Izložba fotografija članova Fotokluba Zagreb

vrijeme: 2. - 12. lipnja 2020.
mjesto: Galerija Zvonimir "MORH", Baureova 33, Zagreb

Izložba slika Libe Peršinović Levi "Korijeni"

TEHNIKA ULJE NA STAKLU
POVODOM 40. OBLJETNICE SLIKARSKOG DJELOVANJA I 70 GODINA ŽIVOTA

vrijeme: 6. prosinca 2018. u 19 sati
mjesto:Galerija MORH-a "Zvonimir" Bauerova 33, Zagreb

„Slike su lišene suvišne naracije, ali i pretjeranog hedonizma boje. Doimaju se kao zgusnute poetske vizije razbuđenih praskozorja u kojima se projicira zaigrana mašta uznemirene pjesničke prirode. Čitav jedan omamljujući fantazmagoričan svijet koji balansira na granici između sna i jave, ljubavi i patnje, dodirujući osjetljiva mjesta stvarnosti i fikcije, u kojima se fizika i metafizika stapaju u prozračnim fluidima spektralnih sazvučja boja.

Osobni životni preokreti odvode me van granica Hrvatske u jesen1986. godine, ali i dalje nastavljam sa slikarstvom,.„Naivi“, međutim, dodajem i tehnike ulja na platnu, lavirani tuš te realiziram tri muralisa u talijanskom gradu Varese.

Zov moje zemlje, mojih korjena je odveć jak i nakon svih „izleta“ u razne tehnike vraćam se ulju na staklu, vraćam se mojem selu, seljacima, običajima, radovima, tajanstvenoj rijeci Dravi, njenim rukavcima, alasima u njihovim „škunama“ (drvenim čamcima loklnog dizajna) u žarka predvečerja.... vraćam se mojoj voljenoj podravskoj ravnici.

Juraj Baldani, (pokojni) profesor povijesti umjetnosti pratio me u mojem radu od samih početaka. Poznat kao ne baš gorljivi ljubitelj naivnog slikarstva korio me, pohvaljivao, usmjeravao i opet kritizirao u mnogim napisima i osvrtima očekujući svaki dan sve više i više od mene, ali i odmak od naive. Njegove riječi, iako ga danas više nema, i dalje su mi „zvučni putokaz“ koji nikada neće utihnuti.

„Unutar razvedene kompozicije, sa snažnim osjećajem za artikulaciju prostora, pojavljuju se figure čvrstih karakternih značajki. Korak naprijed je i težnja slikarice da prodre u psihu svojih protagonista, pa nerijetko između izraza lica i ugođaja što vlada u pejsažu, uspostavlja suptilnu ravnotežu. Njena kompozicija još uvijek je građena na brojnim planovima s punim poštovanjem perspektive, nije izgubila ni sklonost prema poklanjanju pažnje detaljima. Crtež je egzaktan i profinjen, a kolorit osebujan, čist i vitalan“
(citat iz osvrta zbornik „100 slikara i kipara“ Zagreb, 1985.).

Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

JOSIP RUBES -  Vizualne apstraktne kompozicije

Životopis:

Josip  Rubes, diplomirani slikar i liječnik u mirovini, rođen je 1942. u Pavlovčanima nedaleko Jastrebarskog. Osnovno školovanje završio je u Jastrebarskom a gimnaziju i Medicinski fakultet u Zagrebu 1970.  2012. diplomirao je na Arthous – College of VisuaL Arts u Ljubljani. Tema diplomskog rada bila je „Jackson Pollock i njegov utjecaj na E. Murtića“. Od 1972. živi u Klokovcu kod Krapinskih Toplica. Do umirovljenja 2007. radio u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju. 

Slikarstvom se bavi od rane mladosti.  Od 2008. slika apstraktnim stilom. Dobitnik je više međunarodnih nagrada i priznanja. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama i priredio desetke samostalnih. 2019. imao samostalnu izložbu u Parizu.

