3. LIKOVNA KOLONIJA VELEBIT

vrijeme trajanja: 15.6–10.7.2016.

Lovinac

VELEBIT

U suradnji s općinom Lovinac i galerijom Remek-djela iz Zagreba po treći put počima Likovna kolonija Velebit - Lovinac u periodu od 15.6. do 10.7. 2016. godine koji će stvarati radove inspirirane lokalnim prirodnim i kulturnim ljepotama.u ličkim kamenim blokovima teški po 3 do 5 tona.

kiparska kolonija

Umjetnici koji sudjeluju na Likovnoj kolonij Velebit III već su poznati javnosti a to su : Petar Ćujo, Nikola Vudrag, Petar Dolić, Alana Kajfež i Petar Hranuelli.

Pozivamo Vas na Cvitušu u Lovinac da posjetite i da se sami uvjerite u periodu od 15.6. do 10.7. 2016 i da se družite sa umjetnicima i u susjednom cafiću Mali Medo osvježite svoje grlo …

37. ZAGREB SALON

vrijeme: 9.11.2016 u 19:00

mjesto: Muzej Mimara

Fotoklub Zagreb

Fotoklub Zagreb osnovan je 1892. godine i spada među najstarije svjetske klubove koji su osnivani tijekom druge polovine 19. Stoljeća. Od osnutka do današnjih dana Klub je presudno utjecao na niz generacija hrvatskih fotografa, kako onih koji su proistekli iz samog kluba tako i na ostale fotografe s područja cijele Hrvatske, te je dao svoj veliki doprinos hrvatskoj umjetničkoj fotografiji. Od 30-ih godina do danas kroz Klub je prošlo preko 3.000 članova, svih uzrasta i različite naobrazbe. Djelatnosti Fotokluba Zagreb ogledaju se kroz organiziranje: tečajeva fotografije, predavanja i radionica na temu fotografije, izložbi u zemlji i inozemstvu, te nakladničku djelatnost.

37. ZAGREB SALONZagreb Salon

Jedna od glavnih aktivnosti koje Klub organizira je Zagreb salon, međunarodna izložba fotografija koja ima tradiciju od 1910 godine. Izložba je revijalnog tipa koja je namijenjena fotografima amaterima iz cijelog svijeta. Organizira se svake dvije godine, te na njoj sudjeluje 300-400 fotografa iz različitih zemalja diljem svijeta. Još od 1979. Zagreb salon se održava pod pokroviteljstvom FIAP-a (Fédération Internationale de l'Art Photographique).

Ove se godine organizira 37. po redu Zagreb salon, a izložba najboljih radova otvara se 9.11.2016 u 19:00 u Muzeju Mimara. Na izložbi će biti izloženo 80 fotografija, uglavnom nagrađenih autora. Izložba ostaje otvorena do 24. studenog 2016.

Osim u Zagrebu, Salon će se prezentirati u Trogiru i Šibeniku.

Ovogodišnji salon ima 4 teme: slobodna u boji, slobodna crno bijela, detalj i putovanja. Kao i svake godine pokrovitelji Salona su FIAP i Hrvatski fotosavez, a od ove godine po prvi puta je pokrovitelj i PSA (Photographic Society of America).

Međunarodni žiri u sastavu: Matej Peljhan, KMF FZS, EFIAP iz Slovenije te Neda Rački, EFIAP/G i Aleksandar Tomulić, EFIAP iz Hrvatske odabrao je i nagradio najbolje fotografije.

U organizaciju Zagreb Salona je uključeno desetak volontera iz Fotokluba Zagreb koji obavljaju veliki dio poslova oko organizacije izložbe: pisanje i prijevod propozicija, unos u bazu podataka, likovni i tehnički postav izložbe, dizajn promotivnih materijala, reklamiranje na društvenim mrežama i drugo.

Dugom tradicijom organizacije Zagreb Salona, Fotoklub Zagreb je poznat u regiji i širom svijeta. Obzirom da u Hrvatskoj nema mnogo fotografskih salona, ovakvom organizacijom klub učvršćuje svoju lidersku poziciju.

Na ovogodišnji natječaj prijavljeno ukupno 331 autora iz 46 zemalja. Hrvatskih autora ima 106, dok su ostali iz: Argentine, Austrije, Australije, Belgije, BiH, Kine, Engleske, Danske, Cipra, Francuske, Grčke, Indije, Mađarske, Irske, Italije, Makao-a, Omana, Nigerije, Rumunjske, Slovenije, Slovačke, Turske, SAD-a, Vijetnama, Hong-Konga, Švicarske idr.

