Izložba slika Lydie Patafte - Skilled Sweetheart

vrijeme: 01.02.2018. - 14.02.2018.
mjesto: Zagreb, Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5
url: http://www.mimara.hr

Otvorenje izložbe slika Lydie Patafte pod nazivom 'Skilled Sweetheart' održat će se u zagrebačkom Muzeju Mimara, u četvrtak 1. veljače 2018. u 19 sati.

Za slikarstvo Lydije Patafte možemo bez ikakva ustezanja konstatirati da se plodno nadovezuje na postmodernistička slikarska strujanja začeta tijekom druge polovice sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća. Riječ je, dakako, o različitim ali i uzajamno nadasve srodnim pojavama kao što su talijanska transavangarda, američka new image, njemački novi divlji ili – u kontekstu bivše Jugoslavije - hrvatska odnosno slovenska nova slika. Usporedimo li, međutim, Lydijino slikarstvo s ovim ranijim pojavama, u njemu ćemo zapaziti i naglašenu težnju k stanovitoj morfološko-poetskoj sintezi, posve prirodnoj i razložnoj jer ova slikarica djeluje s pozicija već itekako uspostavljena povijesnoga odmaka. S druge pak strane, njezin slikarski rukopis svojom se prepoznatljivošću jasno izdvaja iz - u Hrvatskoj trenutno osobito popularnih ali sada već i pomalo ″uniformiranih″ - neorealističkih odnosno ekstremno narativnih tendencija. U Lydijinim slikama nećemo pronaći ni traga od izvještačene preciznosti; ona svoje kompozicije gradi služeći se nadasve snažnim i dojmljivim kontrastima između dinamičnih titravih poteza i nerijetko nečistih te koloristički smiono oblikovanih ploha. Zapravo, čitava logika njezinih slika izvire iz brojnih i nesputano iskazanih suprotnosti: linije se suprotstavljaju mrljama, ekspresionističke sekvence koegzistiraju s elementima nadrealizma, naturalizam se izmjenjuje s čistoćom i nevinošću, a prepoznatljivo oblikovane ljudske figure izranjaju iz posve apstraktno oblikovanih okolnih prostora. Rezultat svega toga, međutim, nipošto nije kaos. Upravo suprotno! Radi se, zapravo, o specifičnom centrifugalno tretiranom kompozicijskom skladu, nipošto ostvarenom posezanjem za čvrsto i jasno uspostavljenim vizualnim središtima unutar slike, nego sveobuhvatnim prožimanjem kliznih vizura te posvemašnjom relativizacijom prednjih i stražnjih planova.

Ali osim dojmljivih formalnih aspekata, slikarstvo Lydije Patafte posjeduje i nadasve zanimljivu sadržajnu komponentu. Već na prvi pogled moguće je, naime, zamijetiti kako su gotovo svi ljudski likovi što ih autorica prikazuje na svojem najnovijem slikarskom ciklusu žene. Zapravo, muškarca ćemo pronaći tek u dva ili tri navrata, i to kao slabo čitljive, katkada i zlokobne, naznake uronjene u dinamične koloplete mrlji i poteza. I doista, Lydia nam priča o ženama, o njihovoj snazi, požrtvovnosti, predanosti, ali također i ranjivosti ili zaigranosti. Žene se na ovim slikama iskazuju kao snažni i samosvjesni subjekti, ali i kao objekti manipulacije. I tako dolazimo do još jedne nadasve zanimljive i kompleksne suprotnosti, ovoga puta u kontekstu cjelokupna izloženoga ciklusa, a ne samo jedne slike.

U današnjem svijetu mnoge su vrijednosti posve relativizirane, a virtualno se prožima sa stvarnim. Nedostaje nam uporišta: etičkog, ideološkog, estetskog, tvarnog… Živimo u ahistorijskome vremenu nesposobnom da izgradi svoju jasno definiranu buduću povijest te se umjesto toga oslanja na šum nekih minulih povijesti. Lydijine slike na određeni način, posredno, progovaraju o tome; njezine figure lebde u nedefiniranim prostorima, objektivna i subjektivna stvarnost miješaju se, snovi i sjećanja uzajamno isprepleću, a sve je prožeto snažno iskazanim neoegzistencijalističkim nabojem. Pred nama je slikarstvo koje sa svojim specifičnim metaforičkim i metonimijskim postupcima nipošto nije kontemplativno; ono nas, naprotiv, uzbuđuje, katkada i uznemiruje. U svakom slučaju tjera na razmišljanje. Jednom riječju, ono je suvremeno.
(Vanja Babić - iz predgovora kataloga izložbe)

Izložba slikarica i slikara Likovne udruge AMA ARTEM iz Zagreba "More u meni" u Narodnoj knjižnici Kostrena

vrijeme: 11. travnja 2024. u 18 sati
mjesto: Narodna knjižnica Kostrena

Ova izložba predstavlja radove slikarica i slikara koji su članovi Likovne udruge AMA ARTEM, a tema je posvećena moru, morskim gradovima, prirodi i svemu što more nosi u sebi. Slike su nastale raznim tehnikama i stilovima, svaka sa svojom pričom i osobnim doživljajem.

Pridružite nam se na otvorenju kako bismo zajedno uživali u ljepoti i raznolikosti umjetnosti inspirirane morem. Uplovite s nama u svijet boja, tekstura i emocija koje su slikarice i slikari prenijeli na platna.

Dođite i budite dio ove posebne večeri koja će nas odvesti na putovanje kroz umjetničko izražavanje ljubavi prema moru i prirodi.

Izložba Snježane i Božidara Delača "LIJEPOM NAŠOM"

vrijeme: 05.03.2018 u 18 sati
mjesto: Galerija Pučkog otvorenog učilišta, Novska

Snježana i Božidar Delač kroz ovu izložbu prikazuju kroz svoje slike rađanje Hrvatske, kršćansku vjeru, prirodne ljepote, glavni grad i žene Hrvatice za koje smatraju da su najljepše na svijetu.

Snježana Delač je rodni Zagreb zamijenila moslavačkim ljepotama. Niz godina okružena likovnim zanesenjacima, krajem 2014. godine pridružuje se PULS-u „Moslavački štrk“. Opijena šarenilom i mirisima boja, ulja te ponesena ozarenim licima slikara i sama uzima kist u ruke odlučivši kročiti stazom likovne umjetnosti. Sudjelovala je na 3 Međunarodne izložbe minijatura u Popovači, međunarodnom projektu „Anđeli mira – Anđeli svijeta“, humanitarnim kolonijama i aukciji slika. Tijekom ovih godina aktivno sudjeluje u svim aktivnostima likovnog društva te izlaže svoje radove na brojnim tematskim izložbama a svoj doprinos daje i kroz sudjelovanje na slikarskim kolonijama širom Hrvatske. Ovom izložbom predstavlja svoje radove prvi put samostalno.

Božidar Delač rođeni je Zagrepčanin, koji zadnjih godina živi i stvara u Popovači. Slikarstvom se bavi više od 40 godina. Svoje osnovno likovno obrazovanje stekao je u „Likovnom centru Zagreb“, pod vodstvom poznatih akademskih slikara. Kao dugogodišnji član „Grupe 69“ sudjelovao je na više od 30 izložbi što samostalnih što grupnih te aukcija; kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Doselivši se u Moslavinu, uključuje se u rad likovnog društva „Moslavački krug“ te postavlja svoju retrospektivnu izložbu slika 2012. godine u Kutini. Tijekom 2013.godine prelazi u PULS „Moslavački štrk“. Sudjelovao je na 4 Međunarodne izložbe minijatura u Popovači, međunarodnom projektu „Anđeli mira, Anđeli svijeta“ , dva puta su mu radovi odabrani i pohvaljeni od strane Hrvatskog sabora likovne kulture. Aktivno sudjeluje u radu likovnog društva kroz slikarske kolonije i brojne tematske izložbe širom Hrvatske. Ova izložba je njegova 10-a samostalna izložba slika.

Izložba Stanka Abadžića "Aktovi"

vrijeme: 17.-25.02.2024.u 19 sati
mjesto: Lauba, prilaz baruna Filipovića 23A, Zagreb

Da se riječ svjetlopis, kao hrvatska inačica riječi fotografija, ukorijenila, njena bi tvorbena analiza savršeno opisivala fotografski rukopis Stanka Abadžića. Majstorsko umijeće pisanja svjetlom dominantni je sloj čitanja magnetski privlačnih Abadžićevih fotografija – fotografa koji za sebe govori da nema poruku, ne propitkuje ništa, već samo fotografira. Uz istančano doziranje svjetla i tame, Abadžića definira i vječna radoznalost te izuzetan senzibilitet u traženju kadra. Njegov proces fotografiranja uvelike se sastoji od igre onime što je već tu, na što je na lokaciji naišao, uklapanja modela u kadar te povremene uporabe rekvizita.

