IZLOŽBA RETROSPEKTIVA

Izložba 'Retrospektiva' autora Dominika Papića njegova je prva i jedinstvena izložba u karijeri. Prvi je to korak u obilježavanju njegove 10 godišnjice rada, računajući od upisa u srednju fotografsku školu pa sve do danas. Vrijeme je to u kojem nas autor vraća u jesen 2008. kada se po prvi puta upoznaje s osnovama i tehnikama, raznim metodama i načinima snimanja te pravom profesionalnom fotografskom opremom. Prve kadrove snimio je upravo u zgradi Obrtničke škole odakle i kreće njegov 10-godišnji rad. Njegov entuzijazam i želja za napredovanjem samo su rasli što potvrđuje i činjenica da je slao fotografije na školski natječaj ''Zlatni objektiv''. Dominik u lipnju 2011. s vrlo dobrim uspjehom maturirao te stekao zvanje fotografa, a iste godine u rujnu nastavlja daljenje školovanje u Pučkom otvorenom sveučilištu u Zagrebu gdje se upisuje prekvalifikaciju za program medijski tehničar.

Završetkom školovanja u listopadu 2012. godine na poziv glavne vizažistice i make up artistice Marije Koprtle dolazi na modno događanje ''Modni Ormar'' gdje se po prvi puta susreće s profesionalnim uvjetima rada i načinima snimanja u fotografskom smislu. Suradnja s Modnim Ormarom nastavlja se u sljedećih godina sve do 2015. godine kada je i službeno, zbog odlaska glavne profesorice Nine Režek Wilson u mirovinu. Dominik svoje fotografsko putovanje nastavlja kao jedan od autora u izložbi ''Čuvajmo pčele'' kojemu je cilj osvjestiti ljude na važnost očuvanja pčelinjih zajednica i to kroz fotografije. Kao redoviti autor u istoimenoj izložbi sudjeluje s autorskim fotografijama 2016. te 2017. godine, a izložba je bila izložena u Zagrebu, te gradovima Istre: Novigrad,Pazin te Umag. U svibnju 2017. godine Domiink sudjeluje u izložbi ''Zakaj volim Zagreb'' s fotografijom ''Tunel Grič'' kao jedini autor s tim motivom grada Zagreba. Iste godine u listopadu održana je fotografska izložba ''Jedra kvarnera'' u Riječkoj galeriji Principij gdje je kao autor sudjelovao s fotografijom ''Silueta jedrilice''.

Uz prirodni talent koji je neosporan, Dominik kaže da svega ne bi bilo bez truda i rada. Iako je za mnoge fotografija tek čisti klik na fotoaparatu, tvrdi da tu postoji puno faktora koji ljudi ne vide niti ne znaju za njih. Ovo je izložba kojom će ovaj mladi autor zatvoriti jedno poglavlje kako u karijeri tako i u životu. Školovanje, mladost, odrastanje i sazrijevanje - to su čimbenici koji su ključni za ovu prvu fazu.

Nadamo se da do sljedeće samostalne izložbe ipak neće proći toliko puno vremena!

HUMANITARNA PRODAJA FOTOGRAFIJA

Autorova želja je bila da svoju prvu samostalnu izložbu na neki način obilježi. U dogovoru s Galerijom te svim suradnicima i partnerima koji sudjeluju u ovoj izložbi RETROSPEKTIVA dogovor je da se pokrene HUMANITARNA PRODAJA FOTOGRAFIJA koje bi bile posebno označene na samoj izložbi odnosno ispod njih bi uz naziv te godinu fotografije bila napisana i humanitarna cijena.

Izložba "Aktovi" Gorana Žigolića

vrijeme: 12. veljače 2018 u 18 sati
mjesto: Kulturni centar Dubrava 51 a, Zagreb

Goran Žigolić Vas poziva na otvorenje izložbe na kojoj će predstaviti svoje slike aktova rađene u akvarelu.

Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

Obrisi savršenstva

Goran Žigolić slikar je koji sigurnim potezom linije i nježnim, prozaičnim tonovima akvarela stvara opuštene ženske aktove u različitim pozama, naglašavajući prolaznost tijela sa svim svojim nesavršenostima.

Žigolić ne potpada pod jefitna rješenja erotizacije slikanog motiva, već mu daje dozu dostojanstva i monumentalnosti u kojem su prikazane figure svedene na dinamičnu mrlju nalik skici, koja nam otkriva različita duševna stanja.

Iako se autor služi predloškom koji pronalazi na internetu i zatim ga stilizira na ono bitno, uočavamo neobičnost u kompozicijskim rješenjima. Da bi rad bio upečatljiviji, Žigolić smješta pojedine likove uz jedan od rubova formata, narušavajući tako ravnotežu u korist dinamike. Jer, ovaj život jest uistinu dinamičan i pun izazova.

Umjetnikove djevojke izgledaju nam kao da odrađuju rutinu života, u domaćem okruženju gdje je seksualnost samo sporedna stvar, pokušavajući dati odgovor na neka druga egzistencijalna pitanja.

Za Žigolića golotinja ne predstavlja smisao hedonističkog života. Ona je ovdje samo djelić neke veće cjeline koju autor uspješno bilježi olovkom i kistom na papiru, tragajući uvijek dosljedno za iskonskom ljepotom pojavnog svijeta.

Svebor Vidmar

Izložba "Događanje" Tanje Dabo, Letricije Linardić i Maje Rožman

vrijeme: 07.02.2018. - 15.02.2018.
mjesto: Galerija Fritzi u Malom Lošinj

U srijedu, 7. veljače 2018. g. u 18 sati u Galeriji Fritzi u Malom Lošinju otvorit će se izložba Događanje triju umjetnica: Tanje Dabo, Letricije Linardić i Maje Rožman. Uz uobičajeno otvorenje, umjetnice će održati kratka izlaganja kako bi posjetiteljima pružile bolji uvid u čitanje umjetničkog djela. Naime, promatrači često „ostaju na vjetrometini“ vlastitih (sa)znanja i očekivanja koja ih ponekad sprječavaju u razumijevanju, a time i u prihvaćanju poruke te suživljavanju s umjetničkim djelom i umjetnošću uopće. Stoga će autorice objasniti svoje umjetničko polazište i proces rada.

Djela ovih triju umjetnica su refleksivna i propituju vlastiti, unutarnji doživljaj svijeta koji je, iako subjektivan, često stvarniji od „objektivnih“ okolnosti i činjenica. Stvarima i doživljajima pravo značenje i smisao pridaju tek naknadna sjećanja i osjećaji koji se vezuju uz njih. Tanja Dabo (Rijeka, 1970.) izlaže dva djela. Umjetničke knjige naziva Arhiv: Večer bilježe svakodnevne životne situacije i radnje koje često i ne „doživljavamo“ nego izvršavamo automatski, vezujući uz njih tek neodređeni osjećaj, poput zamornosti neprestanog ponavljanja. S druge strane, instalacijom Oprost svjesno se propituju međuljudski odnosi i (ne)mogućnost prihvaćanja vlastitih mana i pogrešaka. Letricija Linardić (Rijeka, 1971.) instalacijom Otisci sjećanja propituje mogućnosti „pohrane“ sjećanja u materijalni oblik koji postaje dokument određenog stanja svijesti. Maja Rožman (Zagreb, 1981.) izložit će instalaciju Arhiva, procesualan rad koji obuhvaća mobile, svojevrsne arhivske obrasce osoba koje jesu ili su bile dio autoričinog života te svojim „(samo)arhiviranjem“ postaju svjedoci promjena (fizičkih, emocionalnih…).

Izložba je nastavak projekta Događanja u sklopu kojeg je 11. svibnja 2017. g. održana umjetnička akcija Kolektiv hoda. Akcijom, u kojoj je sudjelovalo i lokalno stanovništvo, upriličen je uspon na Osoršćicu s ciljem međusobnog povezivanja sudionika u intenzivnom fizičkom izazovu. Umjetnice su cjelokupan proces bilježile raznim postupcima i ovjekovječile u umjetničkoj knjizi koja će također biti predstavljena na izložbi.

Izložba će biti otvorena do 15. veljače 2018. godine. Radno vrijeme Galerije Fritzi je radnim danom od 9 do 14 sati (subotom i nedjeljom zatvoreno).

Izložba "Female correspondence"

U četvrtak 20. svibnja 2021. u 19 sati u Muzeju Croata insulanus Grada Preloga otvara se izložba međunarodnog projekta "Female correspondence" (Žensko dopisivanje) koji objedinjuje čak 17 umjetnica iz cijelog svijeta. Izložba se održava povodom Međunarodnog dana muzeja 2021. godine. Autorice projekta su hrvatske umjetnice Tihana Karlović i Mateja Rusak, a na projektu sudjeluju: Anna Trojanowska (Poljska), Raquel Amat (Sj. Irska), Ana Salopek (HR), Kristina Pongrac (HR), Dora Bakek (HR), Raluca Iancu (SAD), Iva Gobić (HR), Gloria Sellan (HR), Irena Kečkeš (SAD), Maja Zemunik (HR), Carmen Bačura Potočić (HR), Maja S. Franković (HR), Svetlana Jakimovska – Rodić (SLO), Monika Jurić (Švicarska), Yoshimi Teh Soo Mei (Havaji).

FEMALE CORRESPONDENCE

U životu pojedinca komunikacija je temeljna podloga za stvaranje, razvoj i održavanje međuljudskih odnosa. Osim što omogućuje razmjenu informacija i ideja, ona je neophodna za izražavanje misli, emocija i psiholoških stanja. No, što i kako danas komuniciramo? Iako je napredak tehnologije omogućio čitav dijapazon različitih načina komunikacije, čovjek nikada nije bio toliko otuđen, osamljen i izoliran kao danas. Razgovor je sveden na osiromašen vokabular prepun skraćenica i znakovlja koje bi trebalo iskazivati naše osjećaje, a u srži ne izražava i ne govori ništa. Pisanje rukom zamijenile su tipkovnice, a upravo se kroz pisanje moglo otkriti je li piscu zatitrala ruka prilikom bilježenja najintimnijih misli i emocija. Sâm proces pisanja pisma bio je posveta vremenu, posveta pisanju i posveta drugoj osobi. S druge strane, riječi su vrlo često jasno definirane, koncizne i ne ostavljaju puno prostora za slobodnu interpretaciju, dok likovni tekst dopušta višeznačnu interpretaciju misli, stanja i emocija baziranu na intuitivnom doživljaju percipiranog.