Adresa: Josip Rubes, Klokovec 226., Krapinske Toplice

Mob. 098 920 6452                                                                                                                    E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.                                                                                       https://apstraktno-slikarstvo-josiprubes.com
https://www.ludvig-designe.com/josip-rubes

Kritički osvrt na izložbu

Skupna izložba slika i skulptura “Akt, portret, silueta“

Dakle, sve je dobro. Dobro zamišljeno, dobro posloženo, dobro uspjelo. Naravno, bili smo svjedoci prikazanih nam radova nemuštih htijenja, začetaka pokušaja probitaka u slikarske forme (hrabro i dosta uspješno) do promišljenih tema britko odrađenih akademski prepoznatljivim  potezom, iščitkano predočenim koloritom, osmišljenom temom ostavljajući dojam ponaosob.

Iznimno je važno naglasiti da smo bili svjedoci različitih pristupa kreativnog, neobičnog, eksperimentalnog, lošijeg i dobrog slikarstva, emotivno prepoznatljivog osjećaja koji se otkriva nesvjesno u nekoliko radova.

Ali – odlično šalje dodvoravajuću poruku, obećaje novo i nove radove, uz malo više osobne slobode koje ne bi naškodilo na sljedećim izložbama.

Dragi moji slikari, super Vam ide, vidim borbu u svakoj slici,  eto to je osnova za nova traženja jer nikada slika nije zavšena... zar ne?

Zahvaljujem prijatelju Željku Bediću na trudu, a i šire, kao i i gosp. Prof. Nedeljku Tintoru, na neiscrpnom izlaganju, no obećao mi je da će sljedeći puta biti iscrpniji, ali u manjem sažetku priče.

Nameće se pitanje iskrenosti pristupa pojedinih radova, ukratko doima se trenutak nadahnuća, radovi iz sjećanja, osjećaja duše i kopiranja tema.

Svi su radovi uspjeli, duša se ozire iz svakog djela, sve to miriše na naše unutarnje promišljanje, odaslano nama u ogled, poruke lijepih osjećaja, dobrih frekvencija što zauvijek ostaju u titrajima nikada zaboravljenih viđenih nam djela.

Do sljedeće izložbe držim fige za što uspješnija nova i hrabra postignuća.

Dubravko Đurđek, slikar

Otvorenje završne Izložbe Likovnog Studija Centra KNAP

vrijeme: 9. lipnja u 19 sati
mjesto: Galerija Zvonimir, Bauerova 33, Zagreb

Centar kulture na Peščenici poziva Vas na otvorenje izložbe u subotu 9. lipnja u 19 sati u Galeriju Zvonimir.

Likovni studio Centra Knap jedan je od najvećih amaterskih likovnih centara u gradu. Izložbom u galeriji Zvonimir široj javnosti predstaviti će svoje likovne programe.
Na izložbi sudjeluje 40 likovnih amatera koji se predstavljaju zagrebačkoj publici sa 200-tinjak radova.

Programi Likovnog studija održavaju se kontinuirano tijekom cijele školske godine kroz razne likovne radionice namijenjene amaterima.
Likovni klub, Crtanje i slikanje, Keramika te Kiparstvo radionice su koje djeluju u sklopu studija. Voditelji radionica su akademski umjetnici koji svoje znanje prenose polaznicima te ih na taj način usmjeravaju u svijet umjetnosti.

Višegodišnjim kontinuiranim radom polaznici Likovnog studija stekli su zavidne vještine u likovnim tehnikama kojima se bave.

Završna izložba pregled je najboljih radova polaznika Likovnog studija u protekloj sezoni 2017./2018.

Izložba traje od 9. do 15.6.2018

Radno vrijeme galerije: radnim danom od 10.00 do 18.00h.

