MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE

10 najčešćih grešaka prilikom fotografiranja mobitelom i kako ih ispraviti

Svi zasigurno u društvu imamo tu jednu osobu koja voli biti glavni fotograf i koja mora fotografirati sve i svašta. Od selfija prije polaska preko selfije cijelog društva do neizostavnog fotografiranja ispred ogledala. I tako u krug svaki put. Svi volimo lijepe lijeep fotografije, no one međutim često puta ne ispadnu bap onakve kakve smo željeli da budu. Zato vam danas kao profeasionalni fotograf s iskustvom donosim najčešće greške koje ljudi rade prilikom fotografiranja mobitelom (ili fotoaparatom) i kako ih ispraviti. Za neke ćete se dobro nasmijati, a neke će vas oduševiti kada ih pročitate i primjenite. Pa krenimo!

1.Kako se riješiti sjene na fotografijama?

   Zlatno pravilo kod fotografiranja prilikom lijepog sunčanog dana jest da od stabla ne vidimo šumu. Ili od fotoaparata ne vidimo sami sebe u ekranu. Ili u ekran mobitela, ovisi koji uređaj koristite. Dakle, ukoliko ste se odlučili na jedan sasvim običan spontani selfie na suncu pravilo je sljedeće: Lice okrenite na suprotnu stranu od sunca, a fotoaparat neka bude isred vas, nikako sa strane kako sami sebi ne biste napravili sjene te bi fotografija mogla biti uništena. Isto tako pripazite da nemate dodatne efekte koji bi mogli potamniti fotografiju jer određeni modeli mobitela postavljaju svjetlinu prema vrsti motiva koji se fotografira pa ukoliko vaš mobitel ''shvati'' da fotografira lice na suncu, ono će utomatski spustiti blendu za par brojeva što će vašu fotografiju u startu učiniti pretamnom i nepovratno izgubljenom.

2. Fotografije su mi neoštre. Što da radim?

 Listajući Instagram nailazim na hrpetine selfije iz kupaonice gdje djevojke, ali čak i mladići rade selfije. Možda ne baš najbolja prostorija što se tiče sjvetlosnih uvjeta jer ono nam daje svjetlinu u određenim kutevima, a time nam i daje mogućnost da fotografija bude neoštra. Da biste uhvatili pravi kadar, pronađite mjesto gdje je prvenstveno vaše lice dovoljno dobro osvjetljeno te po mogućnosti uzmite stativ ili neki drugi predmet koji može poslužiti kao stativ te uključite timer na 10 sekundi. Uz odlično osjvetljenu fotografiju imat ćete i više mogućnosti napraviti fotku te ukjučiti ruke i gornji dio tijela što svakako može biti zabavno kod rođendanskog fotografiranja.

3. Opcije koje se NIKADA ne bi trebalo uključivati

         Ukoliko ste osoba koja voli isprobavati nove opcije i aktivirate sve moguće opcije na mobitelu posebno prilikom fotografiranja, a niste stručnjak u tom području toplo vam savjetujem da – odustanete! Vaš fotoaparat na mobitelu ili kameri je već dovoljno namješten da i bez dodatnih opcija i aktiviranja snimite solidne fotografije. Ukoliko se ne razumijete u pojmove poput: ''zoom'', ''blenda'' ili ''ekspozicija'' i nemate pojma čemu to zapravo služi, možda bolej da se toga niti ne shvate jer vaši će pokušaji samo povećati šansu da s nimite jako lošu fotografiju. Radije upišite tečaj fotografije, naučite osnove pa tek onda kroz praksu primjenite vaše znanje. Tek onda ćete vidjeti razlike u vašim fotografijama!

4. Zašto je moja fotografija čudne boje?

    Ovo pitanje sam u inbox na Instagramu dobio barem 50 puta, ako ne i češće. Naime, o čemu je riječ.          Kada kupite novi monitor, fotoaparat ili bilo koji drugi uređaj koji ima ekran, posebno mobitel, moguće je da uređaj nije kalibriran odnosno njegova boja. Tako postoji i mogućnost da će vaša pozadina biti siva ili plava umjesto bijela, ali i to se može vrlo brzo riješiti. Naime, u postavkama je potrebno odrediti tonove i kontrast koji odgovara bojama vaše fotografije. Za ovaj korak savjetujem da se raspitate kod stručnjaka jer niti neki napredni korisnici nisu uspjeli riješiti slučaj kalibracije s obzirom da su današnji gadgeti puni raznih funcija, uputa i izbornika, a neke funkcije mogu samo narušiti dodatno vaše uređaje, pa prije fotografiranja svakako provjerite jesu li vaši uređaji kalibrirani odnosno odgovaraju li boje realnom stanju ili ne.

5. Ne mogu spremiti fotografiju jer nemam dovoljno memorije. Koliko su moje fotografije velike?

    Hm... Još jedna zanimljiva stvar koja se javlja prilikom dolaska nove generacije mobitela jest da njihova memorija više nije toliko ''mala'' kao prije 10tak godina kada smo tek dobili prve mobitele s 5-6 megapixela, vwć su danas te kamere po 15-16 pixsela, a njihove veličine kao jedna fotografija s fotoaparatom. Kako bi to izbjegli, možete učiniti sljedeće: Za početak uđite u postavke fotoaparata i umjesto maximalna kvaliteta smanjite fotografije barem za upola, kako biste dobili više prostora u memoriji, a saam kvaliteta neće se toliko razlikovati ukoliko će se fotografije samo koristiti za osobnu upotrebu na mobitelu te društvene mreže. Ukoliko želite razvijati vaše fotografije u digitalnom ispisu, svakako je onda važno povećati kvalitetu na maksimalno te kasnije obrisati te fotografije kako biste dobili dovoljbo prostora za ostatak vaše fotografske kolekcije.Isto tako nije loše razmisliti niti o dodatnoj mwmorijskoj kartici koja ne košta više od 100tinjak kuna, a s njom ćete dobiti duplo više prostora, samime time neće biti potrebe za smanjivanjem kvalitete

6. Fotografije mi izgledaju kao da su fotografirane u zrcalu, sve je obrnuto. Zašto?

  U opcija vašeg mobitela odnosno kamere fotoaparata uključena cam je opcija Zrcala što znači da sve što fotografirate imati će efekt zrcaljenja. Kako biste to izbjegli, jednostavno isključite tu opciju. Neki proitvođaći već su odavno maknuli tu opciju te takav efekt više nije dostupan, a neki su onemogućili isključivanje efekta. Za takve slučajeve najbolje je obratiti se tehničkoj podršci te pokušati pronaći problem ili eventualno se pomiriti s činjenicom da će sve biti malo ''obrtnutije''.

7. Crop opcija – Vjerujte mi, ne treba ju!

    Jedna od zanimljivosti je svakako Crop opcija koja već prilikom fotografiranja određuje format vaše slike: kockasto, duguljasto, vijugavo, s kosim obrubima i slično. Danas kada su softweri za mobitele toliko napredni da sve rade automatski, takve opcije nikome ne koriste jer vam samo ''režu'' slike, a sve se kasnije može dodatno editirati ili ukloniti. To je posebice važno kod portreta kako ne biste nekome odrezali glavu ili noge. Naravno, ne namjerno!

8. Jedna opcija koja će vas riješiti svih briga!

   Zamislite sljedeću situacija: Hodate ulicom i vidite super kadar. Pitanje je sekunde i morate u roku od nekoliko sekundi okinuti fotografiju inače će savršeni trenutak – nestani! Kako bi vaš fotoaparat u svakom trenutku bio ''spreman'' za reakciju potrebno je u postavkama, ovisno o modelu, uključiti opciju ''Sport photography'' koja će biti vaš idealn začetnik u snimanju brzih trenutaka. Naime, riječ je o opciji koja djeluje kao fotograf prilikom fotografiranja sportskih događanja. Trenutak pucanja na gol, bacanja lopte u zrak, ulaska u cilj.. Sve su to trenuci koji se ne mogu ponoviti i zato vaš fotoaparat sam namješta svjetlinu, kontrast, boje i balans, a vi samo morate izoštriti kadar i okinuti. Fora, zar ne?

9. Bijela pozadina, crni motiv.Idealne kombinacije koje ćete zavoljeti!

   Uzmite olovku i papir jer sljedeće što ću vam reći morate naučiti napamet:

Dakle, u fotografiji postoje nepisana pravila koje svaki fotograf mora znati, a nigdje ne pišu. A kako ih onda znaju? Naravno, kroz praksu i godine i godine rada dolaze do novih otkrića. Naime, postoje 3 idealne kombijacije boja koje možete ukoliko se nađete u situaciji da ih ujedinite, odlično ukadrirati i sve će postati odmah ljepše. Dakle, prva je bijela pozadina i crni motiv. Ili obrnuto, crna pozadina i bijeli motiv. Oboje će izgleda jednako lijepo, elegantno, zanimljivo, kontrastno. Crna voli bijelu, bijela voli crnu. Točka.Druga kombinacije žuto-plavo-zeleno: Primjerice: Žuto sunce, plavo nebo, zelena krošnja. Mmm... Ljetna oaza! Vidite, već je sve nekako ljepše, zar ne? A treći primjer je rijetko moguće upotrijebiti u eksterijeru, ali je jako zanimljiv ukoliko se pronađete određeni kadar koji odgovara sljedećoj kombijaciji:

crno-plavo-bijelo-crno

Primjerice, crno asfalt, plavi automobil, bijela slova na crnoj pozadini.

Naime, riječ je kombinaciji ''svakodnevnih boja'' odnosno boja koje naše oko vidi češće nego ostale. Primjerice, gradovi su puni sivih fasada, betona i prozora. Plava je boja neba ili mora, čak i tramvaja u Zagrebu, a crna se opet savršeno veže za bijelu iz prethodnog primjera. Dakle, svakodnevno uočavamo neke boje koje nismo ni svjesni, a ova kombinacija je čisti školski primjer koliko smo ''slijepi'' pored zdravih očiju.

10. Fotografija je samo umjestnost, a ljepota u oku njezina autora i promatrača.

  Kao posljednji savjet odlučio sam se da se nadovežem na svakodnevne brige svih insta-fotografa, koji misle da imaju lijepe fotografije ako pbrađuju fotke po sat vremena svaku. Ne, nažalost to nije tako. Ja sam prvi primjer jer ne volim vidjeti ''savršene fotke''  ine volim vidjeti nerealnost. Plavo neboje je lijepo, ali nije lijepo ako je preplavo, odnosno zasićeno pojačano u Photoshopu. Volim vidjeti svadbene fotografije koje nisu ukadrirane kako treba, koje imaju mrvicu previsoku ISO vrijednost pa se blago nadziru točkice od šuma.

Na krajeva krajeva, sve fotografije su lijepe. Svaka na svoj način. Nekome fotografija nije bitna, nekome jest. Fotografija je postala dio portala, društvenih mreža i interneta u globalnom smislu. Danas fotografija određuje naš identitet, želimo biti savšreni, popegledani, bez bora i imati savršeno bijeli osmijeh. Iako znamo da to nije realnost, moguće je makar u digitalnome svijetu biti ''netko drugi''

Ljepota je samo u oku promatrača i onome tko ju je snimio. Ako se Vama sviđa,  onda je dobra. Ako vam je loša, obrišite ju i snimite ponovo. Na kraju, danas vas ništa ne košta. Za razliku od prije 30-tak godina kada se svaki kadar plaćao, a svaka minuta vremena je trajala kao sati. A sve, da bismo imali ''savršenstvo'' koje ne postoji.

Pozdrav do nove kolumne!

Dominik

10 SAVJETA KAKO DO SAVRŠENOG INSTAGRAM FEEDA

Bok svima i dobrodošli u Malu školu fotografije. Novi tjedan, novi izazovi i nova lekcija su ispred nas. Prije nego započnem htio bi se zahvaliti svima Vama koji čitate i primjenjujete moje prošlotjedne savjete jer mi se jako puno vas prošli tjedan javilo putem poruka i zahvaljujem se još jednom svima na podršci. Evo i vama jedan lajk (palac gore) - makar virtualni!

S obzirom da sam se odlučio da neću raditi klasične foto kolumne i pisati jezikom svih strogo definiranih knjiga i udžbenika nego ću se više posvetiti tome da me razumiju svi od malenih do najstarijih, odnosno ono što se u narodu kaže: Od 7 do 77 današnja lekcija biti će na temu Instagrama odnosno mojih 10 savjeta kako napraviti što bolje i atraktivnije fotografije za vaš Instagram. Uzevši u obzir da današnje generacije hi-techa koriste 80% Instagram u poslove svrhe za očekivati je da je Instagram postao jako dobar medij i alat za promociju. Kao i svaki drugi fotograf, naravno da sam se i ja pridružio na taj servis prije nekoliko godina i od tada redovito na svakodnevnoj bazi pratim i objavljujem razne fotografije sa snimanja, putovanja, koncerata i slično. Iskreno, Instagram je puno jači u tom pogledu naspram Facebooka kojeg je nekako ''vrijeme pregazilo'' pa se pojavom Instagrama 2013. godine većina korisnika prebavila na drugi servis.

Danas ću vam pokazati i dati deset savjeta koje bi volio da pročitate, a svakako i primjenite jer bi volio čuti vaše reakcije nakon toga. Stoga, krenimo..

1. SAVJET - VAŠA FOTOGRAFIJA = VAŠE DJELO!

Najveći problem je kod instagrama što se koristi toliko tuđih i lažnih fotograifja tj. fotografija koje nisu djela autora koji ih objavljuje. Prvo, time kršite autorska prava i samim time ste u prekršaju i u mogućnosti da se protiv vas podigne kaznena prijava, a samim time sramotite i sebe jer zašto koristiti tuđe fotografije ako možete koristiti svoje, možda čak snimiti još i ljepše? Neka vam fotografija koju biste htjeli objaviti posluži samo kao primjer kako i vi možete stvoriti istu takvu.

2. SAVJET - BUDI ''ONLINE''

Pod time ne misim da budete stalno dostupni i na Instagramu od 0 do 24 već se pod time smatra da budete ažurni. Da barem jednom dnevno objavite fotografiju, a bilo bi sjajno i dva puta u danu. Samim time ćete steći veći broj pratitelja jer će ljudi vidjeti da pazite i brinete o svom Instagramu, da ste aktivni i možda vas zaprate, a ako imate ambicije moguće su i poslovne suradnje.

3. SAVJET - OŠTRA FOTKA POLA POSLA

Ne biste vjerovali koliko oštrina fotografije utječe na broj pratitelja i lajkova na samoj fotografiji. Da,da.. Jer, hej, tko bi još normalan volio uživati u fotografijama koje us mutne, potresene, neoštre, gdje je netko prošao ispred objektiva ili je netko zažmirio. Pripazite na sitne detalje koji bi vas mogli koštati broja pratitelja i lajkova.

4. SAVJET - Manje obrade, više prirodnosti!

Ukoliko niste profesionalan fotograf i ne čini vam se da znate dovoljno o obradi fotografija u umjerenim količinama - radije se toga nemojte niti primati! Vjerojatno ne biste tako postupili niti u tvornici rukujući strojevima, pa zašto se onda upuštati u neke stvari u koje se ne razumijete, pritom narušavajući izgled fotografije kontrastima ili saturacijama.