Osjetni gubitak kvalitetne međuljudske komunikacije, višestoljetno percipiranje žene isključivo kao objekta odnosno motiva inspiracije, a ne aktivnog stvaralačkog subjekta te česta neadekvatna valorizacija medija grafike u svijetu likovnosti, potaknuli su hrvatske umjetnice Tihanu Karlović i Mateju Rusak na realizaciju projekta pod nazivom "Female correspondence". Projekt je nastao iz potrebe za stvaranjem, razmjenom misli i ideja te poticaja na međusobnu podršku što je u konačnici rezultiralo i stvaranjem mreže umjetnica. Inspiriran ženskom književnošću koja je započela u salonima u XX. stoljeću kada su tekstove pisale žene za žene, projekt je zadržao koncept komunikacije isključivo između žena, ali je tekst zamijenjen likovnim djelom. Projekt je započeo u siječnju 2019. godine i baziran je na dopisivanju umjetnica u parovima. Svaki par se dopisuje četiri ili šest puta godišnje na zadanom formatu dopisnice/razglednice (10,5 x 15 cm), dok je izbor grafičke tehnike, teme i papira u potpunosti slobodan. Svaka autorica tiska ediciju od 10 primjeraka s time da 3 primjerka ostaju autorici, 3 primjerka autorica šalje umjetnici s kojom se dopisuje, a preostala 4 primjerka šalje u arhivu za zajedničko izlaganje na izložbama. Od 2019. godine sudjeluju Mateja Rusak (HR), Tihana Karlović (HR), Anna Trojanowska (Poljska), Raquel Amat (Sj. Irska), Ana Salopek (HR), Kristina Pongrac (HR), Dora Bakek (HR), Raluca Iancu (SAD), od 2020. godine Iva Gobić (HR), Gloria Sellan (HR), Irena Kečkeš (SAD), Maja Zemunik (HR), Carmen Bačura Potočić (HR), Maja S. Franković (HR), Svetlana Jakimovska - Rodić (SLO) i Monika Jurić (Švicarska), a od 2021. Yoshimi Teh Soo Mei (Havaji). Nit vodilju projekta predstavlja kontinuirano dopisivanje idejnih začetnica Mateje Rusak i Tihane Karlović, koje se istovremeno dopisuju s još nekoliko autorica, dok ostale sudionice spajaju u parove. Svake godine u projekt se uključuju nove umjetnice koje autorice projekta međusobno povezuju i izmjenjuju u dopisivanjima.

Umjesto slova, riječi i rečenica, umjetnice linijom, bojom, plohom, teksturom i volumenom u mediju grafike izražavaju i bilježe vlastite misli, osjećaje i stanja dok završna kompozicija definira karakter utjelovljenog sadržaja. Prepoznatljiv likovni rukopis pojedine autorice korespondira s rukopisom umjetnice s kojom se dopisuje, a ovisno o temama, stanjima i emocijama likovno utjelovljenim u grafikama rađa se jedinstvena dinamika, ritam i karakter izmijenjenih radova koji može poprimiti posve drugačije likovne osobnosti i akcente kada dođe do razmjene tj. promjene parova u dopisivanju. Svaka autorica unosi vlastitu energiju te neminovno u korespondenciji dolazi do sinergije dvaju individualnih rukopisa. Cijeli projekt dodatno je obogaćen uključivanjem autorica različitih generacija i životnih iskustava iz cijelog svijeta (Japan, Malezija, Havaji, Španjolska, Poljska, Sjeverna Irska, SAD, Kanada, Makedonija, Švicarska…). Pojedine autorice rođene su u jednoj zemlji, školovale se u drugoj, a žive i rade u trećoj čime se unutar projekta javlja nevjerojatan splet različitih kultura, nasljeđa i utjecaja objedinjenih u individui koja kroz likovnu formu komunicira i dijeli osobno iskustvo s drugim autoricama. I dok pisani tekst podrazumijeva konkretiziranje misli i namjera, likovno dopisivanje ostavlja puno širi raspon interpretacija i doživljaja te se često bazira na intuiciji i subjektivnom doživljaju viđenog. Valja istaknuti kako grafički proces zahtijeva vrijeme i koncentraciju - od promišljanja poruke i ideje, preko izrade skice pa do samog procesa otiskivanja, slaganja, pakiranja i slanja rada. Dopisivanje u parovima otvara mogućnost upoznavanja, povezivanja i produbljivanja odnosa te iskrenu razmjenu misli, dok izmjena parova i uvođenje novih autorica na godišnjoj razini unosi novu energiju, ritam i dinamiku te vizualno obogaćuje i potiče razvoj daljnje komunikacije.

Kako se autorice projekta Tihana Karlović i Mateja Rusak dopisuju i s drugim umjetnicama, upravo promatrajući njihove radove dobivamo konkretan uvid u postojanost likovnog teksta, te odgovor na pitanje u kojoj mjeri i na koji način se on mijenja i varira ovisno s kime se umjetnice dopisuju. Prilikom svakog novog uparivanja, prvi poslani rad šalje impuls/poruku koja definira komunikaciju, a odgovor na njega potvrđuje ili potiče daljnju razradu započetog vizualnog razgovora. Sagledavajući sva izložena djela možemo pratiti prepoznatljive likovne rukopise pojedinih autorica, kod nekih i omiljene grafičke tehnike, dok je vrelo tema u potpunosti neograničeno. Izrazi naglašeno variraju od figurativnih, apstraktnih, ekspresivnih ili minimalističkih rješenja, dok se koloritska lepeza kreće od posve akromatskih varijacija pa sve do djela s izraženom bogatom paletom jarkih boja, a česte su i intervencije kolažem i perforacije papira. U analizi zasebnih dopisivanja primjetna je dosljednost kod određenog broja autorica, dok su druge spremne na eksperiment i istraživanje. Također je moguće pratiti gdje, kada i kako su autorice tijekom dopisivanja pronašle zajednički jezik, misaono se dotakle da bi potom svaka poentirala ono što je osobno prepoznala kao ključno u njihovoj korespondenciji. Kada bi ovu vrstu likovnog govora preveli u verbalni razgovor mogli bismo reći da interpretacije variraju od situacije u kojoj ostanemo maksimalno suzdržani ili tek suptilno naznačimo sugestiju i iznesemo prijedlog, pa sve do ozračja u kojem ulazimo u žustru raspravu. Tako se vizualno mijenjala i grafička korespondencija: od potpune individualnosti preko doticaja i/li refleksije u pojedinom području pa sve do naglašenog kontrasta između razmijenjenih grafičkih ostvarenja.

Svako novo uparivanje iniciralo je posve drugačiju zajedničku energiju. U pojedinim dopisivanjima i razmjenama misli i emocija radovi se naglašeno razlikuju. Primjerice, dok jedna autorica koristi jako pigmentirane boje kojima jednolično ispunjava površine ploha, druga odgovara pastelnim tonovima i linijski oblikovanim lirskih formama, a upravo se u navedenim suprotnostima dodatno ističu i potenciraju vrijednosti pojedinog rada. Zanimljive su i direktne reference odnosno reinterpretacije pojedinih poruka pri čemu jedna umjetnica prima i usvaja dobivenu poruku, integrira ju u svoj odgovor te povratno šalje informaciju u vidu nadogradnje i vlastite interpretacije zaprimljenog rada. Prateći razvoj i promjene unutar parova moguće je zamijetiti kako pojedini trag, dojam ili impresija iz prethodnog dopisivanja biva usvojena i nastavljena u novom ciklusu dopisivanja s drugom partnericom. Sličnosti, suprotnosti, ali i zadivljujuća i nadasve intrigantna povezanost pojedinih autorica u paru samo potvrđuje kako svako novo uparivanje navodi umjetnice da izađu iz vlastite komfor zone čime neminovno zalaze u područje istraživanja i vlastitog razvoja. Posebno je dojmljiva fluidnost i pretapanje koje se javlja u pojedinim korespondencijama. Primjerice, svaka autorica započinje komunikaciju u svom prepoznatljivom stilu čime istovremeno čine opozicijski par (akromatsko i geometrijski vs. koloritski i organsko) da bi se u središtu povezale i likovno izmijenile misli u tolikoj mjeri da je teško u konačnici raspoznati koji je čiji rad. Povremeno se dogodi i prirodno nadopunjavanje djela u naglašeno individualiziranim rukopisima što bi mogli usporediti sa situacijom kada dvije osobe u razgovoru spontano dovršavaju rečenice jedna drugoj jer intuitivno osjete što je sugovornica htjela reći.

Kronološki pregledavajući grafike i pomnije upoznavajući umjetnice kroz njihova djela postaje vidljivo kako su se neke autorice od samog početka prirodno povezale inicirajući i razrađujući u međusobnoj komunikaciji gradivne elemente treće sudionice projekta što samo potvrđuje misao kako međusobna komunikacija i razmjena parova, te upoznavanje i razmjena misli neminovno širi utjecaj, informacije i impulse neovisno o činjenici jesu li autorice bile direktno povezane u dopisivanju. Naime, projekt komunicira i dodatno povezuje autorice putem zajedničkih izložbi pri čemu sudionice mogu aktivno pratiti dopisivanja koja se odvijaju paralelno uz njihovo. Izložbu prati i stop animacija Monike Rusak putem koje posjetitelj može podrobnije upoznati sudionice (koje su im najdraže tehnike, kako je biti žena umjetnica, kako je biti profesorica i umjetnica, kako je biti majka i umjetnica) te saznati što sudjelovanje u projektu "Female correspondence" znači za uključene umjetnice odnosno što ovaj projekt čini posebnim.

Potaknute marginaliziranom ulogom i mogućnostima žena u prošlosti Mateja Rusak i Tihana Karlović razvile su ideju koja je prerasla u višegodišnji međunarodni projekt objedinivši 17 autorica različitih generacija i životnih priča iz cijelog svijeta. Objedinila ih je predanost i želja za stvaranjem, razvijanjem i međusobnim povezivanjem što je u konačnici rezultiralo bogatim i raznovrsnim fundusom grafika koje pričaju vizualno, karakterno i sadržajno različite ženske priče. Projekt "Female correspondence" utjelovljuje, njeguje i potencira valorizaciju izgubljenih i zaboravljenih vrijednosti poput posvete vlastitog vremena drugom ljudskom biću, važnosti umjetničkog stvaranja, iskrenog komuniciranja vlastite osobnosti, strahova, težnji, želja i mogućnosti, te relevantnosti razgovora, povezivanja, razmjene iskustava i istinske sposobnosti da saslušamo, ali i čujemo što drugo ljudsko biće ima za reći. Svi navedeni procesi i aktivnosti objedinjeni su i inicirani snažnom pričom ženskih individua koje u fokus stavljaju važnost umjetničkog djelovanja, adekvatnu percepciju i valorizaciju umjetničkog izričaja (u ovom kontekstu medija grafike), kao i samostalnost, kvalitete i sposobnosti žena umjetnica.  

Možemo li kroz likovni govor otkriti i spoznati nečije životno iskustvo, obiteljsko i kulturno nasljeđe, karakter, brige, strahove, želje i težnje ostaje na pojedincu da zaključi. No, pritom treba voditi računa kako zaključak uvelike ovisi o tome koliko smo i sami spremni odvojiti vrijeme i istinski ući u svijet prezentiranih grafičkih ostvarenja te se i sami otvoriti prilikom upoznavanja snažnih ženskih individua koje su svoj život, osobnost te umjetničke težnje i spoznaje prezentirale svijetu na krajnje autentičan način – kroz otvoreno likovno pismo.

