izložba

  • Izložba UTOPIJSKI KOLEKTIV (27.6. - 6.7.2017)


    U utorak, 27. lipnja u 20 sati u HDD galeriji otvara se izložba UTOPIJSKI KOLEKTIV, kojom se Hrvatska prošle godine, u organizaciji HDD-a i Ministarstva kulture RH predstavljala na premijernom izdanju LONDONSKOG BIJENALA DIZAJNA. Autorica kustoske koncepcije izložbe je dizajnerica MAŠA MILOVAC u suradnji sa za tu priliku oformljenim timom osmero autora i autorica u čijem su sastavu bili MAJA ČULE, HRVOJE HIRŠL, MAJA KOLAR, MAŠA POLJANEC, OLEG ŠURAN, MAURO MASSAROTTO, MAURICIO FERLIN I HRVOJE ŽIVČIĆ. U sklopu otvorenja izložbe održat će se kratki [D]RAZGOVOR s kustosicom i autorima.

    Izložba UTOPIJSKI KOLEKTIV


    Izložba je osmišljena specifično za prvo izdanje Londonskog bijenala dizajna kao manifestacije koja ima ambiciju postati najreprezentativnijim europskim izložbenim događanjem u području dizajna, a održala se u prostoru Somerset Housea od 7. do 27. rujna 2016. i okupila predstavnike 37 zemalja svijeta. Tema prvog bijenala bila je povezana s obljetnicom prvog izdanja knjige Utopia Thomasa Morea (1516.) pa su organizatori pozvali sudionike da pod zajedničkim naslovom Utopia by Design, koristeći suvremene dizajnerske pristupe, preispitaju aktualnost utopijske ideje te da se pozabave jednim od temeljnih pitanja čovječanstva danas.

    Kustoski koncept Maše Milovac i tima suradnika naslovljen Utopijski kolektiv

     

     zasnovan je na odmicanju od očekivanog i poznatog. S obzirom na pomalo zastarjeli format reprezentacije dizajna unutar bijenalnih nastupanja koja prakticiraju izdvajanje ponajboljeg dizajna s nacionalnim podznakom, te imajući na umu zadanu temu Utopia by DesignUtopijski kolektiv zamišljen je kao nekonvencionalni eksperimentalni proces s ciljem istraživanja rada kolektiva i rada u kolektivu, odnosno statusa zajedničkog, sinergijskog i suradničkog kao jednog od mogućih formata dizajnerskog djelovanja. Taj odmak stoji naspram individualističke prakse kao imperativa kompetitivnosti i antagonizacije u potrošačkom društvu i neoliberalnom tržišnom okruženju. Tim dizajnera Utopijski kolektiv kojeg čine Maja Čule, Hrvoje Hiršl, Maja Kolar, Maša Poljanec, Oleg Šuran, Mauro Massarotto, Mauricio Ferlin i Hrvoje Živčić okupljen je za potrebe ovog predstavljanja koje ujedno čini njihovu prvu zajedničku suradnju.

    U izložbenom prostoru svjedočimo nekolicini različitih slojeva čitanja koji su izravna posljedica razvojnih faza radnog procesa. Prvi, po karakteru bazičan element, predstavlja „zajedničko tlo“ i uobličen je kao praideja svijeta, dvodimenzionalni „globus“, odnosno ujedinjujuća ideja kruga. Drugi sloj čine trodimenzionalni objekti, “čuvari praznine”, stanoviti spremnici proizašli iz procesa razvoja izražajnog jezika kolektiva. Treći je element cjeline zvuk koji ovom ambijentu daje vremensku dimenziju i kroz živo izgovorenu riječ prenosi ključne elemente sinergije, ali i specifičnosti stavova pojedinaca, narativ proizašao iz dijaloga dizajnera, članova Utopijskog kolektiva.

    Što je to utopijsko u kolektivu? (iz teksta Maše Milovac)
    “Priča o bijenalima okrenula se u korist dizajnera i njihovog rada te se više ne doživljavaju kao mjesta vrednovanja i stupnjevanja uspješnosti dosadašnjeg rada dizajnera na nekom području, već se potiče (čak i uvjetuje) novo stvaralaštvo, što u neopreznom scenariju može dovesti do hiperprodukcije “na temu” bez suštinske analize i pokušaja promjene djelovanja. Tu negdje svoje mjesto traži i Londonsko bijenale dizajna koje se ove godine održava prvi put. S već više puta citiranom, ali i vrlo važnom temom “Utopije u dizajnu”, ne skrivaju aspiracije propitivanja uloge dizajnera u društvu, njegove odgovornosti, utjecaja, inovacije i važnosti u kontekstu razvoja društva, nove ekonomije, sustava vrijednosti. No, svejedno je važno pitati se zašto nam je ta tema važna? Između ostalog, važno je prisustvovati oblikovanju tog pitanja.

    Za ovogodišnje predstavljanje Hrvatske na prvom Londonskom bijenalu dizajna, kao glavne aktere projekta odabrala sam dizajnere koji su sa svojim radom prisutni i nagrađivani, ne samo u Hrvatskoj, već i u inozemstvu, što mi se za bijenale i kontekst činilo bitnim preduvjetom. Specifični su po pitanju autorskog izraza, a i bave se relevantnim temama – dizajnerice koje u procesu istraživanja vide puno više nego u samom rješenju i koje vrednuju i predstavljaju istraživanje na nove načine, dizajner interakcija i vizualnih komunikacija s interesom za spekulativni dizajn, dizajner, istraživač i umjetnik, dizajner tipografije, dizajner koji je oblježio svoju karijeru kao dizajner naočala te dizajnerica i vizualna umjetnica koja se bavi propitivanjem suvremenih načina prezentacije. Važnim za koncepciju pokazala mi se upravo ta njihova heterogenost, nepripadanje jedinstvenom smjeru u njihovom dizajnerskom radu, te prije svega otvorenost i spremnost istraživanju.”

    UTOPIJSKI KOLEKTIV (27.6. – 6.7.2017.)

    Kustosica: Maša Milovac
    Autori (Utopijski kolektiv): Maja Čule, Hrvoje Hiršl, Maja Kolar, Maša Poljanec, Oleg Šuran, Mauro Massarotto, Mauricio Ferlin i Hrvoje Živčić
    Produkcijski tim: Martina Granić, Morana Matković, Jan Pavlović
    Organizatori projekta (London): Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Hrvatsko dizajnersko društvo

    Projekt je ostvaren uz financijsku podršku Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Zaklade Hrvatska kuća. Zagrebačko predstavljanje izložbe podržao je Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.

    Organizacija izložbe (Zagreb): Hrvatsko dizajnersko društvo / HDD galerija
    Voditelj galerije: Marko Golub

    Sponzori tiska:
    Cerovski print boutique
    Ars kopija

    Radno vrijeme galerije:
    Pon – pet 10 – 20 h
    Subotom 10 – 15 h
    www.dizajn.hr

     

    Program HDD galerije podržavaju Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba. Program je sufinanciran sredstvima Zaklade Kultura nova.

  • Izložba Vande Kreutz "Nevidljivo"

    vrijeme: 25.01. - 04.02.2017.

    mjesto: Zagreb; Galerija SC, Savska 25

    Devijacija, slučajnost te nevidljivo kretanje „piksela“ svjetlosti temeljne su postavke izložbe Nevidljivo Vande Kreutz. Pojam clinamena ili skretanja - slučajnog i nemotiviranog otklona u strogo linearnom kretanju čestica, neznatan pomak koji omogućuje nepredvidljivost, u filozofiju je uveo Tit Lukrecije Kar u svojem djelu De rerum natura.

    Epikurejci su, suprotno Demokritovu determinizmu, smatrali kako atomi kroz prazninu ne padaju ravno poput kapljica kiše, nego skreću, makar neznatno, sa svoje putanje. Rezultati tih slučajnih, oku nevidljivih devijacija, sudari su atoma zaslužni kako za stvaranje svega novog u prirodi, tako i za postojanje slobodne volje. Nevidljivo svjetlo instalacija je koja koristi mogućnosti digitalnih i analognih uređaja i njihovih „slučajnih skretanja“, odnosno grešaka (glitcheva) pomoću kojih stvara nedeterminiran rezultat - igru svjetla i zvuka koja se organski mijenja.

    Izložba Vande Kreutz

    Umjetnica dekonstruira sam proces nastanka digitalne svjetlosti, mlaza oku nevidljivih boja i snima ih digitalnom kamerom, tako ih čineći vidljivima. Video instalacije od kojih se sastoji izložba prikazuju svjetlosne zapise boja projiciranih projektorom i snimljenih digitalnom kamerom. Projekcijsko svjetlo je diskontinuirano, a taj diskontinuitet, uz namještanje ekspozicije od 1/30 do 1/4000 omogućava promatranje puta boja koje „dobivaju“ odgovarajući zvuk. Do ovakve sinestezije dolazi kada se video, sniman bez zvuka, prikazuje putem DVD playera spojenih na televizore koji, interpretirajući snimku, stvaraju zvuk. Svaka boja ima svoj zvuk, a on se mijenja ovisno o boji na ekranu. Interakcija između različitih osjetila okupirala je mislioce još od stare Grčke; za Pitagoru se vjerovalo kako je posjedovao neurološki poremećaj zbog kojeg je brojevima pridavao određena svojstva, dok je Nabokov, primjerice, navodno vidio svako slovo u drugačijoj nijansi. Ipak, pojam sinestezije u likovnoj umjetnosti najčešće vežemo uz slikarstvo Vasilija Kandinskog koje je obilježeno korespondencijom između boja i zvukova određenih instrumenata.