''Jedno novo vrijeme'' – skupna izložba slika autora okupljenih oko portala Ludvig dizajn u Galeriji Zvonimir

Autori: Nada Katanec, Snježana Bilandžić, Andrea Stanić, Snježana Mayer, Ana Sušec, Katarina Sincic Rast, Branka Toplek, Marija Omazic,Vesna Mandić, Ankica Tomac, Danica Kuštrak, Vesna Zvonarević, Barbara Špiljak, Marija Tokić, Zoran Hercigonja, Vera Antolić, Zvjezdana Žužić, Snježana Šebalj, Veseljka Kos, Emina Jaić, Marija Šic, Marijana Vukovic, Branka Drenovac, Ruzica Skoko, Kamelija Salopek, Marija Hećimović, Nives Vrsaljko, Biserka Biba Ladišić, Ingrid Novak, Merima Popara, Dubravko Đurđek

''Jedno novo vrijeme''

Sa početkom 2021. godine, likovni umjetnici okupljeni oko portala Ludvig dizajn (https://www.ludvig-designe.com/) sastaju se u zajedničkoj izložbi slikarskih radova sa kojima predstavljaju svoje doživljaje iz prirode, gradske vedute, različite scenične prizore ljudi i njihova emocionalna stanja u trenucima dokolice i uronjenosti u intimi bića. Autori različitih izraza, ponegdje kroz poetski realizam, ali i lirsku apstrakciju ili nadrealne ekspresije boja približavaju nam svoje likovno umijeće, u posvećenosti stvaralačkom činu kroz koju prosijava težnja oblikovanja svijeta, kroz izdvajanje njima značajnih motiva.

''Jedno novo vrijeme'' tako predstavlja odmaknutost umjetnika od uzburkane svakodnevice i put traženja tihih inspirativnih trenutaka u kojima se sjećanja i snovi prožimaju sa unutarnjim slikama, kada se na platnu osmišljavaju kompozicijske igre, raščlanjuju boje i tonovi, pretapanje planova, definira se perspektiva i ravnoteža, tvore novi oblici ili se naprosto kroz igru sa kistom i špahtlama, u žarkoj paleti izljeva ritam umjetnikovih osjećanja.

U prozračnom zelenilu šume na slici Marije Hećimović, kroz dojmljivi kontrast dana i noći na slici ''Most'' Barbare Špiljak Presečki, u slici ''Zalazak na moru'' Vesne Zvonarević i slici "Neka nova svitanja" Andree Stanić, priroda nam nudi i dubine i udaljena obzorja, mikrokozmos za istraživanje, počinak između zbivanja i točku susreta sa samim sobom. Prirodi se slikari uvijek vraćaju u kruženjima godišnjih doba, shvaćajući da svaki dio godine zrači drugačijim svjetlom, ali i svaki autor kroz drugačiju lepezu boja izražava svoje impresije, pa tako i zima na slikama Marije Omazić i Branke Toplek biva viđena na različite načine, gdje nam Omazić dočarava obalu zaleđenog jezera pod žutom svjetlošću hladnog zimskog sunca, a Toplek je svoj prizor zime prikazala bjelkasto sivim, plavim i ljubičastim tonovima, koji se u dalekoj perspektivi zgušnjavaju u obrisima tamnih borova.

Marijana Vuković slika vatru kroz žustre crvene plamenove koji podsjećaju na tijela nekih vilinskih plesača kraj drevnog ognjišta, dok Snježana Bilandžić svoje eukaliptuse rastvara u mrežolikoj kompoziciji koja povezuje planove pješčanog tla i blijedoplavog neba, gdje i ta stabla djeluju kao da su oživljena i uzgibana u nekom egzotičnom plesu i susretu sa silama prirode.  

Danica Kuštrak, Emina Jaić, Nada Katanec, Marija Tokić, Marija Šic i Ankica Tomac slikaju ženske likove, djevojku uokvirenu iskričavom aurom svjetlosti iz prirode (Tomac), futuristički prikaz žene u kontemplaciji ispred crvenog oblaka kose (Šic), melankoličnu putnicu na željezničkom peronu u vješto izvedenom bogatstvu sivih tonova (Tokić), bajkovitom šumom uokvirenu djevojku u plavom (Katanec), lice žene koje izvire iz bjeline prošarane mrljama boje (Jaić) i elegantnu figuru žene sa knjigom u ruci u intimi svoje spavaonice (Kuštrak).