                                                                       Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Izložba "Ljeto u gradu" međunarodno poznatog hrvatskog vizualnog umjetnika Lonca

vrijeme: 13. rujna 2018. u 19 sati

mjesto: Galerija ZILIK Radićeva 13, Karlovac

Na otvorenju izložbe govorit će kustosica izložbe i izbornica ZILIK-a Sonja Švec Španjol, a izložbu će otvoriti ravnateljica Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor Nataša Horvat. Prigodnu glazbenu točku izvest će polaznici Glazbene škole Karlovac.

O IZLOŽBI:

Poznat po veličanstvenim muralima diljem svijeta, Lonac će se predstaviti karlovačkoj publici posve novim, dosada neizlaganim, ciklusom crteža intimnog formata koji je nastao u proteklih nekoliko mjeseci. Ciklus broji oko 20tak crteža. Za razliku od murala, protagonisti na površini papira nisu umjetniku poznata lica već anonimni likovi zabilježeni u prolazu. Crteži su studije spontanih situacija i nepoznatih ljudi nastale crnom i bijelom tintom na toniranom papiru. Umjetnik ljude često prikazuje iz profila ili s leđa, zaokupljene u svojoj priči i svojem svijetu bez intruzije ili nametanja vlastite prisutnosti. Iako je novi ciklus radova nastao u ateljeu, on je temom vezan uz život ulice odnosno bilježi puls gradskog života tijekom ljetnih mjeseci. Lonac je stvorio vizualni dnevnik ljeta u gradu prikazujući kroz svakodnevne scene sve aspekte gradskog života. Bez umotavanja, uljepšavanja ili maskiranja neprimjerenih scena, ciklus crteža predstavlja srž i sukus grada. Lonac je grad prikazao onakvim kakav on uistinu jest, bilježeći pritom situacije s kojima se možemo poistovjetiti, jer smo ih većinu i sami doživjeli. Na koncu se postavlja pitanje naše svjesnosti o svijetu koji nas okružuje, a ona ovisi o obujmu i intenzitetu kojim ga doživljavamo.

O AUTORU:

Lonac je poznati hrvatski vizualni umjetnik čiji murali krase zidove diljem svijeta. Nakon završene Zagrebačke umjetničke gimnazije, Lonac je upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je i diplomirao 2016. godine. Izlagao je na tri samostalne izložbe od kojih je posljednja održana u galeriji Think Space u Los Angelesu, te nekoliko skupnih izložbi diljem Hrvatske. Lonac je sudjelovao i na brojnim domaćim i inozemnim festivalima ulične umjetnosti. Njegovi murali nalaze se u mnogim gradovima u Hrvatskoj: Zagreb, Rijeka, Osijek, Dubrovnik, Sisak, Bol, Koprivnica, te u inozemstvu: Cassino u Italiji, Grenoble u Francuskoj, Nanxian u Kini, New York, West Palm Beach u USA, Sarajevo, Banja Luka, Boras u Švedskoj, Leiria u Portugalu, Bristol te Blackpool u Engleskoj. Ujedno, Lončevi murali su vrlo često uvrštavani na top liste najljepših murala na svijetu.

Izložba likovne udruge Moslavački štrk "Ni med cvetjem ni pravice"

Pozivamo vas na otvorenje nove "cvjetne" izložbe likovne udruge Moslavački štrk u utorak, 5.9. u 18 sati u galerijski prostor naše knjižnice. Naslov izložbe ove udruge s kojom imamo dugogodišnju suradnju je "Ni med cvetjem ni pravice". Žele svojim cvjetnim motivima potaknuti na toleranciju, ravnopravnost i pravednost uz estetsko uživanje u različitosti. Podržite njihovu kreativnost i inovativnost svojim dolaskom.

Izložba "Novo Svitanje"

vrijeme: 01.03.2018 u 18 sati
mjesto: Galerija Sunce, ustanova URIHO, Avenija Marina Držića 1, Zagreb

Likovni stvaralački izričaji i umijeća izražavanja tehnikama crtanja,slikanja i drugim načinima te postupci nastajanja djela služe kao izvrsno sredstvo izražavanja, komunikacije i razumijevanja među ljudima.
Likovna umjetnost u terapijskim primjenama, za razlikuod svijeta, u Hrvatskoj je vrlo slabo korištena.
Program kreativnog rada u likovnoj radionici art terapije Udruge „Svitanje“ obuhvaća od 10 do 15 korisnika u dobi od 25 do 65 godina.

Korisnici su liječeni i boravili su na različitim psihijatrijskim odjelima, a danas korisnici svoje kreativno vrijeme provode u udruzi Svitanje.
Kreativni program obuhvaća nekoliko terapijskih programa. Jedna od njih je i kreativna radionica u kojoj se korisnici relaksiraju i prolaze faze imaginacije kroz nekoliko postupaka.
Jedna od glavnih zadaća Udruge je osjetiti potrebu svojih korisnika za kreativnošću i izražavanjem te im pomoći u putu i načinu od njihove istinske želje do njezine realizacije.

Voditeljica i asistentica kreativnih radionica art terapije u udruzi „Svitanje“ Mercedes Bratoš

Korisnici koji su zajednički radili slike su: Miroslava
Božanović, Vesna Fidermuc, Damir Vukadin, Augustina
Harapin, Goran Ganza, Irina Tkalec, Irena Barišić, Romano
Dimić, Marko Friščić, Mirjana Ksionžik, Dražen Fekete, Sara
Golomac, Višnja Kramarić, Martina Brnčić

Svrha Udruge SVITANJE, za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja, je poticanje različitih programa za rehabilitaciju osoba s psihičkim bolestima u zajednici u cilju povećanja autonomije i
zaštite ljudskih prava kako bi omogućila oboljelima od psihičkih bolesti dostojanstven život, sa što više samostalnosti i optimalnom podrškom, razvoj alternativnih oblika skrbi i prevencija institucionalizacije.
Procjena funkcioniranja osoba s psihičkim poteškoćama je slaba točka i hrvatskog zakonodavstva.

Nisu sve osobe koje imaju invaliditet zbog psihičke bolesti nesposobne za rad, već bi trebale biti u mogućnosti tražiti procjenu svog invaliditeta, kao što to mogu osobe s tjelesnim poteškoćama te na temelju toga pronaći za sebe posao koji im je prilagođen i vrstom
posla i radnim vremenom.
udruga-svitanje.hr

Izložba "Patent" Maria Romode

vrijeme: 13.4.2018. u 20.00 h

mjesto: Galerija Siva, Pierrotijeva 11, Zagreb

Na početku , netko je stvorio ideju. Ideju o životu . Na početku čovjek nije mislio. No uskoro on dobiva i mogućnost za to. Iz ideje se sve razvija. Sve što vidimo,sve što znamo stvorila je ideja. Ideja sama po sebi nije opipljiva ali ju možemo pokrenuti osjetilima s kojima raspolažemo. I tako ,kroz zamršeni vrtlog osjetila racionalnog pristupa dobivamo jednu nejasnu presliku vizije koju razvijamo .

Razvijajući ju ideju konačno i vidimo i osjetimo. Ideje koje su orginalne imaju priliku zaživjeti u svijetu preslika unikatnog oblika koji je u mogućnosti funkcije za određenu masu ljudi. Sve što poznajemo,sve što koristimo netko je osmislio,potaknuo i realizirao na svoj posebni način. Umjetnici upravo svoj sav svijet i viziju upravo crpe iz jedne ili više neopipljivih sfera mogućnosti. Mogućnosti koje nisu četo opipljive i funcionalne na prvi pogled,no one imaju jednu puno veću svrhu,nahraniti našu svijest i postojanje. Slika ili objekt kroz vrijeme se definira i stavlja u određeni konekst naše prirode. Iako umjetnici često ne posežu za tehničkom funkcionalnošću oni ostavljaju određen trag u povijesti te na način stavljaju duboki masni pečat u ljudskoj civilizaciji. Ideja samo po sebi je svijetlo,Nikola Tesla je to znao i omogućio da se duhovni začetak transformira u svakodnevnu upotrebu. Upravo nas ta svijetlost vodi I omugućava da bolje vidimo I to ne samo doslovno već i duhovno. U novoj seriji radova svoj interes okupiram idejama.Idejama koje ne samo da su orginalne več su to ideje koju pokrenule svijet i učinili ga boljim mjestom. Odlučio sam zbog toga svoje nove slike posvetiti patentima koji su omogučili svijetu da napreduje I čini ga mjestom koje prepoznajemo.

Patent je isključivo pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog problema. Patent se priznaje za izume koji se odnose na proizvod, postupak ili primjenu.Patent predstavlja vlasništvo čiju uporabu za vrijeme trajanja patentne zaštite vlasnik može dopustiti drugim osobama davanjem licencije, ili ga može u potpunosti prenijeti na druge osobe. Drugim riječima, patentni sustav predstavlja u stvari neku vrstu razmjene u kojoj izumitelj pristaje otkriti društvu pojedinosti svog izuma, kako bi se omogućio tehnološki napredak, u zamjenu za pravo isključivog raspolaganja tijekom određenog razdoblja.

Tehničke specifikacije

Svoj projekt sam zamislio kao određenu parafrazu građevinskog dijaloga koji je vremenski uvjetovan sa potršačkim konzumerizmom. Najviše ,na mene utječu ulice koje su više trag neodređenog ljudskog djelovanja . Iz njih izvlačim apstrakne momente koje se događaju na zidovima, cestama, ulazima, prozorima. Ulice jesu dokaz ljudske prisutnosti u kojem se boja troši, hrđa, lomi, propada i obnavlja.

Propadnost kao vremenska uvjetovanost je prisutna na mojim slikama prije svega jer želim prenijeti taj mali vremenski kod naše prolaznosti. No, ta prolaznost ne mora biti suštinski melankolična, nostalgična i pomalo depresivna, već je ona i svjesna naše obnove, ona cirkulira i reciklira naš napredak.

Na svojim slikama ideju počinjem razvijati tako da na stiropor lemilicom bušim određeni simbol ideje ili patenta(na večini radova). Sljedeći korak je beton ili masa za ljepljenje pločica koji su zaslužni za masivniju teksturalnu obradu same slike.