Vizualno su to pametni i visoko-estetski kadrovi, dosjetljivi, s često prisutnom dozom
humora koja se čita iz izbora rekvizita naspram lokacije ili pak poze modela u zatečenoj okolini.
Očišćenost kadra i forme, osamljene lokacije, opreka svjetlost-tama te neinvazivnost u prirodnosti pokreta modela doprinose gotovo nadrealnim kompozicijama. Moć opažanja koju Abadžić posjeduje očituje se kroz ritam prirodnih sjena, preklapanja oblika dijelova tijela s prostornim oblicima te ornamentalnosti koju izvlači, kako iz prirodnih sjena, tako i kroz sjene nastale korištenjem rekvizita.

Izbor fotografskih aktova Stanka Abadžića, koji se ovom izložbom donosi, najbolje je od suvremene hrvatske fotografske produkcije. Njegove umjetničke, crno-bijele fotografije podsjećaju na pionirske fotografske tehnike poput platinotipije i mokrog kolodija. Decentnim, studioznim aktovima Abadžić veliča ljepotu ženskog tijela, ljepotu života. Proces prilagođavanja modela kadru te igra svjetlom i sjenom osnažuje ljepotu ženskog tijela. Takav koncept postiže upravo time što mu glavni sadržaj fotografije nije isključivo subjekt kojeg prikazuje, već su to i emocije te atmosfera koju prizor evocira.

Njegove fotografije nadilaze prividno, ali nisu simbolične ili reprezentativne – on druge poruke osim ljepote življenja nema.

Abadžić spretno čuva anonimnost modela, no zbog intimne atmosfere imamo osjećaj kao da je poznajemo. Ona kao da je postala arhetip poštivanja žena. Ponekad je ona u prvome planu, katkad je prekrivena velom, a kad nije odmah tu, kroz rapsodiju svjetlosti i sjene tražimo je pogledom.

Izložba STUDIO SONDA – Dizajn sa šterne (25.4. – 14.5.2019.)

U četvrtak 25. travnja u 19 sati otvara se izložba dizajnerskog studija Sonda pod naslovom Dizajn sa šterne Izložba će predstaviti pregled djelovanja Studija Sonda kroz izbor dizajnerskih radova nastalih u proteklih 15 godina. Osmišljavan u osami, daleko od vreve velikih centara, za klijente u rasponu od lokalnih do internacionalnih, Sondin dizajn inspiriran je sposobnošću dizajniranih predmeta da kreiraju nova značenja i nove priče, a usmjeren je na interakciju, istraživanje, otvaranje nepoznatih rakursa na poznate stvari, na stvaranje novih veza između predmeta, ideja, pojedinaca i zajednica. Kustos izložbe je Marko Golub.

Izložba putem originalnih predmeta, vizualne dokumentacije i tekstova predstavlja najvažnije Sondine projekte od 2004. do danas, počevši od pokretanja i uređivanja časopisa/informatora Sonda, preko višegodišnjih suradnji sa Sajmom rabljenih knjiga BOOKtiga, Festivalom ljubavi i erotike Casanova, Pulskim filmskim festivalom i slovenskom tvornicom sportske opreme Elan; ambalaža i vizualnih identiteta proizvoda (vina Piquentum, Studena, Radenska); oblikovanja brojnih knjiga i publikacija, pa do pokretanja Kreativnog centra u Vižinadi.

Mnogi od Sondinih radova koje prikazujemo na izložbi nagrađeni su važnim domaćim i međunarodnim strukovnim nagradama i priznanjima, uključujući Art Directors Club, Red Dot, European Design Awards, Golden Drum, BalCannes, HOW’s International Design Award Ideja X, Dieline Awards, Plus X, Cropak, Regpak, nagrade Zgrafa i Hrvatskog dizajnerskog društva te brojne druge. Dizajn sa šterne druga je samostalna izložba Studija Sonda u HDD-u (izložba Sonda Live in Zagreb održana je 2011.), ali prva uopće koja retrospektivno sagledava cjelinu njihovog dizajnerskog djelovanja.

Iz teksta Marka Goluba:
“Dizajnerska produkcija Studija Sonda fascinantno je širokog raspona i uključuje sve od radova izuzetno visoke javne vidljivosti do onih čija je komunikacija usko lokalna, ali svejedno gusta i bogata značenjem; od kompleksnih multimedijskih projekata do skromno producirane, ali inventivno osmišljene efemerne tiskane građe; od brižljivo razrađenih etiketa za male vinare do svuda prisutnih potrošačkih brendova; od rješenja dominantno konceptualne prirode do onih prvenstveno estetski upečatljivih. Sondin tim u tom smislu odlikuje unutarnja fleksibilnost i prilagodljivost koja im omogućuje da jednako učinkovito odgovore na najrazličitije tipove zadataka. Odlikuje ih i visoka osjetljivost na kontekst, odnosno sposobnost da za svaki sadržaj pronađu autentično zavodljiv, komunikativan, nerijetko i dirljivo poetičan rakurs, no najvažnije – odlikuje ih neka snažna želja za kontaktom, komunikacijom, povezivanjem i umrežavanjem.

Sonda razumije dizajn kao medij koji stimulira i stvara nove interakcije – interakcije s urbanim prostorom, interakcije unutar lokalne zajednice, među sugrađanima koji se još ne poznaju, među čitateljima knjiga ili ljubiteljima filma. Ta žudnja za kontaktom sigurno dijelom proizlazi iz Sondine vlastite, samoodabrane pozicije – u potrazi za što većim mirom, preselili su iz Poreča i danas djeluju iz male istarske općine Vižinada posred Istre koja sa svih svojih 27 naselja broji oko 1000 stanovnika – i odatle kao da pokušavaju pokazati kako ste, gdje god se nalazite, uvijek na jedan korak, jednu sliku, jednu gestu, jednu riječ daleko od bilo koga, bilo gdje u svijetu.

[…] Baveći se u svojim počecima uređivanjem i izdavaštvom Sonda je naučila jednu bitnu stvar koju dizajneri vizualnih komunikacija danas često zaboravljaju – važnost konceptualnog kontinuiteta, odnosno činjenicu da se priča oko nekog proizvoda, brenda, manifestacije, institucije i slično, najbolje gradi kroz vrijeme. Najzanimljiviji ogledni radovi Studija Sonda su upravo oni koji proizlaze iz višegodišnjih suradnji – npr. Festival ljubavi i erotike Casanova, Festival rabljenih knjiga BOOKtiga, Pulski filmski festival, ambalaže za Piquentum vina, redom su projekti koji iz godine u godinu rezultiraju kvalitetnim dizajnerskim rješenjima. Pritom je svaki put riječ o novom integralnom vizualnom identitetu, ali takvom koji se gradi na iskustvima, sjećanju, odgovoru na ono što im je prethodilo, krećući se unutar istih ili sličnih ideja koje se nadograđuju ili sagledavaju iz nekog drugog rakursa.

[…] Primijetit ćete vjerojatno kako u Sondinom dizajnu nema autorskog „potpisa“, nema traga rukopisu koji bi ih odao, ili kojim bi se sami namjerno odali ne bi li ostavili svoj pečat na svemu što rade. Nema ga jer je Sondin dizajn sav u konceptima, u dobrim idejama koje su jasno i razumljivo artikulirane i kao takve uvijek vrlo lako pronalaze svoju vizualnu formu, sebi prikladan medij, materijal, sredstvo komunikacije. Zato se i jednako dobro snalaze u vrlo različitim kontekstima, kao što i lako nalaze načina da budu drugačiji i onda kada više puta iznova rade za posve isti kontekst. I sve to radi relativno mali tim ljudi, daleko od velikih centara, danas smješten u unutrašnjosti Istre. Osmišljavan u osami, daleko od vreve velikih centara, za klijente u rasponu od lokalnih do internacionalnih, Sondin dizajn inspiriran je sposobnošću dizajniranih predmeta da kreiraju nova značenja i nove priče, a usmjeren je na interakciju, istraživanje, otvaranje nepoznatih rakursa na poznate stvari, na stvaranje novih veza između predmeta, ideja, pojedinaca i zajednica.”

