Ani Kalajžić

Ani Kalajžić, rođenoj u Splitu 1956. godine, umjetnost je postala neodvojiv dio života prije dvadesetak godina, kada je počela istraživati svoj kreativni poziv kroz slikarstvo. Unatoč tome što je amaterska slikarica, njezina strast prema umjetnosti ne može se osporiti, a njezina djela nose pečat istinskog ljubitelja umjetnosti.

Svoj umjetnički put Ani je započela kao članica udruge Emanuel Vidović, gdje je imala priliku sudjelovati u nekoliko zajedničkih izložbi. Kroz tu suradnju, Ani je imala priliku dijeliti svoje radove s publikom te razvijati svoj umjetnički izričaj u inspirativnom okruženju umjetničke zajednice.

Jedna od posebnosti Aninog stvaralaštva je raznolikost likovnih tehnika koje koristi. Bez obzira radi li se o ulju, akrilu, pastelu ili akvarelu, Ani pronalazi svoj izražajni jezik u svakoj tehnici. Njezina umjetnost nije ograničena na određeni medij - ona crta i stvara sve što smatra lijepim, što ju dodatno povezuje s njom kao umjetnicom.

Motivi njezinih djela nisu definirani granicama, već se rađaju iz njezine ljubavi prema onome što vidi i osjeća. Svaki rad Ani je jedinstveno putovanje u ljepotu i emociju, preneseno na platno ili papir s pažnjom i strašću.

Iako Ani možda nije profesionalna umjetnica, njezina predanost umjetnosti i njena sposobnost da izrazi ljepotu koju vidi u svijetu oko sebe čine je pravom umjetnicom. Njezino srce i duša odražavaju se u svakom potezu kista ili olovke, ostavljajući trag njene ljubavi prema umjetnosti na svijetu oko nje.

Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Branka Zobenica

Rođena pod nebom Moslavine, Branka Zobenica nosi u sebi spoj ravnice i velegrada, što se odražava i na njezinom umjetničkom stvaralaštvu. Iako je svoj profesionalni put gradila kao zdravstveni djelatnik u ljekarni, umjetnost je oduvijek bila dio njenog života.

Želja za stjecanjem znanja i upoznavanjem likovnih tehnika vodila ju je do likovnog centra na Rokovom perivoju, gdje je uspješno završila tečajeve crtanja i slikanja. Taj korak nije samo označio početak njenog umjetničkog putovanja, već je otvorio vrata ka novim načinima izražavanja i spoznaji umjetničkog svijeta.

Priroda je uvijek bila glavna inspiracija Branki, a njeni radovi odražavaju putovanje kroz različite krajolike, od ravnica Moslavine do urbanog pulsa velegrada. Tematski raznovrsna, njena djela kreću se od realizma do impresionizma, a ponekad zavire i u ekspresionizam, što svjedoči o bogatstvu njenog umjetničkog izraza.

Njezine slike oživljavaju prirodu na platnu, prenoseći njezinu ljepotu i harmoniju na gledatelja. Ponekad se nađe i mjesto za portrete, gdje Branka vješto hvata osobnost i emocije svog subjekta.

Branka je imala priliku izlagati na raznim izložbama, uglavnom skupnim, te je stekla prepoznavanje i podršku u lokalnoj umjetničkoj zajednici. Posebno značajno bilo je njeno sudjelovanje na međunarodnoj izložbi minijatura u Zaprešiću 2012. i 2013. godine, gdje je njen talenat dobio priznanje i širu vidljivost.

Članstvo u udruzi likovnih umjetnika Zaprešić dodatno je obogatilo njen umjetnički put, pružajući joj priliku za razmjenu ideja, iskustava i inspiraciju. Danas je Branku osim slikarstva zaokupila i primijenjena umjetnost, otvarajući nove horizonte za njen kreativni izričaj.

Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Goran Žigolić - Izložba Akvarela

vrijeme: 19. ožujka 2019. u 19:00 – 20:00

Otvorenje izložbe akvarela u organizaciji POUZ Zaprešić i voditeljice Paule BUčar  ( izložba je otvorena do 20.04.2019. )

Ivan Grozdanovski

Autodidakt, rođen 08.12.1978 god. u Vršcu.

Prvu samostalnu izložbu sam imao 1997 god.u Šidu, a zatim sam redovan učesnik na raznim lokalnim izložbama u Srbiji i inostranstvu, kako domaćeg tako i međunarodnog karaktera na kojima sam više puta nagrađivan,zadnja pohvala je od galerije Lazar Vozarević iz Sr.Mitrovice a zadnje izlaganje u (Palati Galia, Gravedona (Komo jezero))
U Italiji Samostalno izlagao u galeriji Bogić- Beograd i u Mariboru, u prostorijama vinoteke "Vinag 1847" -Slovenija.
American Art Awards (2014), 2. mesto u kategoriji akta
4. Međunarodno bijenale akvarela u Srbiji / Beograd / 2016.

Član sam likovnog udruženja „Sava Šumanović“ u Šidu,"Široka Staza" u Beogradu, Udruženje ljubitelja umetnosti Brčko Distrikt (BiH) Udruženje ULDU Talia (Brčko BiH) LIKUM (Brčko Distrikt BiH). Moja dela se nalaze u mnogim privatnim kolekcijama širom sveta (Srbija, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija, Rumunija, Holandija, Švajcarska, Italija, Mađarska, Belgija, Francuska, Japan, Grčka, Nemačka, Engleska, Rusija, Kanada, SAD, Australija.

Od motiva su najviše zastupljeni : pejsaži, mrtva priroda, naučna fantastika,prolaznici (šetači),aktovi itd.

Koristim razne slikarske tehnike a najviše su zastupljeni: Akvareli, Pasteli, Akrilik i Ulje.

Živim i stvaram u Šidu.
Adresa: Naselje Istok B-2/12 ¬p.b. 22240 Šid , Srbija.
Tel:022-711388 mob:064-538-99-56
e-mail : Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Izložba "Aktovi" Gorana Žigolića

vrijeme: 12. veljače 2018 u 18 sati
mjesto: Kulturni centar Dubrava 51 a, Zagreb

Goran Žigolić Vas poziva na otvorenje izložbe na kojoj će predstaviti svoje slike aktova rađene u akvarelu.

Galerija fotografija sa otvorenja izložbe

Obrisi savršenstva

Goran Žigolić slikar je koji sigurnim potezom linije i nježnim, prozaičnim tonovima akvarela stvara opuštene ženske aktove u različitim pozama, naglašavajući prolaznost tijela sa svim svojim nesavršenostima.

Žigolić ne potpada pod jefitna rješenja erotizacije slikanog motiva, već mu daje dozu dostojanstva i monumentalnosti u kojem su prikazane figure svedene na dinamičnu mrlju nalik skici, koja nam otkriva različita duševna stanja.