5. SAVJET - Više sunca - bolja fotka!

Ne biste vjerovali, ali 99% najoljhi svjetskih fotograifja snimljeno je upravo po dnevnom svjetlu, posebice u izlasku ili zalasku sunca kada je svjetlo ''najmekše'' tj. difuzno. Tada nemate sjena niti kontrasta pa će fotografije ujedno biti i prirodnije, lice će izgledati svježe na modelima, a vi ćete imati savršenu fotografiju za svoj virtualni foto album Instagram.

6. SAVJET - Kud svi, tu i mali Mujo!

Ako je svjetski dan kave - vjerojatno će vaš Instagram biti pun fotografija kave s obaveznim heštegom #svjetskidankave. Zanimljivo, zar ne? Kao da i bez toga ne bismo znali da je Dan kave. No, ajmo se malo vratiti na fotografije. Dakle, ukoliko svi toga dana objave šalicu svoje jutarnje ili poslijepodnevne šalice kave iz omiljenog lokalnog birca, ti nemoj. Budi faca i napravi nešto drugo. Zašto primjerice ne bi fotografirao zrnca kave ili modela koji ispija kavu. Ako ste u potrazi za idealnom fotografijom, vaša može biti upravo ta!

7. SAVJET - BUDI JEDINSTVEN!

U posljednje vijeme na Instagramu je počeo biti trend da se na fotografije stavljaju natpisi, ikonice ili dodatni efekti. To je u redu, ali Instagram nije oglasna ploča. Možda bi bilo bolje da vi njima pokažete kako se to može napraviti na kreativniji način. Od papira napravite jedinstven oglas, fotografirajte ga na nekom ludom mjestu i pronađite osobu koji će vam glumiti modela koji će dijeliti te letke, a vi ga pritom fotografirajte. Napravite zanimljivu priču od običnog dosadnog storija koji će trajati tek 24 sata te se potom izbrisati

8. SAVJET - VELIKE FIRME = LOŠE FOTOGRAFIJE?

Da, u nekim slučajevima na koje sam ja naletio. Naime, fotografiranje hrane kod nekih je poznatih lanaca očito ozbiljan problem. Umjesto da angažiraju stručno osobu ili se barem informiraju oni fotografiraju hranu pod lošom rasvjetom ili na nedekoriranim podlogama što fotograifju kao takvom čini manje atraktivnom, samim time dosadnom tj. prosječnom u masi istih. Zato posebice kod fotografiranja hrane pripazite kod rasvjete, birajte dnevno svjetlo, fotografirrajte uz prozor ukolio nemate reflektore, pripazite na oštre sjene i pokušajte izbjegnuti efekt ''pretjeranosti na tanjuru'' tako što ćete od normalne porcije uzeti tek 1/3 sa svim sastojcima koje to jelo čine potpunim. Ostalo ostavite kao iznenađenje za degustaciju!

9. SAVJET - BEZ PEČATA NIŠTA!

Ukoliko se bavite ozbiljnom fotografijom i želite da vas što prije ''uoče'' moj prijedlog vam je vodeni žig koji, osim što će vas zaštiti od krađe fotografija, može vam biti i odlična podsjetnica na kojoj može pisati nešto poput web stranice ili email kontakta koji neće naravno biti toliko upečatljivi, a imati će svoju svrhu i korist.

10. SVAKI DAN NAUČI NEŠTO NOVO!

Kao i za sve u životu, dajte si vremena za savladavanje osnova, pa potom krenite u ozbljniju Instagram fotografsku priču. Ukoliko niste jedna od onih osoba kojima bi Instagram mogao zaokupiti pažnju, zapamtite jednu stvar: Čak i da nikada više ne otvorite navedenu aplikaciju, pokušajte ju barem u teoriji savladati jer ako ništa, biti ćete glavne face ako krene tema u društvu o modernim tehnologijama, a vi ćete se moći pohvaliti kako rasturate Instagram i kako ste jednostavne osnove naučili upravo kod mene u Maloj školi fotografije.

Hvala sivma na pažnji. Biiti će m idrago ako sam mogao pomoći makar i jednoj osobi, također bi volio da probate primjeniti neke od tih savjeta, ne morate sve, pa mi javite vaše dojmove da li se štogod promijenilo po pitanju broja pratitelja ili lajkova na vašim fotografijama.

Do sljedećeg tjedna, Pozdrav!

Dominik Papić

PUTOPIS S POTPISOM

ADVENT U BEČU

Spoj tradicije i modernog, vrlo bogat izbor trgovina i velika hladnoća te gužvau vrijeme adventa. To je ukratko opis ovog predivnog mjesta kojeg sam posjetio jučer, a priču i dojmove kroz fotografije donosim vam u nastavku!

Putovanje je počelo u 4:30 sati ujutro. Vani je bio još je bio mrkli mrak, a prijateljcia Ivana i ja smo već sjedili u busu za Beč. Mom uzbuđenju nije bilo kraja. Uz usputna stajanja i bez dužih čekanja na granici u Beč smo stigli oko 10:30h. Krenuli smo s razgledom grada. Prvo smo obišli uži centar i došli do kraljevska palače Hofburg. Kasnije smo krenuli u samostalno razgledavanje i osobne programe!

Na svakom koraku pratio nas je zvuk kopita odnosno kočije, a to je ujedno i jedan od većih simbola Beča. Cijena je sama po sebi vrtoglava. Vožnja iznosi od 20 do 30 eura, ovisi kojim danom i u koje doba godine. Za te novce možete dobiti i sobu u bečkom hotelu, ali bome i ručak. Nakon prvog dijela šetnje oko 14 sati Ivana i ja smo ogladnili pa smo posjetili Božićni sajam. S obzirom da je ona bila već u Beču 2012. godine spomenula mi je da je vidjela kako na sajmu prodaju nešto slično varivu u kruhu. Kada smo došli odmah prvo što smo vidjeli je upravo to jelo koje se u originalu zove Bohnen Suppe u prijevozu s njemačkog juha od graha. Dakle, izrezano pevico ili kruh u sredini u koje dolazi grah u tekućem izdanju i gore odrezani dio koji ja zovem ''kapica''čine ovo jelo vrlo ukusnim i vrlo zasitnim za gotovo 8 eura. Možda za naše pojmove nije toliko jeftino, ali za Austrijance je itekako niska cijena.

Kako je oko 16 sati počela padati noć tako je i brojka ljudi na ulicama postala puuuno veća, a iako se tako ne čini Beč ima gotovo 2 milijuna stanovnika, a u centru nisam primjetio niti jednog siromašnog čovjeka niti beskućnika što znači da vrlo dobro brinu za njihove socijalne slučajeve (za razliku od Hrvatske nažalost). U hodu sam ulovio i par fotografija konjanika u sjeni te neke veće znamenitosti poput dvorca Schönbrunn, rezidenciju Hofburg i park Palmenhaus Schönbrunn. Inače interijer navedenog restorana i bara Palmenhause je upravo nazvan tako (kuća palmi) zato jer je pun stabala palmi i izgleda poput džungle u zatvorenom porostoru. Jako zanimljivo!

U cijelom Beču se ulazak u WC naplaćuje od 0,50 do 1 euro ovisno u kojem se dijelu grada, ali su jako čisti i uredni. U centrima je gužva malo manja nego na ulicama i trgovima, a najviše ljudi je u restoranima i kafićima. Kada sam već spomenuo kafiće, bili smo i u popularnom starbucks i oboje naručili toplo čokoladu jer bi od još jedne kave (nakon one jutarnje na odmorištu) bili prepuni kofeina i šećera i trčali kao ludi po Beču. Ovako smo bili samo sretni što nam je toplo jer je vanjska temperatura bili oko nule, a nakon 16 sati i niža. Brrr...

Sve ukupnoi gledajući Beč je grad po mojoj mjeri. S obzirom da sam živio u Njemačkoj kao dijete i učio jezik još tijekom cijele osnovne škole te kasnije slušao njemačke programe brzo bi se prilagodio njihovom mentalitetu, načinu rada i životu. Ono što me posebno oduševilo je koliko drže do čistoće grada, fasada i ulica, na sajmu obilaze čistačice koje za vama skupljaju prazne čaše i kartonske papire, kutije i ostalo smeće, a time se vidi i koliko brinu o ljudima i zaposlenosti.

Beč je jedan od onih gradova koje već dulje vrijeme gledam samo na fotografijama i planiram datum. Sada se poklopilo da sam nakon isteka ugovora o radu imao slobodan vikend i iskorristio priliku. Dojmovi se još nisu slegli, ali gledajući fotografije svaki dan poželim da živim tamo. Niti jedan negativan trenutak nisam doživio, niti sam osjetio da me netko pokušao prevariti prilikom plaćanja i slično. Bečani, odlični ste i nadam se da se vidimo uskoro!

Auf Wiedersehen!

Autor: Dominik Papić

PUTOPIS S POTPISOM

DOČEK NOVE GODINE U BEČU

Pozdrav!

Prije svega, htio bi vam čestitati SRETNU NOVU 2017. GODINU te da vam bude bar upola bolja od prethodne. Neka bude što više zdravlja, prijatelja i ljudi oko vas koje volite, neka bude i malo (puno) više novaca i puuuno putovanja ? Naravna poslovica kaže: ''Kako uđeš u Novu godinu takva će ti biti cijela godina''. Ako je vjerovati poslovicama, ova godina bi mi mogla biti vrhunska jer sam ju dočeka u Beču!

Putovanje je započelo u subotu u 8 ujutro. Krenuli smo dosta rano jer su se iz agencije bojali gužve na granicama, a kad tamo - ni žive duše! Uz usputna stajanja u Sloveniji i Austriji, vožnja je trajala oko 5 sati. U Beč smo stigli par minuta poslije 15 sati.

Dnevnog sunčevog svjetla baš i nismo imali puno jer je taman počeo zalazak sunca, a već sat vremena kasnije polumrak. Dok je bilo sunce temperatura je bila skroz ugodna, mogu čak reći i topla, a iza 16 sati je naglo pala na 0C°.

Uz kratki obilazak proveo sam prijatelja kroz Beč i glavne znamenitosti s obzirom da sam tri tjedna prije bio već u Beču na adventu i upoznat sam bar s ovim glavnim centrom i sadržajima u njemu. Ručali smo u McDonaldsu jer nismo imali puno izbora s obzirom da su se oko 17 sati počele zatvarati trgovine, a za luksuzne restorane nismo imali novaca. Jedan ručak bi nas koštao oko 20-tak eura, a za solidan burger i krumpiriće te salatu i malu Coca Colu i kolačem na kraju samo 6 eura.

Poslije ''večere'' smo nastavili hodati gradom, kupovali suvenire, tražili toalete i onda otišli na glavni trg gdje je bila pozornica i gdje je organiziran doček Nove godine. Uz odlične bendove raznih žanrova i kuhano vino koje se isparavalo iz naših ustiju, napokon je kucnuo čas da odbrojavamo zadnje minute do ponoći.

Na žalost, novogodišnji vatromet nisam imao prilike puno fotografirati niti snimiti jer mi se baš u tom trenutku baterija ispraznila, ali onih par sekundi što sam ulovio objavio sam na svojoj Facebook stranici. Ostalo ćete na žalost morati pogledati na web stranicama Austrije.

Hvala na čitanju!

Autor: Dominik Papić

DOMINIK PAPIĆ: IZAZOVE KOJI SI POSTAVLJAM SAMO SU DOBRA MOTIVACIJA ZA NAPREDAK U KARIJERI

U životu su potrebne tri stvati da biste bili sretni:obitelj, prijatelji i posao. Što se tiče mladog fotografa, njegov je zadatak već ispunjen. Iza njega su 10 godina karijere koje je prije 2 godine obilježio autorskom izložbom Retrospektiva u Zagrebu te foto knjigom koja je izašla početkom godine. Sada kako kaže priprema nešto što će biti početak njegove nove faze karijere i jako se tome veseli.

- Izazovi koje si postavljam samo su dobra motivacija za napredak u karijeri, a sve što radimo tek toliko da napravimo nije dobro -priča nam ovaj mladi fotograf koji iza sebe ima jako bogatu i ispunjenu karijeru. Pa iako mu je tek 26 on je već puno postigao, ali kako kaže ne misli samo da tome stati. Njegova karijera započela je 2008. godine i do tada se usavršavao na mnogim fotografskim poljima. Od tada pa do danas snimio je preko 20 tisuća fotografija, proputovao nekoliko zemalja, bio dio čak 7 grupnih i jedne svoje autorske izložbe, a prošle je godine radio i u najvećoj mreži foto studija u Njemačkoj. Pa pitamo se kako je zadovoljan postigunim.

– Vjerojatno bi našao drugi posao koji mi predstavlja veće izazove, ali fotografija mi je od malih nogu bila misterija i zato sam upisao fotografsku školu. Nisam imao plan ni viziju gdje će me to odvesti, ali moja je misija bila jasna: Raditi i otkrivati. Malo po malo. I tako je i bilo. Sa svakim novim danom naučiš nešto novo, otkriješ nove stvari i u u tome pronalazim ideje za daljnji rad. Tako je bilo do sada u proteklih sada već 12 godina karijere, ako službeno brojimo od upisa u srednju školu. Uff, kako vrijeme leti...

Na izazove u životu nije previše obraćao pozornost, ali i sam priznaje da mu se u jednom trenutnu činilo da ne postoji dovoljno dobra suradnja mladih fotografa i velikih komplanija koji bi te iste mlade ljude poticali da rade na sebi. Primjerice, kada je dobio svoj honorarni ugovor u tvrtci Pixsell media nije ni slutio da bi taj ugovor mogao biti jedan veliki korak naprijed u njegovom životu.

– Konkretno, ne sjećam se tog perioda jer sam bio vrlo kratko kao honorarac i znam jako puno ljudi koji rade kao freelanceri za tu tvrtku, ali meni je to bilo prvo takvo iskustvo da radim za njih, fotografirao sam razne sajmove u početku i zarađivao džeparac dok sam se još školovao. To je trajalo možda par mjeseci i tada sam se odlučio da ne želim svoje vrijeme tratiti na nešto što nije stalno, sigurno i trajno. Tu postoje veliki lobiji i utjecaji na koje mali čovjek ne može utjecati.

Na pitanje o novim planovima i idejama kaže da na jesen priprema jako dobar projekt koji će nadam se ljudi zavoljeti gledati, pa ako bude interesa možda se proširi i na veće platforme poput televizije. Za sada ćemo ga gledati samo na digitalnom platformi Youtube.

 - Istina je da već dugo imam želju, ali nikako realizirati tu svoju kreativnu ideju. Naime, krenuo sam u pripremu projektaMala škola fotografijekoja bi se od jeseni trebala emitirati u novom formatu i to u video izdanju. Cilj je da ljudima još više nego ikada približimo fotografiju kroz kratke video klipove od svega nekoliko minuta te ih na taj način potaknemo da se i sami uhvate fotoaparata i krenu fotografirati. Moj desetogodišnji rad mođda neće biti u potpunosti ispunjen jer se radi o zaista kratkim video formama o svega par minuta do 5 miuta maksimalno po tutorijalu, ali je cilj u kratkom vremenu educirati ljude i javnost koja gotovo da i nema pojma o fotografiji da ponešto nauče u recimo pauzi za ručak i slično.

