"Opasno crvena" Željko Koprolčec i Duško Šibl

vrijeme: 18.04. - 17.05. 2023.
mjesto: ISO - Izložbeni salon Izidor Kršnjavi / ŠPUD, Trg Republike Hrvatske 11, Zagreb

Povijest ljudske vizualne kulture započinje pećinskim crtežima i skulpturicama životinja i ljudskog tijela i to prvenstveno skulpturama ženskog tijela naglašenih tjelesnih karakteristika. Ta naglašenost simbolizira žensku plodnost koja obećava genetski nastavak vrste. Da bi se to desilo, priroda je to vrlo pametno povezala sa žudnjom i strašću. Od pećine na dalje ljudsko tijelo, naročito žensko, konstanta je povijesti umjetnosti, ali i kulture općenito. Naravno s nekim manjim pauzama uvjetovanim religijsko moralnim utjecajima u određenim sredinama i vremenima.

Razlozi zavisti prema umjetnicima (slikarima i kiparima) sigurno nisu radi toga što u našoj imaginaciji žive u oskudici, u memljivim podrumima ili prokišnjavajućim tavanima, već zato što rade, ili ne rade, kada to žele. Ali i zato što se, također u našoj imaginaciji, tu uvijek nađe netko obnažen, netko vrijedan njihove žudnje i strasti. Jedini način za smrtnike (ne-umjetnike) postati dio toga je bilo i ostalo kupovanje tih umjetničkih djela, dugoročno posjedovanje bar vizualnog djela te žudnje i strasti. To je vjerojatno razlog zašto akt, iznova i iznova, fascinira umjetnike i nas smrtnike. I zašto je uspio ostati svjež i zanimljiv te opstati kroz sve umjetničke periode i umjetničke pokrete.

Zanimljivo je da je art/akt na ovoj izložbi rezultat rada dva različita umjetnika. Oni nisu različiti samo medijski, nego aktu prilaze iz dva potpuno različita smjera.

Željko Koprolčec u svom fotografskom pristupu preuzima totalnu kontrolu nad svim procesima kreiranja fotografije. U njegovom pristupu nema ičega nepromišljenog, nema ičega što je van njegove kontrole. Svaki tračak svjetla je pažljivo kontroliran. Boje su minimalne, većinom su to tonovi sepije. Poze modela su pažljivo koreografirane i statične. Osjeća se potpuni nedostatak fizičke dinamike, pokreta modela. Jedini pokret je svjetlo koje putuje po oblinama tijela. I sam umjetnik u procesu pritiskanja okidača na kameri radi to minimalnim pokretom.

Pristup Duška Šibla je totalno obrnut. Sve je naizgled ostavljeno slučaju. Nedefinirani potezi kista, primarnih boja, duge, široke i divlje krivulje koje plešu po površini platna. Da bi se postigla ta fluidnost i senzualnost poteza linija, umjetnik fizički mora plesati kistom po platnu. On pleše s linijama. Ta umjetnikova energija, proces kojim stvara art/akt, pretvara model u naznaku, haiku na rubu apstrakcije.

Susret ta dva potpuno različita pristupa na istoj površini stvara sasvim novu vizualnu informaciju, započinje dijalog u našim očima. Prva reakcija oka je da pokušava “čitati” rad/sloj svakog od tih umjetnika odvojeno. Oko se prebacuje s jednog sloja na drugi i natrag, sve dok se oko i mozak ne usklade i počnu “čitati” oba sloja kao jedan. Tu počinje dijalog umjetnosti ta dva stvaraoca. Tu se pojavljuje "nešto treće".

 Mirko Ilić

Duško Šibl

Duško Šibl, rođen 1951. godine u Zagrebu, jedan je od najistaknutijih suvremenih hrvatskih umjetnika čije stvaralaštvo osvaja prepoznatljivom dinamikom pokreta, boje i ekspresije. Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a njegova umjetnička avantura odvodi ga u London, gdje je 1982. godine završio studij slikarstva na prestižnoj Byam Shaw School of Art, a potom i postdiplomski studij na Royal College of Art. Njegova bogata karijera, koja traje više od četiri desetljeća, obilježena je brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo prate analize i osvrti najvažnijih hrvatskih likovnih kritičara.

Šiblovo stvaralaštvo smješteno je u sferu apstraktnog ekspresionizma i figurativnog slikarstva, s naglašenom interesu za dinamiku tijela u prostoru, što je konstantna nit u njegovim slikarskim istraživanjima. On koristi tehniku akrila na platnu, što mu omogućava brze i intenzivne poteze četkom, stvarajući slike koje odišu energijom i pokretom. Koloriti su živi, često intenzivni, a linije slobodne i tekuće, što stvara dojam gibanja i transformacije. Šibl na svojim slikama često stvara ljudske figure koje su na granici prepoznatljivosti, iskrivljene i stilizirane, ali i dalje jasno prisutne u prostoru. U ovoj suigri između apstraktnog i figurativnog, gledatelj je pozvan u svijet snažnih emocija, gdje je tijelo središnji motiv izraza, dok se njegove granice rastvaraju u vrtlogu pokreta i boje.