Statistički podaci:

• Ukupan broj država: 46
• Ukupan broj autora koji su sudjelovali: 331
• Ukupan broj autora kojima su primljene fotografije: 267
• Ukupan broj pristiglih fotografija: 3737
• Ukupan broj primljenih fotografija: 1043
• Ukupan broj izloženih fotografija u muzeju Mimara: 80
• Ukupan broj nagrađenih fotografija: 60

Pokroviteljstvo:

• Predsjednica Republike Hrvatske
• Ministarstvo kulture
• Gradonačelnik Grada Zagreba
• Grad Zagreb - Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport
• Gradska skupština Grada Zagreba

4. trijenale autoportreta "Pojam o sebi"

Otvorenje izložbe 5. rujna 2017. u 20 sati

Galerija Prica, POU Samobor

Trg Matice hrvatske 6

Izložba je otvorena do 8. listopada 2017.

Nositelj i organizator izložbe: Galerija Prica, POU Samobor

Autorica koncepcije i kustosica izložbe:  Sonja Švec Španjol, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka

POJAM O SEBI

Netko je jednom rekao kako je spoznaja sebe početak mudrosti. Spoznati sebe te oblikovati pojam o sebi pomoću vlastitih misli i vjerovanja zahtijeva direktno okretanje k vlastitosti s ciljem istraživanja sebe iznutra prema van. Riječ je o najintimnijim spoznajama do kojih možemo dospjeti ponirući u dubine vlastitih misli, osjećaja i djelovanja.

Četvrti trijenale autoportreta povezivanjem teorije svijesti o sebi s likovnom interpretacijom samoga sebe stavlja naglasak na sadržajni aspekt autoportreta koji ne ograničuje likovnu interpretaciju teme, već potiče na slojevito promišljanje. Ovogodišnji trijenale autoportreta, kao i prethodna tri, nastavlja tradiciju razrade motiva počivajući prvenstveno na bogatoj Zbirci Lukin koja je objedinila autore različitih generacija i raznolikih izraza te zabilježila duh i karakter jednoga vremena.

Tema autoportreta

Autoportret, kao jedna od najstarijih likovnih tema, u svijetu psihologije bliska je terminu samopoimanja koji odražava sveukupnost doživljaja koje pojedinac ima o sebi i svom identitetu. Kod razvoja „pojma o sebi“ izuzetno je bitan način na koji osobu vide i kako se prema njoj odnose drugi ljudi te što sama osoba pretpostavlja da drugi o njoj misle. Vrlo složeni procesi socijalne interakcije ključni su i u temi autoportreta, o čemu svjedoči anegdota koju izbornik Prvoga trijenala hrvatskoga autoportreta Guido Quien spominje u svom tekstu. Quien navodi kako je jedan od autora – darovatelja Zbirke Lukin komentirao: „Čini mi se da sam htio naslikati sebe, a sad pitam tebe jesam li to ja?“. Polarizacija viđenja samoga sebe – kako vidimo sami sebe, a kako nas vide drugi – tek je naznaka beskonačnih različitosti pristupa autoportretu.

Ono što intrigira kod teme autoportreta, osim likovnih karakteristika poput prepoznatljivoga rukopisa i odražavanja duha vremena, jest način na koji umjetnik percipira samoga sebe. Kao što samopoimanje poput „mentalnoga ogledala“ odražava kako sami sebe vidimo, tako i autoportret nije samo puki skup fizičkih osobina, već odražava emotivna stanja, želje i potrebe, vrijednosti i uloge koje krijemo u sebi. Pojedinac je često razapet između realnosti, želja i očekivanja, odnosno onoga što on zaista jest, onoga što bi želio biti i onoga što drugi očekuju da bude. Autoportret uvelike ovisi o unutarnjoj dinamici osobe – hoće li se prikazati u obličju u kojem nastupa prema okolnom svijetu ili će dopustiti promatraču uvid u svoj proces vrednovanja samoga sebe.

Autoportret je neminovno subjektivna tema, no istovremeno, kako književni kritičar Igor Grbić poentira, autoportret nikada nije direktno naslikan, odnosno on se bazira na odrazu u zrcalu ili interpretaciji preko fotografije, i time je zapravo autoportret najposredovaniji oblik portreta, a opet najosobniji, čime dolazimo do situacije da gledamo svoj autoportret, autoportret koji gleda nas, nas koji smo sebe gledali da bismo gledali autoportret.