 Koncept je jedinstven, sve će biti premijerno prikazano na portalu Ludvig dizajn portalu, a potom i na njegovom osobnom Youtube kanalu ukoliko ste zaboravili pogledati epizodu. No, nije to sve. Gledatelji će također biti uključeni u cijelu priču, aktivno će sudjelovati sa svojim komentarima, kritikama i pohvala, kao i pitanjima na koje će Dominik davati odgovore u samom videu. Ideja je za sada da se snimi po 5 epizoda koje će se jednom tjednu prikazivati na portalu Ludvig dizajn, a o novim epizodama ovisi gledanost te interes samih gledatelja i čitatelja.

Ja vjerujem sto i jedan posto u ovaj projekt i znam da će biti uspješan. Inače ne bi išao u realizaciju istoga. Sve vam je stvar dobre volje, ideje i motivacije. Pokušat ću tehnički dovesti do savršenstva koliko mogu, što se tiče slike, zvuka i ambijenta, a na ostale detalje nažalost ne mogu previše utjecati. Volio bi povremeno dovesti goste u studio što je također još jedna ideja za drugi sezonu. Bez nekih noviteta emisije će biti dosadne, motone i jednolične to nikako ne želimo. Zato je pravo vrijeme da fotografija zaživi u novom modernijem obliku, a ja uskočim u novu ulogu profesora. Jako se veselim jeseni i svemu što ona donosi. Nadam se da će čitatelji biti samnom.

Na pitanje o planovima za ljeto spremno odgovara...

Rad, rad i samo rad. Mislim da bi bilo kontradiktorno reći nešto drugačije nakon svega. Za odmor uvijek ima vremena, more nam je blizu, za 3 sata si na Sjevernom Jadranu, za 4 sata u Zadru, pa možeš bilo gdje, Slavonija, Istra, Gorski Kotar.. Zato mi nije bitno da odmor bude na moru, nego da bude kratak i kvalitetan. Ako ulovim slobodan vikend, volio bi imati prvi pravi rođendanski vikend pošto mi ove godine rođendan pada na petak (04.09.) i vjerujem da će to biti moj prvi, pravi i vrlo vjerojatno jedini odmor ove godine.

Najvažnije je da sam okružen ljudima koje volim i s kojima se mogu opustiti, a sve ostalo je manje bitno.

Društvene mreže i promocija rada

Moj rad i dalje možete pratiti na Instagramu i Twitteru. Nisam od onih koji su pritivnici društvenih mreža jer bi time pucao sam sebi u prsa metaforički rečeno. Društvene mreže danas koristi jako veliki broj fotografa i kroz njih i ja otkrivam puno mladih talenata i u nekim vidim vrlo velikie talente. Da biste se bavili ovim poslom prvenstveno morate imati estetiku za ljepotu i nešto malo oštrije i brže oko od drugih. Morate predvijdeti trenutak prije svih kako biste bili spremni uhvatiti poseban trenutak na vrijeme. Intagram je danas postao slikovnica fotografija i gotovo da nema osobe koja ga ne koristi za objavu svojih privatnih trenutaka. Ja sam se odlučio da ću promovirati svoje radove kroz digitalne platforme, pa sam shodno tomu i na njima. Koliko mi to pomaže ili odmaže, pa znate,sigurno da ne može odmoći jer su Instagrami postali CV za fotografe. Po tome koliko imate pratitelja već se može vidjeti vaša popularnost i kvaliteta, iako nije pravilo. Bolji fotografi su uvijek imali više pratitelja, ali je i dobar PR napravio svoje tako da ja poznajem i neke koji imaju po tisuću pratitelja, a čak rade bolje fotografije od onih s nekoliko desetaka tisuća tako da bi odmah u startu isključio svaku povezanost tih dviju opcija.

Za kraj....

Budite dobri, pazite na sebe, čuvajte zdravlje drugih i samih sebe i budite kreativni.

Snimajte fotografije i na jesen pratite nove kolumneMale škole fotografije

DOMINIK PAPIĆ: MOJ NOVI POČETAK U HRVATSKOJ

Samostalna izložba, preseljenje u drugu državu, rad u najvećoj mreži foto studija u Njemačkoj pa povratak u Hrvatsku te pokretanje vlastitog brenda proizvoda. Tako je otprilike izgledalo posljednjih 15 mjeseci života mladog fotografa Dominik Papića. Uz sve to, i dalje piše kolumne za naš portal ''Putopis s potpisom'' i ''Mala škola fotografije'' a novi početak obilježit će autorskom foto knjigom MOJIH PRVIH 10. S mladih fotografom razgovarali smo neposretno nakon dolaska u Lijepu našu!

Pozdrav Dominik, nedavno si se vratio iz Njemačke gdje si proveo posljednjih 15 mjeseci no odlučio si se za povratak u Hrvatsku. Kako je došlo do te odluke?

 Prije svega moram reći da nije bilo lako donijeti takvu odluku te da odluka kao takva nije moja, već mojih roditelja, ali svakako se kasnije pokazala kao potpuno ispravna. Dok su drugi mladi već pred nekoliko godina odlazili trbuhom za kruhom, ja sam tada još gradio svoju karijeru, sudjelovao na izložbama i čak napravio svoju ''Retrospektiva'' u rujnu 2018. godine.  To je bio posljednji događaj pred sam odlazak iz Hrvatske. Jednostavno smo spakirali kofere i otišli za boljim životom izvan Hrvatske.

Koji je bio tvoj osobni razlog odlaska iz Njemačke i povratak domovini?

 Jednostavno sam osjetio da je vrijeme. Moram reći da sam se jako dobro prilagodio, samim time što sam već imao predznanje njemačkog jezika, vrlo brzo sam našao posao u struci i radio u najvećoj mreži foto studija u Njemačkoj, firmi Studioline Photography koja mi je pružila toliko podrške, novih poznanstava, putovanja i motivacije, da sam rekao – sada je vrijeme za povratak. Svoje stečeno znanje svakako ću iskoristiti u usavršavanje vlastite karijere te sa stečenim znanjem jezika još želim upisati školu stranih jezika s kojom bi dosegao C razinu koja bi mi svakako pomogla u pronalasku boljeg posla, razmišljam čak i o turističkom sektoru.

Što si najviše ponio sa sobom iz Njemačke osim zaigurno puno magnetića čiji si strastveni kolekcionar?

Prvenstveno znanje jezika, nove tehnike snimanja i prijateljstvo s kolegama koji će mi ostati doživotni prijatelji. Iako je teško opisati, mi smo zaista imali jako prijateljski odnos iako dolazim iz druge države. Njemci su kao narod vrlo pristupačni i naviknuti na različite kulture, pa im nije bio problem se prijateljiti samnom. Prmjerice, samo dva mjeseca nakon mog dolaska došao je još jedan kolega iz Izraela koji je prošao sve i svašta u svojoj fotografskoj karijeri i odlučio je nastaviti karijeru graditi u tvrtci Studioline. Zasigurno sjećanja koja nikada neće izblijediti!

   Nakon povratka odlučio si okrenuti novu stranicu u životu. Za početak   predstavljaš nam svoju autorsku foto knjigu Mojih prvih 10. O čemu je riječ?

 Tako je, zapravo krećem od točke gdje je sve stalo, a to je moja autorska izložba Retrospektiva. Sve fotografije koje su obilježile mojih prvih 10 godina rada do 2018. biti će sada na jedonme mjestu, uz neke dodatne koje su se našle kao meni osobno veoma drage i htio sam ih pod svaku cijenu uvrstiti u foto knjigu. Foto knjiga je u prodaji, ali u limitanom izdanju. A svi koji naruče foto knjigu do kraja travnja na poklon će dobiti i samo za ovu prigodu tiskanu majicu s fotografijom naslovnice foto knjige.

Kako provodiš vrijeme u samoizolaciji?

 Kreativno, u svakom slučaju. Radim na svom novom projektu Zeno europe, razrađujemo plan, tražimo klijente i suradnike, modele i prostor gdje bi obavljali fotografiranje i vodili cijeli menagment. Uz to, fotografiram. Uz psa koji zahtjeva šetnje nekoliko puta dnevno, dnevni raspored mi je poprilično ispunjen obvezama. Volio bi jedino naučiti kuhati, a to ću svakako pokušati s obzirom da se približava i Uskrs.

Pripremaš li nam i nove izložbe?

 S obzirom na cijelokupnu situaciju oko Korona virusa i svih mogućih zabrana, nažalost, nemam planova za izložbu. Trenutno je jedini plan naći što prije moguće posao, pokrenuti nove projekte i tako si osigurati financijsku sigurnost. Vjerujem da ću vam moći na jesen najaviti nešto što pripremam u suradnji s Noinom arkom, ali u humanitarnom izdanju.

Želimo ti biti puno sreće i uspjeha u daljnjem radu!

 Hvala i veliki pozdrav Vama i čitateljima vašeg portala!

DOMINIK PAPIĆ: Vrijeme je za moju prvu samostalnu izložbu

Mladi zagrebački fotograf kojeg ste upoznali na našem portalu Ludvig dizajn kroz njegove putopisne članke odlučio je napraviti veliki korak naprijed i predstaviti se javnosti sa svojom prvom samostalnom izložbom. U razgovoru pročitajte kako je došlo do ideje, zašto je tek sada odlučio napraviti samostalnu izložbu te kakve planove još ima u ovoj godini.

Pozdrav Dominik! Za početak, hvala na izdvojenome vremenu. Znamo da si u pripremama i žurbi oko prve samostalne izložbe. Kako je došlo do te ideje?

Moram reći da je ideja došla spontano. Nisam uopće planirao nikakvu izložbu u skorije vrijeme, a pogotov ne samostalnu. S obzirom da se dosta promoviram putem društvenih mreža u današnje vrijeme izložbe su više ''preselile'' na internet i svi se na taj način promoviraju. U razgovoru sa svojim prijateljem Nenadom natuknuo mi je prije otprilike godinu dana da ima jednu ideju koja bi mi se svidjela. Kada mi je rekao da bi volio da organiziramo moju izložbu nekako me ta ideja iskreno preplašila. Nisam znao kako reagirati u tom trenutku pa sam se samo nasmijao i na tome je ostalo. Od tada je prošlo dosta vremena kada mi je tu istu ideju ponovio,ali sada malo ozbiljnijim tonom. To je bilo krajem 2017. godine. Rekao sam mu da moram razmisliti i da ću mu svoju konačnu odluku reći nakon Nove godine. Ali kako sam ja čovjek koji voli brzati, a pritom ne razmišlja o detaljima tako sam mu već iduće jutro rekao neka počne pripremati projekt jer bi volio da se izložba realizira u 2018. Tako smo od obične ''ćakule'' došli do ove sasvim ozbiljne izložbe.

No, izložba nije klasična. Potrudili ste se u ovo nadolazeće vrijeme blagdana i Uskrsa nekome uljepšati dane. O čemu je riječ?

Tako je. Prije nego sam pristao na izložbu, rekao sam Nenadu da mora pristati na 2 uvjeta inače može otpisati izložbu. Prvi je uvjet bio da na izložbi ne moram puno govoriti, bilo bi idealno gotovo ništa (mo'š mislit') a drugi je da bude humanitarnoga karaktera. Prvi uvjet je već u prvom razgovoru propao jer sam shvatio da ne mogu otvoriti izložbu, a makar ne pozdraviti goste i uzvanike. Htio sam da moja prva samostalna izložba bude drugačija, po nečemu posebnija. Znam da to jako malo ljudi u Hrvatskoj radi i da nije običaj, ali smatram da živimo u teškim vremenima i da jedni drugima, ako možemo moramo biti od koristi. Ja sam vrlo nepoznat javnosti u toliko što nisam javna osoba i nemam veliki utjecaj na ljude i medije da bi mogao pozvati 100 ili 200 ljudi na izložbu pa da zajedno skupimo novac. Ali odluka je da se uz izložbu napravi i prodaja fotografija te prigodnih darova, a novac od akcije bi išao u dobrotvorne svrhe. O detaljima kojoj udruzi ćemo donirati novac biti će govora na samoj izložbi.

Rekao si da nisi jako popularan i poznat široj masi ljudi. Smatraš li da to može biti dobro ili loše u ovakvim akcijama? Hoće li se ljudi više odazvati ljudima koje poznaju putem medija ili anonimnim građanima?

Ne postoji formula niti recept. Svi znamo koliko se Hrvati rado odazovu bilo kojoj humanitarnoj pomoći, bez obzira jesu li u nju uključene osobe iz javnog života, pjevači, političari ili obični građani. Nedavno sam bio na jednom predavanju gdje se sakupljao novac za lječenje od malignih bolesti. Predavanje je bilo informativnog karaktera, a na kraju su svi mogli u kutiju ubaciti dobrovoljni prilog za žene oboljele od raka vrata maternice i dojke. Nisam gledao koju ću novčanicu izvući jer znam da mi kasnije neće biti žao. Mislim da je svatko kao ja razmišljao jer bi ga razgovor, debata i fotografije koje su se vrtile na ekranu tokom predavanja nagnale da isto učini. Prema tome, mislim da nije važno jesam li ja kao autor poznata ličnost, bitno je da se ljudima sviđa moj rad i da ih to potakne na donaciju. A sve ostalo je manje bitno,usudio bih se reći potpuno nebitno!

S obzirom da je prošlo službeno 10 godina od tvog upisa u srednju školu, a 7 otkako nosiš titulu fotografa, misliš li da si i prije već trebao imati neku svoju vlastititu izložbu ili je upravo sada pravi trenutak?

Reći ću vam iskreno, sada je pravi trenutak. Nije da nisam razmišljao već o tome, čak i prije 2 godine sam bio na korak da dogovorim nešto,ali sam se u posljednji trenutak ipak predomislio jer nisam imao hrabrosti i sigurnosti, a sada kada gledam iz današnje perspektive dobro sam odlučio. Fotografije koje su nastale u posljednjih 10 godina uvelike se razlikuju iz godine u godinu. Na svakoj godini se vidi mali napredak, bolja kvaliteta, bolje kadriranje, korištenje nekih osnovnih fotografskih pravila poput zlatnog reza tj. pravila trećine koje do nedavno uopće nisam imao imao u glavi prilikom snimanja iako sam to već u teoriji savladao. Možda nisam znao bolje, možda nisam imao mogućnosti od koga naučiti, ali moram iskreno reći da sam do svakog novog segmenta i novih informacija - došao sam! Nisam imao nikoga tko će samnom raditi nakon srednje škole, nikakve mentore ili učitelje,nisam plaćao tečaj fotografije niti sam gledao video tutorijale. Išao sam logikom da učim na greškama i vodio se time da ću kroz vrijeme vidjeti promjene. I upravo to me dovelo do dobrih rezultata koje danas ponosno nosim. Da se razumijemo, ni danas nisam vrhunski u svome poslu i dalje učim i savladavam nove prepreke i učim tehnike, ali sam u razdoblju od svog upisa u fotogrfsku školu do danas mnogo napredovao.

Što češ sve ponuditi zagrebačkom publici i koje nas fotografije čekaju na izložbi?