Studio Sonda je nezavisni kreativni studio za dizajn i komunikacije koji je s djelovanjem počeo 2004. godine i dobitnik je vrijednih domaćih i međunarodnih nagrada. Njihovo djelovanje obilježava rad na lokalnim i internacionalnim projektima primarno u sferi vizualnih komunikacija te su dobitnici preko 70 nagrada među kojima su i najznačajnije svjetske nagrade iz područja dizajna i komunikacija.
Više: https://sonda.hr

Izložba Tome Zidića - Dreamcatcher

vrijeme: 29.01.2018 u 20:00 sati
mjesto: Greta, Ilica 92, Zagreb

Izložba „Dreamcatcher“ rezultat je intenzivne umjetničke rezidencije „K.O.Z.A.
Siparis“ koja se održala u rujnu i listopadu 2017. na Sipru pokraj Umaga. Toma
Zidić individualno je boravio više od mjesec dana na imanju obitelji Pirnat gdje je
radio uz mentorstvo Blaža Pirnata i kreativno savjetovanje Lovre Čepelaka. Rad
je uključivao obradu drva, metala, ručnu pripremu i zatezanje platna te
naposljetku slikarsku tehniku akrila. Prvo javno izlaganje održano je 6.-22.X. u
galeriji Dnevni Boravak Društvenog Centra „Rojc“ u Puli.
Iz intenzivnog iskustva rezidencije javila se potreba za snimanjem, te je u
prosincu u ponovnom, dvotjednom boravku na Sipru snimljen dugometražni
autobiografski, ispovjedni dokumentarni film koji je trenutno u post-produkciji.

Četiri slike koje čine ovu izložbu nastale od naplavnog drva koje je obrađivano
ručno, prikaz su hvatača snova. Četiri hvatača kao četiri strane svijeta i četiri
ishodišna elementa koji povezuju našu stvarnost. Slike su napinjane inspirirane
starim tibetanskim tehnikama. Motivi na slikama intuitivna su reakcija na
podsvjesne simbole. Oni u simbiozi s materijalom izdvojenim iz prirode i
prirodnog okruženja govore o onoj skrivenoj, unutarnjoj prirodi.

„... Zlatorog. Hodali smo preko stijena. Gazili smo preko ovčjih i kozjih puteva u
potrazi za naplavnim drvom. sivo-BIJELE svilene izrasline nekoć ŽIVOG tijela. To
će biti okviri. Gledao sam zalazak i poželio naći „TU“ naplavinu – bijeli magični
štap. Našao sam ga samog nakon što sam se otklizaooo po maloj litici na dupetu.
obradit ću ga i obući u šareni konac i perje.

Nakostriješen galeb – Ptica Mila
Gledao se prizemljen s jednim leptirom
Vidio je , , vidio je – vidio sebe
I ostavljenu ljepotu.
Pomanjkanje bjeline. Spust.
Mandala od djeteline. - . - . . –„

Toma Zidić rođen je u Zagrebu, 1988. Filmski je redatelj i scenarist, autor
kratkometražnih filmova i dvije kazališne predstave. Suosnivač je festivala „Kratki
na brzinu“ i njegov umjetnički direktor od 2014. do 2017. Poeziju piše više od
desetljeća, objavljivan u časopisima i publikacijama širom Hrvatske i u
inozemstvu. Član je Kinokluba Zagreb i Saveza Scenarista i pisaca izvedbenih
djela.

Izložba Tomislava Hršaka i Vladimira Novaka

vrijeme: 28.09.2018.
mjesto: Zagreb, Dom HDLU

U petak, 28.9.2018. u 19.00 sati u Domu HDLU (Trg žrtava fašizma 16) otvorit će se izložba umjetnika Tomislava Hršaka i Vladimira Novaka pod nazivom Drugo središte okolnosti.

“(…) U sklopu svoje site-specific izložbe pod nazivom Drugo središte okolnosti, umjetnici Tomislav Hršak i Vladimir Novak ulaze u somnambulistički dijalog s prostorom Meštrovićeva paviljona. Prostor galerije je kružan, a naziv izložbe, na dvosmislen način, priziva kružnu formu galerije, ali i radova koje u nju smještaju dvojica umjetnika. (…)

Radovi dvojice autora, osim u dijalog s prostorom, upuštaju se i u onaj međusobni. I dok Hršaka zaokupljaju čovjekovi životni ciklusi, pri čemu je svaki kraj neminovno neki novi početak, Novakov je rad, među ostalim, i svojevrsni hommage nedavno preminulom umjetniku Vladimiru Dodigu Trokutu i njegovoj crnoj umjetnosti te predstavlja zadnju postaju ovog kružnog putovanja. (…)”

Mirna Rul

Izvor: http://www.hdlu.hr

Izložba u Krugu: Poljica. Narodni život i običaji

vrijeme: 19. travnja 2024. u 19 sati
mjesto: Galerija KRUG Dugi Rat

Poljička likovna udruga "Krug" Dugi Rat poziva sve zainteresirane ljubitelje umjetnosti i Poljica na izložbu slika i skulptura na temu "Poljica. Narodni život i običaji" koja će se održati u petak, 19. travnja 2024. u 19 sati u Galeriji KRUG Dugi Rat u čast Sv. Jure nebeskog zaštitnika Poljica.
- "Kneževina ova može se smatrati za najnarodniji predjel hrvatski u Dalmaciji" - davno je obilazeći Poljica rekao Ivan Kukuljević Sakcinski, hrvatski povjesničar, književnik i političar, osnivač je arheološke znanosti u Hrvatskoj, upamćen i kao prvi koji je održao zastupnički govor u Hrvatskom saboru na hrvatskom jeziku (01.05.1843.).
I doista, sretni smo što živimo i radimo u ovom ponajljepšem dijelu Lijepe naše.
Vidimo se i u petak navečer u galeriji Krug.

Zdravko Cota, prof

Za razliku od prošlogodišnje, inicijalne izložbe na temu poljičkih običaja i narodnog života, gdje sam bio poprilično kritičan za pojedine uratke, previše uopćene larpurlatistički, ajde da to opravdamo porođajnim mukama, ove godine nešto se ipak dogodilo, u prvom redu uključivanjem gostiju iz Splita, Solina, Trilja, Preka (na Ugljanu), Plitvičkih jezera, Dugog Sela, Zagreba i Stubičkog Strmeca. Summa summarum, 26 izlagača.
Djelomično je ostvarena i moja sugestija iz lanjskog predgovora (op.p), da se prezentiraju širi spektri poljičke povijesti kroz narodni život i običaje. Ipso facto (samo po sebi) i ovogodišnja izložba najzastupljenija je varijacijama na motiv soparnika (zeljanika... plisnaca...) kao i starije ženske osobe u sprezi sa spomenutim soparnikom...

Ipak, nije popularno, ali moram ovom prilikom istaknuti neke autore i njihove radove. U prvom redu Ljubomana Karamana, samoukog slikara koji nam na jednostavan, čist i pregledan deskriptivni izričaj daje uvid u naraciju primorskih Poljičana. Ivo Rakuljić, likovno odlično prezentira događaje na Gradcu (lokalno, Gracu), kod crk. sv. Jurja. Ljiljana Tršan, hrabro se odvažila, u tehnici akvarela, prikazati motiv terasastih polja (po kojima su Poljica i dobila naziv).

Snježana Mratinić-Peggy daje alegorijski prikaz “Kušanja mladog vina“, dok Joško Čizmić ostaje dosljedan u prikazu jeseničke drvene flotile kroz diptih, u svom prepoznatljivom vedrom koloritu. Lani vrlo dobro prezentiran sv. Juraj ubija zmaja, Ivice Marina, ove godine dobio je novu verziju zahtjevno i odlično ukomponiran istoimeni motiv Antee Ratković.

Posebno me raduju i skulpture Ane Vidović Roguljić i Anselma Dorkina koje su kvalitativno uklopljene u galerijski interijer.

Izvor: https://dugirat.com/

Izložba Vanje Krmpotić "Čulnost prirode"

vrijeme: 22. siječnja 2018. u 19:30h
mjesto: Mala dvorana Gradskog kazališta Zorin dom u Karlovcu.

Vanja Krmpotić – Čulnost prirode

Umjetnost je sposobnost viđenja onoga što je drugima nevidljivo. Tu misao potvrđuje i Oscar Wilde tvrdnjom kako nijedan veliki umjetnik ne vidi stvari onakvima kakve one stvarno jesu, jer ukoliko bi bilo tako – on bi prestao biti umjetnik.

Vanja Krmpotić hrvatska je slikarica koja je pripadala tom svijetu – svijetu u kojem je, poput francuskih impresionista, odlazila u prirodu i na licu mjesta slikala ljepotu percipiranog. Bila je spremna otvoriti se prema stvarnostima oko sebe, te dopustiti svojim čulima da bez susprezanja dožive prirodu kakva ona jest, a potom i emocijama da prenesu doživljeno u jedinstvenom izričaju na papir ili platno.