Na taj način sam sebi stvaram efekt izdvojenog malog zida koji ima određenu orginalnu obradu. Ploha više nije lagana , ona je sad čvrsti subjekt . Na nju nanosim više slojeva akrilne boje, te strugajući te slojeve dobivam potrošnu patinu ulice. Sami simboli koji se na zadnjim slikama pojavljuju imaju veze sa sve većim udavaljavnjem od našeg prirodnog obitavanja u prirodi te se bavim isključivo patentima koji imaju veze sa suvremenim nadogradnjama našeg postojanja kao što su: pumpica protiv astme, virtualna stvarnost i gas maska

O autoru:

Mario Romoda rođen je u Vukovaru,15.04.1987.godine. Završio je Školu za primijenjenu umjetnost u Osijeku gdje dobiva istaknute nagrade na državnim natjecanjima u crtanju, u Crikvenici i Umagu.Te iste godine(2004-te) osvaja generacijsku nagradu kao najbolji učenik trećih godina u Hrvatskoj. Logičan slijed bila je Akademija likovnih umjetnosti koju upisuje 2005.-2006. Treću godinu studiranja upisuje kod Prof.Jurića gdje iste godine dobiva nagradu za najboljeg studenta.
Diplomski studij slikarstva upisuje kod profesora Zoltana Novaka gdje su novi eksperimenti obuvaćali studije i traženja na stiroporu kao matičnom mediju kroz kojeg komentira kapitalističku tematiku kroz informel. Akademiju likovnih umjetnosti završava sa odličnim uspjehom (2012.godine) s tri velike nagrade kroz studiranje u pet godina(dvije pohvale sveučilišta ,te nagrada za najbolji studentski crtež u Beogradu,2009 .godine) Trenutačno je imao 5 samostalnih izložbi i puno skupnih.

Izložba "Venientes" u sklopu programa 34. Salona mladih

vrijeme: 24. svibnja od 12:00 do 14:00
mjesto: Galerija Šira, Preradovićeva 13, Zagreb

Zadovoljstvo nam je pozvati vas na otvorenje skupne izložbe studenata ALU pod nazivom -“Venientes- izbor iz godišnje produkcije ALU 2017. / 2018.” koja će se u sklopu popratnog programa 34. Salona mladih -“Panoptikon” otvoriti u četvrtak, 24.05.2018. godine u 12 h u galeriji Šira, Preradovićeva 13 u Zagrebu.

Izložba „Venientes“ projekt je koji se realizira već dugi niz godina sa ciljem predstavljanja ponajboljih studentskih radova iz godišnje produkcije Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Kao i proteklih godina, komisija sastavljena od profesora-predstavnika odsjeka Akademije odabrala je radove koji će predstaviti ovogodišnje rezultate studenata slikarskog, kiparskog, grafičkog, i nastavničkog odsjeka

Izložbu možete pogledati u radnom vremenu Galerije (pon-pet; 17-21 h, vikendom 10-20 h) do 03.06 2018.

Izvor: http://www.shira.alu.hr

Izložba ”Nove perspektive 2018” povodom 150 godina Hrvatskih društava likovnih umjetnika

vrijeme: 12. lipnja 2018. u 19 sati
mjesto: Europski dom, Jurišićeva 1/1, Zagreb

U utorak, 12. lipnja 2018. u 19 sati u Europskom domu Zagreb (Jurišićeva 1/1, Zagreb), otvara se izložba ‘’Nove perspektive 2018’’ u organizaciji HDLU Zagreb, povodom 150 godina Hrvatskih društava likovnih umjetnika. Izložbu će otvoriti Krešimira Gojanović, Robert Štimec i Rentata Bačić. Izložba se može pogledati do 12. srpnja 2018.

Izlagači: Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Krešimira Gojanović, Aida Hebib Raguž, Zlatko Isaković – Lula, Denis Kaplan, Ivana Kolić, Branka Kopeti, Miroslava Kos, Tatjana Kreštan, Alfred Freddy Krupa, Rada Marković, Jelena Martinović, Danko Merin, Stjepan Perković, Zvonko Petanović, Višnja Peter, Josip Rubes, Krešimir Radas, Laura Šarabok, Robert Štimec, Mladen Žunjić.

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb izložbom ”Nove perspektive 2018” u Europskom domu Zagreb želi obilježiti 150 godina postojanja strukovnih Hrvatskih društava likovnih umjetnika, kojih danas ima 10 (na Popisu umjetničkih strukovnih udruga Ministarstva kulture RH), te su sva ta društva kroz vrijeme, odvajanjem i osamostaljivanjem, proistekla iz prvobitnog Društva umjetnosti, koje je utemeljeno 1868. godine u Zagrebu. Zadnje društvo koje se odvojilo od HDLU-a kao samostalno zagrebačko udruženje, jeste i naš HDLU Zagreb, osnovan 2015. u Zagrebu, gdje regularno kao pravna osoba počinje djelovati 12. 6. 2015. godine. Tako će ova izložba ujedno biti i prilika da se proslavi 3. godišnjica HDLU Zagreb.

Izložba akademske kiparice Marine Stoponje

vrijeme: 28.12.2017. godine u 19 sati.

mjesto: Galerija Kranjčar, Zagreb

Marina Stoponja poznata je po svom izričaju u mramoru, tradicionalnom materijalu kojeg pretvara u suvremenu skulpturu obrađujući razne društvene i autobiografske teme. Izložba u Galeriji Kranjčar dio je posljednjeg ciklusa "Pilllow talk" a ujedno i istraživačka izložba u sklopu njenog doktorskog rada na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autorica ovdje istražuje međusobni odnos publike i skulpture sa ponuđenim ili uskraćenim informacijama o samoj temi. Prezentirane skulpture naizgled jednake, uz različiti ponuđeni opis i opremu koja ih prati tjera posjetioca da stalno mijenja svoju percepciju o značenju samog umjetničkog dijela.

Marina Stoponja živi i radi na dvije adrese, Zagrebu i Dubaiu. U Arapskim Emiratima je prošli mjesec imala čak dvije samostalne izložbe. U Dubaiu pod kustostvom Rebie Naim direktorice International Emerging Artist Award organizacije i u Ras Al Khaimahu u organizaciji Sheik Saud bin Saqr Al Qasimi fondacije od koje je ranije ove godine dobila i prestižnu nagradu na RAK Fine Art Festival za svoju skulpturu "Animar"

SAME SAME BUT DIFFERENT

Ako umjetnost percipiramo kao duhovno stvaralaštvo pomoću kojeg čovjek istražuje i izražava vlastita skrivena bogatstva i osvještava dijelove podsvijesti, moramo razmotriti umjetničko djelovanje i percepciju te iste umjetnosti kao elemente koji otkrivaju sposobnosti usmjeravanja vlastite spoznaje i njezine evolucije kroz usporedbu različitih stanja svijesti i logike. Umjetnost i njezino značenje manifestiraju se unutar složenog komunikacijskog procesa koji se odvija između umjetnika, umjetničkog djela i publike, dok sam doživljaj umjetnosti obuhvaća put od vizualne percepcije do mentalne konstrukcije slike doživljenog u umu promatrača. Priroda samog umjetničkog rada i njegov sadržaj ovise o kontekstu, prostoru, postavu i pridodanom sadržaju, odnosno umjetnikovoj namjeri i značenju utisnutom u samo djelo. Različiti mehanizmi prenošenja značenja ili pružanja informacija o radu uključuju različite spoznajne procese putem gledanja, čitanja i slušanja, ali uključuju i neminovno iskustvo promatrača o predmetu koji je postavljen pred njega.

Izložba "Same same but different" hrvatske kiparice Marine Stoponje istražuje područje poimanja umjetničkog djela i njegovog značenja. Umjetnica prepoznatljivim rukopisom oblikuje figurativne motive u koje usađuje vlastitu simboliku. Tri od ukupno četiri izložene skulpture čine nenametljive i fluidno oblikovane forme jastuka na koje autorica smješta po jednu jabuku purpurno crvene boje. Hladan, težak i krut makedonski sivec omogućuje stvaranje jasnih i jednostavnih linija napetih i pročišćenih formi čija savršeno zaglađena površina naglašene bjeline dodatno ističe pridodan element jabuke. Tri identične skulpture postaju platforma za istraživanje mogućnosti transformacije značenja umjetničkog djela, odnosno ispitivanje koliko naziv rada i ostali popratni sadržaji mijenjaju percepciju i sam doživljaj skulpture. Izgled skulpture nužno ne određuje i ono o čemu ona govori, a dualitet privida i istine mijenja se ovisno o pratećim elementima kod svakog djela. Primarna simbolika figurativnih pročišćenih oblika ostaje pritajena, dok umjetnica promatraču nudi određene sadržaje istovremeno analizirajući povratne reakcije. Umjetnost kao čin propitivanja tako otvara mogućnost oslobađanja od jednoznačnog odgovora.

Prva skulptura autonomno je umjetničko djelo oslobođeno bilo kakvih popratnih informacija ili usmjeravanja promatrača u interpretaciji vizualno percipiranog. Odluka o izostavljanju osnovnih informacija koje obično prate izložene radove autoričin je izbor koji promatraču daje potpunu slobodu u pristupu likovnom djelu. Ono ostavlja pojedincu da na temelju viđenog izgradi vlastiti sud doživljenog.

Druga skulptura nosi naziv "Eva", čime prezentirani rad poprima novi kontekst i otvara cijeli niz mogućnosti različitih interpretacija. Sam naziv posjeduje ikoničko značenje koje upućuje na širu priču u odnosu s prezentiranom formom. Spoj viđenog i pročitanog kod promatrača rezultira "AHA momentom", odnosno prizivanjem ranije usvojenog znanja iz kolektivne memorije smještene u području nesvjesnog, koje se asocijativnim elementom budi i prepoznaje predstavljeno djelo kao arhetipski sadržaj. Fokus s jabuke preusmjerava se na simboliku lika Eve i konotacije koje ona nosi sa sobom poput istočnog grijeha, vjere, iskušenja, te u konačnici seksualnosti. Doživljaj dodatnog sadržaja ovisit će uvelike o kulturno-sociološkom nasljeđu, psihologiji i interesima promatrača, čime se potvrđuje teza kako je svaka komunikacija između djela i pojedinca jedinstvena kao i percepcija, interpretacija i spoznaja s kojom posjetitelj odlazi.

I dok prve dvije skulpture nose obilježja koja očekujemo kod izloženih radova, treća skulptura "Marble dream pillow" nudi iznenađenje. Prilikom posjetiteljevog prilaska skulpturi senzor pokreta aktivira audio snimku koja je parodija na jedan od glavnih sadržaja prisutnog u suvremenom potrošačkom društvu – TV prodaju. Audio reklama u vrlo tipiziranoj formi umjetničko djelo stavlja u kontekst potrošne robe koju je moguće kupiti za, u pravilu, precijenjeni iznos uz niz krajnje nepotrebnih dodatnih poklona koji umiruju ljudsku savjest prilikom kupovine još jednog u nizu nepotrebnih predmeta. Dok je kod druge skulpture postojala mogućnost različitih interpretacija baziranih na nizu asocijacija koje skulptura u simbiozi s nazivom pobuđuje kod promatrača, audio snimka vrlo jasno i usmjereno vodi promatrača u tumačenju ponuđene priče. Efekt iznenađenja i postavljanje umjetničkog djela u kontekst suvremenog kapitalističkog društva i potrošačkog doba dodatno potiče vječno pitanje – što umjetničko djelo predstavlja?