Očekuje vas putovanje kroz vrijeme, doslovno. Svi ćete se pomladiti za 10 godina, haha. Šalim se :) Izložbu sam zamislio kao presjek nekih radova unatrag nekoliko godina do danas i svih onih radova koji su bili prepoznati ne samo od ljudi koji prate moj rad putem društvenih mreža već i svih onih koji su me kao autora nagradili tako što je moja fotografija bila na čak 4 izložbe u roku 3 godine. Za mene kao mladog autora sa samo 24 godine to je vrlo dobar uspjeh, a ponavljam nisam niti jednom bio u medijima, novinama niti na televiziji. Moj rad isključivo je koncipiran putem interneta jer to je danas najjači medij 21. stoljeća. Zato će fotografije možda većini već biti dosta poznate,ali ipak bi volio da nešto ostavimo i za iznenađenje.

Sudjelovao si 2015. ,2016. te 2017. godine na izložbi 'Čuvajmo pčele' kao autor, Prošle godine si također bio autor s dvije fotografije na izložbama 'Zakaj volim Zagreb' s fotografijom Tunel Grič i na izložbi Jedra kvarnera s fotografijom 'Jedrilice'. Izdao si 3 autorska foto kalendara od kojih je posljednji prodan u više od 30 primjeraka. Putovao si u nekoliko država, gradova i mjesta. Pišeš putopisne članke za naš portal. Što nam sljedeće spremaš?

Uf, kada ovako sve nabrojite, zvuči puno, ali mene do veseli. I još bi volio da je bilo više izložbi,ali nažalost nisam se stigao posvetiti fotografiji koliko bi htio jer sam paralelno radio u firmi Pets Only kao šetač pasa i to mi je oduzimalo previše vremena. Sada kada sam odlučio otići i uzeti pauzu od posla htio sam svo slobodno vrijeme maksimalno uložiti u fotografiju jer znam da će sljedeći posao, koji god da on bude, također zahtjevati svo vrijeme moje posvećenosti. Zato sam sada u ovoj fazi pokrenuo priču zvanu autorski foto kalendar koji je rezultirao odličnim uspjehom, nevjerojatno koliko mi se ljudi očelo javljati od početka studenog kada je krenula promocija foto kalendara. Imao sam pozive od mlađih i starijih ljudi, ljudi iz Hrvatske, pa čak i jedan iz inozemstva tj. Njemačke što me posebno iznenadilo i bio sam presretan jer su moji radovi prepoznati i u drugim državama izvan Lijepe naše. Putovanja su moj hobi i koristio sam ih upravo zato da bi mogao krajem prošle godine ispuniti obećanje ljudima i dati im foto kalendar koji su toliko priželjkivali. Svi koji me prate znaju da volim putovanja i bilo je puno toga, od Austrije,Italije, Slovenije preko BIH do Hrvatske. Stvarno se toga skupilo, ali sada sam malo uzeo pauzu da bi se ponovo posvetio izložbi koja zahtjeva veliku koncentraciju, dobru organiziranost, uigranost mog tima i mene i na kraju puno vremena. Ali siguran sam da ću si ovoga ljeta priušitit bar jedan izlet ili putovanje.

Dominik, od srca ti želimo da ti izložba prođe u najboljem ozračju i da bude sve kako si isplanirao te željno iščekujemo izvještaj s izložbe kao i tvoje nove 'Putopise s potpisom'. Sretno!

Hvala Vama puno na podršci. Nadam se da će biti sve kako sam planirao, ali u mom slučaju uvijek neka sitnica promakne. Nadam se da neće baš i ovaj put biti tako. Neka me loše stvari ovoga puta poštede. Nove putopise očekujte vrlo brzo. Pozdrav svim čitateljima portala Ludvig Dizajn!

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE

Fotoaparat i kako ga koristiti u određenim svjetlosnim uvjetima

Svi smo se više-manje vratili uobičajenim aktivnostima nakon karantene tj. COVID-19 dvomjesečne izolacije. Napokon je došlo lijepše vrijeme i svi smo vani te koristimo naše mobitele i fotoaparate za fotografiranje nekih nama važnih trenutaka ili motiva koje kasnije dijelo s našim prijateljima na društvenim mrežama. Te fotografije često budu slabo osvjetljene ili je jednostavno nedostatak vremena ili nepoznavanja materije uništio sjajan trenutak. Od danas vjerujte mi na riječ više nećete imati više problema sa svjetlosnim uvjetima jer je upravo Svjetlo i rasvjeta naša današnja tema.

Prije samog početka moram se zahvaliti vjernim čitateljima portala koji me prate . I dulje vrijeme, čak od prve sezone pisanja kolumne 2018. godine pa sve do danas. Vaše poruke i komentari na Instagramu daju mi motivaciju i vjetar u leđa da se isplati svaki put nažuljati jagodice na prstima tipkajući, no ovo radim iz čiste dobre volje i želje da razvijemo i potaknemo sve vas na bavljenje umjestnošću, posebno fotografijom. Zato još jednom – Hvala svima od srca na praćenju ''Male škole fotpgrafije''.

Današnja tema je svjetlo i rasvjeta, a da bismo krenuli s temom moramo objasniti pojam fotografije – dakle,u doslovnom prijevodu to bi značilo crtanje svjetlom. Svjetlo je itekako važan faktor prilikom razvijanja fotografija, sjećamo se svi još 90tih godina i ranije kada smo fotografije razvijali na filmove, prilikom okidanja bi svjetlo palo na film, te bi kasnije u labosu razvijali pomoću kemikalija naše fotografije na foto papir. Danas je to nešto jednostavnije i svakako brže gotovo.

Svatko je barem jednom od nas fotografirao. No, nije čak niti važno kako fotografirate već da prilikom samog fotografiranja malo razmislimo o svjetlosnim uvjetima koji nam se nude. A ovo su neki od njih:

Sunčani dan bez oblaka

Kišovito tmurni dan

Sunčani dan povremenih promjena svjetlosnih uvjeta (izmjenice oblaka i sunca)

SUNČANI DAN BEZ OBLAKA

Da biste lakše shvatili poantu u svakom od kategorija ću stavljati primjere fotografija koje imam, a koje najvjernije pokazuju što želim reći. Za početak kategorija sunčani dan bez oblaka. Sigurno ste se fotografirali na nekoj plaži ili na moru usred ljeta, dok vani prži, a sunce je visoko iznad vas. 14 je sati i vrijeme je ručka, a vi ste odlučili okinuti savršeni selfie, ali..sjena vam prekriva lice. Dakle, stojite na krivoj strani, potrebno je okrenuti lice za 4 stupnjeva tako da vas sunce bude pola obasjano, a pola u sjeni. Time će dobiti jedan sasvim prostojan selfie (samoslik) a svjetlina vam se neće izgubiti na samome licu. Ukoliko želite, možete se poigrati sa sjenama i to na način da se okrenete potpuno od sunca, dakle sunca je iza vas i okrenete fotoaparat na lijevu ili desnu stranu od vas te mrvicu zapacite pogled prema suncu, na taj način će vaše lice biti 10% na svjetlu, a ostatak u sjeni, što će primjerice u c/b varijanti izgledati vrlo impresivno i dojmljivo. Najbolje efekt prilikom sunčanih dana dobiti ćete u takvozvanom ''zlatnom satu'' a to je sat vremena nakon izlaska sunca i sat vremena prije zalaska sunca kada je sunce žućkasto, zlatno, smećaste boje i kada nije više u intenzitetu kao u 14 sati. Time će dobiti blagu svjetlinu bez kontrasta i sjene, a vaše će ljetne uspomene, uz eventualni dodatak Summer filtera izgleda kao prava foto čarolija na ekranu ili foto papiru.

TMURAN, KIŠAN, GOTOVO MAGLOVIT DAN S PREVIŠE OBLAKA

Dan je hladan i siv, gotovo se čini kao da će svakog trena pasti pljusak. Lagana maglica čini vaš dan tako dosadnim i samo vam se spava. No, nipošto ne lezite u krevet već uzmite najbolje od vremena kojeg takvo vrijeme nosi. Naime, takvi su trenuci itekako čarobni jer se rijetko tko usuđuje vaditi fotić, posebice za vrijeme hladnih zimskih dana. Naime, magla je itekako dobra ukoliko se uz to pojavi i sunce. Kroz krošnje će magla dobiti veći efekt, a vi sjajne rezultate. Krenite u što močvarnije područje ili područje oko jezera ili riječe. Tamo će efekt maglice biti najjači. Neka vaš model pripremi neke mistične odjevne kombinacije kako bi se dobila neka povijesna epska scena. Posebno bi naglasio kako je crvena savršeni izbor boja za ovakva snimanja jer razbija svo sivilo na slici, a to također vrijedi i za boju kose ili periku. Izbjegavajte boje koje su crna, siva ili bijela jer time nećete dobiti nikakve spektakultarne fotografije, a vaš model će se samo ''utopiti'' u toj magljuštini i time ćete dobiti samo još jedne ''gradske fotografije''

IZMJENIČNO SVJETLO SUNCE-OBLACI

Nakon dva klasična primjera gdje imamo jednake svjetlosne uvjete cijeli dan ili barem za vrijeme fotografiranja, sada imamo slučaj gdje se te 2 komponente spajaju u jednu i dobro je razmisliti što koristiti. Naime, imate 2 varijante: Ili isključivo koristiti sunce kao vaš izvor svjetlosti ili samo oblake, kao neki tamniji svjetlosni izvor. Druga je varijanta koristiti oboje. Uz prilično puno dobre volje, nešto malo svjetlonih uređaja i asistenata i ova varijanta je sasvim prihvatljiva. Hm.. za one, nešto većih živaca!

Ukoliko ste se odlučil ipak za drugu vairjantu, onda je vrijeme da naučite koristiti modove blende i ekspozicije jer sva dosadašnja znanja o fotografiji padaju u vodu ako ne znate namjestiti otvore bledne i brzinu samog zatvarača. Dakle, prva dva primjera još bi nekako i prošla na automatik tj. Programu za amatere, no ovaj vam neće pomoći jer se prilikom svake promjene događaju svjetlosno brze promjene. To znači da će vaš fototaparat pročitati da je vani svjetlo, izmjeriti količniu svjetla i prilagoditi se njemu. Vi ćete okinuti 2-3 fotografije i dok ih gledate na LCD zaslonu već će doći oblak i vaše fotografije od sada će postati malo...hm.. drugačije. Zašto? Jer je tamnija scena, a vaš fotić misli da je vani divan sunčan dan.

Da biste to izbljegli možete koristiti bljeskalicu koja je realtivno jeftina stvar i dodatak u današnej vrijeme (cca 450-500kn) i koja će vam osigurati dovoljnu količinu svjetla bez obzira na svjetlosne promjene i razlike koje će se događati vani.

Druga je stvar naučiti barati gore navedenim pojmovima i na te promjene odrediti postavke, a treći je najskuplja opcija kupnja rasvjetlog tijela tj. Reflektora koji košta po nekoliko tisuća kuna, uglavnom se koristi za snimanje svadbenih snimanja i nije prilično jednostavno nositi stvar od 10tak kilograma po gradu da biste snimali svoje prijatelje za Facebook. No, imajte na umu da je dugoročno gledano to svakako najbolja investicija ukoliko krećete u ozbiljan posao.

Zaključak

 Dakle, da donesemo zaključak. Za prva dva slučaja kada imamo čistu situaciju nema potrebe za dodatnim rasvjetnim tijelima, posebno za dane kada je sunčano, a za izmjenično vrijeme savjetujem prije svega dobro savladavanje fotografskih tehnika i opreme, a tek potom kupnja dodataka koji će vam više štetiti nego koristiti jer vaše fotografije neće biti možda zadovoljavati vaše potrebe u estetskom ,financijskom ili nekom drugom smislu te riječi. Zato savjetujem da, baš kao i kod kupnje mobitela, prije svega razmislite o vašim potrebama i vašim navikama koje ćete kasnije orimjenjivati i kod fotografiranja.

Hvala na pažnji i pozdrav do sljedećeg tjedna!

Vaš fotograf,

Dominik

IZLOŽBA RETROSPEKTIVA

Izložba 'Retrospektiva' autora Dominika Papića njegova je prva i jedinstvena izložba u karijeri. Prvi je to korak u obilježavanju njegove 10 godišnjice rada, računajući od upisa u srednju fotografsku školu pa sve do danas. Vrijeme je to u kojem nas autor vraća u jesen 2008. kada se po prvi puta upoznaje s osnovama i tehnikama, raznim metodama i načinima snimanja te pravom profesionalnom fotografskom opremom. Prve kadrove snimio je upravo u zgradi Obrtničke škole odakle i kreće njegov 10-godišnji rad. Njegov entuzijazam i želja za napredovanjem samo su rasli što potvrđuje i činjenica da je slao fotografije na školski natječaj ''Zlatni objektiv''. Dominik u lipnju 2011. s vrlo dobrim uspjehom maturirao te stekao zvanje fotografa, a iste godine u rujnu nastavlja daljenje školovanje u Pučkom otvorenom sveučilištu u Zagrebu gdje se upisuje prekvalifikaciju za program medijski tehničar.

Završetkom školovanja u listopadu 2012. godine na poziv glavne vizažistice i make up artistice Marije Koprtle dolazi na modno događanje ''Modni Ormar'' gdje se po prvi puta susreće s profesionalnim uvjetima rada i načinima snimanja u fotografskom smislu. Suradnja s Modnim Ormarom nastavlja se u sljedećih godina sve do 2015. godine kada je i službeno, zbog odlaska glavne profesorice Nine Režek Wilson u mirovinu. Dominik svoje fotografsko putovanje nastavlja kao jedan od autora u izložbi ''Čuvajmo pčele'' kojemu je cilj osvjestiti ljude na važnost očuvanja pčelinjih zajednica i to kroz fotografije. Kao redoviti autor u istoimenoj izložbi sudjeluje s autorskim fotografijama 2016. te 2017. godine, a izložba je bila izložena u Zagrebu, te gradovima Istre: Novigrad,Pazin te Umag. U svibnju 2017. godine Domiink sudjeluje u izložbi ''Zakaj volim Zagreb'' s fotografijom ''Tunel Grič'' kao jedini autor s tim motivom grada Zagreba. Iste godine u listopadu održana je fotografska izložba ''Jedra kvarnera'' u Riječkoj galeriji Principij gdje je kao autor sudjelovao s fotografijom ''Silueta jedrilice''.

Uz prirodni talent koji je neosporan, Dominik kaže da svega ne bi bilo bez truda i rada. Iako je za mnoge fotografija tek čisti klik na fotoaparatu, tvrdi da tu postoji puno faktora koji ljudi ne vide niti ne znaju za njih. Ovo je izložba kojom će ovaj mladi autor zatvoriti jedno poglavlje kako u karijeri tako i u životu. Školovanje, mladost, odrastanje i sazrijevanje - to su čimbenici koji su ključni za ovu prvu fazu.

Nadamo se da do sljedeće samostalne izložbe ipak neće proći toliko puno vremena!

HUMANITARNA PRODAJA FOTOGRAFIJA

Autorova želja je bila da svoju prvu samostalnu izložbu na neki način obilježi. U dogovoru s Galerijom te svim suradnicima i partnerima koji sudjeluju u ovoj izložbi RETROSPEKTIVA dogovor je da se pokrene HUMANITARNA PRODAJA FOTOGRAFIJA koje bi bile posebno označene na samoj izložbi odnosno ispod njih bi uz naziv te godinu fotografije bila napisana i humanitarna cijena.