Akvarel kao jedna od najstarijih slikarskih tehnika nametnula se Vanji Krmpotić kao prirodan izbor u bilježenju dominantno vodenih motiva poput karlovačkih rijeka, ribnjaka, slapova Krke, obale hrvatskog Jadrana, ali i urbanih veduta Karlovca u kojem je živjela i radila većinu svog života. Često nazivan najplemenitijom slikarskom tehnikom, akvarel zahtijeva poseban senzibilitet, strpljenje i koncentraciju jer ne podnosi nesigurnu ruku. Greške je praktički nemoguće ispraviti, a svaki suvišan potez umanjuje intenzitet iskaza. No, ograničen manevarski prostor nimalo ne umanjuje virtuoznost iskaza i šarenilo boja koju pruža ova vodena tehnika. Mnogi su se hrvatski umjetnici kroz povijest okušali u tehnici akvarela, počevši od Karasa, Ivekovića, Vidovića, Račića, Kraljevića, Mišea, pa sve do Slave Raškaj koja je vjerojatno najvjerodostojnija predstavnica akvarela u Hrvatskoj. Vanja Krmpotić je svojim bogatim i predanim stvaralaštvom nastavila tu tradiciju inspirirajući se slikovitim prostorima poput urbanih detalja stare gradske jezgre grada Karlovca i karlovačkih naselja, ali i okolice prošarane tokovima četiriju rijeka Koranom, Kupom, Dobrom i Mrežnicom.

Opus Vanje Krmpotić tematski se može podijeliti na dva ključna dijela: pejzaže i urbanističko-arhitektonske vizure. Prvi i najopsežniji ciklus čine djela posvećena prirodi gdje atmosfera odabranog kadra dominira nad realističnim prikazom viđenog i doživljenog, dok drugi dio stvaralaštva karakteriziraju urbane vedute u kojima realnim oblikovanjem detalja pojedinog zdanja umjetnica portretira povijesne znamenitosti grada, te kroz prepoznatljive isječke iz gradskog života utjelovljuje urbani puls grada. "Prošlost Fažane" djelo je koje svjedoči o umjetničinom profinjenom osjećaju za akvarelne prijelaze. Bogatstvo boja i finog nijansiranja hladnih tonova plave, zelene i ljubičaste u službi je isticanja ritma različitih visina krovova, položaja prozora, te manjih i većih volumena kuća. Osim bogato razvedene i zbijene arhitekture tipične za priobalne gradove posebno je zanimljiva svjetlost uhvaćena na fasadama kuća koja definira melankoličan karakter prikaza. Još jedno djelo sličnog ugođaja jest "Kišni dan". Slika s vjerojatno najpoznatijim karlovačkim motivom, zvonikom Crkve Presvetog Trojstva, divna je impresija kišnog dana naznačenog točkastim mrljama kao posljedicama kapanja boje po površini papira. Da je zvonik župe Presvetog Trojstva simbol grada Karlovca potvrđuje još jedan rad kojeg je umjetnica nazvala "Srce Karlovca". Stasiti zvonik Vanja Krmpotić smješta u središte kompozicije i uokviruje bujnim zelenim krošnjama, te plavetnilom neba u pozadini dok on obasjan sunčevom svjetlošću ponosno nadvisuje okolne građevine. I dok je arhitektura zvonika i okolnih zgrada prikazana tvarno i s više detalja, okolna priroda graniči s apstrakcijom. No, autoričino vrsno poznavanje tehnike akvarela, ali i bogatstva i potencijala prirode, omogućuje promatraču da prirodno raspozna oblike unatoč izostanku stroge definiranosti prikazanog motiva.

U pejzažima Vanje Krmpotić nailazimo na cijeli dijapazon raznolikih prikaza rijeka, mlinova, ribnjaka, čamaca i sličnih motiva slikanih u različito godišnje doba i različito doba dana. Razlike u prikazu uvelike ovise o osobnom raspoloženju umjetnice i njezinoj komunikaciji s okolnim svijetom. Primjerice, na slici "Suton na Kupi" u tehnici ulja smiraj dana dočaran je mirnom površinom rijeke u kojoj se zrcali okolna priroda intenzivnih boja čija punoća jača kako svjetlost zalazećeg sunca slabi, dok je atmosfera istog doba dana u akvarelu "Ribič u smiraj dana" ostvarena pročišćenim, gotovo skicuoznim prikazom ribiča s tonski oblikovanim plohama krajolika i kuće u daljini. Toliko prostora, energije, osjećaja i atmosfere je uhvaćeno u ovom reduciranom pejzažu što samo potvrđuje autoričino poznavanje tehnike i prirodno osjećanje za trenutak i prikaz onog bitnog, te profiliranje srži viđenog i obogaćenog vlastitom interpretacijom.
Snježna zima u radovima Vanje Krmpotić je meka i idilična u slici "Dvorac na zimi", razigrana i dinamizirana snažnim uplivima crvene i plave odjeće prolaznika u kadru s gradskih ulica u radu "Zima", te klasično lijepa, mirna i tiha u djelu "Zimsko jutro" s obrisnim linijama lazurnih tonova koji naznačuju bridove snježnih brežuljaka, rastaču se i nestaju na bjelini papira simbolizirajući svježe napadali snijeg. Za razliku od suptilne, nenametljive ljepote i često prisutnog minimalizma uz redukciju motiva u zimskim prizorima, jesenski, proljetni i ljetni pejzaži u opusu Vanje Krmpotić oslobađaju rapsodiju boja i oblika. Tako sliku "Ogledalo Dobre II" krasi razvedenost formi stabala i isprepletenost grana koje se zrcale na površini rijeke, dok "Proljetno jutro" slavi bogatstvo prirode bujnim krošnjama prelijevajućih boja nekolicine stabala smještenih u prvi plan. Dominacija boja i detalja ublažena je jednobojnim prepoznatljivim formama drveća u drugom planu, te nježnim tonovima koji definiraju zrakoprazni prostor u daljini. Istančan senzibilitet naglašene individualnosti omogućio je Vanji Krmpotić da u jednoj slici prikaže svo bogatstvo i mogućnosti vodenih boja, te uz urođeni osjećaj za mjeru istakne i spontanost akvarela kroz prisustvo slučajnih mrlja koje pridonose karakteru i jedinstvenosti prikaza. Njezini pejzaži i slike s motivima iz prirode odraz su spoja senzibilnog bića i suptilne slikarske tehnike.

Umjetnost možemo poimati kao stvaranje svijeta nanovo. Vanja Krmpotić je svojim direktnim osjećanjem ljepote svijeta oko sebe stvorila vlastite inačice grada u kojem je živjela, prirodnog bogatstva koje ga okružuje, kao i svih punktova jedinstvenosti naše zemlje koje bi običnom promatraču vjerojatno promakle. No, Vanjino senzibilno umjetničko oko ih je zamijetilo i zabilježilo, te tako stvorilo bogat opus nepatvorene prirodne ljepote provučene kroz koprenu prepoznatljivog akvarelnog rukopisa umjetnice.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Vanja Krmpotić rođena je 1941. u Splitu, a diplomirala je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu likovne umjetnosti u klasi prof. Mladena Veže i Josipa Poljana. Od 1966. godine radila je u karlovačkim školama kao likovna pedagoginja završivši radni vijek pedagoga likovne kulture u OŠ Grabrik gdje je mnogim generacijama karlovačkih učenika prenijela prve tajne likovne umjetnosti. Djetinjstvo je provela u Jastrebarskom, a njezin prvi učitelj crtanja bio je Jaskanac Ivica Škrabe koji je prepoznao njezin talent i na neki način joj odredio životni put likovnog pedagoga. Suptilnošću tehnike akvarela nastao je najveći dio njezinog impozantnog opusa s motivima karlovačkih rijeka Korane, Kupe, Mrežnice i Dobre. Osim akvarela radila je i u tehnici ulja na platnu. Bila je suorganizatorica HNOS-a i predavačica oglednih tema likovne kulture.
Aktivno je djelovala na ZILIK-u od 1988. godine. Vodila je radionice Malog ZILIK-a i vjerno donirala svoja djela svake godine. U fundusu je ukupno evidentirano 13 djela uz brojne radove koji nisu ušli u fundus, a smatraju se poklonima i zahvalama. Vanja Krmpotić je vodila Mali ZILIK uz druge umjetnike 1988., 1989., 1990., 1991., 1994., 1995. godine, te je uvijek pomagala oko postava radova djece nastalih na Malom ZILIK-u. Izlagala je na 21 samostalnoj izložbi i preko 140 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi joj se nalaze u privatnim i javnim zbirkama širom svijeta. Odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1997.) za osobite zasluge u prosvjeti. Dobitnica je nekoliko priznanja, te brojnih zahvalnica i nagrada, a vrlo često i rado se odazivala i sudjelovala na izložbama u dobrotvorne svrhe.

IZLOŽBA - SVIJET U MOJIM BOJAMA

Svijet je samo platno za našu maštu, barem tako kaže američki pisac Henry David Thoreau.