    U novije vrijeme znanstvenici su došli do zaključka kako, zahvaljujući sinesteziji, gotovo 50% ljudi može „vidjeti“ pokret vlastitih ruku u potpunom mraku. Ovaj fenomen dobio je naziv speleologova iluzija (spelunker's illusion) prema anegdotalnim pričama u kojima speleolozi vide svoje ruke i u najtamnijim dubinama Zemlje . Odnos između svjetla i tame te manjkavost osjetilnih sposobnosti čovjeka da ih percipira kao samostalne, odnosno odvojive jedne od druge, predstavljaju samu bit filma. „Nevidljiva tama ili, bolje rečeno, ometanje svjetla, osnova je filma. Ponekad je u stvarnom životu nevidljivo temelj vidljivog, a ponekad je vidljivo temelj nevidljivoga. Kada uravnotežiš ove komplementarnosti, možeš početi vjerodostojno koristiti medij.“ , smatrao je Ivan Ladislav Galeta. Vanda Kreutz, pak, obrće Galetinu sintagmu „nevidljiva tama“ u „nevidljivu svjetlost“, čineći je, naoko, temeljem onog vidljivog.

    No, vidljivo je kod Vande Kreutz ipak tek svojevrsni nusprodukt onog nevidljivog, slučajni rezultat eksperimenta koji, u konačnici, može izgledati ili zvučati sasvim drugačije, jer umjetničin primarni fokus nije na stvaranju finalnog „produkta“, nego na samom procesu kreacije kroz destrukciju. Suptilna subverzija odnosa između umjetničkog rada i njegova recipijenta događa se kroz dokidanje pokreta (svjetlosti) kao vizualnog elementa rada, smještajući ga, zbog ograničenosti čovjekovih perceptivnih mogućnosti, u ne-vizualnu sferu. Kada ih umjetnica učini vidljivima, svjetlosni zapisi boja iščitavaju se, ovisno o promatračevu senzibilitetu, kao greška ili kvar ili, pak, kao pomak koji, poput clinamena, otvara prostor slobode za nova stvaranja.

    Mirna Rul

    Vanda Kreutz (1990., Zagreb) nakon Škole primijenjenih umjetnosti upisala je studij animacije i novih medija, te diplomski studij novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, koji trenutačno pohađa. Bavi se eksperimentalnim filmom, videom, instalacijom i fotografijom.

  • Izložba Vanje Krmpotić "Čulnost prirode"

    vrijeme: 22. siječnja 2018. u 19:30h
    mjesto: Mala dvorana Gradskog kazališta Zorin dom u Karlovcu.

    Izložba Vanje Krmpotić

    Vanja Krmpotić – Čulnost prirode


    Umjetnost je sposobnost viđenja onoga što je drugima nevidljivo. Tu misao potvrđuje i Oscar Wilde tvrdnjom kako nijedan veliki umjetnik ne vidi stvari onakvima kakve one stvarno jesu, jer ukoliko bi bilo tako – on bi prestao biti umjetnik.

    Vanja Krmpotić hrvatska je slikarica koja je pripadala tom svijetu – svijetu u kojem je, poput francuskih impresionista, odlazila u prirodu i na licu mjesta slikala ljepotu percipiranog. Bila je spremna otvoriti se prema stvarnostima oko sebe, te dopustiti svojim čulima da bez susprezanja dožive prirodu kakva ona jest, a potom i emocijama da prenesu doživljeno u jedinstvenom izričaju na papir ili platno.

    Akvarel kao jedna od najstarijih slikarskih tehnika nametnula se Vanji Krmpotić kao prirodan izbor u bilježenju dominantno vodenih motiva poput karlovačkih rijeka, ribnjaka, slapova Krke, obale hrvatskog Jadrana, ali i urbanih veduta Karlovca u kojem je živjela i radila većinu svog života. Često nazivan najplemenitijom slikarskom tehnikom, akvarel zahtijeva poseban senzibilitet, strpljenje i koncentraciju jer ne podnosi nesigurnu ruku. Greške je praktički nemoguće ispraviti, a svaki suvišan potez umanjuje intenzitet iskaza. No, ograničen manevarski prostor nimalo ne umanjuje virtuoznost iskaza i šarenilo boja koju pruža ova vodena tehnika. Mnogi su se hrvatski umjetnici kroz povijest okušali u tehnici akvarela, počevši od Karasa, Ivekovića, Vidovića, Račića, Kraljevića, Mišea, pa sve do Slave Raškaj koja je vjerojatno najvjerodostojnija predstavnica akvarela u Hrvatskoj. Vanja Krmpotić je svojim bogatim i predanim stvaralaštvom nastavila tu tradiciju inspirirajući se slikovitim prostorima poput urbanih detalja stare gradske jezgre grada Karlovca i karlovačkih naselja, ali i okolice prošarane tokovima četiriju rijeka Koranom, Kupom, Dobrom i Mrežnicom.

    Opus Vanje Krmpotić tematski se može podijeliti na dva ključna dijela: pejzaže i urbanističko-arhitektonske vizure. Prvi i najopsežniji ciklus čine djela posvećena prirodi gdje atmosfera odabranog kadra dominira nad realističnim prikazom viđenog i doživljenog, dok drugi dio stvaralaštva karakteriziraju urbane vedute u kojima realnim oblikovanjem detalja pojedinog zdanja umjetnica portretira povijesne znamenitosti grada, te kroz prepoznatljive isječke iz gradskog života utjelovljuje urbani puls grada. "Prošlost Fažane" djelo je koje svjedoči o umjetničinom profinjenom osjećaju za akvarelne prijelaze. Bogatstvo boja i finog nijansiranja hladnih tonova plave, zelene i ljubičaste u službi je isticanja ritma različitih visina krovova, položaja prozora, te manjih i većih volumena kuća. Osim bogato razvedene i zbijene arhitekture tipične za priobalne gradove posebno je zanimljiva svjetlost uhvaćena na fasadama kuća koja definira melankoličan karakter prikaza. Još jedno djelo sličnog ugođaja jest "Kišni dan". Slika s vjerojatno najpoznatijim karlovačkim motivom, zvonikom Crkve Presvetog Trojstva, divna je impresija kišnog dana naznačenog točkastim mrljama kao posljedicama kapanja boje po površini papira. Da je zvonik župe Presvetog Trojstva simbol grada Karlovca potvrđuje još jedan rad kojeg je umjetnica nazvala "Srce Karlovca". Stasiti zvonik Vanja Krmpotić smješta u središte kompozicije i uokviruje bujnim zelenim krošnjama, te plavetnilom neba u pozadini dok on obasjan sunčevom svjetlošću ponosno nadvisuje okolne građevine. I dok je arhitektura zvonika i okolnih zgrada prikazana tvarno i s više detalja, okolna priroda graniči s apstrakcijom. No, autoričino vrsno poznavanje tehnike akvarela, ali i bogatstva i potencijala prirode, omogućuje promatraču da prirodno raspozna oblike unatoč izostanku stroge definiranosti prikazanog motiva.

    Pozivnica Vanja Krmpotić

    U pejzažima Vanje Krmpotić nailazimo na cijeli dijapazon raznolikih prikaza rijeka, mlinova, ribnjaka, čamaca i sličnih motiva slikanih u različito godišnje doba i različito doba dana. Razlike u prikazu uvelike ovise o osobnom raspoloženju umjetnice i njezinoj komunikaciji s okolnim svijetom. Primjerice, na slici "Suton na Kupi" u tehnici ulja smiraj dana dočaran je mirnom površinom rijeke u kojoj se zrcali okolna priroda intenzivnih boja čija punoća jača kako svjetlost zalazećeg sunca slabi, dok je atmosfera istog doba dana u akvarelu "Ribič u smiraj dana" ostvarena pročišćenim, gotovo skicuoznim prikazom ribiča s tonski oblikovanim plohama krajolika i kuće u daljini. Toliko prostora, energije, osjećaja i atmosfere je uhvaćeno u ovom reduciranom pejzažu što samo potvrđuje autoričino poznavanje tehnike i prirodno osjećanje za trenutak i prikaz onog bitnog, te profiliranje srži viđenog i obogaćenog vlastitom interpretacijom.
    Snježna zima u radovima Vanje Krmpotić je meka i idilična u slici "Dvorac na zimi", razigrana i dinamizirana snažnim uplivima crvene i plave odjeće prolaznika u kadru s gradskih ulica u radu "Zima", te klasično lijepa, mirna i tiha u djelu "Zimsko jutro" s obrisnim linijama lazurnih tonova koji naznačuju bridove snježnih brežuljaka, rastaču se i nestaju na bjelini papira simbolizirajući svježe napadali snijeg. Za razliku od suptilne, nenametljive ljepote i često prisutnog minimalizma uz redukciju motiva u zimskim prizorima, jesenski, proljetni i ljetni pejzaži u opusu Vanje Krmpotić oslobađaju rapsodiju boja i oblika. Tako sliku "Ogledalo Dobre II" krasi razvedenost formi stabala i isprepletenost grana koje se zrcale na površini rijeke, dok "Proljetno jutro" slavi bogatstvo prirode bujnim krošnjama prelijevajućih boja nekolicine stabala smještenih u prvi plan. Dominacija boja i detalja ublažena je jednobojnim prepoznatljivim formama drveća u drugom planu, te nježnim tonovima koji definiraju zrakoprazni prostor u daljini. Istančan senzibilitet naglašene individualnosti omogućio je Vanji Krmpotić da u jednoj slici prikaže svo bogatstvo i mogućnosti vodenih boja, te uz urođeni osjećaj za mjeru istakne i spontanost akvarela kroz prisustvo slučajnih mrlja koje pridonose karakteru i jedinstvenosti prikaza. Njezini pejzaži i slike s motivima iz prirode odraz su spoja senzibilnog bića i suptilne slikarske tehnike.