Za vas pišu:

Kamelija Salopek rođena je 5.6.1962. u Vrbovskom, Gorski kotar. Tu završava osnovnu školu i već kao djevojčica otkriva da je vrlo kreativna i da ima puno talenata. Odlazi na studij ekonomije u Zagreb i nakon dvije godine shvaća da je to njen najveći promašaj i prekida ga. Njena je želja bila studirati književnost. Životne okolnosti oduzimaju joj volju da upiše filozofski fakultet te se posvećuje odgoju trojice sinova. Danas kaže da su to njeni fakulteti.... na kojima je diplomirala. Kroz život puno je čitala i uvijek nešto piskarala. Isticala se u tome gdje god je trebalo....Danas to radi za svoj gušt i namjerava u budućnosti napisati neku knjigu . Dosta vremena uzimaju joj slikanje, njen novootkriveni hoby i pisanje. No, ona kaže da je čovjek u životu ostvaren ako ima obitelj u kojoj uživa i hoby koji mu je strast. Sve drugo pripada životu .

Vesna Špoljar, prof.

Boris Kvaternik

Boris Kvaternik rođen je u Zagrebu 1987. godine. Diplomirao je kroatistiku i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2014. godine. Do sad je radio kao grobar, radnik u tvornici kućanskih aparata i u tvornici sladoleda, kao postavljač optičkih kablova u gradske šahtove, kao pomoćni radnik u tiskari, i kao demonstrator u knjižnici. Trenutačno je zaposlen u udruzi Prijatelji životinja.

U slobodno se vrijeme bavi spisateljskim radom. Piše uglavnom poeziju i kratke priče, no trenutno radi i na nekoliko romana.

Objavljivao je na stranicama kao što su Poezin, Svijet Kulture, Knjigomat, Prozaonline, Bundolo, Diogen, Društvo živih pjesnika itd.

Objavljivan je i u tiskanim časopisima Avangrad, Jat, Balkan express i dr. Radovi su mu izašli i u zbornicima “Junaci urbane bede”, “Moj tata plače u kinodvoranama”, “Hrvatska mlada lirika 2”, te u “Antologiji” Jutra poezije.

Slikanjem i crtanjem intenzivnije se počinje baviti od 2015. godine.

Uz pisanje i slikarstvo istražuje i izražavanje zvučnim frekvencijama i tu svrhu pokrenuo ambiental noise projekt Icy Petiole koji je do sad u digitalnom formatu izdao album "Emptiness of Infinite Space and Time" za neprofitnu izdavačku kuću Splitting Sounds Records.

Milan Zagorac

Završio je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2000. godine. Od 1997. do 2001. bio je pomoćnik glavnog urednika časopisa Rival koji je vodio Mladen Urem. Za vrijeme studija pokretač i urednik časopisa Iže i suradnik cijelog niza izdavačkih projekata tijekom kasnih devedesetih u Rijeci. Od 2002. radio je kao pomoćnik glavnog urednika u Izdavačkoj kući Adamić, od 2005. do danas vodi sa suprugom Tamarom Modrić izdavačku kuću Studio TiM. Od 2009. do 2013. bio je direktor Izdavačkog centra Rijeka i njegov glavni urednik.

Od 2013. sudionik i suorganizator Ri Lita, suosnivač i urednik časopisa i portala za književnost i umjetnost Književnost uživo, urednik nekoliko edicija u elektroničkom i klasičnom izdavaštvu. Objavljuje kritičke tekstove, osvrte, recenzije, prikaze, eseje, poeziju i prozu od 1997. u Rivalu, Plimi, Književnoj reviji, Književnoj Rijeci, sisačkim Riječima, Novoj Istri, Vijencu, Studentskom listu, Novom listu te je stalni suradnik Korzo.neta i Magazina GKR na kojima redovito objavljuje kolumne i recenzije. Vodi blog Aksiomatični Milan. Do sada je objavio više 500 tekstova te uredio i objavio 350 naslova knjiga u izdanju Adamića, Studija TiM, Rivala, ICR-a kao i skupine Ri Lit i Književnosti uživo.

Bibliografija

- Dan velikih valova, antologija Rivalova naraštaja (izbor iz časopisa Rival uz kritički pogovor, koautorstvo s Goranom Ušljebrkom i Mladenom Uremom, Rival, 2001.)
- Želiš li pogledati sunce u ponoć? (roman, Adamić, 2002.)
- Jeste li kupili direktoru parkerice (roman, Studio TiM, 2006.)
- Janko Polić Kamov, njegovo i naše doba (u koautorstvu s Mladenom Uremom, ICR, 2010.)
- Spojene vožnje (roman, 2011. Studio TiM)
- Vražji prolaz (roman, 2013., e-izdanje, tiskano 2014., Studio TiM)
- Simpatija za luzere na riječki način (izabrane kolumne objavljene na portalu www.korzo.net , Studio TiM, 2015.)
- Objava po povratku iz crne šume
- simboli vječnog sazrijevanja (esej, prosinac 2015.)
- Noina velika avantura, roman za djecu, Studio TiM, 2016.

Zdenko Balog

(Zagreb, 1958.), hrvatski povjesničar umjetnosti. Završio je Školu primijenjene umjetnosti, a zatim Filozofski fakultet u Zagrebu (povijest umjetnosti i komparativne književnosti). Diplomirao je 1983., a magistrirao deset godina kasnije na katedri za vizualne komunikacije i dizajn s temom Vizualni identitet modnog žurnala u Hrvatskoj. Godine 2012. stječe akademski status doktora znanosti obranom doktorske teze Graditeljska baština Hermana Celjskoga i njeni odrazi u zapadnoj Slavoniji 15. stoljeća. Najpoznatiji je po dvjema opširnim i fotografijama bogato popunjenim knjigama u koje je sažeo svoja putovanja i istraživanja kulturno-povijesne umjetničke spomeničke baštine svih hrvatskih gradova, Gradovi kontinentalne Hrvatske iz 2013. te Gradovi jadranske Hrvatske iz 2014. godine.

Još tijekom studija pokazao je sklonost terenskom i istraživačkom radu, tako da u Istri sudjeluje u istraživanju Rašporskog kapetanata (obrambenog sustava kontinentalne Istre). Istraživanja gradića Roča sažeti će u knjigu Roč u srednjem vijeku objavljenu 2005. godine. Po završetku studija radi kao kustos u dvorcu Trakošćan, s posebnom brigom za spomenički kompleks bivšeg pavlinskog samostana u Lepoglavi. Razvija posebnu naklonost prema gotičkoj umjetnosti devet godina (1986.-1995.) istražujući lepoglavsku crkvu i samostan i razdoblje od kraja 14. do polovine 15. st. u sjevernoj Hrvatskoj i slovenskoj Štajerskoj. Vodi arheološke radove na lepoglavskom spomeničkom kompleksu i osmišljava prijedlog za buduću muzeološku prezentaciju Trakošćana. Inicira i vodi prve četiri godine Lepoglavskih dana te pokreće i uređuje Lepoglavski zbornik.

Godine 1995. seli u Križevce i dobija stalan posao u Narodnom sveučilištu/Pučkom otvorenom učilištu. Tada počinje istraživati srednjovjekovnu i novovjekovnu povijest križevačkog kraja, na temelju čega izdaje 2003. knjigu posvećenu 750. obljetnici križevačkih gradskih povlastica Križevačko kalnička regija u srednjem vijeku. Uređuje priloge Buzetskih dana i Buzetskog zbornika, časopisa Peristil, Kaj, Cris itd.

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Zdenko_Balog

Ivanka Žakman

Dubravko Đurđek U 35 godina stvaralaštva slikar Dubravko Đurđek imao je 25 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i po cijelom svijetu.Vlada Republike Hrvatske poklanja autorovo djelo uoči otvaranja Olimpijskih igara u Grčkoj.

Gordana Sedmak- Jednačak, završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu odradila u Sisku 35 godina radnog staža , a od toga 26 godina u upravi. Bila je na rukovodećim mjestima od pročelnika , savjetnika do voditelja Odsjeka. Otišla je u prijevremenu mirovinu i u toj mirovini ne miruje , nego se aktivno uključila u kreativu kojom upotpunjava svoje umirovljeničke dane .

https://www.ludvig-designe.com/dizajneri/dizajn/gordana-sedmak-jednacak-nakit

LJUBLJANA I MOZIRSKI GAJ

Bok svima!
Dobrodošli u novu kolumnu ''Putopis s potpisom''. Serijala nije bilo gotovo godinu dana, ali mogu potvrditi da se što se tiče putovanja i moje ljubavi, ništa nije promijenilo. Čak dapače, samo je rasla i rasla svakim danom u protekloj godini.
Za početak nove sezone serijala kolumni vodim vas ne tako daleko, u susjednu Sloveniju,točnije Ljubljana i Mozirski Gaj gdje sam 29.prosinca proveo predivan nedjeljni adventski dan. Udobno se smjestite jer krećemo :)

LJUBLJANA - Prijestolnica gradske ljepote, kulture i prirodne baštine.

Putovanje je krenulo u 9 ujutro s Glavnom kolodvora u Zagrebu. Iako sam sa svojim preseljenjem u Njemačku već naviknuo na vožnju buseva, ovu vožnju zasigurno je ugodniju učinio autobus agencije Autoturist s kojima sam prvi puta putovao. Putovanje od svega 90 minuta, uz 15 minuta stajanja i pregled dokumenata na granici bilo je pravo osvježenje i buđenje s obzirom da sam noć prije duuuugo bio budan. Nećemo sada o detaljima, ali u svakom slučaju trebam napomenuti da mi je bilo potrebno tri šalice kave da se probudim iz faze pospanosti. Oko 11 sati bio je dolazak u glavni grad Slovenije - Ljubljanu!

Iako sam, kao i većina vas, već doživio Ljubljanu na 100 načina, taj grad me nevjerojatno uvijek iznenadi nečim novim, nečim zanimljivim i dinamičnijim nego što on uistinu jest. Grad s otprilike 300 tisuća stanovnika živi i diše kao najveće svjetske metropole, posebice u vrijeme adventa, u prosincu. Grad koji po svojoj arhitekturi posjeća na austrijske gradove, sa poznatih mostova pruža se prilika za odlične fotografije, a ispod njih teče rijeka Ljubljanica.
Prvo što sam obvezno posjetio bio je stari grad povrh samog grada. Predivan barokni dvorac u kojemu se nalazi muzej, suvenirnica, restoran, galerija i vidikovac s kojeg se pruža predivan pogled na cijeli grad. Ako ste ljubitelji domaće hrane, a kvalitetnog izbora vina, svakako preporučam i odličan restoran koji se nalazi gore. Cijene jesu svakako nešto više jer je tip restorana vrhunske razine, ali svakako se isplati jednom zasladiti nepce uz predivan pogled i odlične slovenske specijalitete.

Nakon utvrde, spustio sam se u sam centar grada, gdje se oko 16 sati počela događati čarolija. Bilo je to kao čarolija iz filma ''Sam u kući'' kada se počinju paliti lampice, štandovi otvaraju svoje adventske kućice i grad dobije jedan potpuno drugačiji sjaj nego danju. Počinje noćni život grada Ljubljane.
Miris fritula, čaja s cimetom ili jabuke u šlafroku samo su neki od specijaliteta koji se nude, ali svakako treba istaknuti da su i cijene vrlo pristačne, za deserte od 1 do 3 eura, za glavno jelo 3 do 10, ovisno o vrsti i količini jela. Osim toga, vrijedno spomenuti obiteljske pakete za 4 osobe.
Svakako topla preporuka!

Da sam kojim slučajem rođen u Ljubljani, svakako bi se svakodnevno prošetao njihovom šetnicom, ali i guštao uz zvukove harmonike koja svira u samom centru grada. Nažalost, u nekim crkvama turistima je ulaz ZABRANJEN pa stoga osim ove fotografije nemam nekih crkvenih fotografija, ali izgled samih interijera je fantastičan. Taman u mom dolasku započela je sveta misa, pa  fotografiranje nije imalo previše smisla.

Svakako zanimljivo i vrijedno za spomenuti su i jaslice napravljene od slame. Posebnost se događaj noću, no mi smo već u to vrijeme bili u busu za našu sljedeću destinaciju - Mozirski Gaj!

Znate li onaj osjećaj kada ste toliko uzbuđeni oko putovanja i onoga što ćete doživjeti da ne spavate noć prije? Eh, TO SE UPRAVO DOGODILO MENI!
Mozirski Gaj, udaljen oko 30 minuta od Ljubljane, nešto je poput Salajlanda u Čazmi nedaleko Zagreba, odnosno lošija verzija samog imanja Salaj. Mozirski Gaj otvoren prije nekoliko godina čini se, dobro je procijenio što ljudi vole, jer imanje s oko milijun lampica sigurno će privući neznatan broj turista i znatiželjnih gostiju. Iako nije razvikani mjesto poput Čazme i Salajlanda, sigurno je vrijedno za pogledati. Naime, radi se o Arboretumu koji je u proljeće i ljeto upravo to, a zimi se pretvara u najljepše mjesto za šetnju kroz šarene lampice i svjetleće objekte. U pokoji štandić s kuhanim vinom i domaćim proizvodima zasigurno će ovo mjesto još morati doživjeti rekostrunkciju jer po viđenome, ulaznica od 5 eura za grupe, a 6 eura za pojedinačne ulaznice nikako ne pravda cijenu.

Uz sav sjaj i blještavilo, okupljanje grupe završilo je u 19.30 okupljanjem grupe i polaskom iz Mozirja prema Zagrebu. Uz predivne fotografije i uspomene zasigurno bi preporučio posjet ovom mjestu, ali i Sloveniji kao jednom od susjednim zemalja Hrvatske koja vrvi od mjesta za pogledai poput Bleda, Vitgara, Bohinja, Maribora i Ljubljane, Piran i Portoroža, Postojnske jame itd.
Vikend izlet ili cijelodnevno putovanje može se pretvoriti u odličnu odluku već ovog proljeća.

Što čekate, krenite sa pakiranjem i put pod noge! :)
Do novog putopisa,
Pozdrav!

Dominik Papić

PUTOPIS S POTPISOM

MOJA PUTOVANJA

Dosta ljudi mi se u posljednje vrijeme javlja s porukama i upitima o putovanju. S obzirom da se nikada nisam pozabavio tom temom, pokušat ću se ovdje osvrnuti na neke od svojih putovanja i razloge zašto sam počeo tako intenzivno putovati!

Dakle, priča počinje u rujnu 2013. kada sam odlučio da ću svoj jubilarni 20. rođendan proslaviti na jedan dosta neobičan način i to ni manje ni više nego - putovanjem :) Činili mi se to kao dobra prilika da se upoznam sa predivnim ljepotama Hrvatske, družim se s prijateljem koji je išao samnom i kojem sam tom prilikom platio put, a usput i upoznam neke meni drage ljude. Tako je prva destinacija bila malo mjesto u Gorskom Kotaru - FUŽINE!

