pisanja likovne kritike Što je suvremena umjetnosti HS AICA-e.
Program je financiran sredstvima Ministarstva kulture RH. Oglasni prostor je djelomično ustupio P.I.O. d.o.o., medijska kuća specijalizirana za vanjsko oglašavanje. Zahvaljujemo osobama s fotografije na dozvoli za njezino javno korištenje.

Medij umjetničkog rada – billboard ili jumbo standardno oglasno mjesto (dimenzija 504 x 238 cm) u javnom prostoru Zagreba je ujedno svojevrsna tema izložbe. Izložba se može promatrati iz vizure pješaka, vozača ili putnika u tramvaju, na lokaciji standardnog, neosvjetljenog oglasnog panoa na Aveniji Marina Držića (na sjeverozapadnom dijelu križanja s Vukovarskom ulicom, na pročelju modernističkog nebodera).

Kao i prethodna izložba Akiko Sato, ova je izložba hommage Zagrebu nakon potresa, bolne poljuljanosti koncepta sigurnosti doma i čvrstog arhitektonskog okvira, "četiri zida", našeg intimnog života.