Svi ti likovi odašilju nam dojam mira, prigušenog snatrenja, blage sjete, ali i radoznalog iščekivanja što nam budućnost donosi. Vrijeme zime kada umirujemo svoje aktivnosti ujedno je i period klijanja skrivenih sjemena u zamrznutoj zemlji, rađanja i kristaliziranja novih ideja prema većoj jasnoći, dok u susretu sa tmurnim sivilom i hladnoćom svijeta oko nas okrećemo svoj pogled prema unutarnjoj svjetlosti, novim vizijama koje se stvaraju uz knjigu, glazbu, kultiviranje estetskih ukusa i osobnih kreativnih izražaja.

Gradske vedute predstavljaju nam Ana Sušec i Biserka Ladišić kroz delikatne detalje zagrebačke uspinjače (Ladišić) i samotnu, kamenom popločanu ulicu u predvečerje (Sušec), u kojima su ti prizori također zamrznuti u vremenu kroz nataložena sjećanja na urbane šetnje i grad koji se stišava prema kraju dana, kada i tamnoplava boja neba sugerira taj suton, protkan rijetkim svjetlom uličnih svjetiljki. Katarina Sinčić Rast sa figurom anđela podsjeća nas na priče koje smo slušali u djetinjstvu sjedeći pored naših baka, a na starinske basne o čarobnim ribama podsjeća nas i slika Vere Antolić, "Zeus Faber". Zvjezdana Žužić i Ružica Skoko predstavile su se sa apstraktnim stilom slikanja, kroz geometrijsku apstrakciju (Žužić) i lirsku apstrakciju (Skoko), gdje u igri primarnih oblika, linija i kolorita uočavamo strujanje emocija, bez potrebe da one budu definirane u nekom vidu poznate materijalne realnosti.

Veći dio tih autora/ica koji će izlagati na izložbi u zagrebačkoj Galeriji Zvonimir bio je predstavljen i na portalu Ludvig dizajn, koji u svojoj programskoj koncepciji želi predstaviti kreativnost širokog kruga domaćih likovnih stvaralaca i na internetu, što nam je posebno bilo značajno i u 2020., tzv. pandemijskoj godini, kada su mnogi umjetnici kroz digitalnu prilagodbu kulturnih i umjetničkih sadržaja ipak očuvali kontakte sa svojom umjetničkom publikom, usprkos vremenima izolacije i smanjenih mogućnosti za rad i izlaganje. Tako smo ipak došli i do nekog 'novog vremena', u kojemu umjetnička aktivnost postaje jednako bitna i u 'virtualnim', kao i u onim 'realnim' prostorima, kroz multidimenzionalno povezivanje tradicionalnih i suvremenih pristupa u promociji umjetnosti i kulture, koja više nije vezana samo za jedan fizički prostor, već postaje dostupna širokom krugu pratitelja umjetničkih portala, iz raznih država svijeta.

Definitivno 'novo vrijeme' jeste i ono vrijeme, u kojemu se brišu barijere među različitim kreativcima i ljubiteljima umjetnosti, te se svakodnevno formiraju neke nove suradnje, kao i izložbe kojima je cilj predstaviti što veće bogatstvo različitosti i stilskih izraza domaćih autora, pa nam na tom tragu i izložba u Galeriji Zvonimir daje priliku da upoznamo nove autore i njihovo viđenje posvećenog ''slikarskog vremena'', sa kojim također oblikujemo i naše unutarnje svjetove i umjetničke senzibilitete.

mr. art Krešimira Gojanović

Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

Skupna izložba slika i skulptura "Koloristički intimizam"

vrijeme: 11. siječnja 2022. s početkom u 19 sati

mjesto: galerija MORH-a “Zvonimir”, Bauerova 33, Zagreb

Koloristički intimizam

Povodom devetog  rođendana Ludvig dizajna i ove godine  organizirana je izložba članova i prijatelja okupljenih oko portala,  zaljubljenika u stvaralaštvo.  Na izložbi sudjeluju akademski slikari, slikari amateri i umjetnici sa skulpturama. Posebno se zahvaljujem umjetnicima Dušku Šiblu, Petru Hranuelliu, Davoru Medvešeku, Libi Peršinović, Nedeljku Tintoru i drugima koji su sa svojim radovima i potporom, dali svoj stvaralački doprinos ovom događaju bitnom za kulturna događanja u Zagrebu  i za promociju portala.