Izložba "Svijet u mojim bojama", savršeno dočarava upravo ovu misao.
Mlada umjetnica Viktorija, svojim raznolikim radovima, obilježenim eksplozijom različitih boja prikazuje svijet upravo onako kako ga ona vidi. Svijet pun mašte, raznolik, šaren, jednostavno neiskvaren. Svijet u kojem sreću čine male stvari. Svijet koji gledaš kroz ružičaste naočale, čak iako ti se čini da je sve oko tebe sive boje.
Svijet u kojem se Balaševićev ringišpil i dalje okreće, a drveni konjići više ne stoje tužno.

Koristeći se tehinkom ulja na platnu te akrilom, postiže veliko bogatstvo kolorita kojim ističe posebnost svake slike. Poigravajući se različitim tonovima, sjenama i kompozicijama dočarava i najsitniji detalj. Inspiraciju za svoje radove najčešće pronalazi u prirodi te su tako najznačajniji motivi šarenog i raznolikog cvijeća, životinja i mora, a nerijetko se potkrade i koji lik iz čarobnih bajki.

Iako vrlo mlada, ali istodobno i vrlo marljiva i ambiciozna, Viktorija nas ne prestaje ostavljati bez daha sa svojim novim idejama koje proizlaze iz svijeta njene mašte. Njezin svijet, njezina bajka, u koju je svatko od nas dobrodošao, neka ostavi dojam svih ovih boja i slika koje će nas potaknuti da u svakoj teškoj i sivoj situaciji osjetimo barem maleni odsjaj svega šarenila.

Izložba Vlatke Bauer "Ljubav-vrijednija od svega" i Josipa Benjaka „Retrospektiva“

vrijeme: 17.6.2019. u 19 sati
mjesto: Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, Zagrebačka 37, Velika Gorica

Izložba ostaje otvorena do 28. 6. 2019.

Organizatori: POUVGi ULIKUMVG

Izložba Zdravka Polašeka "Završno poglavlje"

vrijeme: 04.06.2018.
mjesto: Kulturni centar Dubrava

Otkad je u mirovini, Zdravko Polašek mogao se napokon posvetiti svojoj velikoj ljubavi – slikanju. Taj talent je otkrio već u gimnazijskim danima zahvaljujući svom razredniku i slikaru Dragutinu Ančiću. No, životne okolnosti odvele su ga u drugom smjeru. Polašek je za svog radnog vijeka obnašao razne rukovodeće funkcije, što ga je formiralo u odgovornog pojedinca koji se znao uspješno nositi s nadolazećim problemima i izazovima, te ih u konačnici rješavati na korist čitavog kolektiva i zajednice. On gaji i veliku ljubav prema sportu, što mu je razvilo kompetitivne sposobnosti i odlike koje ga tjeraju da si i dandanas uspješno postavlja nove životne ciljeve.

No, ovoga puta slikar Polašek prisiljen je natjecati se sam sa sobom kako bi neprestano otkrivao nove unutarnje svjetove inspiriane okolinom koja ga okružuje. Slikarsko umijeće usavršavao je u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb kod profesora Otta Burgera koji mu je dao brojne vrijedne savjete o tehnikama i načinima slikanja.

Iako autodidakt, Polašek je najbolji upravo u radovima na papiru. Tu ne robuje niti perspektivi, niti faktografiji slikanih prikaza, već s lakoćom hvata atmosferu pojedinih godišnjih doba prepoznatljivog kolorita, tekstura i duktusa. Ti pejzaži slikani su gotovo u dahu, za razliku od onih na platnu gdje autor pokušava vjerno prikazati, prema zadanom predlošku, pojedina mjesta gdje je odrastao, školovao se, radio ili boravio.

Sve te slike nastale su u posljednjih osamnaest godina kao dnevnički zapis o minulom vremenu koje mu donijelo toliko vrijednih plodova. Umjetnost je za njega “šlag na torti” zaokruženog životnog ciklusa gdje se dokazao kao uspješna društvena i kreativna osoba u različitim djelatnostima.

Za Polašeka je ovo njegova posljednja samostalna izložba. Odlučio se umiroviti kao izlagač, ali ne kao i umjetnik, jer u njegovu slikarstvu još ima mjesta za daljnji razvoj i rast. Slikarstvo je velika avantura mogućnosti koja ne prestaje sve dok se još može držati kist u ruci.

Stoga je izložba nazvana Završno poglavlje. Na prvi pogled to nam zvuči pomalo turobno, no, ako slučajno poznajete autora, znat će te da je to osoba koja čvrsto stoji na zemlji, svjesna svojih mogućnosti. Za njega je umjetnost bijeg od naše stvarnosti, pri čemu ga sam proces kreativnog stvaralaštva pomlađuje, podsjećajući ga na lijepe i važne događaje koje su poput velike prekretnice obilježili njegov ispunjeni i smisleni život.
Svebor Vidmar

Zdravko Polašek rođen je u Donjoj Kovačici 1941. godine, gdje je pohađao osnovnu školu. Školovanje je nastavio u Bjelovaru. Slikarski talent počinje otkrivati u gimanzijskim danima. Kao stipendist Tvornice alatnih strojeva Prvomajska završio je Višu tehničku školu i stekao zvanje inženjera sigurnosti na radu. Apsolvirao je na Fakultetu organizacijskih nauka. Kao rukovodilac radio je u TAS Prvomajska, a funkciju direktora obnašao je u poduzećima DIOZ i Mašinelektro. U Privrednoj komori Zagreb bio jer član Odbora za unapređenje rada i poslovanja. Godine 1988. postaje uspješan i višestruko nagrađivan privrednik, a krajem 1998. godine odlazi u mirovinu. Kao umirovljenik postaje aktivnim članom članom udruge “Akcija za Zagreb”. Posebno se posvećuje organizaciji sportskih aktivnosti, dok u slobodno vrijeme počinje intezivno slikati. Prvu samostalnu izložbu je imao u Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu. Do sada je izlagao na sedam skupnih i šest samostalnih izložbi. Velik broj djela donirao je u dobrotvorne svrhe.

Izložba Željka Bubala „Postojanje u različitosti“

vrijeme: 5. travnja u 19 sati

mjesto: Sveučilišna galerija "Vasko Lipovac" Ruđera Boškovića 31, Split

U Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“ 5. travnja u 19 sati otvara se izložba Željka Bubala pod nazivom „Postojanje u različitosti“. Izložba prikazuje manji presjek umjetnikova stvaralaštva od 1987. do danas s naglaskom na recentno stvaralaštvo, nastalo u posljednje tri godine. Izložbu će predstaviti kustosica Mirela Duvnjak. U glazbenom dijelu otvorenja izložbe nastupit će studentica solo pjevanja Gabrijela Deglin uz klavirsku pratnju studenta Antonia Grkeša.

Iz teksta kustosice Mirele Duvnjak

(…)Od samih početaka stvaralaštva Bubalo njeguje svjetlo kao imperativ kompozicije koji je i dalje aktualan ali obogaćen kompleksnim kombinacijama boja i silinom slikarske geste. U ranom razdoblju temeljio je svoj slikarski izraz na zavičajnom nasljeđu moderne ( metafizičkim maglama Vidovića, i zemljanim tonovima Pavića i Ivančića). U tom razdoblju osnovni su motivi njegova opusa prizori crkvica na uzvišenjima sa siluetama okupljenih ljudi, okupanih mističnim svjetlom na točkama susreta fizičkog i metafizičkog, smrtnog i besmrtnog … Tu su i samotni putnici u hodu prema svjetlu utopljeni u atmosfere tihe dramatike. U svakoj se ogleda melankolična nota s pulsirajućom mrljom svjetla i vertikalom kao simbolom izdizanja iz materijalne stvarnosti i optimizma.(…)

O autoru

Željko Bubalo rođen je 1949. u Splitu. Godine 1974. diplomirao je na Pedagoškoj akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Ante Kaštelančića. Živi i djeluje u Zavali (otok Hvar) i Splitu kao samostalni umjetnik. Član je HDLU Zagreb i HULU Split. Godine 1993. snimljen je dokumentarni film o njegovom radu u produkciji Hrvatske televizije. Njegove se slike nalaze u privatnim zbirkama te muzejima u Hrvatskoj i inozemstvu.

Izložba Željka Bubala - 50 mijena (retrospektiva)

Retrospektivna izložba slika "50 MIJENA" hrvatskog akademskog slikara Željka Bubala, otvorit će se u Staroj Gradskoj vijećnici u Splitu, u srijedu 30. siječnja s početkom u 19:30h.