Njegova sposobnost da ljudsko tijelo preobrazi u apstraktni entitet, a istovremeno ga zadrži dovoljno konkretnim da izazove prepoznavanje i emotivnu reakciju, ključna je karakteristika Šiblova slikarstva. Kritičari, poput akademika Tonka Maroevića i Luko Paljetka, opisuju njegov rad kao poetsku igru pokreta, u kojoj se tijelo koristi kao sredstvo za izražavanje unutarnjih emocionalnih stanja i univerzalnih tema ljudskog postojanja. Film "Poetska igra tijela", koji je snimila Marina Baričević 2004. godine, odražava upravo tu filozofiju Šiblovog rada – tijelo je ne samo fizički entitet, već metafora za sukob emocija, energija i egzistencije.

Šiblovi radovi reflektiraju snažan utjecaj europskog ekspresionizma, ali u njih unosi i vlastitu originalnost i osobni senzibilitet, koji su prožeti meditacijom o tjelesnosti, prolaznosti i identitetu. Njegove slike često odišu duhom performansa, što je možda rezultat njegove dugogodišnje povezanosti s umjetničkim svijetom Londona, gdje je kultura performansa i tjelesnosti uvijek bila u fokusu suvremenih umjetničkih istraživanja. Upravo ta performativna komponenta dolazi do izražaja u načinu na koji Šibl gradi i razgrađuje svoje figure, hvatajući trenutke kretanja, izraza i emocionalnog naboja.

Šiblova tehnika akrila daje mu slobodu za stvaranje snažnih kontrasta između svjetla i tame, dok bogatstvo boja oživljava površinu platna. Njegova paleta boja varira, od tamnih i sumornih tonova, koje evociraju introspektivna stanja, do svijetlih i vibrantnih, koji izražavaju dinamičnost i vitalnost. U slikama poput onih sa živim crvenim pozadinama, Šibl koristi boju ne samo kao dekorativni element, već kao aktivni sudionik u komunikaciji sa subjektom i gledateljem. Crvena boja, na primjer, simbolizira energiju, strast, ali i napetost i sukob, dok plave i zelene nijanse često donose osjećaj smirenosti, ali i misterioznosti.

Njegovi likovi, iako deformirani, zadržavaju snažnu prisutnost u prostoru. Tijelo je često prikazano u pokretu, u nekoj vrsti plesa, borbe ili introspektivne kontemplacije. Ove slike su nabijene energijom, a linije koje opisuje potez četkom stvaraju osjećaj brzine i nemira. Šibl na platnu stvara iluziju da figure plešu, kreću se ili se bore unutar svojih granica, evocirajući osjećaj egzistencijalnog traganja i unutarnje borbe.

Jedna od ključnih karakteristika Šiblova rada je njegova sposobnost da istraži granice figuracije, pomičući ih prema apstrakciji, ali uvijek zadržavajući neku vrstu prepoznatljivosti i emotivne angažiranosti. Njegova umjetnost nije hermetična, već je otvorena za različite interpretacije i čitanja. Svaka slika poziva promatrača da se suoči s vlastitim emocijama, strahovima, nadama i željama, dok se tijelo – središnji motiv njegovog rada – koristi kao univerzalni simbol ljudske ranjivosti i snage.

Šiblov doprinos suvremenoj umjetnosti priznat je ne samo kroz izložbe, već i kroz brojne tekstove koje su o njemu napisali istaknuti likovni kritičari i teoretičari. Tonko Maroević, Luko Paljetak, Josip Depolo, Marina Baričević i mnogi drugi, pridonijeli su razumijevanju i valorizaciji njegovog djela, ističući ga kao jednog od najvažnijih umjetnika svoje generacije. Oni u Šiblovom radu prepoznaju ne samo tehničku virtuoznost, već i duboku filozofsku i emocionalnu dimenziju, koja njegovo slikarstvo  čini izuzetno relevantnim u kontekstu suvremenih umjetničkih tendencija.

U svojoj dugogodišnjoj karijeri, Šibl je sudjelovao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu, gdje je njegova umjetnost naišla na veliki odjek. Izlagao je u Londonu, Parizu, Zagrebu, Dubrovniku, New Yorku i mnogim drugim svjetskim metropolama, a njegova djela nalaze se u privatnim i javnim zbirkama diljem svijeta. Svaka njegova izložba donosi novi aspekt istraživanja ljudske figure i prostora, dok istovremeno ostaje dosljedan svojim osnovnim tematskim preokupacijama.

Slikarstvo Duška Šibla pruža nam uvid u jednu vrstu umjetničkog svijeta koji balansira između apstrakcije i figuracije, pokreta i stanja, energije i smirenosti. Njegove slike, s bogatstvom boje, dinamikom linija i ekspresivnošću figura, odražavaju duboku strast prema ljudskom tijelu kao primarnom nositelju izraza. Šibl koristi tijelo kao metaforu za čovjekovu unutarnju borbu, prolaznost života, ali i vitalnost koja se neprestano obnavlja kroz pokret, boju i oblik.