Na izložbi možete pogledati slike i skulpture iz  raznih kategorija: pejsaže, vedute, mrtvu prirodu, animalizam, figure i apstrakcije.

S pejsažom svoje radove izlažu Alenka Tominac, Ljiljana Jovanović, Marija Hečimović, Nela Stamenović, Nina Seibert, Svetislav Meandžija, Zvjezdana Žužić, Đurđica Pirkić. Svaki umjetnik na svoj način radi kombinaciju boja ili kolorizma. Slike prijatne za oko u rasponu od komplementarnog kontrasta do usitnjenosti detalja vidimo u radovima Marije Tokić, Bobe Zerec, Libe Peršinović, Jadranke Šarić, Jasenke Smrekar.

S vedutom, podvrstom pejsaža, predstavlja nam se Ana Sušec sa sivo ljubičastim tonalitetom s diskretno crvenim akcentima.

Ljiljana Tršan predstavlja nam se sa svojim arhitektonskim crtežom i vrlo nježnim koloritom.

Kod Vesne Zvonarević vidimo komplementarni crveno-zeleni, ali i žuto-ljubičasti kontrast koji je ugodan i nježan.

Prikaze uznemirenog mora vidimo u slici Dušice Božić, s morskim detaljem pučine gledamo sliku Davorke Radočaj s morskim plovilima i vrlo ekspresivnim prikazom Ivne Grgić, a također  je prisutan realizam slike čamca Romana Žarića,  Valentine Dujele i kubističkog  pristupa temi mora Višnje Peter.

Klasičan postav košare s ubranim  gljivama uz akcente crvenih i toplih boja Nade Katanec, Svjetlane Djedović - crvene jabuke  te Vesne Grgičin s ugodnim rasporedom toplih i hladnih boja.

Kod Zorana Hercigonje vidimo sređenu isprepletenost žute i ljubičaste kao crvene i zelene kao jaki kontrast svijetlih i tamnih boja.

U animalistici ističe se Ankica Bubić gdje je prisutna suprotstavljenost kolorita.  Vitalitet goveda i konja vidimo u slikama Barbare Špiljak i napose Larise Kralj čiji konj vratnim mišićima demonstrira svoju konjsku snagu, a tu je i zvijer iz porodice mačaka koju je naslikala Veseljka Kos.

Metafizičku fotomontažu Danice Kuštrak možemo vidjeti u figurama, kao i lirski pristup Damira Medvešeka, portreta Gordane Marijačić i Željka Ježeka, žanrovskog prikaza Kate Jerković i napokon snažna gestualna ekspresija Duška Šibla.

U apstrakcijama uživamo u u slici Ružice Skoko, Andree Stanić u jesenskom ugođaju, prividno horizontalnoj slici Josipa Rubesa i vertikalno simetrične  kompozicije slike Julijane Aradi, također imamo pasažno  postavljene  vertikale kod Verice Kovač  i Snježane Mayer. U slici Vere Antolić  vidimo nježnu vitalnost uspravnih spiroheta.

U slici Snježane Šabalj vidimo naglašen  kubizam koji  se vidi u svakom pokretu kista na platnu.

"Ne slika se bojama nego osjećajima."

Jean-Baptist Chardin

Nedeljko Tintor prof.