Iako se autor služi predloškom koji pronalazi na internetu i zatim ga stilizira na ono bitno, uočavamo neobičnost u kompozicijskim rješenjima. Da bi rad bio upečatljiviji, Žigolić smješta pojedine likove uz jedan od rubova formata, narušavajući tako ravnotežu u korist dinamike. Jer, ovaj život jest uistinu dinamičan i pun izazova.

Umjetnikove djevojke izgledaju nam kao da odrađuju rutinu života, u domaćem okruženju gdje je seksualnost samo sporedna stvar, pokušavajući dati odgovor na neka druga egzistencijalna pitanja.

Za Žigolića golotinja ne predstavlja smisao hedonističkog života. Ona je ovdje samo djelić neke veće cjeline koju autor uspješno bilježi olovkom i kistom na papiru, tragajući uvijek dosljedno za iskonskom ljepotom pojavnog svijeta.

Svebor Vidmar

Izložba akvarela Gorana Žigolića "Zagrebačke vedute"

vrijeme: 24.02.2020. u 18 sati
mjesto: Kulturni Centar Dubrava, Dubrava 51a, Zagreb

Goran Žigolić – Žigi rođen je 1966. godine u Đakovu. Inficiran je slikama i likovnošću te svim vrstama vizualnog od samog početka. Od umjetničkog obrazovanja završio je usavršavanje u slikarstvu u zagrebačkoj Agori. Radio je s drugim profesionalnim slikarima, posebice na aktovima i osnovnom akademskom crtežu kao osnovi, smatrajući to krucijalnim sa sve dalje.

Janica Šterc

Janica Šterc, rođena 24. svibnja 1957. godine u sisačkoj bolnici, odrasla je u Desnoj Martinskoj Vesi, malom selu smještenom na desnoj obali Save. Njezin umjetnički put započinje u Zagrebu, gdje je završila Školu primijenjene umjetnosti 1977. godine, specijalizirajući se za grafički dizajn pod vodstvom prof. Zdenka Gradiša. Unatoč tome što je kasnije završila Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, njezina strast prema umjetnosti nikada nije posustala.

Janica izlaže svoja likovna ostvarenja od 1982. godine, a do sada je imala impresivnih 139 izložbi, uključujući 52 samostalne izložbe. Njena umjetnička djela, koja uključuju tehnike poput ulja na platnu, akvarela, ugljena, tuša, gvaša i pastele, privukla su pažnju kritičara i publike svojim jedinstvenim izričajem i emotivnom snagom.

Jedna od posebnosti Janice Šterc je njezina sposobnost da kombinira riječ i sliku, obogaćujući svoje likovne radove stihovima, dok istovremeno svoje pjesme oplemenjuje slikama. Ova simbioza riječi i slike stvara duboke, emotivne narative koji govore o ljepoti, dobroti, radosti, zajedništvu i ljubavi. Kroz svoje radove, Janica prenosi univerzalne vrijednosti koje nadilaze svakodnevnicu i dotiču srce promatrača.

Aktivna je sudionica mnogih humanitarnih likovnih kolonija, akcija i radionica, što dodatno potvrđuje njezinu predanost ne samo umjetnosti, već i društvenoj zajednici. Janica je članica Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i drugih likovnih udruženja, gdje svojim radom i angažmanom doprinosi bogatstvu hrvatske umjetničke scene.

Janica Šterc, kroz svoju umjetnost, stvara svijet pun topline i humanosti. Njena djela nisu samo estetski dojmljiva, već nose i duboke poruke koje inspiriraju i potiču na razmišljanje. Svojim talentom i predanošću, Janica nastavlja ostavljati neizbrisiv trag u svijetu likovne umjetnosti

Istaknuti cjeloviti likovni serijali su joj:

1. “Hrvatska u srcu“ l998.g.,
2. „...tak imam te rad“ 1998.g.,
3. „Ne možeš kupiti nebo i toplinu sunca“ 2000.g.,
4. „Poetizirani Zagreb“ 2004.g.
5. „Žarna nit likovnog svjetla“ 2004. g.,
6. „Suncem obasjana“ 2005. g.,
7. „Život je ljubav“ 2005.g.,
8. „Boje i miris prirode“ 2005. g.,
9. „Zagrebu za Božić“ 2005.g..,
10. „Ja se konja bojim“ 2006.godine..
11. „Kraj izvora žive vode“ 2006.g.,
12. „Masline i kamen“ 2006-.g. i
13. „Mojem Zagrebu za Božić“ 2010.g.
14. „Sv. Otac Ivan Pavao II“ 2011. g.
15. „Pulske vedute“ 2011.g.,
16. „Zagreb i ja volimo se javno“ 2012. G.,
17. „Plave marine“ 2013. G.,
18. „Ljetne radosti“ 2015. Godine
19. „Posveta prijateljstvu“2016.g.
20. „ Prijateljstvo“ 2017.g.
21. “Pod jednim kišobranom“ 2017.g.
22. „Posavina, Radići i ja“ 2018.g.
23. „ I još jedno prijateljstvo“ 2018.
24. „Čarolija života“ 2019.
25. „ Zagrebačkim ulicama“ 2019.

Tel: 395 98 16 88 581
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
www.facebook/slikarica Janica Šterc

Katarina Stevic Titovic

Rođena 18. ožujka 1970. godine u Požarevcu, Srbija, Katarina Stević Titović nosi u sebi priču o životu koja je isprepletena bojama, tekstilom i umjetnošću. Nakon završene gimnazije sa strukom tekstila u Požarevcu, zaputila se u svijet istraživanja i stvaralaštva.

Prva korak na tom putu bila je godina pohađanja škole za modne modelare u Mariboru, Slovenija, gdje je svoj talent i interes za estetiku i dizajn dodatno razvijala. No, prava umjetnička strast Katarine razvila se kroz slikarstvo.

Članstvo u likovnom udruženju "Art Uluk" iz Kostolca od 2015. godine pružilo joj je priliku da svoje radove podijeli s javnošću putem skupnih izložbi i tako pronađe inspiraciju i podršku među kolegama umjetnicima.

Beč, glavni grad Austrije, postao je kulturna pozornica na kojoj su se Katarinine slike našle. Od poznatih kulturnih institucija do ulica i trgova, njezina umjetnost pronalazi put do ljudi, prenoseći svoju priču i emocije putem boja i linija.

Škola crtanja "Ab5cig" u Beču pružila joj je priliku za daljnje usavršavanje i istraživanje različitih tehnika i medija. Pasteli, kreda, vodene i uljane boje postali su njezin glas, kroz koje izražava svoje unutarnje svjetove i emocije na platnu i papiru.