Ono što posebno fascinira u Šiblovom radu je njegova sposobnost da kroz apstrakciju izazove univerzalne osjećaje i misli. Iako je njegovo slikarstvo naizgled apstraktno, ono uvijek ima čvrsto uporište u stvarnosti ljudskog tijela, koje Šibl koristi kao polazište za meditaciju o širim temama postojanja, identiteta i odnosa s drugima. Njegove slike nisu samo estetski objekti, već su i snažni emocionalni i intelektualni izazovi za svakog promatrača.

Duško Šibl je umjetnik čije je stvaralaštvo obilježeno neprekidnim istraživanjem mogućnosti slikarstva kao medija za izražavanje kompleksnih ljudskih iskustava. Njegova umjetnost, iako ukorijenjena u tradiciji ekspresionizma i figurativnog slikarstva, donosi svježinu i originalnost u način na koji pristupa temi tijela i pokreta. Kroz tehnike akrila, bogatu paletu boja i dinamične kompozicije, Šibl stvara slike koje komuniciraju s gledateljem na više razina, pozivajući nas da se suočimo s vlastitim unutarnjim svijetom i da kroz umjetnost pronađemo nove načine razumijevanja sebe i drugih.

Željko Bedić

Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Mobitel: 00385 981607675

Flomasteri, 30 x 40 cm, 2017. - cijena - 1000 kuna svaki, ako vise od jednoga - po 800, vise od 2 - po 700

Tehnika: akrilik na platnu 2016. 120 x 90 cm, a ako su vodoravne 90 x 120 cm

Figure u pokretu akrilik na platnu

Dusko Sibl - Retrospektiva

vrijeme: 20. ožujka u 19:00 – 2. travnja u 22:00
mjesto: Muzej Mimara, Rooseveltov trg 5, Zagreb

Monografska izlozba za koju je tekst napisala Iva Koerbler.

Duško Šibl
rođen je 1951. u Zagrebu, gdje 1977 na Filozofskom fakultetu diplomira povijest umjetnosti i komparativnu književnost. Odlazi u London, upisuje i diplomira slikarstvo 1982. Na Byam Shaw School, te završava postdiplomski studij na Royal College of Art. Samostalno izlaže od 1982., sudjeluje na nizu samostalnih i skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu.

O njegovu slikarstvu tekstove pišu vodeći likovni kritičari – akademici Tonko Maroević i Luko Paljetak, te Josip Depolo, Marina Baričević, Vlado Bužančić, Milan Bešlić, Iva Körbler, Enes Quien, Flora Turner, Saša Vereš, Mirjana Šigir, Josip Škunca, Goran Blagus, Lucija Orešić i ostali. HRT je snimio film /Marina Baričević/ „Poetska igra tijela“ 2004.

https://www.ludvig-designe.com/dusko-sibl

Izložba "Art Fantasy"

vrijeme: 2.rujna 2022
mjesto: Muzej Domovinskog rata, Dubrovnik

Skupnu izložbu, čije je otvorenje u tvrđavi „Imperijal“ na Srđu 2. rujna 2022. s početkom  19:00 sati, čine likovni radovi akademskog slikara Duška Šibla, Marije Šafranko, Marijane Vuković i Dražena Pilića.

Na izloženim djelima zastupljeni su različiti umjetnički stilovi i slikarske tehnike od ulja na platnu do digitalne obrade fotografija. Izložba je ujedno i prodajna, s obzirom da se Udruga bavi i humanitarnim radom, te se djela mogu rezervirati i kupiti nakon završetka izlaganja u tvrđavi Imperijal.

Umjetnička djela članova udruge do sada su bila predstavljena u Londonu, Zagrebu na „Art Fair“ u sklopu Zagrebačkog velesajma, u KD Vatroslav Lisinski te u Gradskom Muzeju Virovitica u dvorcu Pejačević.

Izložba Duska Sibla "Here we go again"

vrijeme: 10. rujna u 20:00

mjesto: Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića Preradovićeva 5, 10000 Zagreb

Duško Šibl rođen je 25.8.1951. godine u Zagrebu. Godine 1977. diplomira na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, grupu komparativne književnosti i povijesti umjetnosti.
Diplomirao slikarstvo u Londonu u Byam Shaw School of Art 1982. godine.
Poslijediplomski studij završio na Royal College of Art 1986. godine.
Samostalno je izlagao u Zagrebu, Londonu, Sarajevu, Krku, Zadru i Splitu.
Živi i radi u Zagrebu, Londonu i Dubrovniku

Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

Izložba Duška Šibla i Željka Čurčića "Zajedničke dimenzije"

vrijeme: 14.12.2019 u 18 sati
mjesto: Galerija - Atelijer Žana - Byod, Ul. Andrije Štangera 41, Opatija

Izložba Duška Šibla u galeriji Luna

vrijeme: 17. svibnja 2023. u 18 sati
mjesto: Galerija Luna, Murkova ulica 2, Ptuj

...rođen je 1951. u Zagrebu, gdje 1977 na Filozofskom fakultetu diplomira povijest umjetnosti i komparativnu književnost. Odlazi u London, upisuje i diplomira slikarstvo 1982. Na Byam Shaw School, te završava postdiplomski studij na Royal College of Art. Samostalno izlaže od 1982., sudjeluje na nizu samostalnih i skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu.