    Umjetnost možemo poimati kao stvaranje svijeta nanovo. Vanja Krmpotić je svojim direktnim osjećanjem ljepote svijeta oko sebe stvorila vlastite inačice grada u kojem je živjela, prirodnog bogatstva koje ga okružuje, kao i svih punktova jedinstvenosti naše zemlje koje bi običnom promatraču vjerojatno promakle. No, Vanjino senzibilno umjetničko oko ih je zamijetilo i zabilježilo, te tako stvorilo bogat opus nepatvorene prirodne ljepote provučene kroz koprenu prepoznatljivog akvarelnog rukopisa umjetnice.


    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Izložba Vanje Krmpotić

     

    Vanja Krmpotić rođena je 1941. u Splitu, a diplomirala je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu likovne umjetnosti u klasi prof. Mladena Veže i Josipa Poljana. Od 1966. godine radila je u karlovačkim školama kao likovna pedagoginja završivši radni vijek pedagoga likovne kulture u OŠ Grabrik gdje je mnogim generacijama karlovačkih učenika prenijela prve tajne likovne umjetnosti. Djetinjstvo je provela u Jastrebarskom, a njezin prvi učitelj crtanja bio je Jaskanac Ivica Škrabe koji je prepoznao njezin talent i na neki način joj odredio životni put likovnog pedagoga. Suptilnošću tehnike akvarela nastao je najveći dio njezinog impozantnog opusa s motivima karlovačkih rijeka Korane, Kupe, Mrežnice i Dobre. Osim akvarela radila je i u tehnici ulja na platnu. Bila je suorganizatorica HNOS-a i predavačica oglednih tema likovne kulture.
    Aktivno je djelovala na ZILIK-u od 1988. godine. Vodila je radionice Malog ZILIK-a i vjerno donirala svoja djela svake godine. U fundusu je ukupno evidentirano 13 djela uz brojne radove koji nisu ušli u fundus, a smatraju se poklonima i zahvalama. Vanja Krmpotić je vodila Mali ZILIK uz druge umjetnike 1988., 1989., 1990., 1991., 1994., 1995. godine, te je uvijek pomagala oko postava radova djece nastalih na Malom ZILIK-u. Izlagala je na 21 samostalnoj izložbi i preko 140 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi joj se nalaze u privatnim i javnim zbirkama širom svijeta. Odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1997.) za osobite zasluge u prosvjeti. Dobitnica je nekoliko priznanja, te brojnih zahvalnica i nagrada, a vrlo često i rado se odazivala i sudjelovala na izložbama u dobrotvorne svrhe.

  • Izložba Velimira Ključe "Mala retrospektiva"

    vrijeme: 26.01.2017.

    mjesto: Gradsko kulturno središte Metković

    Ovog tjedna u GKS Metković postavlja se izložba slikara Velimira Ključe, pod nazivom Mala retrospektiva.

    Opus se sastoji od 58 radova, što u ulju što u akril tehnici, a obuhvaća širi spektar radova nastalih posljednjih par godina.

    Izložba Velimira Ključe

    Otvaranje izložbe predviđeno je za četvrtak 26.01.2017. u 18:30. a mimo toga posjetitelji će ju moći pogledati u naredna dva tjedna.

  • Izložba Vesne Špoljar "Mozaik"

    vrijeme: 10. listopada 2017. u 19 sati

    mjesto: Galerija Fotokluba Zagreb, Ilica 29/III

    Izložba Vesne Špoljar

    Raznovrsnost sadržaja, žanrova i pristupa

    Pred nama je retrospektivna izložba fotografija priznate i nagrađivane fotografkinje Vesne Špoljar, ovogodišnje dobitnice počasnog zvanja AFIAP (Artiste FIAP), Međunarodne federacije fotografskih umjetnosti (Federation Internationale de l'Art Photographique - FIAP). Riječ je o sadržajno zanimljivim, maštovitim, likovno i kompozicijski iznimnim fotografijama koje su prošle valorizaciju međunarodnih stručnih žirija na brojnim međunarodnim i domaćim fotografskim natječajima, odnosno fotografijama koje su bile izložene ili projicirane na mnogim međunarodnim izložbama pod pokroviteljstvom FIAP-a. Ovome valja dodati i to da se autorica nije potvrđivala samo na FIAP-ovim natječajima i izložbama, već i na drugim natječajnim izložbama, od klupskih, preko nacionalnih, do međunarodnih, tako da se neke fotografije sa tih izložbi nalaze i na ovoj.

    Veliki je raspon njenog kreativnog izražavanja kamerom, koji nam autorica zorno pokazuje i na ovoj izložbi, počev od realističnih, autentičnih fotografija uhvaćenih u „odlučujućem trenutku“, pa do nadrealnih fotografskih slika, pa i čistih apstrakcija izmaštanih i stvorenih raznim izražajnim sredstvima i postupcima kamerom i računalnim programima. Otuda njene fotografije života imaju iznimnu snagu istine, a fotografije sa umjetničkim predznakom fasciniraju nas, razveseljavaju i nadahnjuju. Njen stil je prepoznatljiv, a to je raznovrsnost u kojem prepoznajemo čitav spektar ili, kako je to autorica naslovom izložbe posebno naglasila – mozaik - raznovrsnih sadržaja, motiva, tema, pristupa i tehnika.

    Valja reći i to da je i koncepcija izložbe važan autoričin autorski umjetnički rad, koji daje svojevrstan pregled njenih sklonosti i htijenja; rezultat je traženja i pristupa, te kruna, a ujedno potvrda i dokaz njene umjetničke zrelosti. U recentnom izboru fotografija za izložbu iz svog širokog opusa, autorica pokazuje, kroz osnovnu zamisao, organizaciju i postav izložbe svoju stvaralačku vjerodostojnost i koncepcijsku utemeljenost. Prateći tako izložene fotografije logičnom vremenskom crtom, pratimo i njen stvaralački put, mijene i stvaranje, sada već prepoznatljivog i punog likovnog izražaja.

    Fotografsku strukturu njenih izloženih fotografija iščitavamo u raznovrsnim motivima, temama i žanrovima prepoznatljivih ishodišta, bilo u neiscrpnoj prirodi ili u životu, gdje fotografije nose neku konkretnu istinu, poruku ili značenje i koje su bliske onome što prikazuju, a ljudske i emotivne po onome što izražavaju, tako i u motivima stvorenim u njenoj mašti, kao nadgradnji njenog stvaralačkog duha, promišljanja i znatiželje. Spomenut ću samo neke, kao što su fotografije prirode i pejzaža (Suze, Bridge); urbana i ulična fotografija (Šetnja), koja se posebno izdvaja i koja je poslužila za logo svjetskoga foto festivala u Uppsali u Švedskoj 2012. godine. Posebno impresivne su i fotografije iz njenog ciklusa Zagreb na fotopotenciju, koje prikazuju interakciju slučajnih prolaznika s gradskim grafitima, muralima (Par), staklenim fasadama i izlozima, o čemu je u «Večernjem listu» (20. 09. 2011.) pokojna novinarka i velika prijateljica Fotokluba Zagreb Ana Lendvaj zapisala: „Vesna Špoljar je digla uličnu umjetnost na fotopotenciju, pa je spajajući ono što se događa ispred zida sa zidnim grafitom načinila novu atrakciju – sjajne primjere fotografskog artizma“.

    Svojom posebnošću ističu se i fotografije koje odražavaju neskrivenu autoričinu tendenciju ka domeni apstraktnoga izražavanja. One djeluju neuobičajeno jedinstveno, te nose posebnu kvalitetu koja se ogleda u istraživačkom duhu autorice i u analitičkom traganju za fotografskim izričajem. Riječ je o fotografijama kojih su motivi emocije, raspoloženja, vjerovanja, psihološka i socijalna stanja sa tematski zanimljivim sadržajima i koje su oblikovane u nježnim tonskim valerima, stvorene pokretima kamere i zamućenjima (Želje, Misty Morning, Dream of a Rose, Vjera, Rain, Modern Architecture, Tango, Lost, Alone). U tim fotografijama Vesna Špoljar nastoji zabilježiti i postići pseudorealnu fotografsku sliku, odnosno pokazati neku svoju osobnu istinu iz mašte, pa tako simbolima nastoji izraziti realnost. Isto je tako autorica u nekim fotografijama istakla boju ili grafizam (u crno bijeloj fotografiji) kao fotografski simbol. Kod ovih uradaka autorica nastoji dobiti fotografsku sliku, a ne samo dokumentarnu obojenu fotografiju sa pojačanim bojama ili pak jednostavno prevođenje digitalnog snimka u boji u crno bijelu fotografiju, kako to nažalost neki fotografi čine. Kod tako uređenih fotografija boja ili grafizam nemaju nikakvo značenje, odnosno funkciju. Držeći se načela „Manje je više“ autorica u većini svojih fotografija isključuje ili briše sve ono što je nebitno ili suvišno (Friends, Happiness, Lantern, Between the Lines), čime dobiva bolje i sugestivnije uradke.