Četvrti trijenale autoportreta

Veliki odaziv na Četvrti trijenale autoportreta s čak 190 pristiglih prijava potvrđuje činjenicu kako autoportret, kao jedna tradicionalna tema, ne prestaje intrigirati suvremene autore. Između 190 prijava žiri je odabrao 75 autora, iz Zbirke Lukin koja broji preko 2.000 likovnih djela odabran je 31 rad. Kao što se Klement Lukin u godinama „čednoga i strastvenoga sakupljanja“ radovao svakom novom portretu koji je postajao dijelom njegove bogate zbirke, tako je i svaka prijava pristigla na ovogodišnji natječaj obogaćivala kustoski uvid u aktualno stanje promišljanja umjetnika o temi autoportreta. Zbirka autoportreta kolekcionara Klementa Lukina zamišljena je ne samo kao dokument jednoga vremena u djelima hrvatskih velikana (poput Becića, Dulčića, Friščića, Ivančića, Kavurić-Kurtović, Kinerta, Kulmera, Račkoga, Režeka, Ružića, Šebalja i mnogih drugih) već i kao poticaj suvremenim umjetnicima da nastave promišljati i stvarati unutar jedne od najkompleksnijih i najintimnijih tema u umjetnosti. S obzirom na to da je riječ o vrlo specifičnoj likovnoj temi koja zadire u zrcaljenje vlastite osobnosti, što neminovno povlači subjektivni aspekt interpretacije, umjetnici najrazličitijih generacija ravnopravno su zastupljeni i prezentirani na izložbi čineći sukus aktualnoga viđenja i interpretacije autoportreta.

Umjetničke interpretacije pojma o sebi

Ovogodišnji trijenale autoportreta, oslobođen decidiranih dimenzija i tehnika izričaja, ostavio je veliku slobodu umjetnicima u pristupu i obradi teme autoportreta. Među pristiglim prijavama varirali su radovi, od figurativnoga prikaza vlastitoga lica ili cijele figure pa sve do konceptualnih radova koji metaforički propituju kompleksnost vlastitosti. Doslovne interpretacije fizičkih osobina i emocija izmjenjivale su se s različitim kontekstima preko kojih su autori interpretirali i propitivali pojam o sebi s naglaskom na položaju umjetnika danas. Pristiglo je dosta radova u kojima su se autori fokusirali na jedan segment svoga fizičkoga obilježja, koji je potom bio nositelj cjelokupne interpretacije osobnosti. Također, poseban dio čine radovi u kojima su autori interpretirali svoju osobnost preko stvaralačkoga procesa, gdje izričaj i rad predstavljaju primarni dio njihova pojma o sebi. Neki su upravo stvaralački proces upotrebljavali kao sredstvo terapije, meditacije i suočavanja sa samim sobom i potisnutim emocijama. Od klasičnoga realističkoga, ekspresionističkoga ili enformelističkoga autoportreta, preko segmentiranoga i simboličkoga prikaza pa sve do tumačenja baziranih na sjećanjima ili odnosu s bliskim osobama iz vlastitoga života, autoportreti su interpretirani u mediju crteža, grafike, slike, fotografije, skulpture, objekta, instalacije ili videorada. Umjetnici su temi pristupili s različitih aspekata – kako se sami percipiraju, kako ih drugi doživljavaju i kako smatraju da ih drugi poimaju. U radovima je često prisutna podjela na vanjsko (okolina, mediji, svijet) i unutarnje (skriveno u nama, nade, želje, emocije). Posebice su zanimljivi trenutci i emocionalne faze u kojima umjetnik odlučuje interpretirati sebe, pa tako nailazimo na autoportrete nastale u periodima ključnih promjena i trenutaka u autorovu životu, kao što su majčinstvo, promjena mjesta življenja ili jednostavno izlazak iz vlastite zone komfora i sigurnosti.

Životna potraga za identitetom

U aktualnom vremenu obilježenom dinamičnim promjenama autoportret je vrlo često odraz aktualnih promišljanja ili psihičkih stanja autora. Dok se radovi Karle Čurčinski i Lucije Pavlišinovebave emocionalnim stanjima proživljenoga iskustva, kolažni rad Maruše Štibelj predstavlja vječnu potragu za identitetom, tj. mentalno putovanje fizičkoga rasta, zrelosti i integracije ideje o nama i drugima. Istovremeno Antonija Cesarec akcentuira dilemu kojim pravcem krenuti na razmeđi životnih putova. Nevenka Miklenićpak životnu potragu definira preko fotografskoga medija unutar kojega simbolički interpretira međuzavisnost svake promjene, koja neminovno podrazumijeva nestajanje starih uvjerenja, misli i osjećaja da bi se oslobodilo mjesto za nova iskustva i znanja dok Zoran Kakša život definira kao akumulaciju trenutaka tumačeći onaj ključni stvaralački trenutak na razmeđi starih i novih grafičkih tehnika.