Sva tri rada definira neminovna tehnička vještina, poznavanje materije i virtuoznost izvedbe, dok sadržajni dio karakterizira višestruka slojevitost jasnih i vidljivih, ali i prikrivenih značenja. Marina Stoponja izlaganjem identičnih skulptura otvara mogućnost mnoštvu pitanja, interpretacija, doživljaja i spoznaja koji zajedno kreiraju stvarnost umjetničkog djela. Umjetnica nudi, kontrolira i dozira razinu informacija o predstavljenom radu, a percepcija i usvajanje djela istovremeno ovisi o promatraču, njegovom porijeklu, nasljeđu i iskustvu. Svakim novim pridodanim elementom rad doživljava nove inkarnacije, te otvara pitanje koliko značenja može posjedovati jedna forma. Istovremeno umjetnica istražuje percepciju i reakcije publike na ponuđene sadržaje, te se unutar dvosmjernog istraživanja odvija proces ponuđenog, percipiranog, procesuiranog i pohranjenog.

Tri različita konteksta i tri različite mogućnosti pristupa interpretaciji istog, a opet različitog umjetničkog djela, ukazuju i potvrđuju kako stvarni sadržaj umjetničkog djela ostaje u području spoznaje same autorice. Odluka hoće li iskonski sadržaj svog rada podijeliti s ostatkom svijeta ostaje na umjetnici, a time ispitivanje prirode umjetničkog djela postaje glavna preokupacija.

Četvrta skulptura u materiji i formi ne nastavlja niz triju identičnih skulptura, ali ju s ostalima povezuje zajednički lajtmotiv jastuka. Interaktivni rad pod nazivom "In my head" predstavlja umjetničin autoportret, te zaokružuje istraživački proces dopuštajući promatraču simbolički uvid u procese koji se odvijaju u umjetničinoj glavi. Da bi pojedinac spoznao sadržaj unutar umjetničinog uma mora doslovce zaviriti u zjenicu oka. Ciljana radnja zavirivanja u unutrašnjost brončane skulpture omogućuje uvid i spoznaju, no ne i utjecaj i djelovanje na sadržaj, već mogućnost zaključnog procesuiranja viđenog i doživljenog. Riječ je o simboličkom činu u kojem autorica odabire sadržaj koji smješta u unutrašnjost skulpture i nudi promatraču.

Znatiželjnost promatrača i ispitivački poriv umjetnice međusobno se nadopunjuju na planu predstavljenih radova transformirajući individualni umjetnički izraz u društveni iskaz zajednice. Dok posjetitelj prisvaja iskustva umjetnice kroz izložena umjetnička djela, umjetnica usvaja iskustvo doživljaja vlastitih radova preko posjetitelja. Na taj način umjetnost preuzima ulogu objedinjujuće sfere koja omogućuje razmjenu iskustva, ideja i emocija.

No, odgovor na pitanje je li Marina Stoponja ovim ciklusom, a možda ponajviše potonjom skulpturom, podijelila s publikom priču koja stoji iza predstavljenih skulptura ili ju je pak zadržala za sebe ostaje na pojedincu da zaključi.

Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

Izložba akademske umjetnice Marine Ćorić "Godišnji"

vrijeme: 11. rujna 2023. u 20 sati
mjesto: Galerija Rab, Donja ulica 3, Rab

Umjetnica će se predstaviti recentnim ciklusom radova u tehnici akrila na papiru. Kako kustosica izložbe Sonja Švec Španjol ističe, Marina Ćorić je intuitivno prepoznala i osjetila pravi trenutak za stilski i tematski odmak od dosadašnjih slikarskih radova te je iznjedrila posve svjež, vedar i neposredan ciklus radova čiji naziv aludira, kako sâma umjetnica kaže, na njezin "odmor" od nje same tj. teme autoportreta i njezinog dosadašnjeg stila, ali i doslovno vizualizira (ne)aktivnosti na godišnjem odmoru. U ciklusu "Godišnji" Marina Ćorić objedinila je različite generacije i aktivnosti kojima se bavimo na godišnjem odmoru. Ciklus karakterizira retro nota ljetovanja kakva pamtimo posljednjih 30-ak a možda i više godina, posebice kroz prisutnost motiva Jadrolinije, pedalina ili gospođa koje stoje u plićaku i razgovaraju. Prisutni su i kadrovi aktualnih morskih aktivnosti kao što je igra na napuhanim igralištima na vodi za djecu ili SUPanje odnosno veslanje na dasci koje je vrlo popularno posljednjih nekoliko godina. Marina Ćorić je svojim recentnim radovima ukazala da je odmor podjednako bitan koliko i rad, a ciklus "Godišnji" potvrdio je kako su naizgled mali i beznačajni isječci iz života upravo ti koji zorno oslikavaju sam život.

Izložba u Galeriji Rab ostaje otvorena do 28. rujna 2023.

O umjetnici:

Marina Ćorić rođena je 1987. godine u Zadru, gdje je završila svoje osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Upisala je Akademiju likovnih umjetnosti Široki Brijeg pri Sveučilištu u Mostaru 2021. godine, te je 2017. diplomirala kao magistra slikarstva i profesorica likovne kulture.

U svojem stvaralaštvu nije ograničena na jedan medij, pa se podjednako bavi slikarstvom, fotografijom, ilustracijom, a recentnih godina povremeno i videom. Što se motiva tiče, najveću važnost pridaje portretu tj. autoportretu kao "intimnom dnevniku" koji pruža najveću slobodu izražavanja, eksperimentiranja, glume, ali i iskrene interakcije sa samom sobom i publikom.

Svoje radove je izlagala je na nizu grupnih i samostalnih izložbi, prvenstveno u regiji, ali i u inozemstvu. Osim kroz izložbe, umjetnički djeluje i kroz sudjelovanje u međunarodnim projektima, likovnim radionicama i likovnim kolonijama. Za svoje radove je i nagrađivana u regiji, te su neki od njih i objavljeni u časopisima i knjigama.

Izložba akademske umjetnice Sanje Pribić "Sama pod zvijezdama"

vrijeme: 7. lipnja 2018. u 19 sati
mjesto: Galerija ZILIK, Radićeva 13, Karlovac

Posjetitelji će moći razgledati izbor radova iz ciklusa grafika "Sazviježđa" autorice Sanje Pribić. U tehnici dubokog i plošnog tiska umjetnica oblikuje zvjezdane skupove nebeske sfere stvarajući pritom jedinstvene kompozicije vlastitog ritma kretanja i dinamike ostvarene među pojedinim elementima. Veliki formati papira podloga su uhvaćenog kadra zvijezda u nastanku, eksploziji ili nestanku, te ostalih nebeskih tijela koja su se našla u oblaku plinova i prašine iz kojih nastaju zvijezde. Apstraktne kompozicije definirane su odnosom kontrasta veličina, oblika, boja i tretmana površine. Istražujući neočekivane trenutke u grafici Sanja Pribić koristi boju, te taljenjem ploče dobiva teksturu kojom oblikuje izbrazdane fragmente nepravilnih rubova i površine različitog stupnja udubljenja i razvedenosti. Kontrast glatke ravnomjerne ploče i vatrom obrađene "ožiljkaste" ploče unosi specifičnu dinamiku lebdećih elemenata koji supostoje na površini papira. Naknadno dodan zlatni prah dodatno ističe boju i slojevitost pojedine forme, dok ujedno asocira na svjetlost koju zvijezde isijavaju, objedinjujući pritom i njihovu koncentriranu energiju koja se povremeno raspršuje u Svemir.

O izložbi:

Sanja Pribić kroz temu nebeskih tijela ostvaruje drugačiji pristup grafici dajući primat velikom formatu i boji, te gradeći kompozicije na suprotnostima likovnih elemenata. Energiju zvijezda umjetnica raspršuje po površini papira stvarajući bogatstvo oblika i intrigantnih odnosa unutar otvorenih kompozicija. Dinamika suprotstavljenih oblika, boja i tekstura omogućuje slobodu kretanja lišavajući ciklus očekivane kompozicijske kohezije. Gradivni elementi pojedinih radova koncentrirani su u samom središtu papira, dok se na drugima šire prema krajevima, povremeno izlazeći iz zadanog kadra, čime je naznačen opseg beskonačnog svemira. Cijeli ciklus tek je djelić svijeta koji je veći, kompleksniji i intrigantniji od našeg mikrouniverzuma. Davno izgubljena svjetlost nit je vodilja u ciklusu grafika "Sazviježđa" akademske umjetnice Sanje Pribić, a na promatraču ostaje mogućnost vlastitog dovršetka započete priče. (iz predgovora Sonje Švec Španjol)

O umjetnici:
Sanja Pribić rođena je u Zagrebu. Diplomirala je na Grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1986. godine s pohvalom Nastavničkog vijeća, u klasi prof. Frane Para. Samostalna je umjetnica, članica hrvatskih strukovnih udruženja (HDLU, ULUPUH, HZSU ). Sudjelovala je na 104 skupne izložbe (Salon mladih, Zagrebački salon, Zagrebački salon primijenjenih umjetnosti, Triennale grafike, Staklo u suvremenom hrvatskom kiparstvu, Triennale crteža, Hrvatski biennale ilustracije, Tiennale grafike u Bitoli, Biennale ilustracije u Bratislavi, IX Biennale internazionale dell’ umorismo, Ferrara, Italija, Internacionalni biennale grafike, Evora, Portugal … itd.) u zemlji i inozemstvu (Austrija, Azerbajdžan, Bugarska, Cipar, Danska, Francuska, Italija, Makedonija, Njemačka, Portugal, Slovačka, Slovenija, Srbija, Turska). Priredila je 26 samostalnih izložbi. Autorica i koautorica koncepcija izložbi održanih u Galeriji ULUPUH i Salonu Izidor Kršnjavi, kao i članica organizacijskog odbora prvog Festivala ilustracije. Sudjeluje na likovnim simpozijima i kolonijama u zemlji i inozemstvu, te redovito održava likovne radionice za djecu i odrasle. Bavi se ilustriranjem i grafičkim dizajnom. Dosad je ilustrirala više udžbenika, slikovnica, brošura, plakata i knjiga za djecu i odrasle, a ilustracije objavljuje i u hrvatskim časopisima za djecu. Autorica je čestitke za UNICEF “Baby, hi”. Koautorica je udžbenika “Estetika odijevanja” izdanog 2000. godine. Piše i objavljuje priče za djecu. Bavi se fotografijom.

Dobitnica je Specijalne nagrade na međunarodnom Biennalu ilustracije u Zagrebu (2016.) i pohvale nagrade Grigor Vitez za ilustracije u autorskoj slikovnici “Putovanje plave suze” (2014.). Finalistica je nagrade “Ovca u kutiji” (2016.).

Izložba akademske umjetnice Senke Fučkar "Čuvarica mjesečevih dveri"

vrijeme:  8. studenoga u 18 sati

mjesto: Gradska galerija Crikvenica

Izložba "Čuvarica mjesečevih dveri" akademske umjetnice Senke Fučkar predstavlja sintezu slikarstva, instalacije i simbolizma koja obuhvaća 33 slikarska rada povezana u jedinstvenu cjelinu. Ova umjetnička manifestacija odlikuje se slojevitim pristupom gdje su platna umrežena vunom i biljkama, čime se stvara dojam interakcije i povezanosti svih elemenata – prirodnih, kozmičkih i ljudskih. Kroz ovu instalaciju, umjetnica poziva promatrača na putovanje kroz univerzalne simbole i metafore koje su duboko ukorijenjene u ljudskoj kolektivnoj svijesti. Radovi Senke Fučkar, iako zasebni, zajedno tvore cjelovitu priču o povezanosti svih aspekata života i svemira.