Autori skulptura:
Mirjana Marenić, Petar Hranuelli, Željko ježek, Vlatka Bauer

Autori slika

Alenka Tominac, Ana Narandžić, Ana Sušec, Andrea Stanic, Anita Kunić, Ankica Bubic, Barbara Špiljak Presečki, Bosiljka Dajić
Božica Zerec, Damir Medvesek, Danica Kustrak, Davorka Radocaj, Dijana Kadić, Dubravko Đurđek, Dušica Božić, Duško Šibl, Đurđica Pirkić, Gordana Marijic, Irena Sara Mraz, Ivna Grgić, Jadranka Šarić, Janka Pokupec, Jasenka Smrekar, Josip Rubes, Julijana Aradi, Kata Jerković, Larisa Kralj, Liba Peršinović, Ljiljana Jovanović, Ljiljana Tršan, Marija Hečimović, Marija Tokić, Marijana Vuković, Mirjana Marenić, Nada Katanec, Nela Stamenović, Nina Seibert Pavišić, Nedeljko Tintor, Roman Zaric, Ruzica Skoko, Snježana Mayer, Snježana Šebalj, Svetislav Meandžija, Svjetlana Djedović, Valentina Dujela, Vera Antolić, Verica Kovač, Veseljka Kos, Vesna Grgičin, Vesna Zvonarevic, Visnja Peter, Zoran Hercigonja, Zvjezdana Žužić, Željko Ježek,

Skupna izložba slika i skulptura "Kroz gradove"

vrijeme: 01.04. 2022 u 19 sati
mjesto: Galerija Zvonimir, Ul. Antuna Bauera 33, Zagreb

"Kroz gradove", skupna izložba slika u galeriji Zvonimir

Umjetnici okupljeni oko portala Ludvig dizajn i udruge Fijaker ponovo nam se predstavljaju sa skupnom izložbom slika, koja nosi naziv ''Kroz gradove'' i održati će se u galeriji Zvonimir. Grad kao mjesto susreta, suživota, slojevite arhitekture kroz koju se pretapaju različita povijesna razdoblja, mjesto sjećanja na mladost i djetinjstvo, ali i riznica kulturne baštine, sve to nam se prikazuje na slikama tridesetak autora/ica, koji su se odazvali pozivu selektora izložbe i urednika portala Ludvig dizajn, Željka Bedića.

Kroz raznolike likovne poetike, neki autori svoje gradove prikazuju u snovitom ili mistično-duhovnom ozračju kao na slici Dubravke Smiljan, ''Čarolija u srcu'' gdje plava boja oblačnog neba uokviruje bijele tornjeve katedrale i njihov preslikani zemaljski odraz, ili na slici Željka Ježeka, ''Iza ugla'', na kojoj blijeda svjetlost naglašava dubinu prostora, tvoreći prozračnu auru oko građevina u daljini, kao kontrast grubo izbrazdanom zidu u prvom planu. Tu je i slika Marije Tokić, ''Dame pred Markovom crkvom'' sa dahom nostalgije u tonski gradiranoj kompoziciji, što nas podsjeća na starinske razglednice, kao i slika Jasenke Smrekar, ''Priče starog Zagreba'', koja nam svojom simbolikom donosi sjećanja i na ženske junakinje iz književnih djela Marije Jurić Zagorke, i na naše davne sugrađanke koje su uživale čitati u sjeni gradskih parkova. Grad čiji se identitet odražava i u njegovim parkovima prikazuju nam još i Svetislav Meandžija na slici ''Pogled na most u Glini – proljeće'', kao i Branka Toplek na svojoj slici ''Jesen u parku''. Godišnja doba toniraju parkove u gradskom okruženju kroz rascvjetana proljetna stabla ili kroz jesenje simfonije boja u žuto-narančastom lišću, gdje nam priroda na tim slikama pruža doživljaj obnavljanja u ciklusima, odmak od svakodnevice i bučnih gradskih ulica.

U mnogim slikama prosijava težnja za mirom i samoćom u zavjetrini gradskih zidina kao na slici Marije Hećimović, ''Hum – Istra'', gdje se na vrhu stare istarske ulice nalazi udobni, skroviti kafić, a pogled iz uske ulice koji se širi prema daljinama prelazi preko malih balkona i uličnih fenjera prema blijedozelenim brdima koja okružuju grad. Na slici Jadranke Sarić, ''Šibenik'', također upoznajemo skrivene zakutke grada, prohladnu svježinu kamena nakon kiše, dok nam Alenka Tominac prikazuje detalj dubrovačke uličice protkan zrakastim sjenama i sunčevom svjetlošću, koja se prelama preko uglačanih kamenih stepenica.