O njegovu slikarstvu tekstove pišu vodeći likovni kritičari – akademici Tonko Maroević i Luko Paljetak, te Josip Depolo, Marina Baričević, Vlado Bužančić, Milan Bešlić, Iva Körbler, Enes Quien, Flora Turner, Saša Vereš, Mirjana Šigir, Josip Škunca, Goran Blagus, Lucija Orešić i ostali. HRT je snimio film /Marina Baričević/ „Poetska igra tijela“ 2004.

Izložba DUŠKA ŠIBLA: Džepna retrospektiva

U Galeriji Kat Kulturnog centra Osijek u utorak, 12. travnja u 20 sati svoju će samostalnu izložbu otvoriti ugledni hrvatski slikar s londonskom adresom Duško Šibl.
Džepna retrospektiva naziv je ove izložbe koja će u izložbenom prostoru Kulturnog centra Osijek biti otvorena sve do 30. travnja, a ulaz na izložbu je slobodan.

Duško Šibl akademski je slikar koji posljednjih 40 godina živi između Londona i Zagreba, gdje je magistrirao na glasovitoj Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Londonu. Završio je književnost i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, no s riječi se prebacio na djela i likovnost u kojem je razvio autentični likovni izričaj. Njegove studije ljudskog pokreta pripadaju u najbolja djela tog žanra u posljednja dva desetljeća na našem umjetničkom obzoru. Izložbom Džepna retrospektiva, kroz obrise kretnji androginih tijela, Šibl bilježi naša svakodnevna, vlastita fizička, emotivna, duševna i erotska ograničenja i frustracije, ali i analitički bilježi egzistencijalni grč suvremenog čovjeka. Ovo je prva izložba ovog priznatog hrvatskog umjetnika u Osijeku. Duško Šibl samostalno je izlagao u Zagrebu, Londonu, Sarajevu, Krku, Zadru i Splitu, a sudjeluje i na mnogim skupnim izložbama u domovini i Europi.

Izložbu „Džepna retrospektiva“ otvorit će autor osobno, u utorak, 12. travnja s početkom u 20 sati u Galeriji Kat Kulturnog centra Osijek. Izložba će biti otvorena sve do 30. travnja, a izložbu je moguće pogledati svaki dan, osim nedjelje (pon-sub) od 10-20 sati. Ulaz na izložbu je slobodan.  

Izvor: https://kulturni-centar.hr/

Izložba Klementine Schwarz Požgaj i Duška Šibla "TEATRALIJE"

vrijeme: 23.10.2024 u 19 sati
mjesto: Galerija Kranjčar, Kaptol 26, Zagreb

Izložba „Teatralije“, koja se otvara u galeriji Kranjčar, donosi izniman dijalog između dva umjetnika različitih generacija – Klementine Schwarz Požgaj, hrvatske karikaturistice s početka 20. stoljeća, i suvremenog slikara Duška Šibla. Ova nesvakidašnja kombinacija donosi zanimljivu usporedbu dvaju pristupa vizualnom izražavanju, ukazujući na specifične umjetničke afinitete svakog autora te na širok raspon emocija i tema koje obrađuju.

Klementine Schwarz Požgaj prikazuje radove koji se fokusiraju na portretiranje ljudi iz svakodnevnog života, ali i javnih figura, gdje kroz jednostavne linije i oštre karakterizacije često provlači ironični i satirični ton. Karikature prikazane na ovoj izložbi oslikavaju njezinu briljantnu sposobnost da sa samo nekoliko poteza perom prikaže suštinu lika, ističući karakterne crte koje se ne vide na prvu. Likovni izričaj Klementine ogleda se u preciznim linijama i jednostavnoj kompoziciji koja nosi snažnu poruku, uvijek oslonjenu na duboki smisao za humor, ali i kritiku društva. Njezine karikature, sa suptilnim nijansama portreta, podsjećaju nas na moć portretne umjetnosti u prepoznavanju ljudske suštine.

S druge strane, Duško Šibl nudi posve drugačiju interpretaciju figuralnog, fokusirajući se na apstraktnije oblike i ekspresivnije geste. Duškove slike u ovom kontekstu djeluje dinamično, pomalo mistično, s naglašenom igrom svjetla i sjene. Njegovo zanimanje za ljudsko tijelo i pokret dolazi do izražaja u ovoj kompoziciji, koja kao da slavi fluidnost i teatralnost svakodnevnih gesta. Šiblov pristup likovnoj formi naglašava senzualnost pokreta i transfiguraciju prostora, što je u snažnom kontrastu prema preciznim linijama i jasnim karakterizacijama Schwarz Požgaj. Njegova su djela, u kojoj se spajaju ekspresivnost i suptilnost, posebno relevantna u kontekstu suvremene umjetnosti, gdje se granice između realnog i apstraktnog neprekidno pomiču.