Među raznim medijima koje koristi, strast prema kredi i radu s pastelnim bojama posebno su obilježili njezin umjetnički izričaj. Kroz svaki potez kredom ili pastelom, Katarina prenosi dio svoje duše i životne priče, pozivajući gledatelje da se prepuste čaroliji boja i osjete dubinu njezine umjetnosti.

Kontakt: Facecbook

Digital - art

Nada Vučičić

Rođena sam u Splitugdje i živim. Slikam za svoju dušu jer volim umjetnost. Ispunja me i raduje,čini sretnijom.

Što reči o meni

Ne brojim poraze,
ni uspjehe ne brojim,
ni suze što brišem,
ni smijeh što zvoni,
ništa ne brojim!

Sa svime samo moja duša živi!

Ja sam samo morska kapljca Mjesečeva ljubavnica I Splita grada sanjalica.

Nadam se da će se svi oni
ŠTO DOTAKOŠE MOJU DUŠU
prepoznati u ovoj poeziji riječi i boja

U spomen na datum rođenja: Aleksandar Sergejevič PUŠKIN (6.6. 1799. -1837.), PRED JASNOM ZOROM KOJA ZORI

Što me povezuje s Puškinom?

Stih koji je nevjerojatno sposoban suptilno uvjeriti čitatelja u piščev doživljaj, osjećaj. Njegova se fantazija tako vješto ugura u naše misli da je ne zaboravljamo. Još od školskih dana, a bilo je to davno, njegove stihove govorim… Ta spona „pjesnik – ja“ dopunjuje se i otkrićem do kojega sam došla držeći u rukama dva izdanja njegove poezije objavljene  povodom 150. godine pjesnikova rođenja, kako je njegova obljetnica ujedno i godina moga rođenja, 1949 . Vjerujući da je duša vječna, tkam nadu kako  je njegova dočekala moje rođenje sa smiješkom: Ovo će dijete imati toplo umjetničko srce.

Nada Vučičić

Nada Vučičić

Rade Babic

Slikar pjesničke duše ,koji bojama oslikava svijet oko nas,bilo da je u pitanju cvijeće, more,rijeka...ili su to stare građevine,odavno zatvorene čije su brave i katanci zaboravljeni,odavno zaključani, prevučeni debelim slojem rđe koja se bori s vremenom da ga izbriše i prepusti zaboravu.

Te građevine, koje obično oko slučajnog prolaznika ne primjećuje, zagolicalesu radoznalu slikarsku maštu ovog slikara da ih sačuva od zaborava i ostavi nama na volju da maštamo i zamišljamo koliko je priča skrivenih iza zaključanih vrata,koliko života i sudbina je proživljeno,koje ostaju kao vječita tajna zaustavljena u vremenu zahvaljujući sigurnim potezima ovog slikara.

Slike rijeke Une, pored koje je odrastao,samo su dio ljepote prirode koju nam poklanja da posmatramo i divimo se mirnoći rijeke koja kao ogledalo oslikava njene obale,i nebo beskonačno i plavo,ili igri kapljica u slapovima i vrtlozima na koje nailazimo posmatrajući dalji tok ove ljepotice.
Oslikana vedrina neba koje se ogleda u mirnoj rijeci ili razigrani slapovi dovode posmatrača u nedoumicu u čemu više uživati. Prelijevanje modre boje rijeke i zelenila obala pruža nam istovremeno opuštajući mir i uživanje dok posmatramo slike rijeke Une.Šta spaja, a šta razdvaja, odakle polazi i dokle teče, pitanja su koja se nižu dok posmatramo s uživanjem oslikanu ljepotu rijeke Une.

Bjelina kapljica dočarava čistotu i razigranost vode kao i njenu neukrotivost.

Svaka slika je uhvaćen trenutak ljepote zaustavljen da traje i svaki put iznova oduševljava posmatrača

Napisala pjesnik Milja Antešević - Grbić

 Kontakt: Facebook

Sanja Kuleš

...rođena 1972. godine u Sisku, ističe se kao talentirana umjetnica koja je svoju ljubav prema slikarstvu razvijala nakon završetka srednje škole. Kao slobodni umjetnik, posvećuje svoje vrijeme stvaranju djela koja odišu nesputanošću i raznolikošću, kako u temama tako i u motivima.

Njen umjetnički opus najčešće obuhvaća radove u tehnici ulja na platnu te olovku, kroz koje kreira svoj svijet pejzaža, aktova i portreta. Sanjine slike variraju od diskretnih, suptilnih linija do snažnih, izražajnih kolorita, čime uspijeva prenijeti bogatstvo emocija i doživljaja na svoje platno.

Svojom sposobnošću se ističe da balansira između delikatnosti i intenziteta u svom izrazu. Njen pristup pejzažima pokazuje duboko razumijevanje prirode, dok su aktovi i portreti prožeti emotivnom snagom i introspekcijom. Raznolikost njenih motiva svjedoči o širokom spektru interesa i sposobnosti da uoči i prenese ljepotu različitih aspekata svijeta oko sebe.

Umjetnički put Sanje prepoznat je i cijenjen, što potvrđuju brojna priznanja i pozitivne kritike koje je dobila za svoj rad. Njezine slike odišu iskrenošću i autentičnošću, a njen pristup umjetnosti inspirira promatrače da se povežu s njenim djelima na dubljoj, emotivnoj razini.

Sanja Kuleš svojim radom dokazuje da je umjetnost prije svega sredstvo izražavanja unutarnjih svjetova i emocija, a njena djela su testament talentu koji se razvija i cvjeta kroz predanost i strast prema stvaranju. Njena umjetnost nastavlja privlačiti pažnju i inspirirati, ostavljajući trag u svijetu likovnog stvaralaštva.

Kontakt: Facebook

Siniša Vojnović

Rođen u Osijeku 1966. godine, Siniša Vojnović je samouki slikar koji je pronašao svoje pozivanje u umjetnosti relativno kasno, 2003. godine. Unatoč kasnom početku, njegova strast prema slikarstvu brzo je procvjetala, otvarajući put raznolikom i inspirativnom stvaralaštvu.

Tijekom godina, Siniša je postao prepoznatljivo ime u umjetničkoj zajednici, sudjelujući na mnogim skupnim izložbama te jednoj samostalnoj izložbi. Njegova predanost umjetnosti vidljiva je u svakom djelu koje stvara, odražavajući kontinuirani razvoj i istraživanje u svijetu likovnih umjetnosti.

Kao dugogodišnji član Društva likovnih umjetnika amatera LIKAR Osijek, Siniša je imao priliku surađivati s drugim umjetnicima, dijeliti ideje i inspiraciju te neprestano učiti i rasti kao umjetnik.