Stil umjetnice obilježen je suptilnom mješavinom figurativnog i apstraktnog izraza. Koristi bogate teksture i slojevite površine kako bi stvorila osjećaj dubine i kompleksnosti. Korištenje jarkih boja i svjetlećih pigmenata, osobito onih koji reagiraju u mraku, naglašava element tajanstvenosti i otvara novo polje percepcije. Taj efekt svjetlucanja u tami ne samo da mijenja vizualnu dinamiku izložbe, već ukazuje i na temu dualnosti – svjetla i tame, vidljivog i nevidljivog. Svaki element njezinih radova promatrača vodi prema unutarnjem razmišljanju, simbolizirajući putovanje između unutarnjeg i vanjskog svijeta, što se odražava u samom nazivu izložbe.

Centralni motiv izložbe je ideja dualnosti i pomirenja suprotnosti. "Čuvarica mjesečevih dveri" metafora je za spoj neba i podzemlja, muškog i ženskog principa, svjetlosti i tame. Kroz ovaj motiv, Fučkar istražuje koncept da su sve suprotnosti međusobno povezane te da njihovo prihvaćanje vodi ka cjelovitosti. Instalacija sačinjava niti vune koje se poput sudbinskih niti isprepliću kroz radove, predstavljajući životne putove, sinapse, rijeke i grane stabla života. Ovaj motiv povezanosti dodatno je naglašen prisutnošću biljnih elemenata i recikliranih staklenki s pelcerima koje umjetnica poklanja posjetiteljima. Ti mali detalji simboliziraju povratak prirodi, povezanost svega živog i cikličnost života.

U radu Senke Fučkar prisutan je dijalog između materijala i ideje. Korištenje vune, recikliranih materijala i elemenata prirode omogućava joj da uspostavi odnos između umjetnosti i okoliša, što daje ekološku dimenziju njezinoj izložbi. Ti materijali nisu odabrani slučajno; vunene niti podsjećaju na toplinu i ljudsku povezanost, dok biljni elementi simboliziraju rast, obnovu i povezanost s prirodom. Instalacija time prelazi granice tradicionalnog slikarstva i ulazi u sferu multimedijalne umjetnosti gdje svaki element ima svoje značenje i doprinosi cjelokupnoj naraciji.

Noću, slike dobivaju dodatne detalje koji svijetle u mraku, što doprinosi mističnosti izložbe. Taj se svjetleći element može tumačiti kao simbol unutarnjeg svjetla ili intuicije koja nas vodi kroz tamne faze života. Osvjetljenje i sjene igraju ključnu ulogu u stvaranju dojma prolaznosti i promjene. Tako izložba dobiva dvojak karakter: tijekom dana promatrač može uživati u detaljima, teksturama i bojama, dok noću radovi oživljavaju na sasvim novi način, otkrivajući skrivena značenja i slojeve.

Motiv dveri ili vrata pojavljuje se kao središnja metafora koja simbolizira prijelaz između različitih stanja postojanja – unutarnjeg i vanjskog, svjetovnog i duhovnog. Ova vrata nisu samo fizički ili metaforički prolaz; ona su poziv na introspekciju i otkrivanje unutarnjih istina. Ključ tih vrata leži u svima nama, poručuje umjetnica, a izložba "Čuvarica mjesečevih dveri" djeluje kao vodič kroz proces pronalaženja tog ključa. Svaki rad tako postaje refleksija unutarnje potrage, duhovnog putovanja ili borbe, koja se manifestira kroz bogate boje, teksture i apstraktne oblike.

Estetski gledano, radovi Senke Fučkar imaju snažan ekspresionistički prizvuk. Potezi kista i slojevi boje često su snažni i emotivni, s izraženim kontrastima između svijetlih i tamnih tonova. Tekstura je važan dio njezinog izraza, a površine slika djeluju gotovo skulpturalno, što dodatno naglašava trodimenzionalnost i taktilnost radova. Korištenje različitih materijala, od vune do bilja, čini njezine slike interaktivnim i izaziva promatrača da se ne zaustavi samo na vizualnom dojmu, već da istražuje i fizički kontekst djela.

Simbolizam je ključna komponenta u radu Senke Fučkar. Elementi poput stabla, biljaka, svjetlosti, mjesečine i ljudskih figura odražavaju univerzalne arhetipove i povezuju se s idejama rasta, nade i povezanosti. Stablo, koje se često pojavljuje u različitim oblicima, simbolizira život, korijene i povezanost s precima, dok biljke u staklenkama predstavljaju krug života i povratak prirodi. Ove slike i instalacije, iako suvremene u svojoj izvedbi, nose sa sobom drevne mitološke i duhovne motive koji dotiču univerzalne teme.

Izložba je i vizualno i filozofski zaokružena cjelina koja spaja različite umjetničke discipline – slikarstvo, instalaciju, performans. Ona je istovremeno estetsko iskustvo i poziv na razmišljanje o vlastitom unutarnjem svijetu i povezanosti s vanjskim. Kombinacija materijala, simbolike i tehnike daje radovima Senke Fučkar jedinstven karakter, koji se teško može svrstati u tradicionalne okvire umjetničkih stilova. Svojom instalacijom ona otvara dijalog o suživotu, harmoniji i prihvaćanju dualnosti kao nečega što nas čini potpunima.

"Čuvarica mjesečevih dveri" nosi duboku poruku o prolaznosti, obnovi i unutarnjem svjetlu koje vodi kroz tamne trenutke. Instalacija povezuje elemente prirode, ljudskog iskustva i umjetnosti u jednu složenu, ali intuitivno razumljivu cjelinu. Fučkar poziva promatrača da aktivno sudjeluje u otkrivanju značenja, da osjeti niti koje povezuju radove i potraži ključ za svoja unutarnja vrata.

Željko Bedić

Biografija:
Senka Fučkar -  Rođena je 1982. u Osijeku, gdje je 2000. završila Školu za tekstil, dizajn i primijenjenu umjetnost. Na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci završila je preddiplomski studij likovne pedagogije (klasa akademskoga slikara Zdravka Milića), a potom 2011. diplomirala likovnu pedagogiju na kiparskom odjelu (klasa akademskoga kipara Žarka Violića). Poslije studija se 5 godina posvetila pedagoškom radu i estetskom uređenju škola u Osječko-baranjskoj županiji. Nakon toga seli u Primorsko-goransku županiju i posvećuje se majčinstvu. Početkom 2024. postaje članicom HDLU-a Osijek. Iste godine izlaže tri rada na online izložbi HDLU-a Zagreb Sanjam bolji svijet, diptih na izložbi Autentičnost leži u oku promatrača HDLU-a Istre u Puli, diptih na izložbi Ratnička tautologija povijesti HDLU-a Istre u Puli te rad Kao Fride na virtualnoj izložbi Festivala crteža HDLU-a Zagreb. Živi i stvara u Crikvenici.

"Nakon 12 godina slikarske pauze, ponovno pronalazim sebe i svijet umjetnosti u mediju slikarstva ciklusom slika Čuvarica mjesečevih dveri. Nagomilanu kreativnost te svoju izgrađenu i ostvarenu ličnost stavljam u radove, otkrivam snagu ženske energije. Zbirka je nastala u duhu recikliranja i rekompozicije starih platnā, motiva i ideja. Slikarstvo mi je definirano kaosom stilova, od surealizma do apstrakcije, zatim slojevitošću akrilne boje od impasta, lazura i suhog kista te spoznajama s područja umjetnosti, znanosti (kvantna fizika) i spiritualizma / religije. Cilj mi je ostvariti ženu svjesnu sebe, svoje prirode i prirodnosti, svog unutarnjeg bića, svoje intuicije i magije, vječno povezanu s mjesecom, simbolom žene i boginje. Rad posvećujem svim ženama u želji da pronađu svoju energiju, ali i svim muškarcima koji su je spremni primati kao ravnopravni.

Carl Gustav Jung uveo je pojam arhetipova u psihologiju. Po njemu ličnost čine tri elementa: svijest ili Ego, individualno nesvjesno i kolektivno nesvjesno (arhetipovi). Nesvjesno utječe na čovjekovu svijest i sudbinu. Arhetip je priroda koja je skrivena u nama (Perzefona, Artemida, Demetra / Geja / Majka Zemlja, Selena, Aurora, Meduza, Venera / Afrodita, Žena Apokalipse / Marija, Morana, utrojena Mara / Moire / Gorgone / Hekata...).

Ultimativni arhetip pronašla sam u našoj staroj vjeri - staroslavenski arhetip boginje Mokoš, Velike Majke, suđenice, ključarice, skriven u njezinim ostacima u kršćanstvu, kao i u svim ostalim arhetipima. Pronašla sam je po simbolu kojega sam intuitivno viđala, pojavljuje se u radovima, a simbolizira stablo života i staroslavensku runu mir, runu boginje Mokoš. U jednome dahu pročitala sam knjigu Gazdarica na vratima akademika Radoslava Katičića, koja je dodatno nadahnula moje stvaralaštvo. Ona nije Mjesec, ona je Sunce! A Sunce otvara božanska vrata i to kada hoće, vrata Boga Mjeseca – mjesečeva vrata. Mjesec također simbolizira emocije i nesvjesno, a bitan je za život na Zemlji kakav poznajemo, baš kao i Sunce (gravitacija, nagib Zemlje, rotacija, Trojstvo). Mjesec utječe na vodu i rast biljaka (mjesečev kalendar u poljoprivredi i ribolovu) te utječe na erupcije vulkana, potrese, nesanicu i emocije.

Čuvarica mjesečevih dveri jedna je velika instalacija od 33 slikarska rada, umrežena vunom i biljkama – Nevidljivo postaje vidljivo!

Poput niti sudbine, poput stabla života, grana, rijeka, žila i samih sinapsi u mozgu, grana multiverzuma, radovi će biti umreženi vunom u instalaciju. Noću slike dobivaju neke nove detalje koji svijetle u mraku. Tu su i pelceri (cijepovi) u recikliranim staklenkama koje poklanjam posjetiteljima izložbe, a simboliziraju povratak prirodi te povezanost svega. Dvoja vrata zapravo su jedna vrata, vrata neba i podzemlja, vrata unutarnjega i vanjskoga svijeta, vrata muškoga i ženskoga, vatre i vode, zime i proljeća, sunca i mjeseca ­ – pomirenje suprotnosti. Ključ i vrata su u nama, svatko ih mora naći za sebe.