U Fužinama smo uživali u predivnom krajoliku, prirodi, delicijama iz tog kraja, kušali domaći liker od šumskog voća i vozili se brodom po jezeru Bajer. Fužine su svakako mjesto koje morate posjetiti ako već niste. Iako sam prošle godine opet bio tamo, ali samo na kratko u prolazu, volio bi se zadržati nekoliko dana i malo detaljnije istražiti ovaj predivan biser Gorskog Kotara. Sljedeća odredišta samo su se nizala, već u prosincu 2013. sam posjetio Čazmu i predivno imanje Božićna Bajka Obitelji Salaj okićeno s nekoliko tisuća lampica i dekoracija. Iako je te zime bilo dosta hladno, atmosfera je bila užarena, ljudi oduševljeni, a gastro ponuda tog kraja ostala mi je u trajnom sjećanju!

Posjetio sam i Nacionalni Park Brijuni u travnju 2014. godine, a u sklopu tog putovanja bio sam i u Puli i posjetio Pulsku Arenu. Ambijent je predivan, jednostavno neopisiv. Sada razumijem hrvatske glazbenike koji se doslovno ''bore'' za tu lokaciju za održavanje koncerta. U prosincu 2014. bio sam u Sloveniji (Bled,Ljubljana), a par mjeseci kasnije posjetio sam Piranski zaljev i Savudriju. Prošle zime bio sam u Austriji točnije u Grazu. Jedino mjesto koje me zaista jako zanimalo, a svakako ću se potruditi vidjeti ga i ovog adventa. Predivan i topao ambijent, ljudi srdačni i nasmiješeni, ugodni za razgovor. Meni je dodatna okolnost bila ta što znam njemački jezik pa nije bilo problema u komunikaciji. Problema je jedino bilo što je bila nedjelja pa trgovine nisu radile, ali možda i bolje jer bi cijelu plaću tamo potrošio.

U pripremi imam već neke lokacije koje bi volio posjetiti, ali pričekati će jesen i vrijeme koje će biti primjerenije za dulja putovanja. Meni osobno su favoriti Fužine od hrvatskih I Bled od inozemnih destinacija. Zašto volim putovati? Zato jer putovanja smiruju, oplemenjuju, proširuju vidike i daju mogućnost da upoznate svijet onakvim kakav zaista je, ne preko ekrana već u realnom svijetu. Volim dotaknuti neku planinu, osjetiti miris mora, kušati hranu iz nekog kraja, a vama savjetujem također da putujete.

Nadam se da i vi volite putovati, pa slobodno podijelite neke fotografije i priče s vašim putovanja u komentare!

Autor: Dominik Papić

OBJEKTIV - TEMELJ DOBRE FOTOGRAFIJE

Bok svima!

Moje ime je Dominik i siguran sam da me svi jako dobro znate ukoliko pratite redovito portal Ludvig dizajn. Fotograf, grafički dizajner, putopisac, šetač pasa, klaun povremeno (šalim se) :) Dobrodošli u moju novu autorsku rubriku o fotografiji koja je svojevrstan nastavak moje rubrike o putovanjima serijal ''Putopis s potpsom'' koji mi je bio veoma drag serijal, ali nažalost zbog brojnih obveza više nisam mogao pratiti taj tempo i nisam našao vremena pisati pa sam početkom godine stao. No obečajem, dat' ću sve od sebe da ovaj serijal doživi svoj puni potencijal i da ga vi prihvatite jer u krajnjoj liniji ovo i jest serijal za vas. Za sve vas svih uzrasta!

Prvo bi htio napomenuti da je ovo autorski projekt i nitko mi ne sugerira teme, tako da ću tu potpunu slobododu iskoristiti na najbolji mogući način i svoje stečeno znanje kroz svoje školovanje, praktičnu nastavu i 10 godina bavljenja fotografijom iskoristiti da vama prezentiram teme i neke osnove pa ako i jedna osoba odluči nakon čitanja krenuti mojim putem ili se ozbiljnije zainteresira za fotografiju ja ću biti presretan!

Za prvu temu u ovoj rubrici zamislio sam da krenemo od početka. Ok, ne baš od osnova-osnova, ali recimo od stvari koje svaki ozbiljniji amater pa čak i profesinala moraju imati. Ok, krenimo redom...

Objektiv u fotografiji mogu usporediti kao oči u glavi. Nešto bez čega nema slike, zar ne? Ok, dakle, imamo različite vrste objektiva, koje dijelimo u tri kategorije: NORMALNI, ŠIROKOKUTNI I TELEOBJEKTIVI. Možda već po nazivima možete zaključiti kakvi su prva 2 objektiva, a za ovaj treći ne brinite - naziv nema veze s teletinom, teletom ili sličnim izvedenicama riječi!

Normalni objektiv je u rasponu od 35mm do 70 mm a prepoznat ćete ga po svom ovalnom plitkom obliku.Recimo još da se normalni objektivi koriste prilikom snimanja portreta za dokumente ili općenito potreta u prirodi ukoliko želimo da osoba na fotografiji izgleda što 'prirodnije'' pritom mislim na izobličenje lica i slično. Njih često koriste amateri jer su im dovoljni za snimanje makro fotografija, a također i širih kadrova poput građevina ili obiteljske zabave. Cijena im varira ovisno od trgovine do trgovine, najčešće se dobivaju uz sklopu KIT paketa što znatno financijski olakšava samu nabavku malo ozbiljnije opreme!

Širokokutnisu objektivi koji hvataju 180° vidnog polja još se nazivaju „riblje oko“ (fisheye) Ovakvim objektivima snimamo širok prostor, ali im je slika na rubovima izobličena pa se recimo mogu se primjenjivati u kreativnoj fotografiji. Najčešće se koriste u koncertnoj fotografiji ili prilikom fotografiranja zgrada ili uredskih prostora (interijeri).

Posljednja kategorija su Teleobjektivičija riječ „thelos“ na grčkom jeziku znači „udaljen“. Ovi se objektivi još koriste za približavanje vrlo udaljenih predmeta te se najčešće koriste za snimanje sporta, ali i za portrete i pejzaže. Teško se mogu primjenjivati u zatvorenim prostorima, jer najbolje hvataju udaljenije predmete.

U nastavku vam donosim nekoliko primjera snimljenih s različitim vrstama objektiva...

Teleobjektiv
(Canon objektiv 75-300 mm EF f/4-5,6 USM III)

Normalan objektiv
(Canon EF-S 18-55mm f/3.5-5.6 IS II)

Normalan objektiv sa širokokutnim vidnim rasponom
(Canon EF-S 18-55mm f/3.5-5.6 IS II)

Imajte na umu da su navedeni objektivi kupljeni u KIT paketu što je znatnije povoljnije nego li pojedinačna kupnja svakog navedenog objektiva, a kao što možete vidjeti iz mojih fotografija, prilično dobro rade i nakon 10 godina. Također bi želio naglasiti da su objektivi osovina svake dobre fotografije i da o njima puno ovisi kako će izgledati vaša fotografija. Naravno da kao i u svemu u životu vrijedi ona - Više para, bolja muzika tako vrijedi i u fotografiji. Cijene kao što sam napomenuo variraju od proizvođača do proizvođača, međutim imajte na umu da jednom kupljen dobar kvalitetan objektiv možetei mati godinama i trajno s njime raditi savršene fotografije. Ono što možda nije dobra investicija su rabljeni objektivi jer se zna dogoditi da se prilikom prodaje lako navućete na neke greške koje niste niti svjesni kao amater, a tek kasnije shvatite da ste nasamareni i prevareni. Primjerice sitne ogrebotine na staklu objektiva koje tek kasnije prilikom izrade fotografije ili pregledavanja na računalu uočito. Zato, oprez prilikom takve vrste shoppinga!

I dragi moji, to vam je to za ovaj prvi put. Nadam se da vam je bilo zanimljivo čitati, da ste ponešto naučili i da ćete primjeniti moje savjete ukoliko se krenete ozbiljnije baviti fotografijom. Sljedeći tjedan očekujem vas ponovo u ''Maloj školi fotografije'' a do tada lijep pozdrav i iskoristite lijepo vrijeme za fotografiranje - Pa makar i mobitelom!

Autor teksta i fotografija: Dominik Papić

OD VOLONTIRANJA PREKO SAMOSTALNE IZLOŽBE DO PRVOG VLASTITOG BRENDA ODJEĆE

Sve je krenulo kao obična ideja prije nekoliko godina, a sada je zaživjela u potpunosti – u obliku imena i web trgovine Zeno Merch. Fotograf i grafički dizajner Dominik Papić priča nam kako je došlo od ideje do realizacije, zašto je odlučio napustiti svijet fotografije i krenuti putem izrade vlastite odjeće i druge teme otkrio nam je ovaj svestrani umjetnik!

Zeno merch naziv je brenda. Kako je došlo do toga?

Ideja je ležala u meni dugo godina, čak i mjeseci. Kombinirao sam neke stvari s grafikom, ali nikako se posvetiti tome u potpunosti. I sada, otkako sam počeo u listopadu raditi u modnoj branši, došao sam na ideju da je sada pravi trenutak jer modne kuće nude više-manje iste koncepte odjeće, a ja sam htio pomaknuti granice. U tom smislu Zeno Merch će uskoro ponuditi puno više od odjeće, čak neke stvari koje nisu još viđene u Hrvatskoj, ali otom potom. Tek smo krenuli!

Kažete, nudite odjeću. Na web shopu nudite i šalice. Kakav je koncept trgovine, fashion ili više gift shop?

Ustvari, niti jedno ni drugo. Ideja je da se do kraja zime predstavimo većem broju ljudi, da ih upoznamo s imenom, i da budemo na nekoliko većih medijskih platformi dostupni kao brend. Od sredine proljeća pustit ćemo u prodaju još nekoliko proizvoda, a onda od ljeta 2022. očekujte potpuno novi Zeno merch. Generalno, odjeća jest dio asortimana, ali to će biti samo do početka nove faze, jer ćemo periodično mijenjati ideje i koncepte, od sitnica poput rokovnika i bilježnica posebno vizualiziranih za mlade, pa sve do odjeće za sve generacije. Već u ponudi imamo i izrade grafičkih rješenja poput logotipa ili web banera, pa sve do usluge fotografiranja poslovnih prostora ili obiteljskih fotografiranja. Zapravo, mi smo kreativna kuća :)

Krenuli ste s volontiranje u azilu za nezbrinute životinje Noina Arka, dugo godina bili fotograf i izlagali razim izložbama vlastite fotografije, a 2018. ste imali i svoju samostalnu Retrospektiva. Gdje je sve stalo?

Rekao bi da nije stalo, jer brend Zeno Merch i dalje nudi usluge fotografiranja, pa se kroz taj način mogu i dalje baviti svojom strukom. Međutim, radeći u svojoj struci 12 godina došlo je do zasićenja i jednostavno sam se okrenuo drugim hobijima koje me više zanimaju i koje sada mogu pretvoriti u ozbiljan posao.

Kakve su povratne reakcije od kupaca?

S obzirom da smo tek krenuli s prvim danom 2022. godine, prerano je govoriti no svakako su pozitivne reakcije od obitelji i prijatelja. Ono što mi je najveća želja jest da Zeno jednoga dana postan i prava trgovina da dođemo do ljudi koji možda ne koriste Internet popust starije generacije ili ljudi kojima se ideja web shoppinga ne uklapa u životni stil. Svakako, generalno gledano – pozitivan feedback!

Nedavno ste udomili psa iz Noine Arke, nakon uginuća vašeg mopsića u veljači. Planirate li opet biti aktivni po pitanju volontiranja? Kakva su sjećanja na ta vremena?

Nikad' ne reci nikad. Do je moja filozofija. Iskreno, uz sve obveze, kako poslovne tako i privatne ne stignem se ničemu više posvetiti, a da ono ne pati dugotrajno. Ako se u nešto upuštam, onda volim da to bude kako treba – iskreno i sa svim srcem. Previše vremena ne ostavlja mi niti Zeno Merch jer trenutno radimo na novom konceptu i kolekciji koja bi trebala svjetlo dana ugledati kroz mjesec-dva dana. Sjećanja na volontiranje su samo lijepa i pozitivna, iako ponekad nije bilo lako doći ranom zorom, čistiti i šetati, voditi brigu o psima, voditi ih veterinarima, davati im lijekove, i ponekad ono najtužnije – zauvijek se oprostiti od njih jer su zbog bolesti uginuli. No i sam sam prošao uginuće psa, mog 12-godišnjeg mopsića Donija koji mi fali i dan dana i imam osjećaj kao da je još tu, pored mene. Kažu vrijeme liječi, no ne baš tako brzo. A svima koji se dvoume, sigurno preporučam da svoje slobodno vrijeme poklone azilima ne samo u Zagrebu već i drugim, manjim mjestima gdje drastično nedostaje volontera i dobrih ljudi.

Izložbe u Zagrebu,Rijeci, Umagu, Novigradu... Koja vam je najdraža?

Ne mogu vam to reći, to je kao da pitate majku koje joj je dijete draže. Svaka izložba je posebna priča iza koje stoji vrijeme i trud prema fotografiji koja je izložena. Svakako da mi je samostalna izložba nešto čemu sam težio, i čemu  sam se jako veselio, eto poklopilo se da to bude na moj 25. rođendan i to je svakako jedna lijepa uspomena koju ću pamtiti cijeli život.

Koji su daljnji planovi za Zeno Merch? U kojem smjeru želite ići i dovesti vlastiti brend?

Tek smo u početku i želim ići stepenicu po stepenicu. Proizvodi i odjeća koji su trenutno u  ponudi biti će u ponudi do kraja proljeća. Kao što sam napomenuo, mijenjat ćemo stalno ponudu i nikada nećete moći isti proizvod kupiti danas, za mjesec dana i sljedeće godine. U tome jest čar našeg web shopa, da brzo mijenjamo asortiman, da ponudimo ljudima nešto novo, drugačije, kreativnije... Siguran sam da će se ljudima svidjeti ono što tek dolazi i da će naš brend biti prepoznatljiv i omiljen!

Dominik Papić

Poslovni put mladog fotografa: Od šegrta u foto studiju do najveće mreže foto studija u Njemačkoj

Dominik Papić našim je čitateljima već itekako dobro poznato ime, a oni novi tek će ga kroz ovu našu priču upoznati. Riječ je o talentiranom mladiću koji je svoje snove odlučio ostvariti u Hrvatskoj, ali se spletom okolnosti našao i u Njemačkoj. Svoje je snove pretvorio u posao, svoje radove prije 2 godine predstavio publici u Zagreba na prvoj samostalnoj izložbi Retrospektiva, a između grupnih izložbi , izrade autorskog foto kalendara i autorske foto knjige bio je i kolumnist za naš portal te volonter u Noinoj Arci. Između svega stigao je i pokrenuti vlastiti brend Zeno Europe, a njegov poslovni put donosimo u nastavku ovog članka!