Iskustvo vremena

Boja kao snažno sredstvo interpretacije emocija i karaktera igra glavnu ulogu u ekspresivnim autoportretima Davora Dmitrovića, Branimira Dorotića i Vjerana Čengića dok tonske palete oblikuju lica umjetnica Suzanne Arbanas i Nerice Abdulić Osmančević. Judita Poljak odabire olovku i njezine mogućnosti oblikovanja volumena linijom i sjenom, dok posebnu čar posjeduje kroki Tamare Ukrainčik koja crvenim flomasterom u nekoliko ključnih poteza naznačuje svoj karakter, stvarajući autoportrete svakih nekoliko godina kao oblik autorefleksije. Mara Bratoš također periodično pristupa temi autoportreta pa tako svakih deset godina fotografski dokumentira promjene na svojem tijelu, koje ujedno odražavaju promjene u njezinu duhu. Ogoljenost tijela i duše sadrži snažnu dozu zrelosti i iskrenosti u komunikaciji s objektivom, što omogućuje direktan uvid u promjenu percepcije sebe u različitim fazama života. Uz prolaznost vremena vezan je i jedini hiperrealistički rad u području slikarstva na ovogodišnjoj izložbi. Eugen Varzić u klasičnoj tehnici ulja na platnu oblikuje dvostruki autoportret: u svaki segment fizionomije svoga lica utkiva proživljeno iskustvo života dok taj isti realistični prikaz potom deformira u odrazu na aluminijskoj foliji, čime bilježi težinu čovjekova fizičkoga i ponajviše mentalnoga preživljavanja u današnjem svijetu lišenom iskonskih vrijednosti. Pitanjem prolaska vremena, no u kategoriji procesuiranja doživljenih iskustava, bavi se istraživački projekt Ane Sladetić Šabiću kojem autorica uspoređuje iskustvo kamere koja bilježi sve detalje ljudskoga uma koji pamti selektivno. Drugi vizualni eksperiment umjetnice Dijane Nazor u području infracrvenoga slikarstva omogućuje dvostrukost slike, tj. skrivanja i razotkrivanja figurativne slike autoportreta IR kamerom.

Pronađeno i stvoreno

Bruno Nježić, čiji rad definira bogatstvo materije i boje, ide korak dalje u promišljanju autoportreta. Iza slikareva rada leži simbolika smeđe boje koja povezuje ime autora i sam stvaralački proces dok upotreba ready made predmeta u formi odbačene palete pronađene na otpadu služi kao polazište prikaza samoga sebe. Sandra Radić Parać za podlogu svoga autoportreta također upotrebljava odbačeni predmet, no ovoga je puta riječ o komadu drvenoga namještaja na kojem autorica gradi kompoziciju unutar koje pojam o sebi interpretira preko figurativnoga prikaza svoga obličja dok cijelu paletu emocija koje čine njezinu osobnost interpretira pomoću različitih tekstura, upotrijebljenih materijala i simbolike boja. Spajanje pronađenoga i napravljenoga odraz je kolektivnoga i individualnoga, gdje pronađeno predstavlja kolektivnu memoriju, a napravljeno našu individuaciju.

Prostor autoportreta

Prostor u koji umjetnik smješta svoj autoportret sadržajno nadopunjuje karakter prikaza. Primjerice, prostor ateljea u radovima Branke Dubovac i Karine Sladović ili pak životni prostor u radu Marine Ćorić intimni je prostor koji predstavlja duševni interijer pojedinca. O iskrenosti i otvorenosti u pristupu interpretacije samoga sebe svjedoči rad Marine Ćoriću kojem autorica prikazuje sebe slučajno uhvaćenu u prolazu. Razbarušene kose, bez šminke i u udobnoj odjeći ona boravi u prostoru u kojem se osjeća sigurno i gdje može biti „svoja“, lišena nametnutih očekivanja javnosti u vlastitoj samoprezentaciji. Uz glavne oblikovne elemente svjetlosti i sjene privatni prostor kuhinje na fotografiji Brune Szützapreko niza sitnih detalja priča priču o autoru dok Damir Facan-Grdiša izlazi iz privatnoga okruženja te u urbanom portretu među stotinjak minijaturnih intimnih krokija u prozorima urbanoga prostora smješta i multiplicira svoj autoportret.