Iz predgovora katalogu kustosice:

Slikarska djela koja nastaju u korelaciji s glazbom uglavnom su apstraktna i upravo na tom tragu počiva i retrospektivna izložba hrvatskog akademskog umjetnika, Željka Bubala. Svako njegovo djelo, svaki potez kistom ili pak mrlje boje na papiru nanesene spužvicom odišu simfonijom boja iz koje proizlaze svi njegovi osjećaji, psihička stanja, misli i raspoloženja. Bubalove apstrakcije nastale su u okrilju glazbe i poezije te odstupaju od onog ljudskog, materičnog krećući se ka ezoteričnom univerzumu; težnji da se domogne utjehe, mira i idealnog sjećanja na ljepotu i čar života i trenutka življenja. Umjetnik u svojim radovima hrabro „plovi“ po neistraženim pučinama realnosti i fantazije, ljubavi i tuge, sreće i melankolije i to već punih 50 godina, vjerujući svojoj čulnosti, imaginaciji, ali i stvarnim životnim događajima koji su obilježili njegov slikarski put ispunjen autentičnim samosvojnim rukopisom.

Svoje apstraktno slikarstvo, boje, oblike i poteze kistom, spužvicom ili pak rukom, Bubalo vidi kao glazbene tonove i akorde koji harmonično „vizualno pjevaju“. U tom kontekstu, promatrajući njegove virtuozne kompozicije poput Rastrojstva, Nesuglasja, Mijena ili pak Fantazija, možemo govoriti o polifonim, toplim i intonativno visokim žutim i narančastim nijansama kojima su suprotstavljeni dijelovi ledeno azurne, hladne plave i ljubičaste boje uz prizvuk tihe crne praznine, slikarski izražene kompaktno razlivenim crnim mrljama po samom središtu kompozicije.

Uz glazbene vizualizacije Bubalovih radova, neporociv je njegov osjećaj za poeziju koju suptilno, nit po nit, provlači kroz svoja pojedina djela. Korelacija glazbe, poetike i slikarskih elemenata možda je najbolje izražena na njegovj slici Tristan i Izolda (svitanje). Koloplet hladnih tonova plave, ljubičaste i biserno bijele koja u sebi nosi efekte izmaglice naglašavajući proces svitanja istovremeno otkrivajući suptilnu intimnost jedne tragične ljubavne priče (što u književnosti, što u Wagnerovoj operi) potiče psihološki dojam melankolije, ali i ljubavne harmonije. Umjetnikove vizualne polifonijske metode uključuju preklapanje toplih i hladnih tonova boja, ispreplitanje oblika i formi kako bi naglasio dinamiku i ritmizaciju slikovnih elemenata. Slikarstvo Željka Bubala bilježi niz poveznica kroz koje se modificiraju određena stanja i situacije kao odrazi individualnih refleksija. Iako je Bubalo naklonjen čistoj, kolorističkoj apstrakciji gdje je naglasak na inventivnoj, originalnoj i raznolikoj obojenosti, apstraktno nanesena boja samo je „naoko“ bespredmetna. Ona ponegdje svojim harmoničnim, drugdje turbulentnim rasporedom, fakturom, izborom i teksturom, odnosno psihološkim osobinama stvara niz konfiguracija i asocijacija na ono viđeno; ili izravno ili duboko u suštini ljudske duše.

Ovim apstrakcijama Bubalo je, moglo bi se reći, dosegao vrhunac u polju suvremenog apstraktnog slikarstva. Pastelni sjaj površine slike i mekoća poteza stavljeni su u prvi plan stvarajući pritom „napetost“ između iluminozne opne i jezgrovite, kolorističke kompozicije.

Andrea Batinić Ivanković

Izložba: Dodirni čaroliju od papira

vrijeme: 16. veljače u 11:00 do 25. veljače u 19:00
mjesto: Galerija Kristofora Stankovića, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5, Zagreb

Majstori quillinga i Udruga slijepih Zagreb

Radilo se sve u 16. Tehniku quillinga su uz pomoć naše Karoline savladali i članovi Udruge slijepih Zagreb. Kakva su sve čudesa iz tog druženja nastala provjerite na našoj zajedničkoj izložbi na kojoj će uz članove Udruge izlagati i majstori quillinga Karolina Brukner, Branka Miletić, Gordana Mudri, fra Željko Mesaroš i Irena Gornik.

Sonja Pavlina - Introspekcija

vrijeme: 09.02.2018. - 08.03.2018.
mjesto: Galerija Grada Zaboka, Zivtov trg 10

Sonja se ovom izložbom predstavlja sa serijom velikih uljenih slika “The bodies”, ali i serijom slika popularno nazvanom “Glave”. Izložba će se popuniti i serijom izvanrednih crteža i krokija, koja su, po mom mišljenju, i svojevrsna “mala” senzacija izložbe.

Na “prvu loptu” nepripremljen i neupućen promatrač bio bi pomalo zatečen formatima, shematizmom te svojevrsnom agresijom prikaza dijelova ljudskih tijela i glava, posebice stoga što su prikazana eksplicitno, pomalo medicinski, s neobično, pomalo shizoidnim prikazima njihovih unutrašnjosti prikazanih najčešće apstraktno i s uporabom zasićenih čistih boja. Nakon razgovora s umjetnicom, koja je čista suprotnost tmurnom i pomalo psihodeličnom likovnom izrazu, dolazi se do jednostavnog zaključka da tu nije riječ o čistom slikarstvu, već svojevrsnom konceptu koja Sonjinu umjetnost diže na jednu veću razinu. “The bodies” je ciklus koji ide više prema slikarskom aspektu, oslanjajući se pretežno na slikaričin emotivni i umjetnički nerv, pritom ne odlazeći predaleko od generalnog koncepta i prvotnog Sonjina usmjerenja. “Glave” su dio koncepta koji se proteže još od slikaričinog studentskog vremena i koncepta povezanog s bolnim sjećanjima na vrijeme djetinjstva u kojem su glavobolje i problem sa zdravljem okupirali njenu pažnju, ljudsku, umjetničku, ali i intelektualnu. Osviještena sjećanja, emotivna stanja i vrijeme izgubljeno na objektivnom problemu, koji se na svu sreću tijekom vremena negdje pogubio, oblikovali su likovnu svijest i afinitete mlade slikarice koja je sva iskustva oblikovala u koncept, koji je ujedno i polazišna točka njenog slikarskog života. Važno je napomenuti da je Sonja diplomirala u klasi profesora Zoltana Novaka, koji je bio za nju i najbolji izbor, a koji ju je usmjerio u pravcu koji je dio i njegove umjetničke poetike. Ako spomenemo da je jedan od Sonjinih omiljenih umjetnika, možda i meni najomiljeniji, upravo slikar Francis Bacon, onda nam njeno slikarstvo postaje još jasnije i razumljivije. “Glave”, čisti su RTG, profilno postavljene u prostoru, shematski sve jednako naslikane, bilo da su okrenute lijevo ili desno, s mrtvim pozadinama, najčešće crnim. Ispunjene su apstrahiranim ili izmišljenim sadržajem, anatomski nelogičnim i neprepoznatljivim, ponekad potpuno slobodnim, Richterovskim potezima, a pokazuju svijet mašte i čudesnosti kojega je mlada slikarica u djetinjstvu iskusila. Bila je koncentrirana na glavu i svijet u svojoj glavi, koji je sada tu, likovno prikazan, u zasićenim primarnim bojama, koji luduje i živi svoj život. Sama glava, kao forma i sve izvan glave, izvan svijesti, je shematizirano, monotono i dosadno. Jednolično i beživotno.

Robert Kavazović Horvat, mag. hist. art.

BIOGRAFIJA:

Sonja Pavlina je rođena 07.02.1989. godine u Zagrebu. Godine 2003. upisala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer slikarstvo.
2007. godine polaže maturu, a te iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, također slikarski odsjek. Diplomirala je 2012. godine u klasi Zoltana Novaka. Izlagala je na nekoliko skupnih i više samostalnih izložbi u Hrvatskoj, te na jednom skupnom međunarodnom projektu.
Živi i radi u Zagrebu.