-Vjerojatno nitko to nije mogao sanjati, a ponajmanje ja –govori nam Dominik koji je svoje poslovne uspjehe započeo sada već davne 2008. godine upisom u srednju fotografsku školu odnosno Obrtničku školu za osobne usluge u Zagrebu. Njegov životni, a ponajmanje poslovni plan nije nimalo sličio ovome što danas živi, ali kaže nije mu žao. Do ljetnih upisa nije imao plan što i kako, no znao je da posao mora biti kreativan jer je i on sam takav. Njegova vizija u fotografiji bila je ponajbliže svemu o čemu je sanjao: kreativnost, opuštena radna atmosfera i radost na licima ljudi. Možda i ponajviše zbog ovog posljednjeg jer nažalost ljudi se sve manje smiju, a jedini koji te može ''natjerati'' da se smiješ jest fotograf. I zato je tog kišnog 5. rujna, samo dan nakon njegovog 15. rođendana ušao u školu koja će mu promijeniti sve.

Njegova vizija je počela dobivati smisao ulaskom u školu i upoznavanjem ljudi koji dijele koliko-toliko istu strast i viziju prema ne samo fotografiji već općenito umjetnnosti.

• Nikada se nisam previše isticao, ali realnost je da su se moja djela i fotografije puno više isticale od mene samog. Tako sam i krenuo na nagovor profesora iz fotografije na školsko fotografsko natjecanje Zlatni objektiv 2010. godine, moje prvo natjecanje ikada u fotografiji. Nisam dobio nagradu niti pohvalnicu, ali mene to nije toliko niti mučilo već jednostavno ta čar traženja fotografija za natječaj već je bila dovoljni stres za mene. Djevica sam po horoskopu i teško se odlučim samo za jednu ili dvije fotografije, pa sam godinu poslije već shvatio da to nije za mene i odustao. Te godine natjecao sam se recimo u školskom Maratonu. Fotografije su na mom Instagramu pa koga zanima – trk tamo!

Kako su godine prolazile, tako se i rodila nova ljubav prema nečemu sasvim neobičnom za njega, ali izvuklo je ono najbolje – putovanja!

• Da, sjećam se kada sam 2013. godine razmišljao kako bi proslavio svoj 20. rođendan i te godine htio sam napraviti nešto sasvim drugačije i neočekivano, pa sam svog prijatelja i sebe odlučio počastiti putovanjem. Ok, doduše, nije to baš bilo veliko putovanje, išli smo u Fužine, ali smo se nezaboravno zabavili u busu, s ekipom koja je 3 puta starija od nas i koja pjeva puno bolje od nas, ali nakon vožnje brodom po jezeru Bajer i par likera koje su nam domaćin i po dolasku pripremili bili su sasvim dovoljan okidač da zavolim nešto novo u svome životu što mi se do tada činilo nezamislivim. I tako sam počeo prakticirati putovanja gotovo svake godine po nekoliko njih kroz Hrvatsku, a potom i u Europu.

No, jedna anegdota s tih putovanja posebno ga je vezala za sjećanje. A do je kada je 2014. godine išao u Pulu i u Nacionalni park Brijuni, te je greškom umjesto sa svojom grupom na Brijune otišao sa drugom. No, srećom, došao je na isto mjesto sretno i neozlijeđen.

Te komične i pomalo duhovite situacije ponovljale su se i na fotografskim snimanjima s prijateljicama Ivanom, ali i Stephanie, s kojom je volontirao u Noinoj Arci 2015. godine. Te godine bio je i službeni fotograf Noine Arke, a sve fotografije su svoje mjesto našle na stranicama azila te njihovim društvenim mrežama. Zapravo je spojio ugodno s korisnim, pa je Dominik uz volontiranje koristio svoje fotografske vještine i preslatke njuškice koje traže topli dom odlučio fotografirati u različitim nezamislivim pozama i kutevima.

Ispred objektiva prošla mu je nekoliko tisuća ljudi, jer 2015. godine fotografirao je i Modni ormar, modnu reviju gdje je također bio gost fotograf te je i sam osjetio čari mode i sjvetla reflektora koje do tada nije u tom smislu imao prilike vidjeti i doživjeti. No, njegov put nije stao samo na tome. Te godine, u prosincu dobio je psoao u najvećoj kulturnoj ustanovi u Republici Hrvatskoj – Hrvstskoj akademiji znanosti i umjetonsti (HAZU).

Njegov  poslovni plan kroz stručno osposobljavanje pod mentorom fotografa Gorana Kosa dobiva puno veće značenje, te kroz 365 dana usavršava vlastite tehnike istiječe nove kontakte i poznanstva koj s umu do tada bili gotovo nezamislivi. Fotografirao je i bivšu predsjednicu Kolindu Grabar. Kitarović te akademika Željka Rainera te mnoge druge ugledne političke osobe i osobe iz javnoga života.

 Od 2016. godine Dominik aktivno radi i na vlastitim projektima poput foto kalendara koje je izdao nekoliko godina zaredom (2015.,2016. i 2018.) te posljednji koji je aktualan onaj za 2020. godinu. Na njima se nalaze fotografije i ljepote Hrvatske, flora i fauna, te fotografije umjetničkog karaktera. Svaka priča neku svoju priču i svaka je njegova ''mala beba''. Time dokazuje i koliko mu je stalo predstaviti se kao samostalni umjetnik i u nekim drugim vodama. Tako je 2018. godine napravio autorsku samostalnu izložbu Retrospektiva u galeriji Laval Nugent, a isto planira napraviti i ove godine ukoliko epidemiološki uvjeti dopuste.

Njegove fotografije nerijetko su bile i u medijima poput HRT Vrijeme ili RTL Vremenska prognoza, također je Cro portal pisao o njegovoj izložbi Retrospektiva, a zgodno je i spomenuti da su njegove fotografije bile na aukciji za pomoć azilu Noina Arka u prosincu 2019. godine.

No, najveća prekretnica u životu bila mu je nenadano preseljenje u Njemačku u siječnju 2019. godine, na nagovor roditelja. Odlučili su se trajno odseliti u drugu zemlju i napustiti Hrvatsku, ali...

• Očito je Bog imao druge planove i jako mi je drago da sam imao prilike po drugi put iskusiti njemački život, s obzirom da sam u Njemačkoj išao u vrtić i odlično govorim jezik, ali nakon godinu i pol odlučio sam se vratiti i svoje stečeno znanje prenijeti u svoju zemlju. Naime, radio sam 6 mjeseci u svojoj struci kao fotograf u najvećoj mreži fotografskih studija u Njemačkoj – Studioline Photography. Uz to imao sam i 14 dnevnu edukaciju u gradu Kiel na sjeveru Njemačke gdje smo 14 dana u tjednu imali plaćeni smještaj, hotelsku sobu, doručak i ručak, a od 9 do 17 sati bismo bili na predavanjima, radili u foto studiju i pripremali se za rad sa kupcima po povratku u naše matične foto studije, eto meni je to bio Augsburg. Predivno iskustvo, volio bi svakome prpeoručiti da makar na godinu dana odu i osjete čari jedne ekonomski jake zemlje, stabilne u svakom smislu,ali i vrlo zahtjevne prije svega psihički, no i fizički ponekad. S obzirom da je foto studio bio u sklopu Shopping centra City Galerie bilo je izuzetno naporno i srećom imali smo sat vremena pauze koje sam onda provodio u parku u blizini centra, slušajući zvuk patkica, kornjača i ptičica.

No, planovi su se početkom godine promijenili i Dominik zajedno s roditeljima pakira kofere i vraća se u Republiku Hrvatsku. Sada mu je u planu zasigurno pronaći posao, a na jesen ga čeka i napredni tečaj njemačkoj jezika koji želi usavršiti kako bi u proljeće 2021. bio spreman za turističku sezonu koju planira provesti kao turistički djelatnik na recepciji. No, uz sve to, ima i veliku želju pokrenuti svoj vlasitit posao, a to dokazuje i samostalni projekt Zeno europe koji je već gotovo oformljeni projekt. Naime, početkom 2020. godine odlučio sam otvoriti svoj web shop i iskoristiti svoje druge zanimanje medijskog fotografa. Naime, dizajniram proizvode. Tj. Radim grafički dizajn za proizvode poput majica ili šalica, ali printevi mogu biti otisnuti i na recikliranim vrećicama, primjerice.Cijene su popularne, a ono što ljude posebno zanima jest je li u realizaciji i trgovina s tim proizvodima, a Dominik nam je samo šapnuo da se nešto po tom pitanju kuha te bi se, ukoliko se epidemiološka slika ovako dobro nastavi,čak i mogla realizirati ideja o otvaranju poklon suvenirnice i poklon porizvoda u Zagrebu. To mu je velika želja i vjerojatno će se realizirati do kraja godine.

U planu je i izrada magnetića s njegovim fotografijama gradova Lijepe naše koje je obišao na svojim putovanjima u posljednjih nekoliko godina, a koje su stekle izrazito velike simpatije ljudi i prijatelja. Ako se sve posloži, kraj godine bit će u znaku ovog mladog fotograf,a možda i poduzetnika.

Mi mu svakako želimo puno sreće i uspjeha u ovoj poslovnoj 2020. godini.

Sretno!

PSIHOLOGIJA KAO VAŽAN FAKTOR U FOTOGRAFIJI

Pozdrav svima!

Dobrodošli natrag u ''Malu školu fotografije''. Iako je prošlo dosta vremena od kada nisam pisao kolumnu, razlog je bio i više nego opravdan: Naime, radio sam i usavršavao svoje fotografsko znanje izvan Hrvatske, točnije u Njemačkom gradu Augsburgu, u mreži najvećeg fotografskog diva u Europi – Studioline Photography. Naime, s preko 86 foto studija u Njemačkoj i nekoliko njih u Austriji, Studioline je bio moj drugi ''dom'' proteklih 6 mjeseci. Zbog toga i imam čast i odgovornost kao prvu kolumnu nakon povratka krenuti s jednom sasvim neobičnom,ali itekako važnom temom važnu kako samim fotografima, tako i pojedincima koji bi jednoga dana mogli stati ispred njihovog objektiva. Zato, krenimo redom!

''KLIK NA PRVU''

Iako se često događa da fotografima prethodno ne poznaju svoje modele. Pogotovo ako rade za razne agencije i brendove, oni nešto iskusniji u ovome poslu već na preporuku daju agencijama svoje prijatelje i kolege kako bi ih koristili za svoja snimanja upravo iz razloga što ih poznaju privatno. Taj vrlo važan faktor kasnije će se pokazati kao jako dobar razlog jer će i same fotografije biti puno bolje, opuštenije, a model će se osjećati izrazito ugodno pred kamerama prijatelja, čak i ako se radi o fotografiranju za neki brend donjeg rublja ili ljetne kampanje za novi ljetni resort.

ULOGA MODELA VS. ULOGA FOTOGRAFA

Kada bismo vam rekli da je uloga modela poprilično zahtjevna, mnogi bi se na tu činjenicu samo nasmijali i odmahnuli rukom. No, činjenica jest da uloga nije nimalo laka, stajati 5 sati ispred užarene lampe ili reflektora, smiješkati se iako ti možda nije do smijeha, i znojiti se, stajati i raditi grimate, širiti ruke i noge, a sve u cilju bolje promocije samog proizvoda brenda ,složit ćete se, nije nimalo lako. Zato, dragi čitatelji, ukoliko mislite da je model biti lako, model bi bio svatko.

Isto tako, mislite li da je uloga fotografa lakša, samo dođite u jednu sitaciju snimanja od 12 sati, gdje morate SAMI biti organizator, šef, sekretarica, frizer,stilist, teta čuvalica za djecu, pse i mačke itd. Onda uz primaran posao fotografa i kasnije obradu fotografija sigurno nećete više biti ljubomorni što vi samo stojite ispred rasvjete, a netko drugi se muči i svojski trudi dobiti idealan kadar.

Znate li sada o čemu vam pričam?

Fotograf je osoba koja ima zadnju riječ. NE MODEL!

Iako se na snimanjima često puta zna dogoditi da fotograf udovoljava zahtjevama modela, to nebi smjelo biti tako. Iako se modelu često puta čini da je loše ispao na fotografiji, to nije razlog zbog kojega bi fotografiju trebalo izbrisati. Finalnu odluku donosi sam fotograf. On je osoba koja stoji s druge strane fotoaparata i ne gleda osobu kroz razne Instagram filtere, već samo ono što stoji ispred njega – model!

Važno je to razjasniti već na samom početku snimanja kako bi i model i fotograf znali pravila. Ukoliko dođe do razlilaženja u mišljenjima, model se mora složiti s fotografovim mišljenjem jer on je ipak stručnjak u svome poslu, te na kraju krajeva osoba koja će brendu morati ispostaviti fotografije. Zato, dragi modeli, ne budite uvijek strogi prema sebi i svome izgledu, barem ne na profesionalnim snimanjima. Na svojim vlastitim selfijima svakako možete postrožiti kriterije jer ipak će to vidjeti tek nekoliko vaših frendica :)

POZE KOJE ''NOSE'' FOTOGRAFIJU

Iako je dakako važno kako će fotografija djelovati, važno je da je model u svakoj pozi sretan i da mu je ogodno. Ukoliko se druga strana ne složi s nečime, svakako mu treba udovoljiti, posebice pri nekim zahtjevnim pozama koje mogu dovesti do neželjenih ozljeta i posljedica što svakako nitko ne želi. Tu je važno igrati na kartu ''slobodno'' poziranja jer će sam model osjetiti svoje tijelo i time dobiti onaj stav koji će fotografiju dići na viši nivo.

Važno je pritom napomenuti da se i fotograf ovdje mora povremeno uključiti kako bi ispravio sitnice (kosu koja pada na oči, glavu koja je nakošena, ogrlica koja se okrenula na drugu stranu id.)

To su svakako pojedinosti na koje svaki fotograf mora paziti da je svaki model, a kasnije i brend zadovoljan rezultatima.

ŠEĆER NA KRAJU

Važno je da su oboje (model i fotograf) dobre volje jer ukoliko postoji nešto iz privatnoga života što donosite na set, cijela energija postati će mlaka i loša,a samim time i fotografije. Osjetit će to i fotograf kojemu neće biti do ničega, a vama će umjesto 150 odličnih fotografija ostati tek tu i tamo koja dobro uspjela i lijepa sjećanja kao uspomena.

Stoga se svakako pobrinite da Vaš klijent dobije najbolje: ENERGIJU, OSOBNOST, DOBRU VOLJU, OSMIJEH, VEDRINU I TOPLINU KOJA SE OSJETI NA SVAKOM PLAKATU U GRADU, SVAKOM DIGITALNOM OGLASU I REKLAMI KOJOM ĆETE SE PONOSITI svaki puta kada otvorite neke novine ili časopis.

Budite spremni na izazove, ne očekujte da će svaki model, niti svaki fotograf biti idealni, ali od svakog prosječnog, moguće je uz dobre energije stvoriti savšrenstvo.

Provjereno, pokušajte :)

Do nove kolumne, pozdrav!
Dominik Papić

PUTOPIS S POTPISOM "Opatija – Kraljica Kvarnera"

Dobar Vam dan dragi moji...

Dugo je prošlo od zadnje kolumne Putopis s potpisom, nije bilo novih putovanja ove godine, a znamo svi i zašto. Pandemija Corona virusa i sigurnost putnika bili su uvijek na prvome mjestu, pa se pravih putovanja preko bare nisu niti planirala. Ali zato se nedavno, upravo na moj 27. rođendan dogodilo jedno malo putovanje svakako vrijedno spomena. Riječ je o kraljici Kvarnera poznatoj po Dami s galebom. Pogađate? Riječ je o Opatiji!