Ova izložba, spajajući djela Klementine Schwarz Požgaj i Duška Šibla, otvara prostor za promišljanje o vremenskom luku u kojem se mijenjala umjetnost karikature, ali i apstraktne interpretacije ljudske figure. S jedne strane, imamo povijesnu figuru koja je kroz karikaturu prenosila društvene komentare, a s druge strane suvremenog umjetnika koji kroz apstrakciju interpretira unutarnje psihološke stanja i dinamiku tijela. Oba autora, svaki na svoj način, istražuju esenciju ljudskog postojanja, pri čemu izložba „Teatralije“ postaje most između povijesne tradicije i suvremene umjetničke prakse.

Ova izložba poziva posjetitelje da sagledaju različite perspektive u prikazivanju ljudske figure i karaktera, a istovremeno pokazuje kako dva potpuno različita umjetnička izričaja mogu funkcionirati u harmoniji, stvarajući dijalog između prošlosti i sadašnjosti.
LD

Hrvatska karikaturistica Klementina Schwarz Požgaj rođena je 4. listopada 1896. u Zagrebu, potječući iz ugledne i imućne židovske obitelji. Kćer je Alberta Schwarza, građevinskog inženjera i poduzetnika, te Ane, rođene Friedman, koja je došla iz Bečkog Novog Mjesta u Austriji. Albert, Zagrepčanin, bio je prvi tehnički direktor novootvorenog Hrvatskog narodnog kazališta te je sudjelovao u njegovoj izgradnji i opremanju. Osim toga, radio je kao nadinženjer u Kraljevskom građevinskom odsjeku i bio profesor u Graditeljskoj stručnoj školi. Njegovo bogatstvo bilo je vidljivo po poreznim uplatama, a 1915. godine bio je jedan od najvećih poreznih obveznika u zagrebačkoj Židovskoj općini. Ana, Klementinina majka, bila je vlasnica krojačkog salona u kojem su izrađivani modeli odjeće, među ostalim i za reprezentativni zastor Vlahe Bukovca u HNK-u.

Klementina je nakon završetka školovanja u Ženskom liceju, 1916. godine upisala Kraljevsku višu školu za umjetnost i obrt, današnju Akademiju likovnih umjetnosti, gdje je imala priliku učiti od istaknutih umjetnika poput Bele Csikosa Sesije i Mencinija Clementa Crnčića. Istovremeno, na školu je došao Ljubo Babić, najprije kao pomoćni učitelj, a potom kao jedan od njezinih profesora tijekom cijelog njezina studija.

Nakon što je diplomirala 1920. godine kao jedna od prvih žena diplomantica, Klementina se udala za O. Bluhweissa i dobila sina. Međutim, taj brak nije uspio te se 1926. godine razvela. Drugi put se udala 1937. za arhitekta Zvonimira Požgaja i prešla na katoličanstvo, no ni to joj nije pomoglo tijekom NDH. Bila je evidentirana u Kartoteci židovskog znaka, ali nije preuzela oznaku. Zbog političkih uvjerenja njezina supruga, bili su progonjeni od ustaških vlasti i većinu vremena tijekom Drugog svjetskog rata proveli skrivajući se u Zagrebu.

Nakon rata, Klementina je nastavila raditi kao karikaturistica te je pet godina bila ravnateljica muzeja u Zadru. Njezini prvi radovi, pejzaži i mrtva priroda, bili su inspirirani impresionizmom, dok se kasnije okrenula portretnoj karikaturi, crtajući umjetnike, političare, skitnice, kavanske posjetitelje i prolaznike. Njena karikatura Miroslava Krleže, obiteljskog prijatelja, ostala je posebno zapažena.

Klementina je svoju prvu samostalnu izložbu imala 1919. godine na Gospodarićevu kupalištu na Savi, koja je bila veliki uspjeh. Njezina djela toliko su se svidjela njezinom profesoru Ljubi Babiću da joj je predložio izložbu u zagrebačkom Salonu Ullrich. Drugu izložbu imala je 1932. godine u Zagrebu. Iako je privukla velik interes publike, kritike su bile oštre. Čak ju je kritizirao i njezin profesor Babić u Obzoru, zbog njezine sklonosti prema sladunjavim motivima, što je Klementina voljela, ali je potom počela crtati svoje kolege i profesore "s dozom ljute ironije". Kritičari su joj zamjerali neujednačenost kvalitete, no kritičar Vladimir Ciprin vratio joj je dignitet objavivši razgovor s njom i njenu karikaturu na naslovnici časopisa 15 dana. Godinu kasnije, izlagala je u Beogradu.

Izlagala je i u Zadru 1946., a retrospektivna izložba njezinih radova održana je 1975. godine u Zagrebu. Godine 1978. i 1980. izlagala je u HNK-u seriju karikatura scenskih umjetnika. Bila je članica ULUPUH-a i ULUH-a od 1945., a od 1948. sudjelovala je na mnogim važnim izložbama. Dio njezinih crteža pohranjen je u arhivu Zavoda za književnost i teatrologiju HAZU te u zbirci dr. Josipa Kovačića u Zagrebu.