Segment fizičke vlastitosti u ulozi autoportreta

Dajana Radoš u umjetničkoj knjizi prikazuje vlastitu kosu kao prepoznatljiv vizualni element svoga fizičkoga obličja. Sloboda raspuštene kose i njezinih mekih i nesputanih linija oslikavaju karakter autorice dok Darko Sever kontrastom hladnoga čelika i topline drvene ploče gradi minimalistički i krajnje suzdržan geometrijski prikaz lica preko detalja trepavice. Čak dvoje umjetnika odabralo je motiv brade kao prepoznatljiv dio svoga lica koji upotpunjuje sliku o njihovu karakteru. Ivica Malčić bradu ističe kao jedini dio fizičkoga obličja kojim se uklapa u stereotipni izgled umjetnika od kojega zapravo nastoji pobjeći dok Duje Medić odlazi korak dalje u percepciji samoga sebe te podvrgava cijelu površinu vlastitoga tijela detaljnoj mikroskopskoj analizi tijekom koje digitalnim mikroskopom snima dijelove tijela i lica te ih olovkom prenosi na papir nastojeći spoznati vlastitu nutrinu.

Autoportret kao baza istraživačkih ciklusa introspekcije

Introspekcija kao unutarnje promatranje misli, predodžaba, sjećanja i očekivanja žarišna je točka u radovima Daniele Cikatić Javorčić i Marije Lovrić.One unutar cjelovitih ciklusa fotografija i crteža razrađuju širu temu pojma o sebi u kontekstu pojedinca u suvremenom svijetu površnosti i tehnoloških represija nad tijelom i umom.

Uz introspekciju kao metodu uvida u sebe, umjetnici se referiraju i na metodu outrospekcije, odnosno uvida u druge ljude i okolinu kojom pojedinac radi na procesu samospoznaje. Tako Ivana Mrčela u radovima Animalno 01 i Animalno 02 obrađuje temu psihičke sličnosti vlasnika i psa propitkujući koliko nas je civilizacija i iskustvo oblikovalo, a koliko bismo se trebali ugledati na svoje životinjske suputnike i vratiti se samima sebi, zapitati se tko smo i koliko smo iskreni prema sebi i drugima.

Dehumanizacija društva

Robert Erdelji u skulpturi Rezolucija identiteta problematizira izbljeđivanje identiteta osoba i digitalizirane otuđenosti društva u širem društvenom kontekstu, što može rezultirati potpunom ljudskom alijenacijom. Pitanje otuđenosti i dehumanizacije problematizira i videorad Margarete Lekić s temom masovne konzumacije tragičnih događaja zbog koje promatrač postaje potpuno pasivan i gubi osjećaj empatije prema pojedincu. Pitanje psihološke i sociološke anksioznosti na razini današnjega društva nastavlja rad Nataše Vuković koja upotrebom ulja i epoksi-smole stvara umjetni plastični efekt slike zarobljene pod staklom u kojoj se reflektira sam promatrač. Snažan rad izaziva nelagodu prilikom gledanja, jer se naš odraz reflektira u naslikanoj izlomljenoj krvavoj maski, a jedina ljudskost koju pronalazimo u prikazu jest oko koje izvire iz potpunoga mraka i fiksira nas svojim pogledom.

Pitanje uloge umjetnosti

Kaja Urh fokus s otuđenosti pojedinca premješta na ulogu same umjetnosti u vrijeme digitalnih medija i masovne kulture. Autorica u klasičnom mediju slike na platnu ilustrira proces učitavanja fotografije na digitalnom mediju čiji naziv It's me… Loading.sugestivno objedinjuje dva medija te nameće pitanje posjeduje li tradicionalno slikarstvo i dalje istu težinu i značaj kao što je imalo u ranijim vremenima ili će doba digitalne umjetnosti u potpunosti zamijeniti tradicionalni umjetnički izričaj.

Stvaralački je proces kod umjetnika često sastavni dio percepcije samoga sebe, što potvrđuju djela Ive Šarić, Lene Kramarić i Ivana Midžića, dok istovremeno umjetničko stvaranje kod pojedinih autora preuzima ulogu stvaralačke terapije, poput rada Ivane Bajcer u kojem autorica preko prikaza čovjeka pijavice priziva ponovno proživljavanje negativnih misli, koje ju kontinuirano prate s namjerom oslobađanja psihološkoga tereta nakon što se ponovno suoči s njima.