    Vrijedno je na kraju još zabilježiti da su neke od ovih fotografija bile izložene na mnogim skupnim izložbama ili na Vesninim samostalnim autorskim izložbama, priređenim u klupskoj galeriji ili u izložbenim salonima u zemlji i inozemstvu. Uz sve čestitke Vesni Špoljar na njenom stvaralaštvu, vrijednim postignućima i na primanju visokog priznanja Međunarodne fotografske federacije u vidu počasnog zvanja AFIAP, čestitamo, uz zahvalnost vodstvu Fotokluba Zagreb na organizaciji izložbe i nastavljanju dugogodišnje tradicije – odavanje priznanja dobitnicima FIAP-ovih počasnih zvanja kroz organizaciju i postavljanje autorskih izložbi u galeriji Kluba.

    Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP
    Počasni predsjednik Fotokluba Zagreb

    • 5 vesna špoljar-šetnja, logo svjetskog foto festivala u upsali, švedska, 2012.
    • 6 lost - pohvala, graz, minijatura, nije fiap
    • 4 suze, fiap honourable mention, bijenale prirode, 2016., srbija, dio kolekcije hrvatskog fotosaveza
    • 3 door - 4th april salon foto miniature, novi beograd, 2012., honourable mention
    • 2 želje, wishes - fiap honourable mention mask 2014., cerkno
    • 14 lantern - 1st sap salon india, 2016.
    • 12 dream of a rose- 37 zagreb salon
    • 11 misty morning - artfoto, bosnia and h., 2015.
    • 10 bridge - 7th bienal ex. miniature, kranj, 2014., 4th april miniature serbia, 2014., 4th čakovec salon, 2014., 36 zagreb salon, 2014
    • 1 rain - fiap gold medal,7th exhibition miniature janez puhar, kranj, 2014.

    Vesna Špoljar
    - profesor engleskog i hrvatskog jezika i književnost
    - fotografijom se aktivno bavi od 2006. godine
    - članica Fotokluba Zagreb
    - od 2017. ima međunarodno fotografsko zvanje AFIAP /Artiste FIAP/
    - sudjelovala je na oko 300 izložbi fotografija u Hrvatskoj i u svijetu
    - dobitnica 54 nagrade i priznanja
    - do sada je imala osam samostalnih izložbi

    Samostalne izložbe:
    2016. - Tajne, Narodna čitaonica i knjižnica Novi Vinodolski
    2015. - Tajne, Galerija Badrov, Zagreb
    2013. - Ruke, Likum, Ulična galerija Galerije Ulrich, Zagreb
    2012. - Zagreb na fotopotenciju, Izložbeni prostor LP, Udruga Fijaker, Zagreb
    2012. - Zagreb na fotopotenciju, prošireni postav, Narodna čitaonica i knjižnica Novi Vinodolski
    2012. - Zagreb na fotopotenciju, izložbeni prostor Croatia Lloyda, Zagreb
    2012. - La Vue /Pogled/, Foto klub Lauris, Provansa, Francuska
    2011. - Moj izbor, Izložbeni prostor LP, Udruga Fijaker, Zagreb

  • Izložba Vilima Halbärtha "Flying boats 2"

    vrijeme: 20. prosinca 2016. u 19h

    mjesto: Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14. Zagreb

    Punih deset godina Vilim Halbarth surađuje s trogirskim brodogradilištem, druži se sa škveranima i stvara radove posvećene brodogradnji, ljudima, kulturi i tradiciji brodogradnje koja čini sastavni dio identiteta naše zemlje. Kroz niz ciklusa Halbarth je opisao obrise i nutrinu broda, interpretirao plodnost brodogradnje, prepoznao njezin rukopis u odbačenom materijalu da bi u posljednjem ciklusu krajnjom redukcijom i razgradnjom formi brodogradnju sveo na njezinu bit – jezgru koja počiva na pravilnosti tri ključna elementa: pravcu, kružnici i elipsi.

    Flying boats

    Vilim Halbarth oblikuje niz različitih brodova sastavljenih od potpuno istih elemenata. Svaki brod nosi vlastitu priču, ali počiva na istom konstruktivnom počelu. Redukcijom brodogradnje na samu kralježnicu broda – fizičku i mentalnu – Halbarth ukazuje na nepobitnu važnost identiteta u nestajanju. Brodogradnja je utkana u kolektivnu svijest naše zemlje, te njezinim nestajanjem nestaje i dio nas, našeg znanja, iskustva i tradicije koja nas direktno vezuje uz more. Upravo brod omogućuje bijeg u daleka morska prostranstva i toliko priželjkivanu slobodu, ali istovremeno primorava čovjeka na prepuštenost samome sebi. Možda nam je upravo to i potrebno – otisnuti se u nepoznato kako bi se vratili sebi.

    Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

    Flying boats

    Vilim Halbarth rođen je 1970. godine u Trogiru. Završio je srednju školu matematičko-informatičkog smjera, te kameno – klesarsku školu u Pučišćima na Braču. Diplomirao je na Umjetničkoj akademiji u Splitu, studij kiparstva. Izlagao je na više skupnih izložbi, te na osam samostalnih izložbi. Živi i radi u Trogiru.

    Flying boats

    Samostalne izložbe:
    2010. g. / Premijere 24 – Loggia pučkog otvorenog učilišta u Splitu
    2010. g. / Svijet za nas - Muzej grada Trogira
    2011. g. / Svijet za nas 2. dio - Muzej grada Trogira
    2012. g. / Svijet za nas 3. dio – Salon Galić, Split
    2012. g. / Svijet za nas I, II, III - Hotel Le Meridien, Split
    2013. g. / Bios i eros - Muzej grada Trogira
    2014. g./ Svijet iza nas – Prodajna galerija Beograd, Beograd
    2016. g./ Flying boats - Salon Galić, Split

  • Izložba Vlatke Bauer "Ljubav-vrijednija od svega" i Josipa Benjaka „Retrospektiva“

    vrijeme: 17.6.2019. u 19 sati
    mjesto: Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, Zagrebačka 37, Velika Gorica

    Izložba ostaje otvorena do 28. 6. 2019.

    Organizatori: POUVGi ULIKUMVG




    Izložba Vlatke Bauer

    Izložba Vlatke Bauer

  • Izložba Zdravka Polašeka "Završno poglavlje"

    vrijeme: 04.06.2018.
    mjesto: Kulturni centar Dubrava

    Izložba Zdravka Polašeka

     

    Otkad je u mirovini, Zdravko Polašek mogao se napokon posvetiti svojoj velikoj ljubavi – slikanju. Taj talent je otkrio već u gimnazijskim danima zahvaljujući svom razredniku i slikaru Dragutinu Ančiću. No, životne okolnosti odvele su ga u drugom smjeru. Polašek je za svog radnog vijeka obnašao razne rukovodeće funkcije, što ga je formiralo u odgovornog pojedinca koji se znao uspješno nositi s nadolazećim problemima i izazovima, te ih u konačnici rješavati na korist čitavog kolektiva i zajednice. On gaji i veliku ljubav prema sportu, što mu je razvilo kompetitivne sposobnosti i odlike koje ga tjeraju da si i dandanas uspješno postavlja nove životne ciljeve.

    No, ovoga puta slikar Polašek prisiljen je natjecati se sam sa sobom kako bi neprestano otkrivao nove unutarnje svjetove inspiriane okolinom koja ga okružuje. Slikarsko umijeće usavršavao je u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb kod profesora Otta Burgera koji mu je dao brojne vrijedne savjete o tehnikama i načinima slikanja.

    Iako autodidakt, Polašek je najbolji upravo u radovima na papiru. Tu ne robuje niti perspektivi, niti faktografiji slikanih prikaza, već s lakoćom hvata atmosferu pojedinih godišnjih doba prepoznatljivog kolorita, tekstura i duktusa. Ti pejzaži slikani su gotovo u dahu, za razliku od onih na platnu gdje autor pokušava vjerno prikazati, prema zadanom predlošku, pojedina mjesta gdje je odrastao, školovao se, radio ili boravio.

    Sve te slike nastale su u posljednjih osamnaest godina kao dnevnički zapis o minulom vremenu koje mu donijelo toliko vrijednih plodova. Umjetnost je za njega “šlag na torti” zaokruženog životnog ciklusa gdje se dokazao kao uspješna društvena i kreativna osoba u različitim djelatnostima.

    Za Polašeka je ovo njegova posljednja samostalna izložba. Odlučio se umiroviti kao izlagač, ali ne kao i umjetnik, jer u njegovu slikarstvu još ima mjesta za daljnji razvoj i rast. Slikarstvo je velika avantura mogućnosti koja ne prestaje sve dok se još može držati kist u ruci.