Jedna od posebnosti Sinišinog stvaralaštva je raznolikost u likovnim tehnikama koje koristi. Iako se okušao u svim tehnikama, od crteža do ulja na platnu, njegovi radovi u akvarelu posebno su zapaženi. S akvarelom kao svojim medijem, Siniša uspijeva uhvatiti svjetlost i boje na način koji oslikava njegovu jedinstvenu estetiku i osjećaj za detalje.

Kroz svoje radove, Siniša istražuje teme, motive i emocije, prenoseći svoje unutarnje svjetove na platno. Svaka slika predstavlja putovanje kroz njegovu maštu i kreativni proces, pružajući gledatelju uvid u njegovu osobnu viziju svijeta.

Izazovi i nagrade umjetničkog putovanja oblikovali su Sinišinu umjetnost i doprinijeli njezinoj autentičnosti i dubini. Njegova predanost umjetnosti i želja za istraživanjem neprestano ga motiviraju da raste i razvija se kao umjetnik, ostavljajući trajan pečat na hrvatskoj likovnoj sceni.

Kontakt: 091 541 8051

Moćne boje slikarstva

Slikarstvo je jedan od najstarijih oblika likovnog izraza, koji se razvijao kroz povijest u brojnim smjerovima, stilovima i tehnikama. Ono je medij kroz koji umjetnici interpretiraju svoje unutarnje doživljaje, vanjsku stvarnost, emocije i ideje. Kroz stoljeća, slikarstvo je reflektiralo kulturne, društvene i političke promjene, a njegov razvoj pratio je tehnološke inovacije i estetske preokupacije svake epohe. Današnje slikarstvo nastavlja graditi na bogatoj tradiciji, dok istovremeno istražuje nove oblike izraza, materijale i teme.

Jedan od prvih poznatih primjera slikarstva potječe iz prapovijesti, s pećinskih zidova koje su ukrašavali rani ljudi. Ti rani primjeri, poput onih iz špilja Altamira u Španjolskoj ili Lascauxa u Francuskoj, prikazuju jednostavne slike životinja i ljudskih figura, koje su često služile ritualnim ili magijskim svrhom. Boje su se dobivale iz prirodnih pigmenata poput ugljena, okera i hematita, a tehnike su bile jednostavne – slikari su koristili prste, kosti ili grane kao alate. Ove slike svjedoče o prvoj ljudskoj potrebi za vizualnim izražavanjem, koja će se tijekom milenija razvijati u sofisticiranije oblike.

Antičko slikarstvo, osobito u civilizacijama poput egipatske, grčke i rimske, donosi novu razinu složenosti u tehnikama i temama. Egipćani su razvili strogo kodificirani stil koji je služio za prikazivanje religijskih scena i kraljevskih figura. Proporcije i pozicije figura bile su strogo definirane, a boje su imale simbolična značenja. Grčko slikarstvo, osobito na vazama i freskama, prikazivalo je mitološke i svakodnevne prizore, a rimsku umjetnost karakterizirala je upotreba freski u privatnim i javnim zgradama, kao i mozaici, koji su bili popularni oblik ukrašavanja interijera.

Srednji vijek donosi promjenu u fokusu slikarstva, gdje je religija dominantna tema. U Europi, slikarstvo postaje sredstvo za prenošenje biblijskih priča i vjerskih poruka. Razvijaju se tehnike fresko slikarstva i iluminacije rukopisa. Bizantska umjetnost, sa svojim ikonama i mozaicima, imala je stroga pravila i kanone, a boje poput zlata i plave korištene su za prikazivanje svetih figura. Tijekom ovog razdoblja, perspektiva i realizam nisu bili važni; naglasak je bio na duhovnom značenju slike.

Renesansa, koja počinje u Italiji u 14. stoljeću, donosi revoluciju u slikarstvu. Umjetnici poput Leonarda da Vincija, Michelangela i Rafaela donose inovacije u prikazivanju prostora i volumena kroz tehniku linearnog i atmosferskog perspektivnog slikanja. Razvijaju se i tehnike ulja na platnu, što omogućava bogatije boje i detaljniji prikaz svjetla i sjene. Renesansni slikari vraćaju se klasičnim temama iz grčke i rimske mitologije, dok istovremeno istražuju nove teme, poput portreta i pejzaža. Ovo razdoblje također donosi razvoj znanosti o anatomiji, što omogućava preciznije prikazivanje ljudskog tijela.

Barokno slikarstvo, koje se razvija u 17. stoljeću, karakterizira dramatičnost, dinamičnost i emocionalni intenzitet. Umjetnici poput Caravaggia, Rubensa i Velázqueza koriste snažne kontraste svjetla i sjene (tenebrizam) kako bi stvorili dramatične efekte. Barokne slike često su grandiozne, s bogatim detaljima i složenim kompozicijama. Portreti, vjerske i mitološke scene, kao i prizori iz svakodnevnog života, bile su česte teme. Slikarstvo u ovom razdoblju služi ne samo za ukrašavanje crkava i palača, već i za izražavanje moći i statusa naručitelja.

S klasicizmom i rokoko stilom, koji dominiraju 18. stoljećem, dolazi do povratka klasičnim idealima ljepote, reda i harmonije. Klasicizam se inspirira grčkom i rimskom umjetnošću te naglašava čistoću linija i simetriju. Umjetnici poput Jacques-Louisa Davida koriste stilizirane kompozicije kako bi prikazali povijesne ili mitološke teme s moralnim poukama. S druge strane, rokoko stil, s umjetnicima poput Jean-Honoréa Fragonarda, donosi lakše, razigranije teme, često prikazujući scene iz aristokratskog života, pastoralne idile i ljubavne intrige. Boje su nježne, a kompozicije fluidne i elegantne.

Slikarstvo 19. stoljeća donosi različite umjetničke smjerove, od romantizma do realizma i impresionizma. Romantizam, sa svojim naglaskom na emocijama, subjektivnom iskustvu i prirodi, donosi nove teme i tehnike. Umjetnici poput Eugènea Delacroixa i Caspara Davida Friedricha koriste snažne, često simbolične boje i dramatične prizore kako bi izrazili osjećaje strahopoštovanja, melankolije ili uzvišenosti pred prirodom. Realizam, koji se razvija kao reakcija na idealizirane prikaze u klasicizmu i romantizmu, donosi prizore iz svakodnevnog života, često prikazujući radničku klasu i ruralne prizore. Gustave Courbet i Jean-François Millet neki su od ključnih umjetnika ovog pravca.