Slojevitost pojedinca možda ponajbolje vizualno interpretira rad Jovice Drobnjaka koji u mediju fotografije oblikuje kolaž od triju autoportreta. Svaki autoportret definira drukčija boja, osvjetljenje, kadar i izraz lica, čime se iščitava čitav spektar karakternih slojeva pojedinca.

Skulpturalne interpretacije autoportreta

Prije radova u punoj skulpturi valja istaknuti jedan od rijetkih reljefa pristiglih na ovogodišnje  trijenale autoportreta. Namjerno ostavljajući tragove oblikovanja vidljivima, Ana Čolaković u terakoti oblikuje svoje lice koje izranja iz neobičnoga formata asocirajući svojim nepravilnim rubovima i dijagonalnim oblikom fragmente otkrivene tijekom arheoloških istraživanja koje poput slagalice valja složiti u smislenu cjelinu. 

Osim snažnih figurativnih interpretacija vlastitih lica u radovima Nikole Džaje i Mile Blaževića pojedine skulpture nose jak simbolički predznak. Frančeska Pilić ključnim elementima kontrasta crne prostorne kocke i bijele minijaturne ljudske figure te nesrazmjernim odnosom njihovih veličina šalje snažnu poruku značajne uloge individualnosti u današnjem svijetu globalizacije. Još jedna naglašeno simbolička skulptura djelo je Petra Ujevića koji svoju figuru smješta ispod stabla čija je krošnja nošena vjetrom zaslužna za dominantno kontemplativni dojam prikaza kipara u prirodi.

Položaj umjetnika u suvremenom društvu

Među simboličnim skulptorskim rješenjima pronalazimo i primjere autora koji ironiziraju vlastiti položaj, odnosno položaj umjetnika u današnjem društvu. U radu Carevo novo ruho Duje Matetić sebe prikazuje u punom viteškom oklopu dok u ruci umjesto oružja drži olovku, čime kiparsko zvanje poistovjećuje sa značajem viteštva kao uzvišene društvene pozicije. Ulogu umjetnika u društvu Irena Podvorac interpretira preko metafore kotača dužničkoga ropstva koji ukazuje na nepredvidivost umjetničkih honorara i praktički nepostojeće tržište umjetnina.

Kolektivnim sjećanjem do individualnoga autoportreta

Pojedini autoportreti polaze od sjećanja na voljene osobe čije nas nasljeđe definira kao individue. Miran Šabić istražuje i bilježi poveznice s vlastitim djedom koje pronalazi u svom karakteru, fizičkom izgledu i navikama dok Karin Grenc minimalnim intervencijama u pronađeni komad drveta utkiva povijest, uspomene i obiteljsko nasljeđe koje ju je definiralo kao umjetnicu te pritom stavlja naglasak na ključ pronađen u djedovoj kovačkoj radionici. Također spajanjem pronađenoga i oblikovanoga Manuela Pauk oblikuje svoj autoportret. Snažna polarizacija dvaju primijenjenih elemenata – pronađenoga komada željeza i dijela lica oblikovanoga akristalom i zlatnim listićima – platforma je za slojevitu interpretaciju ustrojstva čovjeka.

Um umjetnika

Oblikovanjem lica koje izranja iz jastuka Marina Stoponja dopušta promatraču da metaforički zaviri u unutrašnjost njezina uma kroz zjenice oka. Pogled kroz pojedinu zjenicu razlikuje se jer akromatska lijeva polutka ukazuje na racionalnu stranu osobnosti dok desna polutka mnoštvom boja sugerira maštu, kreativnost i ideje kojima obiluje um umjetnika. Inovativnim i kreativnim karakterom umjetnika bavi se i rad Dragana Šijačkog.Objektom Autoportret slikaraautor simbolički interpretira vlastito stanje uma u trenutku rađanja ideje. Injekcije s bojama ubrizgane su u drvenu formu koja se pomoću ručke može okretati, no s obzirom na to da je riječ o neprozirnom objektu, ne vidimo što se događa unutar uma tijekom kreativnoga procesa, već ostaje na promatraču da nastavi izgradnju mentalne slike, odnosno projekcije interpretiranoga kreativnoga trenutka.

Drugi zanimljiv objekt u prostoru fotografski je valjak Ljerke Njerš. Autoportret transformiran u trodimenzionalni valjak lebdi u prostoru i ostvaruje direktnu komunikaciju s promatračem preko zanimljivo rezanoga kadra koji u fokus stavlja pogled umjetnice dodatno poentiran obodom šešira.