Izložba simbolično ponavlja mistični, moćni i sveti broj 3, a ima 33 rada jer upravo je toliko godina potrebno da se poklope sunčev i mjesečev kalendar. Broj 3 vezan je uz mnoge religije i slavensku boginju Mokoš, a i sam Nikola Tesla isticao je moć toga broja (3, 6, 9). Osim toga, radovi su stvarani u trima vremenima: vrijeme studentskih dana (2005. – 2010.), mali dio tijekom 2017. – 2018. godine te kontinuirani povratak umjetnosti krajem 2022. do danas. Broj 3 prati me kroz život, pa sam tako i pri upisu na Akademiju bila treća na listi. Najljepše što mi se dogodilo u broju 3 jesu moje troje djece: moje Sunce, Mjesec i Zvijezda."

Senka Fučkar

Izložba Andree Musa "Svijet se i dalje kreće"

vrijeme: 5. srpnja 2018. u 21 sat
mjesto: Galerija sv. Krševana u Šibeniku.

Andrea Musa u višegodišnjem projektu nazvanom "Prostorno-vremensko protjecanje" propituje fenomen vremena u kontekstu prirode i njezinih mijena, kao i čovjekovog odnosa spram prirode. Motiv planine kao simbol duhovne čistoće i vječnosti koji svojim uzvišenjem pruža posve novu perspektivu percepcije svijeta oko sebe predstavlja duhovno središte Zemlje i točku na kojoj se os spaja s nebom. U novom ciklusu radova koji će posjetitelji moći vidjeti na izložbi u Šibeniku Andrea Musa element planine zamjenjuje motivom mora kao jednog drugačijeg prikaza vremena. Danas svjedočimo velikoj otuđenosti čovjeka od prirode. Utoliko nam je boravak u prirodi poznat i blizak, ali istovremeno i krajnje nedokučiv. On nam omogućuje susret i ponovnu uspostavu komunikacije sa samim sobom. U prirodi se kolektivno podsvjesno isprepliće s individualnim osobnim što omogućuje dokidanje granica između unutarnjeg i vanjskog, baš kao i između stvarnosti i mašte. Pri tome radovi Andree Musa nastali kao posljedica utkanog, proživljenog i spoznatog nisu doslovna interpretacija viđenog već se, figurativno i apstraktno, unutarnje i vanjsko preklapa i prožima pritom stvarajući i oblikujući nešto posve novo. Slike nisu realistični prikazi konkretnog pogleda na more, već svako djelo utjelovljuje duhovni aspekt interpretiranog, odnosno onu silu koja se krije iza doslovnog i prepoznatljivog. Andrea Musa utkiva ideju, poruku i čistu emociju u niz transparentnih slojeva kojima na površini slike gradi svoj odnos spram nevidljivih pojava i senzacija.

O izložbi:

U novom ciklusu radova Andree Musa more postaje medij za doživljaj osjetilnog prostorno-vremenskog protjecanja pri čemu promatramo promjenjivost materijalnog svijeta koji je u stalnom pokretu. Vrijeme je ona snažna nevidljiva sila koja igra ključnu ulogu, jer u njoj nastaju, mijenjaju se i nestaju sva bića i pojave. Prihvaćanjem neminovnih učinaka vremena pronalazimo ljepotu u našem jedinstvenom postojanju. Svaka jedinka u prirodi otvara pojedincu mogućnost suočavanja sa samim sobom. Neovisno o tome je li riječ o planini, rijeci, moru ili nekom drugom elementu prirode, on nas kroz vlastitu snagu beskonačnog trajanja i kretanja potiče da spoznamo vlastitu ulogu unutar prostorno-vremenskog kontinuuma. U potrazi za osobnim dijalogom s velikim nepoznatim, Andrea Musa zakoračila je u područje neistraženog i neotkrivenog s ciljem doživljaja osjećaja slobode koji pruža otvoreni horizont, zvuk vječnog kretanja morske površine i poznati miris slanog zraka.
O autorici:
Andrea Musa rođena je u Frankfurtu/M, Njemačka. Nakon završene IV. gimnazije u Splitu, slikarstvo diplomira na baselskoj Assenza akademiji, Švicarska 2002., a potom pravo na Pravnom fakultetu u Splitu 2007.
Dobitnica je više nagrada i priznanja, među kojima i dvije prve nagrade za grafički dizajn i vizualne komunikacije (Projekt DURH 1998.; Hypo Jazz Festival Split 2000.) i tri slikarske nagrade: Prva nagrada za slikarstvo - “Olimpijski sport i umjetnost” - dobitnica plakete Hrvatskog olimpijskog odbora, u organizaciji Međunarodnog Olimpijskog odbora povodom OI u Ateni 2004.; nagrada za slikarstvo na XIV. Međunarodnoj izložbi “Privatno i javno” 2016.; nagrada „Iva Vraneković – umjetnik umjetniku” na IV. Bijenalu slikarstva, Zagreb 2017.
Republiku Hrvatsku je predstavljala: 2003. na Međunarodnom biennalu suvremene umjetnosti u Firenci, 2006. u Ujedinjenim Narodima u New Yorku, te 2009. na Jordan Festival u Ammanu na poziv Ministarstva kulture Kraljevine Jordan.
Od 1998. je realizirala brojne samostalne i skupne izložbe u muzejima i galerijama u zemlji i inozemstvu, a u Parizu je boravila na rezidencijalnom umjetničkom programu na Centre International des Récollets i Cite Internationale des Arts. Od 2003. do 2009. je radila na različitim projektima usmjerenim na teme međukulturalnog dijaloga, kao članica i jedan od osnivača međunarodne umjetničke grupe Connecting-Art, platforme koja je uključivala umjetnike iz Francuske, Grčke, Sjeverne Irske, SAD-a, Jordana, Senegala, Egipta, Brazila i Hrvatske. Od 2003. je članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika, te od 2011. Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Radovi joj se nalaze u javnim i privatnim kolekcijama u Jordanu, Reunionu, Grčkoj, Švedskoj, Norveškoj, Kanadi, SAD-u, Njemačkoj, Austriji, BiH, Sloveniji, Hrvatskoj i Australiji. Živi i radi u Splitu.

Izložba ostaje otvorena do 21. srpnja 2018. i može se pogledati u Galeriji sv. Krševana, Don Krste Stošića bb svaki dan od 9-12 i 20-22 sata. Nedjeljom je galerija zatvorena.

Izložba Andreja Tomića u Varaždinu

vrijeme: 16.02.2018. - 04.03.2018.
mjesto: Varaždin, galerija Zlati ajngel, Gajeva 15

U svom radu krećem od dvije fascinacije: prva je realni svijet tj. moja fizička okolina a drugo su mogućnosti njezinog izraza. Zaokupljaju me svakodnevne, „obične“ pojave, od izbrazdane kore drveta, kaotične gustoće grma, sve do kričavog fluorescentnog svjetla ili titranja ekrana. Sve
je to jedno vizualno, retinalno iskustvo koje se stalno akumulira i koje potom nastojim nanovo materijalizirati u artikuliranu slikarsku cjelinu.

Štafelajna slika je svijet za sebe unutar kojega vladaju njezine zakonitosti a svaki lik koji u nju „ulazi“ mora im se podrediti i u skladu s njima preobraziti.
Slika teško trpi faktografske doslovnosti. Iako u svojoj praksi polazim od formalističkih premisa, želja mi nije puko estetsko „iživljavanje“ likovnim
elementima.
Dakako, zanima me slikarski čin i različite mogućnosti „prevođenja“ osjetilnih podražaja u zatvoreni sistem štafelajne slike, no moj konačni cilj jest slika kao otjelotvorena mentalna predodžba, pokušaj predočavanja promatraču onog doživljenog: „Predodžba je znak stvari, a slika je znak predodžbe, znak znaka. No po slici iznova gradim, ako već ne tijelo, onda predodžbu koju su drugi imali o njemu. (Umberto Eco)“.

Opredjeljujem se za ono svakodnevno. Naočigled banalni motivi su „tihi“ i ostavljaju prostor izražajnim mogućnostima medija da se iskažu. Stremim ka slici čiji dojam ne ovisi o njezinom ikonološkom naboju. Osjetim zazor od „velikih“ tema. One su ušle u domenu suvremenih masovnih medija, čiji šum nas često odvaja od neposrednosti bivanja. Ovdje nije riječ o eskapizmu, nego o nastojanju da se svijet dohvati iz neposrednosti doživljenog, in situ.
Slikarstvo je jedan izrazito spor medij koji kaska za brzim tempom suvremenog života.
No, ta mana koju mu često predbacujemo ujedno predstavlja i njegovu kvalitetu. Ono nam pruža prostor da zastanemo , podastire pred nas neposrednost jednog ljudskog ogleda na iskustvo življenja.

Moje slike su izrazito subjektivne, ne bježe od toga. U njima je uvijek riječ o osjećaju uronjenosti u svijet, o prisutnosti i bivanju.

Životopis

Andrej Tomić rođen je 1992. godine u Osijeku. Maturirao je 2011. na Školi za primijenjenu umjetnost
i dizajn u Osijeku i te iste godine upisuje studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Studirao je u klasi Zoltana Novaka, a diplomirao 2016. kod Zlatana Vrkljana. Do sada ostvario tri
samostalne izložbe (Zagreb, Hvar) te sudjelovao na više skupnih izložbi. Trenutno pri HDLU-u Osijek
vodi galeriju Kazamat

Izložba Anite Kontrec: KUĆE I SNOVI – ISCJELJIVANJE KUĆA

vrijeme: 15.2.-7.3.2018.
mjesto: GALERIJA LAVAL NUGENT, ZAGREB – Vodnikova 4

U četvrtak 15. veljače 2018. u 19h u Galeriji Laval Nugent otvara se samostalna izložba Anite Kontrec pod nazivom "KUĆE I SNOVI – ISCJELJIVANJE KUĆA".
Na izložbi KUĆE I SNOVI – ISCJELJIVANJE KUĆA u Galeriji Laval Nugent Anita Kontrec prikazat će dio instalacije Houses and Dreams koju je izlagala u Palazzo Mora u kontekstu Venecijanskog bijenala, kao i najnovije radove načinjene za izložbu u galeriji Laval Nugent. U prvom dijelu izložbe težište je na gubitku doma i identiteta, dok u drugom dijelu u kojem izlaže najnovije radove, prevladava aspekt transformacije, odnosno iscjeljenja traumatskog doživljaja. Kao elemente transformacije Anita Kontrec uvodi materijale kao što su vosak i zlato, te koristi boju kao iscjeljujuću energiju. Uoči izložbe u galeriji Laval Nugent, projekt Houses and Dreams gostovao je na čuvenom Dulwich Collegu u Londonu gdje je Anita Kontrec vodila likovnu radionicu i održala izložbu pod nazivom „Zigurat.“
Izložbu će otvoriti i popratnim tekstom predstaviti povjesničar umjetnosti i galerist Robert Kavazović.
Uz svečano otvorenje izložbe u četvrtak 15. veljače 2018. u 19 sati, radujemo se i Vašem dolasku na ekskluzivno vođenje kroz izložbu i druženje s umjetnicom koje će se održati u četvrtak 1. ožujka 2018. u 19 sati u Galeriji Laval Nugent.