Izložba: Mona Lisa (Gioconda) – 520. godišnjica 

Pozivamo Vas na izložbu „Mona Lisa (Gioconda)” povodom 520 godina od početka ili možda završetka slikanja Mona Lise. Na to pitanje, ali i opčenito o slici više će te saznati na otvorenju izložbe 3.11.2023. na prvome katu Centra za kulturu i obrazovanje Susedgrad, Argentinska 5 s početkom u 19.00 sati.
Govoriti će Nedeljko Tintor, akademski slikar i profesor. Na izložbi sa svojim reprodukcijama i inspiracijama na sliku Mona Lise predstaviti će se polaznici Tečaja crtanja i slikanja Nedeljka Tintora, ali i mnogi drugi uzvanici. Dobro nam došli u obilježavanju jedne od najpoznatijih slika na svijetu. Ulaz je slobodan!
Izvor: https://www.czkio-susedgrad.hr/?tip=clanak&id=1272

Izložbe u organizaciji portala Ludvig dizajn

Tokom zadnjih par godina portal je organizirao nekoliko izložbi slika i fotografija prijatelja portala.
Galerija plakata:

Izvan okvira

"Jesen" od Ane Sušec  je slika koja kroz jednostavnu, ali dojmljivu kompoziciju odaje počast ljepoti svakodnevnih predmeta i prirodnim bogatstvima jeseni. Kroz pažljivo oblikovanje i balans svjetla, boje i teksture, Ana stvara osjećaj topline i domaće udobnosti, dok istovremeno povezuje promatrača s cikličnim prirodnim svijetom. Slika se uklapa u dugu tradiciju mrtve prirode, ali svojim suvremenim pristupom akrilu donosi svježinu i suvremeni vizualni jezik unutar klasičnog žanra. Slika Anice Gašpar „Suncokreti” je klasična mrtva priroda koja kroz realizam i preciznost slavi ljepotu prirode i prolaznost života. Korištenjem tehnike ulja na platnu, Anica uspijeva stvoriti dinamičan i dojmljiv prizor koji evocira radove majstora poput van Gogha i nizozemskih slikara mrtve prirode. Snažna simbolika suncokreta i emotivna atmosfera čine ovu sliku vizualno privlačnom i duboko meditativnom, pozivajući gledatelja na refleksiju o ljepoti i prolaznosti života.

"Brod" Branke Zobenice je slika koja uspješno koristi elemente impresionizma i postimpresionizma kako bi stvorila dojmljivu atmosferu punu osjećaja. Korištenje dramatične svjetlosti i igre boja evocira emocije tišine, refleksije i kretanja kroz nepoznato. Sličnost s radovima Moneta i Turnera sugerira da je umjetnik inspiriran velikim majstorima pejzažnog slikarstva, dok istovremeno donosi vlastitu interpretaciju klasične teme mora i broda. Ova slika ne prikazuje samo fizičku stvarnost, već i unutarnje stanje uma, pozivajući nas da plovimo zajedno s brodom kroz more misli i emocija. "Jutro u vrtu” je mirna, meditativna slika koja slavi ljepotu prirode kroz mekoću pastelnih boja i pažnju prema detaljima. Danica Kuštrak koristi tehniku pastela kako bi stvorila nježan, ali realističan prikaz cvijeća i lišća, evocirajući osjećaj jutarnje svježine i prolaznosti trenutka. Inspiracija iz impresije prirode povezuje ovaj rad s velikim majstorima impresionizma i botaničke umjetnosti, dok slika istovremeno zadržava svoju jedinstvenu poetsku i vizualnu privlačnost. "Uhvati ritam” je slika koja kroz dinamične figure i ekspresivne boje slavi radost i energiju plesa. Davorka Radočaj koristi kombiniranu tehniku kako bi stvorila prizor koji evocira pokret i ritam, dok jarke boje i apstraktna pozadina doprinose osjećaju živosti i emocionalne snage. Ovaj rad podsjeća na radove ekspresionista poput Henrija Matissea i Diega Rivere, ali zadržava vlastitu originalnost i emocionalni naboj, čineći ga vizualno dojmljivim i emotivno snažnim prikazom plesne umjetnosti. "Makovi” Dijane Savić je slika koja kroz upotrebu boje, teksture i slobodnog poteza prenosi osjećaj prirodne ljepote i prolaznosti. Kombinacija impresionističkog i ekspresivnog pristupa daje slici vitalnost i dinamiku, dok makovi kao centralni motiv sugeriraju krhkost prirode i prolaznost trenutka. Ova slika evocira radove impresionista, osobito Moneta i van Gogha, te se uklapa u tradiciju slavljenja ljepote prirode kroz jednostavne, ali snažne simbole poput polja s makovima.

"Ruže s Jupitera” Dražena Petrovića mogu se tumačiti kao alegorija koja slavi prirodu, ali je postavlja u kozmički kontekst, sugerirajući ideju univerzalne povezanosti života, čak i na planetima izvan Zemlje. Ruže, koje tradicionalno simboliziraju ljepotu i ljubav, ovdje preuzimaju novu ulogu – one su simboli nepoznatog, misterioznog i možda čak nedostižnog. "Buđenje" Dubravke Smiljan nosi jednostavnu, ali snažnu poruku – slavljenje prirode u njenom najosjetljivijem trenutku. Tehnika ulja na platnu omogućila je umjetnici da majstorski prikaže igru svjetla i sjene, te teksture koje su gotovo opipljive. Realistični stil i pažljivo modeliranje kapljica rose na cvjetnim laticama podsjećaju na umjetničke struje fotorealizma i impresionizma, s naglaskom na mirnoću i ljepotu prirodnih ciklusa. "Pada snijeg" Dušice Božić hvata duh impresionizma kroz bogatu upotrebu svjetla i boje, stvarajući atmosferu mira i tišine usred zimskog pejzaža. Kroz meke poteze kista i hladne tonove, Dušica uspijeva dočarati ne samo vizualni dojam zime, već i emotivni odgovor na njezinu tišinu i ljepotu. Srodnost s impresionističkim majstorima poput Moneta i Sisleyja očita je u načinu na koji se pejzaž ne prikazuje doslovno, već kroz filter subjektivnog dojma, gdje su svjetlost i atmosfera najvažniji elementi. "Marina" je slojevito i emotivno djelo koje prikazuje more u neprestanoj promjeni, dok apstraktni oblik omogućuje promatraču da osjeti snagu prirodnih elemenata bez čvrstih kontura ili detaljnih prikaza. Đurđica Pirkić koristi akrilnu tehniku na majstorski način kako bi prenijela pokret i dinamiku mora, s posebnom pažnjom na teksturu i atmosferu. Slika evocira osjećaj smirenosti i snage istovremeno, čineći je vizualno dojmljivom interpretacijom prirode u njenom najčišćem obliku. "U plićaku" Gordane Marijić je vizualno bogata i taktilna kompozicija koja koristi kombiniranu tehniku kako bi stvorila slojevitu i dinamičnu površinu. Gordana istražuje odnos između materijalnosti i prirode, stvarajući djelo koje evocira smirenost mora, ali i bogatstvo života ispod površine. Kroz upotrebu tekstura i slojevitih boja, slika se uklapa u tradiciju apstraktnog ekspresionizma, evocirajući djela Anselma Kiefera, dok zadržava vlastitu jedinstvenu vizualnu estetiku.

"Sama" Hane Babić je vizualno dojmljiva slika koja koristi jednostavnost motiva i tehničku složenost da bi prenijela duboku emocionalnu poruku. Korištenje kombinirane tehnike kolaža i akrila dodaje slojevitost interpretaciji, dok dominantna plava boja stvara osjećaj smirenosti, ali i određene distance. Umjetnički, slika se može smjestiti u okvire modernizma, ali s jasnim individualnim pečatom umjetnice, koja kroz jednostavne motive istražuje složene teme.
Irina Hrdelja  u slici "Vatra u kosi" spaja elemente realizma i fantazije, istražujući teme unutarnje snage, strasti i povezanosti s prirodom. Kroz dinamičan prikaz plamteće kose i mirnog oceanskog pejzaža, slikarica stvara kompoziciju koja evocira emocije i potiče promišljanje o ravnoteži između smirenosti i energije. Ovaj rad naslanja se na tradiciju romantičarskih i simbolističkih umjetnika, kombinirajući klasične pejzaže s nadrealnim elementima, stvarajući suvremenu fantastičnu viziju prirode i unutarnjih stanja. Slika "Današnji ručak" Jadranke Šlipogor nudi više od običnog prikaza hrane. Ona kroz kombinaciju boja, kompozicije i simbola postavlja pitanja o vrijednostima, prolaznosti i konzumerizmu u suvremenom društvu. Iako se na prvi pogled čini jednostavnom, ova slika u sebi krije dublje slojeve značenja, pozivajući nas na refleksiju o svakodnevnim životnim ritualima i onome što nam mediji serviraju kao "današnji ručak". Jasenka Smrekar u "Gomili" kroz precizan i teksturiran prikaz stijena i mora stvara dojam snage, postojanosti i stabilnosti. Koristi tehniku akrila kako bi vješto naglasila teksturu i volumene stijena, stvarajući dramatičan pejzaž koji evocira radove impresionista i postimpresionista. Slika odiše osjećajem mira i tišine, dok kontrast između čvrstih stijena i fluidnog mora otvara prostor za dublje promišljanje o prirodnim silama i njihovom međusobnom djelovanju. U "Ljubavnom žaru" Lela Stanković Vuković kroz realistično i precizno oblikovanje ljudske figure slavi ljepotu plesa i ljubavi. Lela koristi tehniku akrilnih boja kako bi stvorila dramatičan kontrast između svjetla i sjene, naglašavajući eleganciju i gracioznost plesača. Ovaj rad evocira umjetnička djela Degasa, dok donosi vlastiti izraz emocionalne snage i harmonije između dvoje ljudi kroz umjetnost pokreta.