Odmakom od lica Marijana Vargić svoj autoportret gradi unutar ciklusa skulptura izvedenih od željeznih šipki koje spajanjem formiraju ljudsku figuru u pokretu. Izložena skulptura položajem tijela izražava određenu emociju i proživljeno iskustvo dok sve skulpture zajedno tumače cjelokupnu osobnost autorice.

Radovi s protekom vremena

Među izabranim autorima dvoje umjetnika koncipiralo je svoje autoportrete na suodnosu ranije nastaloga i recentnoga rada. Krunislav Stojanovski svoj autoportret problematizira na odnosu koji je stvoren postavljanjem slike iz 1998. godine nasuprot videoradu nastalom 2017. godine. Oba djela prati osjećaj rezigniranosti, razočaranosti i nemoći utjecaja na promjene, s time da u recentnom videoradu autor u indolenciji pronalazi svoj oblik otpora i čekajući da se nešto dogodi, što se pak nikad neće dogoditi, pobuđuje rezigniranost i kod promatrača.

Sanja Pribić izlaže diptih sastavljen od svoga dječjega rada nastaloga u dobi od četiri i pol godine i recentnoga autoportreta iz 2017. godine. Objedinjavanje

...

44. GODINA ZIMSKE LIKOVNE KOLONIJE – ZILIK

Od 16. – 20. siječnja 2017. godine u Karlovcu će se održati 44. Zimska likovna kolonija poznatija kao ZILIK u organizaciji Centra za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor (prije Dom za djecu Vladimir Nazor Karlovac) i u suradnji s brojnim hrvatskim likovnim umjetnicima.

44. GODINA ZIMSKE LIKOVNE KOLONIJE – ZILIK

Ovogodišnji ZILIK 44. godinu za redom okuplja ugledne hrvatske likovnjake i dovodi ih na kreativne radionice za djecu osnovnih i srednjih škola, te štićenike domova iz svih dijelova Hrvatske. Ova kulturna manifestacija koju je karlovački dječji dom pokrenuo davne 1974. godine kako bi djeci približio umjetnost i kako bi ih potaknuli na kreativno izražavanje, ubrzo je prerasla okvire doma i postala značajan kulturni događaj. Gotovo da i nema velikih imena hrvatskog slikarstva koji svoje mjesto u protekle 43 godine nisu pronašli upravo na ZILIK-u.

Ovogodišnja kolonija bit će otvorena 16. siječnja u 19.30 sati u Gradskom kazalištu Zorin dom svečanim otvaranjem izložbe poznatog hrvatskog slikara Marijana Richtera. Svakog dana u Centru za pružanje usluga Vladimir Nazor održavat će se kreativne likovne radionice za djecu i mlade pod vodstvom likovnih umjetnika Mercedes Bratoš, Natalie Borčić, Nik Titanika, Antona Vrlića i Nikoline Knežević. Njima će se pridružiti i brojni drugi umjetnici likovnjaci.

Sa zadovoljstvom i veseljem nastavljamo tradiciju ZILIK-a i ove godine. 44. ZILIK je pred nama, te će ova jedinstvena manifestacija opet razveseliti djecu i sve ljude dobre volje. Hvala našim prijateljima koji izravno i neizravno žive ZILIK.

Zimska likovna kolonija završava 20. siječnja otvorenjem izložbe radova nastalih na 44. ZILIK-u.

Izbornica ZILIK-a
Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.

 

 Izbornica 44. ZILIK-a Sonja Švec Španjol, mag.hist.art. izabrala je slijedeće autore za ovogodišnji Mali ZILIK:

 

PONEDJELJAK 16.01.2017. – MERCEDES BRATOŠ

 

Radionica: Stablo želja

Voditeljica: Mercedes Bratoš, akademska slikarica

 

Opis radionice:

Kratka uvodna priča i upoznavanje s materijalima za rad. 

Cilj ove radionice je da djeca uz pomoć kolaža opišu stablo na kojemu će rasti njihove želje. Poticanje mašte i kreativnosti.

 

Uzrast djece: radionica je namijenjena djeci u dobi od 9 do 13 godina

 

ŽIVOTOPIS – MERCEDES BRATOŠ:

Mercedes Bratoš rođena je 1979. godine u Dubrovniku gdje je završila i Srednju umjetničku školu „Luka Sorkočević“. Slikarstvo je diplomirala na Accademia di Belle Arti u Firenci, u klasi prof. Umberta Borella.