Impresionizam, koji se pojavljuje u drugoj polovici 19. stoljeća, predstavlja radikalnu promjenu u slikarstvu. Umjetnici poput Claudea Moneta, Edgara Degasa i Pierre-Augustea Renoira istražuju svjetlo, boju i atmosferu na način koji dotad nije viđen. Koriste kratke, brze poteze kistom kako bi uhvatili trenutne dojmove prirode i svakodnevnog života. Impresionisti su često slikali na otvorenom, istražujući promjene svjetla i boje tijekom dana. Njihov fokus bio je na doživljaju trenutka, a ne na preciznom prikazivanju stvarnosti.

Postimpresionizam, koji se razvija krajem 19. stoljeća, donosi različite stilove i tehnike, ovisno o individualnim preokupacijama umjetnika. Vincent van Gogh koristi ekspresivne poteze kistom i snažne boje kako bi izrazio emocije i unutarnje stanje. Paul Cézanne je istraživao strukturu i formu, koristeći geometrijske oblike kako bi stvorio temelje za kubizam. Georges Seurat i Paul Signac razvili su tehniku poentilizma, koristeći male točkice boje kako bi stvorili optičke efekte na platnu.

Ulaskom u 20. stoljeće, slikarstvo doživljava pravu eksploziju stilova i pravaca. Fauvizam, s umjetnicima poput Henri Matissea i André Deraina, naglašava upotrebu čistih, nepomiješanih boja i slobodne kompozicije. Ekspresionizam, s umjetnicima kao što su Edvard Munch i Ernst Ludwig Kirchner, koristi distorzirane oblike i jake boje kako bi izrazio unutarnje osjećaje i društvene nemire. Kubizam, kojeg su razvili Pablo Picasso i Georges Braque, donosi radikalnu promjenu u prikazivanju prostora i oblika, fragmentirajući ih u geometrijske oblike i prikazujući više perspektiva istovremeno.

Apstraktno slikarstvo, koje se razvija tijekom prve polovice 20. stoljeća, odbacuje tradicionalne oblike i prikaze stvarnosti. Umjetnici poput Wassilyja Kandinskog, Kazimira Maljeviča i Pieta Mondriana istražuju čistu boju, liniju i oblik kao sredstvo izražavanja unutarnjih duhovnih stanja i univerzalnih ideja. Kandinski je posebno poznat po svojoj teoriji o duhovnoj dimenziji umjetnosti, vjerujući da boje i oblici mogu imati emocionalni i simbolički učinak na promatrača.

Sredinom 20. stoljeća, apstraktni ekspresionizam postaje dominantni pravac u Sjedinjenim Američkim Državama. Umjetnici poput Jacksona Pollocka, Marka Rothka i Willema de Kooninga istražuju nove tehnike i materijale, koristeći spontane poteze, kapanje boje (dripping) i velike formate platna kako bi izrazili svoje unutarnje impulse i emocije. Pollockova tehnika action painting, gdje je boju nanosio izravno na platno koristeći štapove, četke ili jednostavno izljevajući boju, postala je simbolom ove spontane, nesputane kreativne energije.

Pop-art, koji se pojavljuje kao reakcija na ozbiljnost apstraktnog ekspresionizma, vraća se figuraciji, ali kroz prizmu masovne kulture i komercijalizma. Andy Warhol, Roy Lichtenstein i Claes Oldenburg koriste slike iz popularne kulture, reklama, stripa i medija, istražujući odnos između umjetnosti, potrošačkog društva i masovne proizvodnje. Warholove slike konzervi juhe Campbell ili portreti slavnih osoba poput Marilyn Monroe postale su ikonični simboli pop-arta, dok su Lichtensteinove slike preuzete iz stripova naglašavale granicu između visoke umjetnosti i popularne kulture.

Minimalizam, koji se razvija tijekom 1960-ih, donosi radikalnu redukciju oblika i boja. Umjetnici poput Franka Stelly i Ellswortha Kellyja koriste osnovne geometrijske oblike i čiste boje, istražujući ideju "manje je više" i reducirajući umjetnost na njezine osnovne elemente. Minimalisti su često radili s velikim formatima i jednostavnim kompozicijama, izazivajući promatrača da se usredotoči na osnovne karakteristike umjetničkog djela, poput prostora, boje i oblika.

Današnje slikarstvo iznimno je raznoliko, a suvremeni umjetnici koriste širok spektar tehnika, materijala i stilova kako bi izrazili svoje ideje. Digitalna tehnologija otvorila je nove mogućnosti za slikarstvo, omogućujući umjetnicima da koriste digitalne alate i tehnike kako bi stvarali hibridne forme između tradicionalnog slikarstva i novih medija. Umjetnici istražuju i ekološke teme, političke komentare, društvene nepravde, ali i osobna i intimna iskustva. Slikarstvo, iako možda nije više dominantni medij kao u prošlim stoljećima, zadržava svoje važno mjesto u svijetu suvremene umjetnosti, nastavljajući se prilagođavati i reagirati na promjene u društvu, kulturi i tehnologiji.

Tehnike slikanja također su se razvijale s vremenom, a umjetnici su istraživali različite materijale i metode kako bi postigli željene efekte. Tradicionalno, ulje na platnu bilo je dominantna tehnika u zapadnom slikarstvu zbog svoje fleksibilnosti i dugotrajnosti. Ulje omogućava glatke prijelaze između boja, bogate tonove i detaljnu obradu. Akril, novija tehnika razvijena u 20. stoljeću, brzo je stekla popularnost zbog svoje brze sušenja, otpornosti i mogućnosti da se koristi na različitim površinama. Akvarel, tempera, enkaustika i gvaš također su tehnike koje su umjetnici koristili kako bi postigli različite efekte u svojim radovima.

Svaka od ovih tehnika zahtijeva različite pristupe i omogućava umjetnicima da istraže specifične aspekte boje, svjetla i teksture. Dok akvarel, primjerice, omogućava prozirne i nježne slojeve boje, ulje na platnu omogućava slojevito slikanje i bogate tonalne kontraste. Umjetnici često kombiniraju više tehnika kako bi postigli željeni vizualni efekt, stvarajući hibridne forme slikarstva koje reflektiraju kompleksnost suvremenog umjetničkog izraza.

Slikarstvo, bez obzira na tehniku, stil ili pravac, ostaje ključni medij u povijesti umjetnosti, nositelj univerzalnih tema i osobnih preokupacija umjetnika, prilagodljivo i evolutivno, kao i društvo koje ga okružuje.

Željko Bedić

Stjepan Šandrk "Spektakl"

vrijeme: 24.6.2020. u 19 sati
mjesto: Likovni Centar Grada Zagreba & Zbirka Jozo Kljaković, Rokov perivoj 4, Zagreb

Pozivamo Vas na otvorenje izložbe Stjepana Šandrka "SPEKTAKL" u srijedu, 24.6.2020. u 19 sati u prostoru Centra za likovni odgoj Grada Zagreba i Zbirke Kljaković na Rokovom perivoju 4.