    Stoga je izložba nazvana Završno poglavlje. Na prvi pogled to nam zvuči pomalo turobno, no, ako slučajno poznajete autora, znat će te da je to osoba koja čvrsto stoji na zemlji, svjesna svojih mogućnosti. Za njega je umjetnost bijeg od naše stvarnosti, pri čemu ga sam proces kreativnog stvaralaštva pomlađuje, podsjećajući ga na lijepe i važne događaje koje su poput velike prekretnice obilježili njegov ispunjeni i smisleni život.
    Svebor Vidmar

    Izložba Zdravka Polašeka

    Zdravko Polašek rođen je u Donjoj Kovačici 1941. godine, gdje je pohađao osnovnu školu. Školovanje je nastavio u Bjelovaru. Slikarski talent počinje otkrivati u gimanzijskim danima. Kao stipendist Tvornice alatnih strojeva Prvomajska završio je Višu tehničku školu i stekao zvanje inženjera sigurnosti na radu. Apsolvirao je na Fakultetu organizacijskih nauka. Kao rukovodilac radio je u TAS Prvomajska, a funkciju direktora obnašao je u poduzećima DIOZ i Mašinelektro. U Privrednoj komori Zagreb bio jer član Odbora za unapređenje rada i poslovanja. Godine 1988. postaje uspješan i višestruko nagrađivan privrednik, a krajem 1998. godine odlazi u mirovinu. Kao umirovljenik postaje aktivnim članom članom udruge “Akcija za Zagreb”. Posebno se posvećuje organizaciji sportskih aktivnosti, dok u slobodno vrijeme počinje intezivno slikati. Prvu samostalnu izložbu je imao u Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu. Do sada je izlagao na sedam skupnih i šest samostalnih izložbi. Velik broj djela donirao je u dobrotvorne svrhe.

  • Izložba Željka Bubala „Postojanje u različitosti“

    vrijeme: 5. travnja u 19 sati

    mjesto: Sveučilišna galerija "Vasko Lipovac" Ruđera Boškovića 31, Split

    Izložba Željka Bubala

    U Sveučilišnoj galeriji „Vasko Lipovac“ 5. travnja u 19 sati otvara se izložba Željka Bubala pod nazivom „Postojanje u različitosti“. Izložba prikazuje manji presjek umjetnikova stvaralaštva od 1987. do danas s naglaskom na recentno stvaralaštvo, nastalo u posljednje tri godine. Izložbu će predstaviti kustosica Mirela Duvnjak. U glazbenom dijelu otvorenja izložbe nastupit će studentica solo pjevanja Gabrijela Deglin uz klavirsku pratnju studenta Antonia Grkeša.

    Iz teksta kustosice Mirele Duvnjak

    (…)Od samih početaka stvaralaštva Bubalo njeguje svjetlo kao imperativ kompozicije koji je i dalje aktualan ali obogaćen kompleksnim kombinacijama boja i silinom slikarske geste. U ranom razdoblju temeljio je svoj slikarski izraz na zavičajnom nasljeđu moderne ( metafizičkim maglama Vidovića, i zemljanim tonovima Pavića i Ivančića). U tom razdoblju osnovni su motivi njegova opusa prizori crkvica na uzvišenjima sa siluetama okupljenih ljudi, okupanih mističnim svjetlom na točkama susreta fizičkog i metafizičkog, smrtnog i besmrtnog … Tu su i samotni putnici u hodu prema svjetlu utopljeni u atmosfere tihe dramatike. U svakoj se ogleda melankolična nota s pulsirajućom mrljom svjetla i vertikalom kao simbolom izdizanja iz materijalne stvarnosti i optimizma.(…)

    O autoru

    Željko Bubalo rođen je 1949. u Splitu. Godine 1974. diplomirao je na Pedagoškoj akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Ante Kaštelančića. Živi i djeluje u Zavali (otok Hvar) i Splitu kao samostalni umjetnik. Član je HDLU Zagreb i HULU Split. Godine 1993. snimljen je dokumentarni film o njegovom radu u produkciji Hrvatske televizije. Njegove se slike nalaze u privatnim zbirkama te muzejima u Hrvatskoj i inozemstvu.

  • Izložba Željka Bubala - 50 mijena (retrospektiva)

     

    Retrospektivna izložba slika "50 MIJENA" hrvatskog akademskog slikara Željka Bubala, otvorit će se u Staroj Gradskoj vijećnici u Splitu, u srijedu 30. siječnja s početkom u 19:30h.

    Izložba Željka Bubala

    Iz predgovora katalogu kustosice:

    Slikarska djela koja nastaju u korelaciji s glazbom uglavnom su apstraktna i upravo na tom tragu počiva i retrospektivna izložba hrvatskog akademskog umjetnika, Željka Bubala. Svako njegovo djelo, svaki potez kistom ili pak mrlje boje na papiru nanesene spužvicom odišu simfonijom boja iz koje proizlaze svi njegovi osjećaji, psihička stanja, misli i raspoloženja. Bubalove apstrakcije nastale su u okrilju glazbe i poezije te odstupaju od onog ljudskog, materičnog krećući se ka ezoteričnom univerzumu; težnji da se domogne utjehe, mira i idealnog sjećanja na ljepotu i čar života i trenutka življenja. Umjetnik u svojim radovima hrabro „plovi“ po neistraženim pučinama realnosti i fantazije, ljubavi i tuge, sreće i melankolije i to već punih 50 godina, vjerujući svojoj čulnosti, imaginaciji, ali i stvarnim životnim događajima koji su obilježili njegov slikarski put ispunjen autentičnim samosvojnim rukopisom.

    Svoje apstraktno slikarstvo, boje, oblike i poteze kistom, spužvicom ili pak rukom, Bubalo vidi kao glazbene tonove i akorde koji harmonično „vizualno pjevaju“. U tom kontekstu, promatrajući njegove virtuozne kompozicije poput Rastrojstva, Nesuglasja, Mijena ili pak Fantazija, možemo govoriti o polifonim, toplim i intonativno visokim žutim i narančastim nijansama kojima su suprotstavljeni dijelovi ledeno azurne, hladne plave i ljubičaste boje uz prizvuk tihe crne praznine, slikarski izražene kompaktno razlivenim crnim mrljama po samom središtu kompozicije.

    Uz glazbene vizualizacije Bubalovih radova, neporociv je njegov osjećaj za poeziju koju suptilno, nit po nit, provlači kroz svoja pojedina djela. Korelacija glazbe, poetike i slikarskih elemenata možda je najbolje izražena na njegovj slici Tristan i Izolda (svitanje). Koloplet hladnih tonova plave, ljubičaste i biserno bijele koja u sebi nosi efekte izmaglice naglašavajući proces svitanja istovremeno otkrivajući suptilnu intimnost jedne tragične ljubavne priče (što u književnosti, što u Wagnerovoj operi) potiče psihološki dojam melankolije, ali i ljubavne harmonije. Umjetnikove vizualne polifonijske metode uključuju preklapanje toplih i hladnih tonova boja, ispreplitanje oblika i formi kako bi naglasio dinamiku i ritmizaciju slikovnih elemenata. Slikarstvo Željka Bubala bilježi niz poveznica kroz koje se modificiraju određena stanja i situacije kao odrazi individualnih refleksija. Iako je Bubalo naklonjen čistoj, kolorističkoj apstrakciji gdje je naglasak na inventivnoj, originalnoj i raznolikoj obojenosti, apstraktno nanesena boja samo je „naoko“ bespredmetna. Ona ponegdje svojim harmoničnim, drugdje turbulentnim rasporedom, fakturom, izborom i teksturom, odnosno psihološkim osobinama stvara niz konfiguracija i asocijacija na ono viđeno; ili izravno ili duboko u suštini ljudske duše.

    Ovim apstrakcijama Bubalo je, moglo bi se reći, dosegao vrhunac u polju suvremenog apstraktnog slikarstva. Pastelni sjaj površine slike i mekoća poteza stavljeni su u prvi plan stvarajući pritom „napetost“ između iluminozne opne i jezgrovite, kolorističke kompozicije.

    Andrea Batinić Ivanković



  • Izložba Željka Jančića - Zeca

    vrijeme: 03.08.-25.08.2016

    mjesto:Galerija Knežev dvor na Rabu

    Izložba umjetničke fotografije posvećene ženama “Sjećanja”

    Zec

    Predgovor za katalog je napisao Krešimir Butković koji je uz Maju Tomulić Kurelić i koautor stihova kojim su opjevane fotografije. Na otvorenju će gostovati i glazbenici Julija Dumić i Tamara Galović.​ Izložba je putujućeg karaktera pa će biti postavljena diljem Europe te u New Yorku i mnogim drugim gradovima.

  • Izložba Željka Jančića Zeca "Sloboda"

    vrijeme: 15.11.206 u 17 sati

    mjesto: Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek - Austrijska čitaonica, Europska avenija 24, Osijek

    Izložba Željka Jančića Zeca

    Zeljko Jancic Zec Riječki umjetnik rođen 1969, obrazovao se u Amsterdamu Hogeschool voor de Kunsten, a danas živi i stvara između rodnoga grada i Beča. Inicijalno performativni umjetnik nakon različitih ekspresivnih razvojnih faza, kao i istraživanja materijala, započinje transponiranjem odnosa svijeta pozornice i onog vizualne umjetnosti.

    Zec gledatelju podastire znakove nudeći prostor interpretacije i razmjene; time što reducira “realnost” na ono što “odražava” i “reflektira” kao viziju naših misli. Stvarajući ilustrativna djela, u kojima prije svega dominira temat čovjeka, obrađuje jedno od primarnih i univerzalnih životnih motiva – slobodu.