U isto vrijeme kad i Klementina, karikaturom se bavila i Anka Krizmanić, istaknuta slikarica, ilustratorica i grafičarka, koja je također rođena 1896. godine. Krizmanićka je bila poznatija u javnosti, dok je Klementinino djelo dobilo šire priznanje tek 2009. godine u knjizi Frane Dulibića "Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940.".

Klementina Schwarz Požgaj preminula je 25. svibnja 1982. godine u Zagrebu, a pokopana je na židovskom groblju na Mirogoju.

Duško Šibl rođen je 1951. godine u Zagrebu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1977. godine, studirajući komparativnu književnost i povijest umjetnosti.

Slikarsku karijeru započeo je u Londonu, gdje je 1982. završio studij na Byam Shaw School of Art, a 1986. magistrirao na prestižnom Royal College of Art. Njegov umjetnički rad odvija se između tri grada: Zagreba, Londona i Opatije. Od 1982. godine samostalno izlaže te sudjeluje na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i diljem Europe. Jedan od najvažnijih trenutaka u njegovoj međunarodnoj karijeri dogodio se 1985. godine, kada je reprodukcija njegove tempere "Bez naslova" objavljena na naslovnici londonskog vodiča za izložbe i galerije. Također, dva njegova djela izabrana su za prestižni Pirellijev kalendar 1986., u sklopu suradnje s umjetničkim direktorom Martynom Walshom i fotografom Bertom Sternom.

Te je godine izlagao na Drugom međunarodnom sajmu suvremene umjetnosti u londonskom Olympia Exhibition Hallu, a prvu veliku monografsku izložbu u Hrvatskoj održao je u zagrebačkoj Galeriji Forum, uz predgovor profesora Petera de Francije. U Dubrovniku je svoju prvu samostalnu izložbu imao 1988. godine, a u tom je gradu izlagao gotovo svake godine, stekavši prepoznatljivost u njegovoj kulturnoj sceni.

Tijekom Domovinskog rata, Šibl je proveo duže vrijeme u Dubrovniku, slikajući prizore grada i prirode. U razgovoru s novinarima prisjetio se tog perioda, spominjući kako se počeo baviti krajolicima, usprkos tome što je ranije bio usredotočen na ljudsku figuru. Istaknuo je i kako je pod utjecajem mediteranske palete umjetnika poput Masle i Pulitike, njegove boje postale živopisnije i sunčanije.

Godine 1996. ponovno je izlagao u Galeriji Forum, ovaj put s 25 radova u ulju, pastelu i ugljenu, što je bila zapažena izložba. Njegov rad popratili su eseji Tonka Maroevića, Saše Vereša i Guida Quiena. Godinu kasnije, u dubrovačkoj Galeriji Kazališta Marin Držić, predstavio je ciklus "Tijela u pokretu", radove koje je stvarao u intenzivnom višemjesečnom radu.

U novijem razdoblju, Šibl se posvetio slikanju ulja na platnima velikih dimenzija, potvrđujući svoj status na domaćoj sceni, ali i održavajući prepoznatljiv europski izričaj. 

Izložba: DANTE 700 – I u paklu može biti dobro?

tematska žirirana izložba posvećena obljetnici Danteove smrti
koju organizira Gradski muzej Križevci u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.
15. 11. – 11. 12. 2021.

Likovna galerija Gradskog muzeja Križevci, Trg Antuna Nemčića 6/I, Križevci
Otvorenje izložbe održat će se u atriju Likovne galerije Gradskog muzeja Križevci 15. 11. 2021. u 18 sati. Zbog epidemioloških mjera ograničen je broj osoba koje mogu prisustvovati otvorenju, te Vas molimo za razumijevanje i strpljenje. Nošenje zaštitnih maski je obavezno.

Autorica koncepcije: Elizabeta Wagner, mag. hist. art.
Kustosica izložbe: Elizabeta Wagner, mag. hist. art.
Selektori: Josip Zanki, Danko Friščić, Zoran Homen, Tea Hatadi i Elizabeta Wagner