Prisjećam se kako povjesničari umjetnosti mistificiraju ljudsku potrebu za dokumentacijom vlastite prisutnosti. U pretpovijesnim otiscima ruku, u konceptualnim fotografskim ciklusima koji, tobože nepretenciozno, bilježe pogled autora, kao i u djelu onog šaljivdžije koji je prije pedesetak godina muzejima slao telegrame kojima potvrđuje da je živ, brojni će umnici naći nevjerojatnu egzistencijalnu dubinu. A stvar je, pokazuje se u posljednje vrijeme, prilično banalna. Ne treba biti senzibilni intelektualac da bi se htjelo ovjekovječiti svoju osobu u nekom vremenu i na nekom mjestu. Visokorezolucijske kamere koje danas svi imamo u mobitelima, kao i brojne društvene mreže, to potvrđuju.

Ljudska potreba za afirmacijom sebe, svoga lika i svoga iskustva, doživjela je apoteozu zahvaljujući novim tehnologijama, te se pokazala sveprisutnom i temeljnom za našu vrstu. Nema potrebe za prevelikim intelektualiziranjem tog nagona. Stjepan Šandrk ga je uočio i izražava ga na vrlo upečatljiv način. Na njegovim slikama, kao i na ovdje izloženim akvarelima, prikazani su ljudi koji poziraju za fotografije, ili fotografiraju sami sebe mobitelima ispred umjetničkih slika. Na jednome od njih oduševljene se novinarke fotografiraju pored najpopularnijeg zagrebačkog psa, Rudija. Čini se kao da Šandrk ismijava sve teorije koje ističu bilo kakvu dubinu u suvremenoj umjetnosti. Na koncu, sve je to samopromocija i spektakl (a ovim je posljednjim pojmom i okrstio taj svoj ciklus).

To je u jednu ruku cinizam. Relativizacija vrijednosti suvremene umjetnosti, kojoj se cijela jedna industrija trudi dati pedigre i značaj. Izjednačiti jednog Rothka s osobenjakom u kostimu strip-junaka (i još k tome u kostimu izrađenom u stilu neke kompjutorske igrice, koje li višestruke intermedijalnosti), ili ovjekovječiti par azijskih turista koji se fotografira kraj slike kritički priznatog nam suvremenika Nea Raucha, na neki je način kulturni eksces.
Ali to je i subverzija ili, ako hoćete, prevrednovanje vrijednosti. Tko će biti danas (a pogotovo danas) taj koji će baciti prvi kamen kritike i razgraničiti visokokulturno od popularnog, duhovno od kiča? Kao što su i na Šandrkovim slikama i akvarelima (nastalima prema predlošcima fotomontaža) različiti prizori spojeni u jednu stvarnost, tako su i sve razine kulture, nekoć vrlo diferencirane, danas nivelirane u jedinstvu općeg relativizma ukusa. Konzervativac će reći da je to svetogrđe, progresivac će u tome vidjeti korake ljudske emancipacije. U svakom slučaju to je trenutačno stanje zapadne kulture. S njime se možemo gunđajući pomiriti, a o njemu možemo i ekstatično i visokoparno filozofirati. Šandrkovi radovi sugeriraju kako je najpametnije da u njemu naprosto uživamo. Jer, na koncu, što drugo s njim možemo?

Iz predgovora Feđe Gavrilovića

Izvor: Facebook 

Svečano otvorenje 8. Hrvatskog triennala akvarela

Galerija umjetnina Grada Slav. Broda, Gradski muzej Karlovac i Muzej Mimara imaju čast i zadovoljstvo pozvati Vas na svečano otvorenje 8. Hrvatskog triennala akvarela u utorak 5. studenoga, 2019. u 19 sati

Godine 1998. pokrenuta je hrvatska trijenalna izložba akvarela koju su pokrenuli Galerija umjetnina Grada Slavonskog Broda i Gradski muzej Karlovac. Jaka tradicija akvarelnog slikarstva koja se veže kako za Karlovac tako i za Slavonski Brod s pravom stoji iza ideje pokretanja trijenalne izložbe hrvatskog akvarela.
Na prvoj izložbi, koja je imala premijeru u karlovačkoj Galeriji „Vjekoslav Karas“ 25. svibnja, bilo je izloženo 233 rada 133 autora. Na prvom trijenalu akvarela sudjelovala je cijela jedna generacija sjajnih autora od kojih nažalost mnogi nisu među živima. Spomenimo stoga Murtića, Lovrenčića, Sablića, Antolčića, Radoičića, Rajkovića, Reisera, Petrovića, Perčinlića, Hadžića i druge … U dvadeset i jednu godinu trajanja Triennala, na njemu je izlagalo preko 400 autora koji su omogućili da ova manifestacija doživi osam izdanja.

Od niza autora sudionika treba svakako istaknuti i Brešića, Haramiju, Sedera, Mariju Ujević, Biffela, Kesera, Lipovca, Kuliša, Diminića, Šiška, Palisku, Švaljeka, Labaša, Bučana, braću Jakelić…
Izložba ovogodišnjeg 8. Hrvatskog triennala čija je premijera bila u Slavonskom Brodu u svibnju, a zatim u srpnju u karlovačkoj galeriji „Vjekoslav Karas“ imati će svoju završnicu u zagrebačkom Muzeju Mimara 5. studenoga 2019. godine. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske tijekom niza godina redovno je sufinanciralo ovaj projekt.
Zdravko Milić, akademski slikar iz Labina dobitnik je Velike otkupne nagrade 8. Hrvatskog triennala akvarela za rad „Nebeska podmornica„, a zagrebački akademski slikar Zoran Kakša dobio je Posebnu pohvalu za rad „Starost“.

Sonja Švec Španjol, predsjednica Prosudbene komisije 8. triennala ističe: ”8. hrvatski triennale akvarela potvrdio je činjenicu kako tehnika akvarela i dalje uživa veliku popularnost, te je sam triennale postao poticaj i mjerilo vrijednosnih dosega u tehnici akvarela i bez imalo sumnje prerastao u tradiciju nakon pune 22 godine kontinuiranog djelovanja. I možda još bitnije, hrvatski triennale akvarela ukazuje kako ne mora sve biti glasno, veliko i agresivno kako bi bilo vidljivo, uvaženo i cijenjeno. Dapače, svijet nam uvijek iznova pokazuje kako oni tihi zakutci skrivaju najveće vrijednosti ukoliko znamo osluškivati, gledati, ali i vidjeti.” Nakon dugog niza godina zagrebačka publika imati će priliku vidjeti ovu jedinstvenu kolektivnu izložbu sjajnog medija koji umjetnicima pruža neslućene mogućnosti .