    Njegov stil karakterizira izraziti kolorizam i statično-monumentalne kompozicije. Kroz kompaktnu voluminoznost, akumuliranih geometrijskih formi,sjedinjuje svoja iskustva i šalje poruke vezane za problematiku egzistencije po kojima je postao poznat ne samo diljem Europe već i preko oceana.

    Ne bi li konstruirao objekte koji potiču na promišljanje i analizu koristi se apstraktnim formama i kombiniranom tehnikom, te tako na nemirnoj površini nastaju dinamična, snažna djela, različitih doživljaja i razumijevanja plastičnosti volumena u zavisnosti od snage svjetla i ploha. Koristeći primordijalne crteže mitsko-simboličkih značenja u kombinaciji s globalno popularnim naslovima i pjesmama Zec nam otkrila što za njega znači biti slobodan.

    Mag. Ania Skrobonja

  • Izložba Zvonimira Haramije Hansa "lo-fi Garage Pop"

    vrijeme: 07.04.2017. - 07.05.2017.

    mjesto: Koprivnica; Galerija Koprivnica,

    Muzej grada Koprivnice u prostoru koprivničke Galerije u petak u 19 sati, otvara samostalnu izložbu Lo-fi Garage Pop Zvonimira Haramije Hansa.

    zložba Lo-fi Garage Pop predstavlja slike nastale u posljednje 2 – 3 godine koje su rezultat su utjecaja i prožimanja različitih likovnih formi (crteža, slikarstva, grafike, klasičnog i digitalnog kolaža) i pravaca (dadaizma, pop arta, stripa, suvremenog street arta). Već sam naziv izložbe otkriva neraskidivi spoj likovnosti i glazbe i činjenicu da će ga u likovnom smislu najviše inspirirati popularna kultura, ali i melodičnost pop glazbe sredine 20. stoljeća. Stoga se pojam izložbe ovdje može poistovjetiti s likovno-glazbenim albumom – s jasnom referencom na suvremenost u propitivanju međuljudske komunikacije, muško-ženskih odnosa i formiranja identiteta te njegova položaja i uloge u današnjem društvu.

    Izložba Zvonimira Haramije Hansa

    Zvonimir Haramija Hans rođen je 1978. godine u Čakovcu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u grafičkoj klasi prof. Šiška. Bavi se slikarstvom, ilustracijom i izradom animiranih video spotova i slikanjem murala. Samostalno izlaže od 2004. godine. Trenutno živi i radi u Koprivnici.

  • Izložba: David Bowie by Brian Rašić

    vrijeme: 2. veljače 2017.

    mjesto: Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

    Ove veljače MUO postavlja izložbu fotografija neprežaljenog glazbenog genija i umjetničkog kameleona, Davida Bowiea, iz objektiva Briana Rašića u produkciji Festivala Rovinj Photodays.

    Neposredno nakon smrti glazbene legende Davida Bowiea danima su Brianu Rašiću u Londonu zvonili telefoni s izrazom sućuti mnogobrojnih štovatelja Bowieva lika i djela. Svakodnevno svjetski mediji objavljuju Brianove fotografije a vizualizacija audio zapisa dostiže vrhunac.

    David Bowie by Brian Rašić

    Ova je izložba multimedijalna priča o Davidu Bowieu kroz objektiv majstora fotografije, obožavatelja rock’n’rolla , čovjeka koji se kamerom družio s Davidom Bowiem više od dva desetljeća, točnije od 1983 do 2005 godine. Predstvlja jedinstveni pogled u svijet nezamljenjivog umjetnika koji je objavio dvadeset i pet solo albuma, devet live albuma, 46 kompilacijskih albuma, pet EP-ja, tri soundtracka, 13 video albuma, 51 spotova i čak 111 singlova i čija popularnost s novim generacijama nimalo ne jenjava.

    Uloga fotografa u vizualnoj komunikaciji s jednim od najvećih svjetskih glazbenih performera ima snažan potencijal u razotkrivanju enigme vrlo komplekne osobnosti zvane David Bowie.

    Brian Rašić

    Ako bi postojao termin ‘muzički fotograf’ Brian bi svakako bio prototip istog. Već više od tri desetljeća živi i radi u Londonu, ali i širom svijeta.

    Osim epiteta na koje je ponosan, a to je prije svega osobni fotograf najvece r’n’r grupe na svijetu The Rolling Stones, Brian voli reći da je ‘foto objektivan’ tj da surađuje s muzičarima najrazličitijih žanrova. U arhivi posjeduje fotografije koje u mnogome predstavljaju ‘malu povijest muzike’. Od Muddy Wattersa i Chuck Berryja, utemeljivača r’n’r, preko manje vise svih vodećih bendova popularne muzike kao i solo izvođača, pa sve do Franka Sinatre. Od Dolly Parton u countryju, Metallice u heavy metalu ili Robbiea Williamsa u popu, od Blondie i Kate Bush pa do Beyonce, Rihanne i Miley Cyrus. Rod Stewart ili Bruce Springsteen, Muse ili Coldplay – sve je Brian imao ispred svog objektiva – bilo da su legende ili tek mladi noviji izvođači.

    Fotografira koncerte Rolling Stonesa od ranih 80’ih godina. David Bowie osobno ga je angažirao za svoje posljednje nastupe, a David Gilmour (Pink Floyd) za promociju i koncerte albuma “On The Island”.

    Produkcija izložbe: Rovinj Photodays 2016.

    Izvor: Muzej za umjetnost i obrt

  • Izložba: Dodirni čaroliju od papira

    vrijeme: 16. veljače u 11:00 do 25. veljače u 19:00
    mjesto: Galerija Kristofora Stankovića, Ul. sv. Ćirila i Metoda 5, Zagreb

    Izložba: Dodirni čaroliju od papira

    Majstori quillinga i Udruga slijepih Zagreb

    Radilo se sve u 16. Tehniku quillinga su uz pomoć naše Karoline savladali i članovi Udruge slijepih Zagreb. Kakva su sve čudesa iz tog druženja nastala provjerite na našoj zajedničkoj izložbi na kojoj će uz članove Udruge izlagati i majstori quillinga Karolina Brukner, Branka Miletić, Gordana Mudri, fra Željko Mesaroš i Irena Gornik.

  • Sonja Pavlina - Introspekcija

    vrijeme: 09.02.2018. - 08.03.2018.
    mjesto: Galerija Grada Zaboka, Zivtov trg 10


    Sonja se ovom izložbom predstavlja sa serijom velikih uljenih slika “The bodies”, ali i serijom slika popularno nazvanom “Glave”. Izložba će se popuniti i serijom izvanrednih crteža i krokija, koja su, po mom mišljenju, i svojevrsna “mala” senzacija izložbe.

    Sonja Pavlina


    Na “prvu loptu” nepripremljen i neupućen promatrač bio bi pomalo zatečen formatima, shematizmom te svojevrsnom agresijom prikaza dijelova ljudskih tijela i glava, posebice stoga što su prikazana eksplicitno, pomalo medicinski, s neobično, pomalo shizoidnim prikazima njihovih unutrašnjosti prikazanih najčešće apstraktno i s uporabom zasićenih čistih boja. Nakon razgovora s umjetnicom, koja je čista suprotnost tmurnom i pomalo psihodeličnom likovnom izrazu, dolazi se do jednostavnog zaključka da tu nije riječ o čistom slikarstvu, već svojevrsnom konceptu koja Sonjinu umjetnost diže na jednu veću razinu. “The bodies” je ciklus koji ide više prema slikarskom aspektu, oslanjajući se pretežno na slikaričin emotivni i umjetnički nerv, pritom ne odlazeći predaleko od generalnog koncepta i prvotnog Sonjina usmjerenja. “Glave” su dio koncepta koji se proteže još od slikaričinog studentskog vremena i koncepta povezanog s bolnim sjećanjima na vrijeme djetinjstva u kojem su glavobolje i problem sa zdravljem okupirali njenu pažnju, ljudsku, umjetničku, ali i intelektualnu. Osviještena sjećanja, emotivna stanja i vrijeme izgubljeno na objektivnom problemu, koji se na svu sreću tijekom vremena negdje pogubio, oblikovali su likovnu svijest i afinitete mlade slikarice koja je sva iskustva oblikovala u koncept, koji je ujedno i polazišna točka njenog slikarskog života. Važno je napomenuti da je Sonja diplomirala u klasi profesora Zoltana Novaka, koji je bio za nju i najbolji izbor, a koji ju je usmjerio u pravcu koji je dio i njegove umjetničke poetike. Ako spomenemo da je jedan od Sonjinih omiljenih umjetnika, možda i meni najomiljeniji, upravo slikar Francis Bacon, onda nam njeno slikarstvo postaje još jasnije i razumljivije. “Glave”, čisti su RTG, profilno postavljene u prostoru, shematski sve jednako naslikane, bilo da su okrenute lijevo ili desno, s mrtvim pozadinama, najčešće crnim. Ispunjene su apstrahiranim ili izmišljenim sadržajem, anatomski nelogičnim i neprepoznatljivim, ponekad potpuno slobodnim, Richterovskim potezima, a pokazuju svijet mašte i čudesnosti kojega je mlada slikarica u djetinjstvu iskusila. Bila je koncentrirana na glavu i svijet u svojoj glavi, koji je sada tu, likovno prikazan, u zasićenim primarnim bojama, koji luduje i živi svoj život. Sama glava, kao forma i sve izvan glave, izvan svijesti, je shematizirano, monotono i dosadno. Jednolično i beživotno.