Više o projektu KUĆE I SNOVI autorice Anite Kontrec:
Slikarica i kiparica Anita Kontrec, koja od početka 90-tih godina živi i radi na relaciji Zagreb- Köln, nakon zapažene retrospektivne izložbe u zagrebačkoj galeriji „Prsten“, započela je u ožujku prošle godine međunarodni projekt pod nazivom KUĆE I SNOVI /HOUSES AND DREAMS. Središnja tema tog projekta, koji je do sada bio prikazan u Kölnu, Veneciji (u kontekstu Venecijanskog bijenala), Umagu, Kopru i Londonu, bavi se temom migracija i potrage za izgubljenim domom.
Na svakoj od navedenih izložbi Anita Kontrec svojim crtežima, skulpturama i instalacijama naglašava različite aspekte i uzroke gubitka doma. Iako se radi o složenoj socijalnoj i kulturološkoj temi s dubokim političkim implikacijama, Anita Kontrec o njoj govori prvenstveno i iznad svega jezikom likovnosti poštujući sve zakonitosti tog diskursa. Pri tome se koristi raznovrsnim materijalima kao što su gips, gaza, papir, drvo, opeka, bronca, kamen. U svojim instalacijama često koristi i ready-made predmete svakodnevne upotrebe. Zajednički nazivnik svih izložbi u sklopu projekta su fragilne kućice od kartona i gipsanih zavoja - one su ujedno i metafore za naše vlastito tijelo koje je također prolazno i ranjivo.

Anita Kontrec diplomirala je na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu englesku književnost, sociologiju i kulturnu antropologiju, a na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pohađala je kiparsku klasu profesora Ivana Sabolića. Iako od početka 90-tih godina pretežno živi u Kölnu, kontinuirano se javljala zapaženim izložbama i projektima i na hrvatskoj likovnoj sceni. Za njezinn rad karakterističan je spoj umjetničkog i znanstvenog diskursa, kao i korištenje različitih medija i žanrova vizualne umjetnosti kao što su slikarstvo, skulpture, instalacija i performans. Koncipirala je i organizirala mnogobrojne interdisciplinarne međunarodne projekte, surađivala s istaknutim muzejima i galerijama u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, te izlagala na relevantnim europskim sajmovima umjetnosti. Svoje gotovo 40-godišnje likovno stvaralaštvo predstavila je hrvatskoj kulturnoj javnosti na retrospektivnoj izložbi KRUŽNI TOK u galeriji „Prsten“ u rujnu 2016. godine, te izdala istoimenu monografiju u suradnji sa Studiom Rašić.
Iako je tema izbjeglištva i potrage za domom posljednjih godina postala brizantna globalna tema, pa tako i tema umjetnosti, Anita Kontrec se i u svojim ranijim umjetničkim projektima od početka 90-tih godina bavila tom problematikom. Tako je 1992. godine u suradnji s gradom Kölnom i Muzejom Ludwig organizirala izložbu „Zemlja-Rat-Pepel“ u Vijećnici grada Kölna, a 1993. projekt RECALL BYBLOS u Ludwig Forumu fuer Internationale Kunst u Aachenu i Klovićevim dvorima u Zagrebu.
Prvu samostalnu izložbu održala je 1986. godine u galeriji DDT u Zagrebu. Od tada je održala brojne samostalne izložbe u Hrvatskoj, Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, te sudjelovala u značajnim žiriranim grupnim izložbama u tim zemljama.
Tokom 2017. godine izlagala je u Veneciji – Palazzo Mora, Umagu – Foto Galerija Grin, Kopru – Palazzo Gravisi, London – Dulwich College, te u sklopu Art Basel Week-a na međunarodnom aerodromu u Baselu.

Izložba Antonije Cesarec i Krešimira Radasa - "Susret generacija"

vrijeme: 8. veljače u 19:00
mjesto: Europski Dom, Jurišićeva 1/1, Zagreb

Prva u nizu ovogodišnjih izložbi u organizaciji HDLU Zagreb, na koju vas pozivamo: u Europskom domu Zagreb (Jurišićeva 1 /1, Zagreb), u četvrtak, 8. veljače 2018. u 19 sati otvara se izložba Antonije Cesarec i Krešimira Radasa, pod nazivom ”Susret generacija: Antonija Cesarec i Krešimir Radas” - dobro došli ste svi. Izložba ostaje otvorena i može se pogledati do 23. veljače 2018.

U slikarskom susretu Antonije Cesarec i Krešimira Radasa iskustvo se susrelo sa mladošću, introspektivno likovno promišljanje sa ljubavlju prema baštini, nudeći nam prvorazredni likovni doživljaj.

Antonija Cesarec iskusna je slikarica, koja je kroz vrijeme izgradila svoj osebujni i prepoznatljivi slikarski izraz, temeljen na ekspresivno – lirskim zapisima svakodnevice, njezinih unutarnjih promišljanja i istraživanja, ali i maštovitih putovanja kroz vrijeme i različite prostore. Radoznalog duha i bistre percepcije, Antonija upija slike i dojmove oko sebe i prevodi ih na svoj specifičan likovni govor, gdje hipnotički plava boja u mnogobrojnim nijansama i vrtložnoj igri gradi pozornicu za njezine likove, dajući im bajkovito ozračje starih priča. Spretnom gestom i sa ljubavlju prema eksperimentu, ona savladava različite tehnike i kroz različite materijale oblikuje ustalasali, živi Univerzum, u kojem vibriraju tek ovlaš naznačena lica, svojevrsni ''energetski portreti'' njezinih znanaca, oko kojih aura boje dočarava njihov emocionalni naboj. Često su to i žene, one mitske i drevne, ali i svakodnevne znanice i prijateljice, interijeri, cvijeće, ptice - motivi i ljudi, koji u filteru njezine imaginacije postaju magično zaigrani u privlačnoj, iskričavoj duhovnoj modrini.

Likovni pak zapisi Krešimira Radasa vezani su uz njegov dalmatinski zavičaj, naslijeđe predaka utkano u kamen, izbrazdan teškim radom naroda koji je gradio suhozide – kamene ograde, građene tehnikom ''u suho'', a koji na njegovim slikama postaju strukture nepravilnih linija, plavetno – sivkaste površine kamena ispranog od kiša, išibanog vjetrovima, dočaravajući nam zidove sa zabačenih oranica i hladnu svježinu malih bunara. To su i svojevrsni apstraktni putopisi kroz baštinu nagriženu od zuba vremena, da nas podsjete na naše korjene, isprepletene u dubinama škrte, žilave i lijepe šibenske pokrajine, gdje su ljudi morali naučiti živjeti sa prirodnim datostima, koje su iziskivale ručnu i umnu vještinu. Drugi motiv koji intrigira Krešimira je šibenska katedrala sv. Jakova, oslikana decentnim koloritom, stamena i očuvana kroz brojne povijesne nedaće, kuge, požare i vlast tuđinaca, da bi posvjedočila o težnji naroda za duhovnom nadgradnjom i kristalizacijom njegovog i skustva. Te duboke likovne impresije asociraju nas i na ponosni temperament šibenskog čovjeka, koji se isklesao u suživotu prirode i kulture, neraskidivim nitima duha i materije. (Krešimira Gojanović)

Izložba Branka Lepena "Ne diraj umjetnička djela"

vrijeme: 08.05.2018. - 30.05.2018.
mjesto: Zagreb, Galerija Karas, Zvonimirova 58

U utorak, 8. svibnja 2018. u 19.00 sati u Galeriji Karas (Zvonimirova 58) otvorit će se izložba umjetnika Branka Lepena pod nazivom Do Not Touch Works of Art (Ne diraj umjetnička djela).

“U ciklusu Do Not Touch Works of Art (Ne diraj umjetnička djela) Lepena kao kipara zaokuplja proces rada na formi, proces proveden krajnje rigorozno u svim etapama, od prvotne zamisli do konačna ostvarenja, s maksimalnom odgovornosti prema svakom, pa i prividno sitnom oblikovnom zahvatu. Uspostavljaju se odnosi koji proizlaze iz karaktera i funkcije samoga gradbenog materijala. Kipar ovdje računa s iskustvom sažete forme kao stečevine modernističke redukcije, a bliska mu je načelna konciznost konstruktivnog minimalizma. (…)

Ova tiha i suzdržana djela sazreli su plodovi zanimljive plastičke misli i plastičkog mišljenja, plodovi iznikli iz samih umjetnikovih ruku, ostvarenja koja u sebi nose i čuvaju svu toplinu dodiru tih ruku, u sebi posjeduju nešto intimno, prisno, izrazito individualno. Konstruktima je imanentna svijest da umjetničko djelo i danas treba ostati nešto posebno i zasebno, jedinstveno i jedino sebi odgovorno, nešto što prije svega zadovoljava i utažuje autorove potrebe.”

(Iz predgovora, Ivica Župan)

Izložba Cate Dujšin Ribar  "Uvijek sam išla iz sebe i za sobom" autorice Mirele Duvnjak

U četvrtak, 1 ožujka u 19:30 h u Muzeju grada Kaštela, u polivalentnoj dvorani kaštela Vitturi otvorit će se izložba slika Cate Dujšin Ribar (Trogir, 1897. – Zagreb, 1994.) Izložba je to nastala međumuzejskom suradnjom Muzeja grada Trogira i Muzeja grada Kaštela. Slikarstvo Cate Dujšin Ribar utemeljeno na figuraciji očitovalo se u morfološkim inačicama konstruktivizma, intimizma i ekspresionizma. Koncept izložbe, odabir radova, predgovor u katalogu i likovni postav potpisuje viša kustosica Muzeja grada Kaštela, Mirela Duvnjak.

Teme oko kojih je građena koncepcija izložbe je presjek stvaralaštva i osobnost slikarice koju ilustriramo biografskim podacima, kratkim filmom s dokumentarnim fotografijama i fragmentom intervjua nastalim 1992. u poznim godinama ove osebujne slikarice i poetese rođene u Trogiru. Trogir je zahvaljujući tome i Catinoj ljubavi prema njemu dobio ovu vrijednu zbirku otvorenu javnosti 1978. Galerija Cata Dujšin Ribar neodvojivi je dio bogatog identiteta i trogirske kulturne ponude.

Na izložbi su zastupljene dominantne teme koje su zaokupljale autoricu, portret, pejzaž i mrtva priroda. Kronološkim prikazom prepoznaju se mjene stila i rukopisa povezane s osobnim umjetničkim razvojem, ali i trenutačnim slikaričinim raspoloženjem. Izabrano je 38 djela iz trogirske kolekcije, njezino prvo ulje na platnu Pantan, iz 1914., dalmatinski i bokokotorski pejzaži, mrtva priroda, portreti, autoportreti, trogirske i druge vedute. Obuhvaćeno je razdoblje Catina stvaranja od početaka pa do kraja sedamdesetih godina 20. st. od ukupnog stvaralaštva koje je trajalo gotovo osamdeset godina.