Žiriranje radova za 8. Hrvatski triennale akvarela održano je 28. travnja 2019. u prostorijama Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda. Od pristiglih radova 163 autora prosudbena komisija u sastavu Sonja Švec Španjol mag.hist.art., Dino Trtovac akad. slikar i Tomislav Buntak akad. slikar odabrala je 79 autora koji će dati izgled 8. hrvatskom triennalu akvarela. Veliku nagradu Triennala dobio je rad Zdravka Milića “Nebeska podmornica” a za rad “Starost” Zoran Kakša je dobio posebnu pohvalu.

Popis autora koji sudjeluju na izložbi 8. hrvatski triennale akvarela:

1.Zlatko Keser
2. Branimir Dorotić
3. Karina Sladović
4. Dubravka Kanjski
5. Nenad Opačić
6. Koraljka Rajn
7. Josipa Čamber
8. Zdravko Milić
9. Damir Facan-Grdiša
10. Josip Šimić
11. Marina Krištofić
12. Nikolina Knežević
13. Branko Kolarić
14. Mirela Blažević
15. Andrija Girardi
16. Vesna Pavlaković
17. Ana Sladetić
18. Petar Dolić
19. Ivan Miletić
20. Frane Radak
21. Radovan Rajko Svilar
22. Antun Boris Švaljek
23. Zvonimir Perak
24. Josip Švaljek
25. Eugen Varzić
26. Svebor Vidmar
27. Irena Podvorac
28. Branka Radonić
29. Marijan Richter
30. Josip Majić
31. Zlatan Kovač
32. Andrej Tomić
33. Jadranka Fatur
34. Anton Vrlić
35. Alen Matijašević
36. Mišo Baričević
37. Josip Škerlj
38. Ivana Ožetski
39. Sunčanica Tuk
40. Lea Popinjač
41. Marta Tuta
42. Saša Jantolek
43. Zoran Kakša
44. Lora Elezović
45. Emanuela Lekić
46. Sanja Pribić
47. Nada Bogdanović
48. Katarina Fabijanić Čačić
49. Tatjana Politeo
50. Ana Čolaković
51. Željko Mucko
52. Branka Dubovac
53. Igor Konjušak
54. Siniša Reberski
55. Ivana Maradin
56. Milan Pavlović
57. Anna Arty
58. Srećko Planinić
59. Dafne Perković Planinić
60. Valentina Šuljić
61. Iva Matija Bitanga
62. Klaudio Katunar
63. Živko Toplak
64. Igor Modrić
65. Milorad Rupčić
66. Mirko Stojić
67. Andrea Pavetić
68. Nikolina Šimunović
69. Branimir Pešut
70. Stjepan Šandrk
71. Vatroslav Kuliš
72. Dragutin Dado Kovačević
73. Danko Friščić
74. Mia Matijević
75. Petra Šabić
76. Jagor Bučan
77. Ivica Kurtz
78. Ratko Janjić Jobo
79. Koraljka Kovač

Verica Kovač

Živim u Zagrebu.
Dok sam radila bila sam statističar, bavila se brojkama i od njih radila zaključke, izvješća, slike... Iako svi misle kako je statistika dosadna meni je bila zanimljiva i kreativna. Iz beskrajnog niza brojaka statističar napravi sliku, zaključke i priču.

Još prije mirovine počinjem se školovati u likovnom smislu. Prvo učim slikati u Likovnoj školi Palainovka kod prof. Miloša Popovića i Ozrena Fellera a poslije toga učim sve o keramici kroz pet tečajeva u Tapikeru kod Mile Tapavičkog.
Odlaskom u mirovinu bavim se unukama (imam ih četiri) te uz njih i počinje moj kreativni rad s keramikom, slikanjem, čipkanjem, pletenjem i čime sve ne... Na pitanje, zar nikada ne odmaram, odgovaram da se odmaram i opuštam uz kreativno stvaranje i rijetki su trenutci da mi ruke miruju....
Do sada sam imala 30-tak samostalnih i 80-tak zajedničkih izložbi diljem Hrvatske.
Kreativnost povezuje ljude, potiče prijateljstva i povezivanja pa je tako i stvorena Hrvatska udruga kreativnih amatera kroz koju je prošlo oko 800 članova u 14 godina postojanja.
Godišnje aktivnih 200 do 250 ljudi također zahtijeva angažman i puno, puno raznih oblika druženja....Osim toga sam aktivna članica Društva prijatelja glagoljice, Društva prijatelja hrvatskih božićnih jaslica, Matice hrvatske, Foto kluba...
Kreativan rad stvara zalihe radova koji kupe prašinu, zauzimaju prostor, i odlaze u zaborav ako ih ne podijelimo s nekim. Ovo je način da ih dijelimo....

Verica Kovač
091 76 39 557
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Akril na platnu

Vedute
Vedute mojih omiljenih gradova: Zagreba, Pule, Rijeke rađene su kombinoranom tehnikom tuš sa akvarelnom lazurom.
Veličina slike je 20 x 20 cm.
Cijena po slici 200 kn

Akvarelisu veličine 20 x 20 cm

Cvijeće je vječna okupacija svih slikara i nepresušan je izvor inspiracije. Cvijeće je uvijek dopadno i svojim bojama, strukturama i oblicima potiče na slikanje. I mada pun oljudi misli kako je to najlakše slikati, to je samo varka. Postići karakter cvijeta, njegovu bit i ljepotu nije lako i često bude prava mora u izvedbi. Svatko tko slika zna o čemu govorim. Osim cvijeća rado slikam i ostale jedinke prirode...

Cijena 100 kn

Drvene boje
Serijal crteža drvenim bojama u notesu INA maziva (većinom). To su male skice životinja od kojih najviše pasa i cvijeća.
Veličina slike je 23 x 17 cm.
Cijena po slici 100 kn

Zdravko Cota

Zdravko Cota je slikar prepoznatljiv po svojoj suptilnoj tehnici akvarela i pastela, s posebnim naglaskom na mediteranske motive, pejzaže i svakodnevne prizore Dalmacije. Njegovo slikarsko izražavanje prožeto je ljubavlju prema prirodi, povijesnim gradskim vedutama i tradicionalnim motivima, što se jasno očituje u njegovim radovima. Cota u svojim slikama vješto koristi transparentnost akvarela, čime postiže prozračne i svijetle prizore, dok pastelom naglašava mekoću i toplinu, donoseći sklad između boja i oblika.

Njegove slike odražavaju meditativnu atmosferu, u kojoj tiha elegancija prirode i ljudskih radnji dolazi do izražaja. Umjetnik je inspiriran životom uz more, brodovima, ribarskim prizorima, plodovima prirode i arhitekturom dalmatinskih gradova. Primjerice, akvareli koji prikazuju barke, ribe, maslinike i vedute Splita, nose karakteristike postimpresionističkog stila, s naglaskom na svjetlost i promjenjive boje krajolika.