    “The bodies” se izvrsno nadovezuje na “Glave”. Medicinski problem mlada slikarica ostavlja iza sebe i okreće novu stranicu u svom životu. Pomalo nesigurno, ali vidljivo, mijenja se koncept prostora na slikama. Prostor postaje zanimljiv i poprište radnje. Prestaje biti jednoličan pa se geometrijski lomi i razigrava. Boje još nema, ali se naslućuje budući razvoj. Tijela se zatvaraju i lagano se nazire inkarnat. Popunjava se volumen. Iz apsolutne plošnosti i gotovo RTG prikaza glava, tijela imaju svoje volumene. Još su blijeda s pomalo mrtvačkim i kadaverskim štihom, ali život pomalo ipak ulazi u njih. I kad je prikaz sablasan, gdje su srca i ostali plastično prikazani kirurški od tijela odvojeni organi razasuti uokolo, ili su u rukama sudionika, teme su dobre, Hommage Caravaggiu, dobri stari seks, još seksa, ali i ljubav je tu. Tema u nekoj dalekoj budućnosti nagovještava šljokice i vatromet. Šalim se. Život nije samo patnja, a to je poruka. “Always look on the bright side of life…” Od “Glava” do “Tijela” velik je put i Sonjin slikarski razvoj.
    Ono što me kod Sonje oduševljava i što daje veliku nadu da će biti velika slikarica su njeni crteži, krokiji, gvaševi, tuševi i akvareli. Jednostavni, spontani, neposredni, iskreni, bez velike filozofije, pokazuju Sonju u jednom drugom svjetlu. Dugo takvih crteža nije bilo u našem slikarstvu. A kad ih je i bilo, dali su sukus onog najboljeg kod nas: Kraljevića, Gecana, Uzelca… Sonjina “Debela žena” (crtež olovkom i tušem) ravnopravno bi na nekoj izložbi stajala uz bilo koji crtež XL modela spomenutih majstora.

    Robert Kavazović Horvat, mag. hist. art.

    BIOGRAFIJA:

    Sonja Pavlina je rođena 07.02.1989. godine u Zagrebu. Godine 2003. upisala je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer slikarstvo.
    2007. godine polaže maturu, a te iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, također slikarski odsjek. Diplomirala je 2012. godine u klasi Zoltana Novaka. Izlagala je na nekoliko skupnih i više samostalnih izložbi u Hrvatskoj, te na jednom skupnom međunarodnom projektu.
    Živi i radi u Zagrebu.

  • Izložba: Iva Habus – Machina

    vrijeme: 16.- 26. 3. 2017.

    mjesto: Galerija Prsten, Dom HDLU, Trg žrtava fašizma 16 10000 Zagreb

    Oduvijek su me privlačili mehanika, strojevi i alati. Od vrtićkog doba pokazivala sam interes za čekiće i čavle, vijke, bušilice; iako nikada nisam imala talent i interes za studij strojarstva, k alatima i strojevima privuklo me ono estetsko, vizualno.

    Kao dijete mislila sam da su svi ti strojevi živi. Kako to da su živi, a nemaju dušu? Rade, a ne rade? Upališ stroj pa ga ugasiš pa opet upališ i tako sve dok im ne prođe rok trajanja. Dok se ne ugase. Imaju li i oni svoj životni vijek, kao i čovjek? Pitala sam se imamo li nešto zajedničko?

    Poveznica čovjeka i mašine mi je, s vremenom, postala jasnija: osim što ju je čovjek napravio, pojedini njezini dijelovi, u svojoj kompleksnosti i funkcionalnosti, podsjećaju na dijelove ljudskog tijela.

    Izložba: Iva Habus – Machina

    Na kraju, zaključila sam da je čovjek izumom elektromotora polako, ali sigurno, postao ovisan o strojevima i mašinama. Svijet kakav danas poznajemo nezamisliv je bez mašina. Tehnologija je napredovala do mjere da je stroj u mnogočemu zamijenio ljudstvo.

    Taj suodnos čovjeka i stroja te uloga koju su u razvoju čovječanstva imale mašine teme su mojih radova. Kroz 6 platana velikog formata osvrćem se na ljepotu i estetiku mašina te se bavim pitanjima vezanim uz ovu svoju fascinaciju.

    Odlučujem se za monokromatski pristup slici jer smatram da redukcijom boje i korištenjem chiaroscura postižem dodatnu dramatiku te potenciram vizualnu i realnu snagu i moć koju strojevi posjeduju.

    Motivi mojih radova su mnogostruko uvećani dijelovi avionskih motora, slikani prema predlošcima za koje sam koristila vlastite autorske fotografije aviona snimljene u Tehničkom muzeju u Zagrebu. Detalje mašina svjesno uvećavam kako bih istaknula njihovu snagu i moć, kao i svoje divljenje. Avionski motori su mi posebno fascinantni jer su upravo oni čovjeka vinuli u nebo. U svom radu – slično ideji futurista prema kojoj industrijski gradovi, automobili i avioni predstavljaju trijumf tehnologije nad prirodom – glorificiram taj ljudski izum i ističem njegovu estetiku.

    Svaki dio motora – mašina – ima svoju funkciju, razlog zbog kojeg je baš na određenom mjestu, što posljedično utječe na to da i motor izgleda baš tako kako izgleda; estetika je ovdje posljedica funkcionalnosti.

    Ovom izložbom istražujem upravo okosnicu tog odnosa između estetike i funkcije, ali i pitanje radi li se o estetskim preferencijama pojedinca (u ovom slučaju mene same) ili šire javnosti.

    Iva Habus Iz diplomskog rada

    Iva Habus je rođena 7.8. 1987. godine. 2007. godine upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, odsjek za animirani film i nove medije, a 2011. godine preseljuje studij na grafički odsjek. Od 2012. godine studira u klasi red.prof. Roberta Šimraka

    U jesen 2013. odlazi na jednosemestralnu studentsku razmjenu Erasmus na University of Arts Poznan u Poljskoj, gdje studira na grafičkom odsjeku.

    2014. upisuje diplomski sveučilišni studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti Zagreb, klasa red.prof. Roberta Šimraka. Kontinuirano izlaže u zemlji i inozemstvu. Od 2016. godine, Iva je članica HDLUa. Živ i radi u Zagrebu.

    Izvor: HDLU

  • Izložba: Manuela Gospočić / Ana Vinković / Sunčana Vran "Oni dolaze"

    vrijeme: 21.10.2016. - 29.10.2016.20,00

    mjesto: Zagreb; Galerija SC, Savska 25

    Izložba Vani je unutra prva je samostalna izložba triju studentica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Na prvi pogled, riječ je o tri različite i nespojive ideje koje su, zapravo, vrlo usko povezane. Naime, sve tri autorice koriste prostor kao glavni motiv svojih radova, u njega unoseći neočekivane elemente. Prostori postaju metafore psihičkih stanja, metafore primjenjive na svakodnevni život, a pogotovo kada se pojave nepredvidivi elementi, odnosno mali životni izazovi koji nas izvlače iz “sigurne zone”.

    Mlade umjetnice Manuela Gospočić, Ana Vinković i Sunčana Vran, stvaraju specifične ambijente otkrivajući vlastiti odnos prema prostoru u kojem se (ne) nalaze. Same se ne definiraju kao konceptualne umjetnice, a na njihov rad moguće je primijeniti misao Johna Baldesarrija “da se u konceptualnoj umjetnosti ne radi samo o umjetnosti koja ima koncept, nego o preispitivanju koncepta umjetnosti”. Iako je taj umjetnički pravac teško definirati, on ipak ostavlja dovoljno prostora promatraču kako bi djelo shvatio na svoj način. Upravo su takve i njihove instalacije.

    Manuela Gospočić

    Manuela Gospočić stvara dojam zapuštenog prostora, koristeći organske materijale poput kore drveta. Trava, kao živi organizam, predstavlja život unesen u prividno napušten ambijent. Iako prostor djeluje neživo zbog nedostatka svjetlosti, niti nalik na paučinu, ipak je napravljen od organskih materijala koji su nekoć bili živi. Cilj autorice je stvoriti specifičan ambijent u kojem se odnos nekada živog i trenutačno živog isprepliće i stvara cjelinu. Trava daje život prostoru i u potpunom je kontrastu sa svojom okolinom. Novi život prerasta stari, ali i nastaje iz njega. Stvoren je prostor u prostoru, živo u neživome, rastuće u raspadajućem. Kada je prostor zaista napušten i što u njemu treba biti da on to ne bude?