Neke autorice na ovoj izložbi oslobodile su svoj likovni rukopis, na način da obrisi građevina spontano izranjaju u brzim gestama iz pastuozne palete, pa tako na slici Snježane Šebalj, ''Kišni dan u gradu'', boje plutaju u plavičastim tonovima, opisujući kišnu ulicu, ali i strukture nebodera u pozadini, dok u centru kompozicije vidimo ovlaš naznačeni lik žene sa crvenim kišobranom. Đurđica Pirkić svoj ''Metropolis'' slika uzdužnim potezima, naglašavajući vertikale monumentalnih zgrada u čijem podnožju blistaju snopovi svjetla kroz prometnu ulicu koja se sužava u perspektivi, a Marija Omazić na slici ''Kroz moj grad u snu'' rasprskavanjem boje na rubovima slike dočarava nam obrise zgrada i atmosferu nekog starog noir filma, sa usamljenim i izgubljenim likom što se kreće prema bjeličastim neonskim svjetlima u daljini. Grad Andree Stanić prepun je snažnog kolorita, koji premrežen crnim linijama, opisuje zaobljeni gradski trg, a Gordana Marijić slika svoju noćnu kompoziciju u kontrastu narančastih i zagasitih tonova, protegnutih sa obadvije strane usnule morske luke.
Zvjezdana Žužić i Anastasija Vasić svoje gradove slikaju akvarelom, u kojemu se na obadvije slike nebo razvodnjava iznad crkvenih tornjeva, a Davorka Radočaj, koristeći masu za oblikovanje prorijeđenu uljem prikazuje nam Veneciju u zaigranim strukturama kamena, mostova, prozora, crijepova i vodenih kanala koji se susreću i plošno suprotstavljaju sa različitim grafizmima.

Katarina Stević Titović slika nadrealnu kompoziciju grada gdje je prostor bjeline zaokružen sa tamnim tonovima, što slici daje dozu dramatičnosti, dok je Trogir na slici Snježane Mayer rasplamsan u žarkim bojama ljeta, koje se odražavaju na morskoj i nebeskoj površini, uokvirujući arhitekturu primorskog gradića. Janka Pokupec prikazuje zamišljenu ženu iznad Strossmayerovog šetališta, a Ljiljana Tršan tušem crta zagrebačku uspinjaču sa puno detalja koji naglašavaju perspektivu prostora. ''Pogled na Prvić - Šepurine'' autorice Vesne Zvonarević dočaran je smirenim, pastelnim nijansama, dok Tamara Jovanov na svojoj slici opisuje trenutak prije mraka, kada se plavičasti sumrak spušta iznad krovova, naglašavajući prolaznost dnevnog svjetla na dalekom obzoru. I na slici Kate Korice Božić, ''Vinkovački muzej'', kompozicija se otvara od tamnijih tonova prema svjetlijima, tvoreći dubinu prostora, razrađenog podjednako u širokim plohama i sitnijim detaljima.

Nina Seibert Pavišić prikazuje nam zimsko jutro na Uni sa nasukanim starim čamcima iznad kojih se nadvijaju ogoljela stabla, a Marijana Vuković na slici ''Smog u parku'' istražuje strukture boje, krećući se prema apstrakciji, podjeljenoj u dva kontrastna plana slike. Katica Trumbetaš svela je kompoziciju svoga grada na minimalističke plohe u žutoj, crvenoj i ljubičastoj boji na plavoj pozadini, dok se Blanka Dovgan poigrala sa kolažiranjem i kombiniranjem različitih materijala sa kojima je predstavila obrise grada kroz svjetli i tamni prikaz, dnevni i noćni.