Opatija je kraljica Kvarnera, to svi znamo, i nedaleko je mog rodnog grada Zagreba, no nažalost u svojih sada već 27 godina nije bilo prilike (a možda i volje) da se posjeti ovaj biser. No rođendansko mini putovanje do Opatije uz bogati ručak činilo se kao idelana kombinacija guštanja i prave avanture. Krenuli smo rano ujutro iz Zagreba, u petak 4. rujna otprilike kada sam se i ja rodio. Bilo je to simbolični početak ulaska u moje nove godine, a što sam bliže 30tima shvaćam da brojke uopće ne znače ništa, čak dapače imaju bezvijezdno značenje. I ne, ne govorim ovo kao kliješej ili utjehu samom sebi zato jer starim već naprotiv – vidim da ljudi koji su samnom putvali, mahom penzioneri imaju više energije i živosti i uživaju u malim stvarima koje život čine onim pravim istinskim i vrijednim. Cijelim putem do Opatije lagani razgovori, kavica, smijeh i druženje. Neopisivo!

Došli smo u Opatiju nakon prezentacije proizvoda za zdrav i bolji san i ručak, s pogledom koji puca na Kvarner. Ljudi moji, neću pretjerati ako kažem da je to jedan od onih zlatnih pogleda koji vrijede milijun dolara. Ako mi ne vjerujete pogledajte sami (fotografija ispod)

Već sam miris mora i morske soli i vjetar u kosi bili su dovoljni razlog da budem još sigurniji u svoju odluku da prihvatim besplatan poziv Črnje tours agencije i budem njihov putnik na ovom nezaboravnom putovanju. Čak niti dosadni prezenteri nisu me mogli izbaciti iz takta, a lagana viroza koja me dan-dva prije uhvatila kao da je upravo nestala jer morski zrak liječi sve, kažu starji.

Nije dugo prošlo, oko 13 sati krenuli dmo prema šetnici Lungo Mare, jedna od onih lokacija koje želite sanjati svaku večer. U kratkim fotografijama to bi izgledalo ovako...

A onda je krenula šetnja... Veliki hoteli, raskočne vile, palme i meteranski ugođaj.Same boje i mirisi mamili su na slasni zalogaj iz svakog restorana, ali novčanik nije dopuštao. Jer ipak je trebalo okupati tijelo nakon u ugodnom moru koje je čak i u rujnu još uvijek relativno bilo ugodno. I nije mi bilo žao jer svakim zaronom osjetio sam kako mi se nos pročišćava, a tijelo zahvaljuje jer ipak je more lijek. I to moramo čuvati jer imamo jedno od najljepših i najčišćih na svijetu.

Posebno me oduševila šetnica Velikana slavnih, a imena neću niti nabrajati jer zbilja su to velika imena glazbe, umjetnosti, kazališta i kulture. Boris Dvornik, Ivana Brlić Mažuranić,Arsen Dedić, Dražen Petrović itd... Samo najbolji za najbolje. Turisti sretni jer nema gužve na plažama, domaći tužni jer nemaju na kome zaraditi. Kažu manjak ljudi je potjerao štandove s plaža, a ja sam ipak uspio pronaći jedan koji prodaje suvenire i malo podigao siromašan budžet hrvatskog turizma.

No, usporskos svemu moja večera je bila skromna, sendvič i kava iz Konzuma i to doslovno minutu prije polaska. Srećom, bus i vodička su kasnili pa nije bilo potrebe za intervencijom (ovaj put).

Možda neki sljedeći put, u drugoj godini, bez virusa, pošasti i drugih nepotrebnih strahota. Nadam se da ste uživali u ovom malom Opatijskom putopisu. Do sljedećeg obećajem neće proći tako puno vremena!

Pozdrav!
Dominik papić

PUTOPIS S POTPISOM: Božićna bajka obitelji Salaj

Jedna priča kaže da je prije 16 godina na kraju nekog tajnovitog sela iz potpunog mraka zasvjetlila žaruljica. Ne bilo kome već gospodin Salaj koji je ostvario svoje dječje snove. Iz potpunog mraka pokrenuo je predivnu priču za mlade i stare i osvjetlio svoje imanje, a cijela priča dobila je i nevjerojatnu turisičku promociju za mjesto Grabovnica pokraj Čazme. Danas vas u 'Putopisu s potpisom' vodim na imanje Salaj, točnije Božićnu bajku obitelji Salaj.

Priča je svima već dobro poznata i ne treba puno predstavljati obitelj Salaj i njihovo imanje prepuno lampica, ove sezone više od 2,5 milijuna njih. Ne treba niti reći koliko je divno samo imanje. No ja ću vam danas ispričati kako je izgledao moj treći po redu posjet tom imanju. Zasigurno za mene vrijedi treća sreća!

Iz Zagreba smo krenuli prema Čazmi u nedjelju u 15 sati kod Muzeja suvremene umjetnosti te usput skupljali putnike na stanicama kroz grad. Cijelim putem pratilo nas je sunce i lijepo vrijeme, a to je već bio dobar preduvjet da nam nedjeljni izlet s agencijom Darojković Promet bude jedno od nezaboravnih iskustava. Ovo mi je prvi ovogodišnji izlet, a veće putovanje planiram za veljaču. Idealna je bila prilika za samo 80 kn preko agencije za kupnju Crno Jaje dobiti prijevoz i ulaznicu za imanje tako da nisam morao puno nagovarati prijatelje.

Na samo imanje stigli smo nešto iza 16 sati, a već iz daljine se vidjela sva raskoš imanja koje je ove godine prošireno puno više od onog od mog prvog posjeta 2013. te drugog 2016. godine. O samoj popularnosti imanja dovoljno govore i nekoliko autobusa iz Slovenije koji su bili ispred nas parkirani te nekoliko desetaka ljudi koji su iz istog i izlazili. Na ulasku su nas dočekali redari koji su nas odmah puštali na samo imanje s obzirom da smo imali plaćene ulaznice. Već na prvi pogled imanje je izgledalo nevjerojatno i ni približno nije izgledalo kao kod posljednjeg posjeta koje je bilo prije samo dvije godine.

Krenuli smo od ulaska prema desno i držali se neke rute. Novost ove godine je definitivno tunel (fotografija 1 i 2) koji je glavni hit na imanju i svim društvenim mrežama. Nezaobilazan selfie u njemu ili snimanje, a meni inspiracija jer sam se dobro pripremio što se opreme tiče i uzeo stativ sa sobom kako bi lampice dobile efekt zvijezdice pri duljim ekdpozicijama. Već na prvom fotografiji se može vidjeti efekt koji sam postigao i koji sam već dugo godina priželjkivao. Nastavak je logično, bio samo odabrati motive i uživati. A tako je i bilo. U sklopu navedenog tunela još se mogu nać i adventske kućice u kojima vrijedni OPG-ovci prodaju svoje domaće proizvode, a na svakom koraku šire se mirisi kobasica, graha, zelja, kuhanoga vina i fritula. S obzirom da je bilo dosta rano, tek nešto iza 17 sati nije mi odgovara navedena gastro kuhinja, pa sam kavalirski odbio i nastavio šetnju dalje.

Tisuće i tisuće lampica s raznih motiva osvjetljavalo je cijelo imanje. Nisam znao gdje bi prije krenuo i što bi prvo fotografirao. Zanimljive ovogodišnje instalacije poput saonica u kojima se djeca mogu fotografirati s pravim Djedom Mrazom ili sobovi tek su dio onoga što imanje nudi. Predivno jezero nešto niže dio je koji je posebno atraktivan i mogu se uloviti predivni kadrovi s odrazom u vodi, a baloni koji svjetle također su dio novije ponude imanja.

Oko 18 sati voditeljica programa najavila je svečani vatromet na što smo svi brže-bolje pojurili prema centralnome dijelu, a ja brz i spretan kakav jesam imao sam sreće i stao tik do spomenika koji je bio odličan motiv za fotografiju iznad kojeg se vidi vatromet.

Kako je na samom imanju već bilo prilično hladno, prijatelj i ja odlučili smo se zagrijati u gastronomskom dijelu tj. drvenoj kući iz koje su se širili raznorazni mirisi. Nas dvojica počastili smo se kuhanima čajem i zasladili medenjacima koje je prijatelj kupio na početku našeg obilaska. Nakon 15-tak minuta odmora krenuli smo dalje stazom koja nas je odvela do Štrumf sela, atrakcije u kojoj najviše uživaju djeca. Papa Štrumf, Štrumfeta i Gargamel tek du dio onoga što ovaj dio imanja nudi,ali sigurno uz svjetleći tunel motiv koji ćete najčešće vidjeti na fotografijama posjetitelja.

Uz malo plesa, glazbe i zabave oko 20 sati bilo je vrijeme za okupljanje i odlazak kući. Na brzinu sam odabrao ručno rađeni suvenir i kupio paket medenjaka za svoju obitelj te sjeo u autobus. Putem smo pregledavali stotine fotografija s imanja, umorni i crvenih noseva, ali zadovoljni i sretni jer nas je obuzeo osjećaj sreće jer smo makar na par sati svi zajedno opet postali djeca. A to je ipak neprocjenjivo iskustvo, zar ne!?

Hvala Vam na čitanju!

Do sljedećeg Putopisa s potpisom,
Pozdrav!

PUTOPIS S POTPISOM

SARAJEVO

Sarajevo je grad čije su priče toliko bliske i pune života da čak i ako ga nikad niste posjetili imate dojam da poznate njegove ljude, znamenitosti, ulice, trgove, mostove i parkove. Sada je pravi trenutak da doživite taj grad izbliza i uvjerite se da je još zanimljiviji nego u vašoj mašti! Grad na Miljacki svojim posebnim šarmom oduševljava svakoga tko ga posjeti. Iako ga možda možete zavoljeti izdaleka, kroz pjesme njegovih grupa, djela njegovih pisaca, duhovitost umjetnika, okuse bureka i ćevapa... ništa se ništa ne može usporediti s boravkom u Sarajevu i užitku druženja s tim gostoljubivim ljudima, šetnjama krivudavom Baščaršijom i otkrivanju svih ljepota koje vam ovaj grad nudi na pladnju.

Putovanje je počelo u noći s petka na subotu. Točnije u subotu u 1,30. Početna stanica bila je kod zagrebačke Inine zgrade preko puta MSU (Muzej suvremen umjetnosti) u Novom Zagrebu. Prijateljica Marija koja je putovala samnom već je bila tamo. Obično ja uvijek kasnim što i nije neka novost, ali ni vrijedno spomena. Uglavnom, krenuli smo prema istoku Hrvatske, točnije do granice s BIH kod Slavonskog Broda. Do tamo s jednim stajanjem nam je trebalo otprilike 2 i pol sata. Čekanje na granici zaustavilo nas je na još dodatnih pola sata zbog jedne putnice koja nije imala dokumente sa sobom. Na tugu svih putnika pa i mene morali smo otkazati drugu pauzu za wc i pušenje jer smo i ovako već debelo otišli izvan plana i programa. Negdje oko 9 sati ujutro napokon smo ugledali prve kuće u okolici i par minuta poslije stigli u dugoočekivi grad Sarajevo.

Sam obilazak i nije tako dugo trajao s obzirom da smo imali mladog vodiča koji nas je uputio i proveo kroz osnovne glavne spomenike, znamenitosti i mostove u gradu, usput pričajući priču o povijesti i životu Sarajeva koji je tada bio pod Osmanskkm carstvom. Na kraju ture vodič Vedran, pravi izvorni Sarajlija spomenuo je jednu scenu koja mu je bila zgodna za ispričati svakoj grupi do sada pa tako i nama. Riječ je o legendarnom filmu ''Valter brani Sarajevo'' i posljednja scena gdje Valter pokazuje suborcima grad i govori riječi: ''Sehen Sie diese Stadt? Das ist Walter!'' što u prijevozu s njemačkog jezika znači: ''Vidite li ovaj grad? To je Walter!

Nakon službenog dijela grada oko 11,30 počela je naša privatna tura. Marija i ja odluči smo se prvo pozabaviti prvo kupnjom suvenira za prijatelje i sebe, a onda uživati u obilasku, fotografiranju i gastronomiji Sarajeva. Tako smo vidjeli sebilj na glavnom trgu Baščaršiji, Carevu džamiju, Staru pravoslavnu crkvu, Latinsku čupriju (Principov most) bili smo u muzeju Sarajevska pivara i tamo kupili nekoliko suvenira, fotografirali se, vidjeli franjevačku crvku i naravno kušali nezaobilazne čevape i lepinje, baklavu i sve skupa zalili sa pravom Sarajevskom pivom. Upoznali puno dragih ljudi, s nekima smo se odmah upoznalii razmjenili brojeve telefona. S nekima ćemo se možda opet susresti na nekom novom putovanju, a neki će tek ostati zaboravljeni putnici kao i mi njima.

Moram priznati da mi je ovo bilo jedno od naljepših putovanja, izuzev vožnje od 16 sati (8 sati u jednom i 8 sati u drugom smjeru) no ukupno gledajući imam razloga biti zadovoljan. Iako sam se veselio i Ljubljani, Piranu i Portorožu, Grazu i Fužinama, kao i Čazmi te Puli i Brijunima, nigdje se nisam osjećao više ''kod kuće'' kao u Sarajevu. Da li je to do ljudi, mentaliteta, nacionalnosti, hrane, prirode, čega kod ja sam bio oduševljen. I mislim da ću se vratiti. Možda za pola, godinu dana, možda za dvije... ne znam točno! Samo znam da je još jedno divno putovanje ostavilo trag u mom životu i upisano zlatnim slovima, a sve ostalo je manje bitno.

Sarajevo, ostaj mi lijep i divan grad kao i tvoji stanovnici. Do nekog novog susreta...

Pozdrav!

Autor: Dominik Papić

Virtualna izložba: Crno-bijeli svijet

Svijet nije onakav kakav se čini. To najbolje zna mladi fotograf Dominik Papić koji unatoč pandemiji Korona virusa ne prestaje raditi na sebi i svojoj karijeri. S obzirom na epidemiološku situaciju i mnoge zabrane oko okupljanja te nošenje maskica i dezifekcije ruku, odlučio se na jedan novi pristup umjetničkom izlaganju. Riječ je o virtualnoj izložbi naziva ''Crno-bijeli svijet'' kojom nas uvodi u novu fazu njegove karijere. Predstavljajući 12 fotografija od ukupno 22 kroz njegove ćete radove doživjeti potpuno novi svijet umjetnosti. Svijet koji ima smisao, ljepotu i doživljaj. Svijet koji je i bez boje predivan. Jer upravo taj svijet danas u 2020. godini živimo. Odlučio se poigrati tonovima svjetlih i tamnih nijansi i prikazati ljude, životinje, prirodu i sve ostalo što čini ovaj svijet ljepših na jedan posve drugačiji način. U monokroniji. I vjerujemo kako je u tome i uspio. Ovo je tek dio izložbe koji možete premijerno vidjeti na portalu Ludvig dizajn, a koji će u onom pravom smislu izložbenog postava biti prikazan s još desetak fotografija krajem godine u potpuno novoj galeriji čiji će vlasnik biti upravo ovaj mladi umjetnik.
Uživajte u izložbi!