    Ana Vinković

    Skupina radova Ane Vinković čini cjelinu u kojoj se susreće prošlost, odnosno kuća u kojoj je nekoć živjela, sa sadašnjošću i novim prostorom u kojem trenutno živi – nova kuća u neposrednoj blizini stare kuće i kuća u kojoj boravi tijekom studija u drugom gradu. Slika Prostor između predstavlja konfuziju zbog konstantnog putovanja iz jedne kuće u drugu, iz jednog grada u drugi. Raspršena forma oblika dočarava stanje u kojem se autorica nalazila tijekom kratkih putovanja između stare i nove kuće, nemogućnost pronalaska fokusa i okupljanja misli na jedno mjesto. Druga slika Skupljeno na hrpu nudi rješenje. Sastoji se od kadrova iz videa koji prikazuje staru kuću, osobnog dnevnika te crteža. Sve je nekoć bilo cjelina za sebe, zatim je dekonstruirano i djelomično poništeno segmentiranjem. Ponovno je konstruirano, pri čemu je izgubljeno prvotno značenje i dobivena nova svrha. Autorica se odvojila od radova koji su je vezali za stari prostor, svela ih na uređene cjeline i ostavila iza sebe konfuziju i hektičnost. Video uradak je, za razliku od slika, nastao u staroj kući. Prikazuje prozor koji je uvijek bio zatvoren dok je u kući netko živio. Sada kada tamo nitko ne živi, otvoren je. U kući se nešto događa bez obzira što u njoj nema nikoga, ona ima svoj vlastiti život. Svojim prisutstvom autorica samo pridonosi životu stare kuće. Dovodi u pitanje odnos prema prostoru; je li napušten kada u njemu nema ničega ili kada u njemu nema nikoga? U jednom trenutku stvara se nekoliko likova koji zajedno čekaju, ali ne komuniciraju. Svaki postoji u svom vremenu, ne ometajući one pored sebe. Postaje nevažno koji je od njih stigao prvi i činjenica da je to autorica. Na posljetku ona zatvara prozor, odvaja se i pušta, odlazi. Nastavlja svoj život bez stare kuće, kao što i kuća nastavlja svoj život bez nje.

    Sunčana Vran

    Sunčana Vran izrađuje instalaciju koja propituje kontrolu uvjeta u prostoru, ali i izvan njega. Postavlja fotelju, koja simbolizira udobnost doma i opuštenost, u uvjete kojima inače ne bi bila izložena, na kišu. Kiša kao pojava koju je apsolutno nemoguće kontrolirati, i upravo nas zato uspije omesti. S druge strane, kiša je izvor života u prirodi, u suštini je poželjna pojava, a mi je prema vlastitoj situaciji klasificiramo kao negativnu. Autorica želi izazvati onaj osjećaj nemoći u kojoj se stvari odvijaju izvan naše kontrole. Jedini način da se sakrijemo od kiše je da se nalazimo u nekom natkrivenom prostoru, ali što bi bilo kada bi kiša i tamo mogla padati? Smještanje kiše u interijer zapravo dočarava prepuštanje pojavama na koje ne možemo utjecati, opuštenost i odbacivanje želje za kontroliranjem bilo čega u životu.

    Ivana Mlinarić

    Izvor:  http://www.sczg.unizg.hr/

  • Kreativni kolektiv KOMBINAT: Kratka povijest stranputica (2.3. – 13.3.2018.)




    Kreativni kolektiv KOMBINAT: Kratka povijest stranputica

    U petak 2. ožujka 2018. u 19 sati u HDD galeriji otvara se izložba Kreativnog kolektiva KOMBINAT pod nazivom „Kratka povijest stranputica“. Izložba predstavlja četverogodišnji rad kolektiva kroz deset različitih projekata u rasponu od dizajna vizualnih identiteta, preko gerilskih kampanja do multimedijskih događanja, ali kroz prizmu pogrešaka i prepreka promatranih i interpretiranih kao neodvojivi dio priče o tim projektima i neizbježan dio kreativnog procesa. Izložba je dio programske linije HDD galerije “Diskurzivni objekti”.

    Kreativni kolektiv Kombinat je skupina mladih nezavisnih profesionalaca koji osmišljavaju i provode projekte na području kreativnih industrija. Djeluju na komunikacijskom (vizualna i tekstualna rješenja te odnosi s javnošću), umjetničkom i organizacijskom polju. Peer-to-peer razmjenom znanja i vještina Kombinat ujedno služi kao platforma mladim budućim profesionalcima. Na taj način, osim produkcije kreativnih rješenja, podržavaju i razvoj lokalne zajednice.

    Izložba se osvrće na 10 projekata realiziranih ili započetih u razdoblju od 2013. do danas, a uključuju gerilsku marketinšku kampanju izložbe Divovi Patagonije (2016.), vizualni identitet udruge Smart (nerealizirano, 2015.), knjižicu Saveza udruga Molekula Memento II (2015.), akciju kulinarenja u javnom prostoru Fina akcija (2015.), urbanu igru (Po)kušajmo priču (2014.), intervenciju u javnom prostoru Čekaonica za razvedravanje (2014.), seriju događanja Nulti dani Galerije SKC (2013.), interpretacijsku šetnicu Halubajski zvončari (2015. – 2017.) te samu izložbu u HDD-u Kratka povijest stranputica.

    Koncepcija izložbe bazirana je na ideji predstavljanja navedenih projekata kroz prizmu pogrešaka i prepreka na koje je Kombinatov kolektiv nailazio u njihovoj realizaciji. Opredmetljene metafore pogrešaka predstavljene su i raspoređene po prostoru gotovo obdukcijski, pri čemu iz svake šapatom dopire misao o konkretnoj pogrešci. Šapatom upravo zato kako bi se ismijala generalna potreba za prikrivanjem (vlastitih) pogrešaka. Lišavajući ih estetike i reducirajući ih na funkciju gotovo trivijalne metafore, Kombinat pogreške tretira kao nespektakularan svakodnevni dio života i rada, posebice onoga rada u nejasnim uvjetima kreativnih industrija.

    Izložba tako postaje mjesto na kojemu su pogreške “na izvol’te”, prikazane bez filtera dodatne estetizacije, nedohvatljive mudrosti ili lažne zrelosti; mjesto gdje su pogreške dio jednog (ili svakoga) prosječnog dana svih nas.

    KRATKA POVIJEST STRANPUTICA
    2.3. – 15.3.2018.

    Autori izložbe: Članovi Kombinata
    Organizacija izložbe: Hrvatsko dizajnersko društvo / HDD galerija
    Voditelj galerije: Marko Golub / asistentica voditelja: Monika Džakić

    Sponzori tiska: Cerovski print boutique, Adriaprint, Ars kopija, Igepa Plana papiri d.o.o.

    Radno vrijeme galerije:
    pon – pet 10 – 20 h
    sub 10 – 15 h
    www.dizajn.hr

  • Kulturni petak u Hlebinama!

    vrijeme: 23.03. u 16:00 sati

    mjesto: Galerija naivne umjetnosti Trg Ivana Generalića 15, Hlebine

    Kulturni petak u Hlebinama!

    Druženje s umjetnikom – Stipan TADIĆ // 16 – 17 sati

    U ožujku 2018. godine započeo je prvi rezidencijalni program Muzeja grada Koprivnice HINT (Hlebine, Inovacija, Naiva, Tradicija) s ciljem po(ve)zivanja suvremenih umjetnika koji određeni dio godine žive i borave u Hlebinama, osjete život, bogatstvo i često pritajene, ali nepresušne potencijale kulturološki i umjetnički važnog mjesta koje će ih inspirirati na (re)interpretaciju vlastitih poetika i stilova kroz okulus naivne umjetnosti. Rezidencijalni program u 2018. godini započeo je istraživačkim radom Stipana Tadića mladog vizualnog umjetnika koji je već nekoliko godina prisutan na globalnoj likovnoj sceni te je od strane likovne kritike vrlo brzo prepoznat i priznat. Stvaralačku svestranost i zaigranost potvrđuje i najnovijim okretanjem prema slikarstvu na staklu, specifičnom za umjetnost Hlebinske škole te zanimanjem za naivnu umjetnost općenito. Naivne umjetnosti kakvu danas poznajemo zasigurno ne bi bilo bez uzajamnog djelovanja dvije „struje“ – iskonske, autohtone (koja je započela 1. generacijom autora i Ivanom Generalićem kao predvodnikom) i stručne akademske potpore (u početku Krste Hegedušića, a kasnije i Dimitrija Bašičevića, akademskih slikara) naive u obliku u kojem je danas poznajemo zasigurno ne bi bilo.

    Antonio GRGIĆ: Rod i melankolija u slikarstvu Ivana Generalića // 17 – 18 sati

    Na temelju slike Ivana Generalića Gatara iz 1975. godine Antonio Grgić otvara raspravu o transrodnosti u naivi. Ovo je najtajanstvenija od svih Generalićevih slika i vjerojatno jedna od najintimnijih. Zašto Ciganka pokazuje na svoju naušnicu u obliku kotača? To je simbol romskog naroda Hindu, čakra kotač, ali koristi li ga Generalić kao simbol kršćanskog kotača života? Govori li stol na kojem su karte da se upravo gata naša sudbina, sudbina promatrača? Ili je ovo intimno zrcalo koje je Generalić sam sebi postavio? Koja je simbolika karata? Jesu li to dva asa – as života i smrti: roda koja nosi dijete kao novi krug života, na drugoj karti je svećenik koji ide na posljednju pomast? I zašto je Ciganka nasmiješena? Je li taj tajanstveni osmjeh preuzet s jednog drugog portreta. Je li ovo Generalićeva ciganska Mona Lisa? Koja je njena poveznica s poznatom serijom maski? Odgovore na ova i brojna druga pitanja doznajte u 17 sati u Hlebinama!

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.