Autori: Janko Belaj, Antonija Belovari, Mercedes Bratoš, Marko Domazet, Marina Draženović, Zrinka Elkasović, Damir Facan-Grdiša, Marija Galić, Ana Gezi, Željka Gradski, Tatjana Grgurina Vučetić, Branko Gulin, Igor Gustini, Amira Hadžimejlić, Iva Haramina Milinković, Paolo Patrick Hrga, Valerija Jakuš, Verena Marija Jakuš, Lucija Jelić, Danijela Kasaić, Dalia Katavić, Marta Katavić, Petar Koši, Andreja Krušelj Pavličić, Lazer Rok Lumezi, Ivica Malčić, Nela Marušić, Zdravko Milić, Dunja Naerlović, Ivana Ožetski, Hrvoje Marko Peruzović, Ana Pintarić, Marijana Pišonić, Snježana Pokos-Vujec, Petar Popijač, Marina Popović, Tiana Pozaić, Katarina Radošević Galić, Kristina Rismondo, Vedran Ružić, Helena Schultheis Edgeler, Krunislav Stojanovski, Sanja Šebalj, Duško Šibl, Tomislav Šilipetar, Tea Švarić, Tea Teodorović, Sonja Turner Fegić, Alan Vlahov, Leo Vukelić i Saša Živković te pozvani umjetnici Tomislav Buntak, Sabina Kolonić, Danko Friščić, Grgur Akrap, Josip Zanki i Luka Tomić
Učenici Gimnazije Ivana Zakmardija Dijankovečkoga Križevci: Klara Grahova, Hana Komar, Ana Kopilović, Lucija Kovačić, Mika Krmpotić, Sofija Krnjak, Eva Ratković; mentorica: Tanja Valsted

Iz predgovora kataloga izložbe Elizabete Wagner, mag. hist. art.:
“UNESCO je 2021. proglasio godinom obilježavanja sedamstote obljetnice smrti Dantea Alighierija. Talijanski pjesnik, pisac, filozof i “otac” talijanskog jezika, u vrijeme kada su literati stvarali isključivo na latinskom, zapisivao je svoje stihove toskanskim dijalektom, govornim talijanskim jezikom, približio književnost običnom čovjeku i utabao staze velikim talijanskim renesansnim piscima, Petrarci i Boccacciu.
Iako je veliki Firentinac autor brojnih, znanih, manje znanih i opskurnih soneta, lirskih pjesama i proznih ogleda, narativna poezija koja je ugledala svjetlo dana krajem prve četvrtine četrnaestog stoljeća, učinila ga je književnim besmrtnikom. Danteova Commedia, La Divina ili Božanstvena, kako ju je doimenovao Giovanni Boccaccio, veličanstven je epski spjev koji se smatra posljednjim velikim književnim djelom srednjeg vijeka te prvim koje nagovješćuje novo vrijeme – renesansu.

Božanstvena komedija je, usudimo se reći, putopis izgubljene duše regijama zagrobnog svijeta iz ovozemaljske perspektive. Posrnulog smrtnika putem prema Bogu vode antički pjesnik Publije Vergilije Maron, Beatrice di Folco Portinari, Danteova muza iz “Novog života” (La Vita Nuova, 1294.) te svećenik, svetac i mistik, Bernard iz Clairvauxa. Tri dijela, tri poglavlja, putnika će provesti stadijima prepoznavanja grijeha (Pakao), putem pokajanja (Čistilište) te napokon, do praga vječnog života i uzašašća prema Bogu (Raj). Ta “summa u stihu” priznata je i prepoznata kao jedno od najvažnijih literarnih djela svih vremena te je sasvim razumljivo zašto predstavlja i centralno djelo izložbe posvećene Danteu Alighieriju.
U spomen obljetnice smrti velikog pjesnika Gradski muzej Križevci i Akademija likovne umjetnosti, pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija RH, Grada Križevaca i Koprivničko-križevačke županije te uz podršku Gradske knjižnice “Franjo Marković” Križevci, Turističke zajednice Križevci, HDLU-a i ULUPUH-a, raspisali su javni natječaj i organizirali otvorenu i žiriranu izložbu.
Odabrani umjetnici, predstavljeni na izložbi, dolaze s područja cijele Hrvatske i izražavaju se širokim spektrom likovnih jezika. Slikarstvo je zastupljeno brojnim tehnikama, od ulja i akrila, akvarela, tuša i flomastera, sve do umjetničkih realizacija grafičkim tehnikama na raznim podlogama, te slika vidljivih u infracrvenom spektru. Prijavljene skulpture izvedene su u papier mâcheu, glini, drvu, metalu i staklu. Izloženo je i više konceptualnih radova i instalacija, asemblaža te djela koja tradicijski spadaju u primijenjenu umjetnost, izvedenih tehnikom tapiserije, obrade plemenitih metala, fotografije te dekorativne keramike.(…)”
Projekt je nastao u suradnji Gradskog muzeja Križevci i Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Koprivničko-križevačke županije i Grada Križevaca.

Istaknuta slika: Ivica Malčić: Imam slike da me zaštite", 2019.

Izložba: Duško Šibl “Odiseja”

Otvorenje izložbe održat će se 10. svibnja u 18 sati, Likovna galerija Gradskog muzeja Križevci, Trg Antuna Nemčića 6/1, Križevci
Izvor: http://www.gradski-muzej-krizevci.hr/

Kustosica izložbe: Elizabeta Wagner

Prostor Likovne galerije Gradskog muzeja Križevci ugostit će pregled umjetničkog djelovanja akademskog slikara Duška Šibla; od ranih radova nastalih početkom 80-ih godina 20. stoljeća u Londonu, do dijela ciklusa “Opasno crvena” nastalog u suradnji s umjetničkim fotografom Željkom Koprolčecom.

Pješaci II, 2019.