"Vremenski putnik" Ljiljane Tršan je dinamična apstraktna kompozicija koja se ističe svojom geometrijskom preciznošću i ekspresivnim korištenjem boje. Kroz simbiozu linija, boja i oblika, Ljiljana stvara vizualnu metaforu za pojam vremena i prostora, evocirajući radove velikih apstraktnih i futurističkih majstora. Ova slika poziva gledatelja da istraži složene odnose između prostora, vremena i oblika, pružajući bogatstvo vizualnih i intelektualnih interpretacija. "I to je ljubav" Marije Tokić odiše jednostavnom, ali snažnom porukom koja dopire do srca posjetitelja. Tehnika akrila je vješto upotrijebljena kako bi stvorila osjećaj lakoće i fluidnosti trenutka, dok kompozicija i izbor tema podsjećaju na umjetničku tradiciju impresionista i romantičara, koji su također slavili ljepotu jednostavnih životnih trenutaka. "Divlja priroda" Marijanke Omazec je slika koja uspješno prenosi duh impresionizma kroz suvremenu tehniku akrila, pružajući gledatelju prizor prirode u kojem boje i svjetlost vode igru. Marijanka koristi bogatu paletu i slobodne poteze kistom kako bi stvorio atmosferu smirenosti i refleksije, dok dinamika kretanja vode i naglašeni sezonski tonovi dodaju osjećaj prolaznosti i promjene. Ovaj rad evocira osjećaj tihe meditacije i poziva posjetitelje na kontemplaciju o prirodnim ciklusima i vlastitom unutarnjem svijetu. "Majka i djetešce" Mire Čikardić je suptilna i emotivna slika koja prikazuje univerzalni motiv majčinske ljubavi i brige. Kroz realistički prikaz figura, s naglašenom pažnjom na detalje lica i tkanine, Mira uspijeva prenijeti toplinu i zaštitnički duh ove veze. U stilu evocirajući klasične majstorske prikaze Madone s djetetom, slika se uklapa u dugu tradiciju slavljenja majčinstva kroz likovnu umjetnost. "Motivi Rakani" Oste Ercega  slojevita je i intenzivna slika koja koristi apstraktni ekspresionizam za istraživanje složenih unutarnjih stanja i emocija. Snažni potezi kistom i jarke boje podsjećaju na djela velikih majstora apstraktnog ekspresionizma poput Pollocka i Basquiata, dok lica i oči unose element ljudskog prisustva u apstraktnu kompoziciju. Ova slika pruža promatraču slobodu interpretacije, pozivajući ga da se poveže s motivima na emocionalnoj i intuitivnoj razini. Pina Perović  kroz "Vrijeme lavande kombinira bogate teksture i boje kako bi prenijela mirnu, nostalgičnu atmosferu mediteranskog krajolika. Korištenjem akrilne tehnike, Pina uspijeva stvoriti dinamičan prikaz lavande koji evocira elemente impresionizma i postimpresionizma. Kroz jednostavan, ali efektan motiv, slika slavi ljepotu prirode i njezinu prolaznost, dok arhitektonski elementi u pozadini dodaju osjećaj stabilnosti i trajnosti. "Cvjetni kub" Rikarde Matić je vizualno dojmljiva slika koja kombinira elemente kubizma i fovizma kako bi reinterpretirala klasičnu temu mrtve prirode. Rikarda koristi geometrijske oblike i jarke boje kako bi stvorio dinamičnu kompoziciju koja odiše energijom i modernističkom inovacijom. Ovaj rad evocira djela velikih kubista i fovista, dok istovremeno zadržava vlastitu jedinstvenu vizualnu estetiku, koja je bogata bojom i apstrakcijom, te poziva gledatelja na refleksiju o prostoru, formi i harmoniji boja.

"Skale" je živopisna i ekspresivna slika Snježane Mayer koja koristi elemente fovizma kako bi stvorila dinamičnu i kolorističku viziju arhitekture i prostora. Kombinirajući intenzivne boje i brze, energične poteze kista, umjetnik evocira osjećaj vitalnosti, radosti i optimizma. Ova slika ne pokušava prikazati stvarnost onakvom kakva jest, već interpretira prizor kroz prizmu subjektivnih osjećaja, stvarajući veselu i živahnu atmosferu koja podsjeća na radove velikih fovista i ekspresionista. U "C’est la vie" Valentina Dujela istražuje duboke filozofske teme kroz bogatstvo simbolike i umjetničke tehnike. Valentina vješto koristi kombinaciju apstrakcije i realizma, povezujući ljudsku figuru i prirodne motive kako bi prenijela ideju prolaznosti života i ljepote svakodnevnog postojanja. Ovaj rad evocira sjećanja na Klimtovu i Schieleovu simboliku, stvarajući djelo koje izaziva kontemplaciju o životu, smrti i povezanosti čovjeka s prirodom. "Vaza s cvijećem" Vesne Zvonarević je djelo koje kombinira klasične motive s postimpresionističkim pristupom boji i teksturi, stvarajući snažnu vizualnu i emotivnu kompoziciju. Kroz bogatstvo tonova i dinamične poteze kista, umjetnik prenosi ne samo vizualni prikaz cvijeća, već i osjećaj radosti, vitalnosti i prolazne ljepote. Ova slika stoga evocira djela velikih majstora poput van Gogha i Cézannea, dok istovremeno zadržava vlastiti jedinstveni likovni izraz. "Ljubav u maslinjaku" je delo koje vješto koristi simboliku prirode kako bi izrazilo duboke ljudske emocije. Kroz kombinaciju realističnih prirodnih elemenata i apstraktnog prikaza ljubavi, slika odaje dojam mističnosti i univerzalne povezanosti. Vukan Polimac koristi tople boje i fluidne oblike kako bi stvorio vizualnu alegoriju ljubavi, koja je istovremeno čvrsta poput stabla i nježna poput lišća masline, evocirajući radove Klimta i Dalíja u svojoj složenoj simbolici. "Nokturno" Zvjezdane Žužić je apstraktna i ekspresivna kompozicija koja spaja spontane poteze i mrlje boje s detaljnim ornamentalnim oblicima, evocirajući osjećaj napetosti između reda i kaosa. Kroz upotrebu crno-bijele palete i apstraktnih elemenata, slika stvara atmosferu misterije i introspekcije, povezujući se s idejom noći i tišine. U kontekstu apstraktnog ekspresionizma i ornamentalizma, slika djeluje kao vizualna meditacija o unutarnjim procesima misli i emocija, gdje se složenost svijesti isprepliće s nepredvidljivom prirodom nesvjesnog.

"Bik" Žane Bašić-Zuccolo je snažna slika koja koristi realistički stil i monokromatsku paletu kako bi prikazala intenzivan trenutak pokreta i napetosti. Prikazujući bika u njegovoj punoj snazi i dinamici, Žana istražuje temu snage i sukoba, naglašavajući ljepotu i surovost životinjske moći. Kroz fokus na figuru bika, slika evocira klasične umjetničke prikaze životinja, ali s modernom, minimalističkom tehnikom koja naglašava formu i emociju. "Odraz u vodi (Kupa)" je pejzaž koji, iako realistički, uspijeva prenijeti snažan osjećaj povezanosti s prirodom. Kroz pažljivo promišljenu kompoziciju i naglasak na refleksiju svjetla i vode, Željka Podobnik stvara prizor koji poziva na kontemplaciju i mir. Slika se nadovezuje na tradiciju pejzažnog slikarstva, evocirajući radove impresionista i romantičnih slikara, dok istovremeno zadržava vlastiti emotivni pečat, prikazujući prirodu kao izvor duhovnog bogatstva. "Anonymous" Željke Šebalj Koštić je slojevita i simbolična slika koja prikazuje mračne aspekte digitalnog društva, anonimnost i manipulaciju u suvremenom svijetu. Kroz simbole poput maske, Rubikove kocke i paukove mreže, umjetnik istražuje teme identiteta, društvenih igara i složenosti života u doba tehnologije. Korištenjem akrila i vibrantnih boja, Željka stvara dinamičnu kompoziciju koja se uklapa u tradiciju simbolizma i suvremene kritičke umjetnosti, evocirajući radove umjetnika poput Banksyja i Magrittea.

Jedan autor - jedan rukopis, ili...?

vrijeme: 5. veljače u 19 sati.
mjesto: Galerija ULUPUH, Ilica 13/1. kat, Zagreb

Tematska, selektirana izložba članova ULUPUH-ove sekcije za ilustraciju, strip, karikaturu, animirani film i primjenjeno slikarstvo.