Jedna od ključnih značajki njegovih radova je emotivna snaga proizašla iz jednostavnosti prizora. Cota koristi pastozne poteze i meke prijelaze boja kako bi stvorio atmosferu koja priziva mir, tišinu i povezanost s prirodom. Njegove morske vedute često su oslikane u nježnim tonovima, s odsjajima sunca na površini vode, dok pejzaži prikazuju bogatstvo boja i oblika koje priroda nudi.

Osim toga, Zdravko Cota kroz svoje radove prenosi emotivni dojam nostalgije, prisjećanja na jednostavniji, sporiji način života. Njegovi prizori Dalmatinske obale i otoka odražavaju specifičan duh tog podneblja, u kojem je priroda uvijek prisutna kao dominantna sila. U ovom smislu, Cotini radovi mogu se usporediti s djelima akvarelističkih majstora poput Williama Turnera, koji su također majstorski prikazivali igru svjetla i boje na vodi i nebu.

Cota nije samo tehnički vješt, nego i osjetljiv interpretator života i prirode. Njegove slike s ribama ili voćem, osim što su savršeno izbalansirane u kompoziciji, donose dinamiku života, bilo da se radi o životu u moru ili prizorima prirodne plodnosti. Svaki njegov akvarel odiše osjećajem trenutka i prostora, a pastelne slike balerina unose osjećaj pokreta, gracioznosti i nježnosti.

Osim pejzaža i mrtvih priroda, Cota također kroz pastel i akvarel istražuje različite žanrove, ali uvijek s jakim naglaskom na tehničku preciznost i suptilnost boje. Njegova strast prema povijesnim vedutama, poput prikaza starih dalmatinskih gradova, odražava njegovo dugogodišnje iskustvo u povijesti umjetnosti i arheologiji. To mu omogućava da sa specifičnom pažnjom prema detaljima oslikava arhitekturu i kulturno naslijeđe Dalmacije.

Cotine slike čine most između suvremenih tehnika i tradicionalnih dalmatinskih motiva. Njegovo djelo nosi snažan osjećaj povezanosti s podnebljem iz kojeg crpi inspiraciju, a kroz čisti vizualni jezik uspijeva prenijeti emotivni doživljaj gledatelju.
Željko Bedić

Biografija:
Rođen 20.06.1954. u Sarajevu

U Splitu, nakon osnovne, završio Školu za primijenjene umjetnosti smjer:industrijski dizajn i kiparstvo.

2 semestra pohađao Pedagošku akademiju: likovni smjer u klasi prof.Ante Kaštelančića i prof.Andrije Krstulovića, potom se prebacio na Filozofski fakultet u Zadru i diplomirao Arheologiju i Povijest umjetnosti.

Bio tajnik Društva za čuvanje spomenika kulture općine Omiš

Osnivač i predsjednik Likovnog društva Omiš (42 člana) s kojim organizirao 2 zapažene izložbe, od kojih je ona u Multimedijalnom centru (danas Galerija umjetnina)u Splitu popraćena velikim brojem posjetitelja i mas-medijima.

Četiri godine bio dopisnik „Slobodne Dalmacije“ objavljujući sve kulturološke manifestacije, likovne izložbe pišući osvrte i likovne kritike. Promovirao likovne izložbe i pisao predgovore katalozima istih.

U isto vrijeme pisao i za lokalne listove „Odjek Mosora“ i „Puk“.

Bio suradnik Udruge građana „Omiška stina“ i koordinator „Uličnog štafelaja“ u sklopu manifestacije Omiških gusarskih večeri.

Uz svakodnevno slikanje, bavim se i primijenjenom umjetnošću: ilustrirao i radio naslovne stranice 5 zbirki pjesama i prigodnog časopisa iz fizike za srednje škole. Radio logotipe za vizit kartice, prigodne manifestacije, plakate i etikete za alkoholna pića.

U dva navrata restaurirao freske u crkvici Sv.Roka u Gatima, oslikao murale u interijeru SŠ „Jure Kaštelan“ u Omišu, jedan od murala omiškog Centra za kulturu.

Priredio 11-12 (?) samostalnih izložbi (Omiš, Krapanj, Ljubljana) i sudjelovao u mnogim skupnim izložbama, likovnim kolonijama i dobrotvornim izložbama.

Radim 30 godina u SŠ „J.Kaštelan“ u Omišu i 2 godine u ŠLU u Splitu kao profesor Likovne umjetnosti, estetike i umjetnosti, kulturno-povijesne baštine i aranžiranja proizvoda i izloga. U omiškoj gimnaziji 27 godina vodim vannastavnu aktivnost Likovne sekcije koja je svojim uratcima ukrasila interijere škole.

kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
mob.091 536 72 32
 tel. 021 864 700.
Adresa:
Četvrt Ribnjak 3
21 310 Omiš.
Portreti

Stabla

tehnika: akvarel

Zvjezdana Žužić

Rođena u pitoresknom Osijeku, Zvjezdana Žužić kročila je svoj umjetnički put s mirnom odlučnošću i neugasivom strašću. Iako po zanimanju ekonomistica, njezina duša oduvijek je titrala u ritmu slikarskih četkica i boja. Godine 2012. označile su prekretnicu kada je Zvjezdana odlučila dati krila svojoj kreativnosti i započeti svoje putovanje u svijet slikarstva.

Zvjezdana ne poznaje granice kada je u pitanju likovno izražavanje. Kroz različite tehnike - akril, suhe pastele, enkaustiku, te povremeno akvarel, koji, kako sama kaže, voli, ali nije u potpunosti savladala - ona stvara svoje čarobne svjetove na platnu. Njezina ljubav prema apstraktnoj umjetnosti vidljiva je u svakom potezu četkice, u svakom tonu boje koji dotiče platno.

Iako skromna u prirodi, njezina umjetnost govori glasnije od riječi. Sudjelovala je na mnogim skupnim izložbama kako u zemlji tako i izvan granica Hrvatske, pronalazeći svoje mjesto među svjetskim umjetnicima. Iako je imala samo jednu samostalnu izložbu, njezina prisutnost na likovnoj sceni nije neprimijećena. Njezina djela, puna energije i emocija, privlače pažnju publike i kritike.

Zvjezdana Žužić nije samo slikarica, već kreatorica svjetova boja i emocija. Njezina umjetnost poziva nas da zaronimo duboko u vlastitu dušu, da istražimo sve nijanse osjećaja koje se pretaču na platnu. Kroz njezina djela, otkrivamo da umjetnost nije samo stvaranje slika, već putovanje koje nas povezuje s ljepotom i čarolijom svijeta oko nas.

Kontakt:
Facebook

• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
•