"Glavni motiv Šiblovog slikarstva je ljudsko tijelo u pokretu. On je promatrač po vokaciji, istražuje društvo, ljude i njihove međuodnose. Živi i slika na četiri lokacije: London, Zagreb, Dubrovnik i, danas, Opatija pa se u njegovom slikarstvu mogu razaznati ciklusi – urbani zagrebački, novovalni londonski, mediteranski itd., koji često inspiraciju pronalaze u slikarevoj životnoj okolini. Prije likovne naobrazbe u Londonu, završio je studij komparativne književnosti i povijesti umjetnosti u Zagrebu. Sam izjavljuje da je odgajan da bude kritičar kojem se na kraju dogodilo da se okuša u umjetnosti koju bi trebao kritizirati.[1] Slikarstvu stoga pristupa samokritično jer u jednoj osobi utjelovljuje i umjetnika i kritičara.

U ranim radovima Šibla privlači groteskno, ružno, naglašava bizarno i dekadentno. Inspiriran njemačkim slikarstvom (Neue Sachlichkeit) i radovima Otta Dixa (slika poznatu sliku Hommage Ottu Dixu 1980.) transponira stil na onovremenu londonsku punk i new wave scenu. Slika tamnom paletom, boje su zasićenih tonova. Kompozicije su isprva smirene, no u drugoj polovini 80-ih postaju prenatrpane figurama kojih na slici ima toliko da im se obrisi stapaju pa površina slike postaje tapiserija bizarnih likova iz umjetnikovih noćnih mora (Nakon Černobila, ulje na platnu 1986.).

Krajem osamdesetih  Šibl “čisti” svoje kompozicije pa one bivaju uravnoteženije, iako i dalje pršte energijom. Slika ljudski lik u pokretu: plesače, heretike, glumce, ljubavnike… Pokret sugerira likom čiji oris predstavlja u raznim položajima kroz protok vremena, pokret ili introspekciju koja se kao na fotografskoj slici s dugom ekspozicijom razmazuje u kadru. Statično kroz vremensku dimenziju postaje dinamično što je jedna od glavnih karakteristika Šiblovog slikarstva."

Iz predgovora: Elizabeta Wagner, 2023.

O autoru:

Duško Šibl rođen je 1951. godine u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu je 1977. godine diplomirao komparativnu književnost i povijest umjetnosti. U Londonu 1982. završava studij slikarstva na Byam Shaw School of Art, a 1986. magistrira na glasovitom Royal College of Art. Živeći i radeći na tri ključne lokacije, u Zagrebu, Londonu i Dubrovniku, Šibl od 1982. godine izlaže i sudjeluje na važnim skupnim i samostalnim izložbama u domovini i Europi. Martyn Walsh ga izabire kao suradnika na glasovitom Pirellijevom kalendaru. Iste su mu godine zapaženi nastup na međunarodnom sajmu suvremene umjetnosti u londonskom izložbenom centru Olympia Exhibition Hall te prva monografska izložba u Zagrebu. Njegov stvaralački potencijal iznjedrio je mnogobrojne crtačke i slikarske cikluse koji se prostorno nadopunjavaju i stapaju u veliki nekonvencionalni ciklus. Od 1982. godine do danas priredio je mnogobrojne samostalne i skupne izložbe (Zagreb, London, Dubrovnik, Pariz, Liverpool, Split, Zadar, Sarajevo, Pula, Umag, Lisabon, Šibenik, Parede, Čakovec, Varaždin, Bonn, Brighton, Petrinja, Trogir, Slavonski Brod, Požega, Zabok i Pečuh). Uz slikanje, bavi se i performansom (Liverpool, Unity Theatre i Zagreb Plesni Centar). O njegovu slikarstvu tekstove pišu vodeći likovni kritičari – akademici Tonko Maroević i Luko Paljetak, Josip Depolo, Guido Qien, Zdravko Zima, Marina Baričević, Vlado Bužančić, Milan Bešlić, Iva Körbler, Enes Quien, Flora Turner, Saša Vereš, Mirjana Šigir, Josip Škunca, Goran Blagus i ostali. Za HRT je 2004. snimio film “Poetska igra tijela” za koji je tekst napisala Marina Baričević. Godine 2019. seli ljetni atelje iz Dubrovnika u Opatiju. Danas živi i radi podjednako u Zagrebu, Londonu i Opatiji.

Izložba će se moći razgledati do 24. svibnja 2023. radnim danom od 10:00 do 13.00 i od 18:00 do 20:00 te subotom od 10:00 do 12:00 sati, nedjeljom, blagdanom i praznikom zatvoreno. Ulaz na izložbu je besplatan.

Promocija monografije i grafičke mape Duška Šibla "CIJELI SVIJET JE POZORNICA"

vrijeme: 26.travnja u 20 sati
mjesto: Knjižnica I čitaonica Bogdana Ogrizovića Preradovićeva 5, Zagreb

O monografiji će govoriti autorica teksta Iva Körbler, a o grafičkoj mapi Duško Šibl uz prigodnu izložbu.