Na svakoj od tih slika, gradovi nam se ukazuju kao šarolika sjećanja, prizori iz snova, iz filmova koje smo gledali, kolijevke iz kojih smo izrastali, riznice iskustva. Mnogi od njih uronjeni i u prirodi kroz različita godišnja doba i doba dana, opisani i sunčevim svjetlom, oblačnim nebom, sjajem uličnih lampi i starinskih fenjera, gradovi nas pozivaju na istraživanje i kreativno putovanje kroz likovne impresije njihovih autora.

mr. art Krešimira Gojanović

Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

Skulpture

Slike

Skupna izložba slika i skulptura “Akt, portret, silueta“

U srijedu 08. siječnja 2020. s početkom u 19 sati u galeriji MORH-a “Zvonimir”, Bauerova 33, Zagrebotvara se skupna izložba - “Akt, portret, silueta“ povodom sedam godina postojanja portala Ludvig dizajn.

Na izložbi sudjeluju autori:

Duško Šibl, Nedeljko Tintor, Liba Peršinović, Petar Hranuelli, Mercedes Bratoš, Dubravko Đurđek, Vlatka Bauer, Zvjezdana Žužić, Zoran Hercigonja, Anita Kunić, Kamelija Salopek, Kristina Tot Kaša, Merima Popara, Marija Tokić, Snježana Bilandžić, Tončica Mazić, Ingrid Novak, Verica Kovač, Danica Kuštrak, Ivica Zorica, Andrea Stanić, Irena Sara Mraz, Vesna Zvonarević, Snježana Mayer, Veseljka Kos, Đurđica Pirkić, Vera Antolić, Nives Vrsaljko, Emina Alagić, Janica Šterc

Portret zadovoljava slikarsku formu, uvijek je intrigantan, a gledatelj traži prepoznatljivost, pogled očiju, izraz karaktera lica, autentičnost osobe, trenutak istine. Osobno kao slikar uvijek imam tremu prilikom pristupa izradi portreta, znajući da se mora očitovati barem dio karaktera osobe, malo zatajni smiješak (portret Mona Lise), samozatajno podignuti lijevi kapak očiju ili rupica na bradi.

Portret je po meni zapravo trenutak istine precrtanog karaktera osobe u tom danu, neponovljiv, zato treba biti pažljiv, odmjeren, kao slikarski estetski kirurg.

Portret je ovjekovječena uspomena osobnosti čovjeka, nikada ponovljiva, a dopadljiva ostaje zauvijek.

Akt - obrisi konstitucije ljudskog bića nabrijan erotskim nabojem govori sve, ponešto skriva i samozatajno dodvorava našu maštu. Od neukih skica pećinskog pračovjeka, vješto skrivajući dijelove tijela kroz mezopotanska vremena, stoljećima prisutan samo kasti, vladarima, no eto, slikarstvo „paradira“ uvježbavajući oči svakog od nas ponaosob - ostvaruje žudnju, strast, divljenje.

Lijepo je zagledati obrise željenog stvarajući svoj svijet mašte zauvijek nedodirljive taštine.

Akt je promicanje ljepote ekskluzivnosti naših htijenja.

Slikanje ljudi asocijacija je na građanstvo, mnoštvo, svijet od nekoliko milijardi nas „malih“ ljudi u vremenu i točkica u svemiru.

Ljudi, stvaratelji novih pogleda neizmjerno još neshvaćene tehnologije, novih bizarnih misija, od davnina održani su evolucijom i reprodukcijom prirodnim nagonima.

U slikarskim formama pojavljuju se u neiscrpnim varijantama, portretima i skupinama još od vremena pračovjeka, nama poznatih ovjekovječenih povijesnih događanja (pronalasci borbe, krunidba i korak ljudi na mjesečevo tlo).

Dah slikarske prošlosti ovjekovječilo je ljude na i u svim oblicima stvaralaštva, a tko je to stvorio? – Mi ljudi.

Lijepo je danas vidjeti sretne ljude oko nas, pa i na slikama, pa to smo ipak mi...

Iznimno je teško napisati  sukus svih gornjih tematika u nekoliko esejskih crtica, pa oprostite na sažetosti i bizarnosti mojih razmišljanja.

Slikajte, pročistite duše, a želim da i duhovno i materijalno budete sretni!

Slikar Dubravko Đurđek

Galerija fotografija sa otvorenja skupne izložbe slika i skulptura “Akt, portret, silueta“

Nove fotografije sa otvorenja izložbe poslao nam je Željko Plašč