Do sada je imala više samostalnih i skupnih izložbi u inozemstvu i u Hrvatskoj. Članica je HDLU-a i HULULK-a. Živi i stvara u Zagrebu i Dubrovniku.

 

 

 

UTORAK 17.01.2017. – NATALIA BORČIĆ

 

Radionica: Tvornica igračaka Djeda Božićnjaka

Voditeljica: Natalia Borčić, akademska slikarica

 

Opis radionice:

Radionica bi započela s upoznavanjem s materijalima za rad i kratkom uvodnom pričom koja bi potaknula imaginaciju kod djece.

Cilj ove radionice je da sudionici koristeći kolaže i gotove materijale izrade tvornicu iz mašte u kojoj nastaju igračke. Pošto ćemo koristiti kutije tvornice će biti trodimenzionalne.

 

Uzrast djece: radionica je namijenjena djeci u dobi od 9-12 godina

 

ŽIVOTOPIS – NATALIA BORČIĆ:

Natalia Borčić rođena je 1989. godine na Visu. Diplomirala je 2013. godine na Akademiji likovnih umjetnost u klasi prof. Matka Vekića. Izlagala sam na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama. Za vrijeme studija boravila u Budimpešti na studentskoj razmjeni "Erasmus". Sudjelovala je na  nekoliko umjetničkih rezidencija. Dobitnica nekoliko nagrada za svoj rad. Autorica umjetničkog projekta "Umjetnost u svjetionicima", kroz koji u suradnji s Hrvatskom ratnom mornaricom i Plovputom provodi skupne izložbe na hrvatskim svjetionicima (Palagruža). Uz svoj umjetnički rad bavi se  ilustracijama dječjih priča. Član je HDLU od 2012. Godine. Živi i radi u Zagrebu.

SRIJEDA 18.01.2017. – NIK TITANIK

 

Radionica: MALA ŠKOLA GEG I PORTRETNE KARIKATURE I CRTANJA SMIJEŠNIH BABETINA POPUT ŠTEFICE JAMBRIŠČAK, NJENOG MUŽA JOŽE I POKOJEG POLITIČARA

Voditelj: NIK TITANIK, karikaturist, ilustrator, grafički dizajner i nadasve kroničar hrvatske gluposti

 

Opis radionice:

Polaznici radionice će saznati kako izgleda tipičan dan novinskog karikaturiste, kako se dolazi do inspiracije i kako se biraju teme. Nakon toga će im praktično biti pokazano i objašnjeno što zapravo definira karikaturu kao takvu, bila ona portretna ili geg. Na primjerima likova Štefice i Jože, te Otovog Pere i Icinog Grge bit će im objašnjena važnost definiranih likova koji se stalno pojavljuju u karikaturama i s kojima se čitatelji mogu poistovjetiti. Nakon toga će im biti pokazano na konkretnom primjeru kako nastaje geg i portretna karikatura. Na kraju slijedi praktični rad, tj. crtanje portretnih i geg karikatura po izboru i njihova analiza. Ta analiza će više biti kao neka svojevrsna izložba i praktično suočavanje autora s javnom kritikom. Naravno, sve u šaljivom tonu i atmosferi.

 

Uzrast djece: radionica je namijenjena djeci u dobi od 6 godina i više

 

 

ŽIVOTOPIS – NIK TITANIK:

Crtati je počeo s tri godine života, sudeći prema pričama starijih (i sačuvanim žvrljotinama). Pod velikim utjecajem stripovske scene, 80-tih godina XX. stoljeća, počinje crtati stripove upijajući stil Magnusa & Bunkera te stvara solidnu kolekciju amaterskih home-made serijala koji nisu bili za objavljivanje, ali su poslužili kao kvalitetna podloga za daljnje crtačko usavršavanje. 1993. godine počinje se baviti portret karikaturom, koje počinje objavljivati 1994. u studentskom listu Puls. Slijedi suradnja s tjednicima Danas, Panorama, NET itd. Početkom 2000. godine otkriva unutarnju strast za geg karikaturom, te postaje punopravnim članom Hrvatskog društva karikaturista i počinje redovno slati karikature na festivale. Iste godine počinje objavljivati u Večernjem listu i Slobodnoj Dalmaciji, te na stranicama jednog od najstarijih hrvatskih web portala Internet Monitor www.monitor.hr, pod pseudonimom Nik Titanik. Krajem godine postaje suradnikom u Hrvatskom Slovu gdje objavljuje portretne karikature političara. Početkom 2001. objavljuje 1. hrvatski internet animirani film "Šatro” na portalu Internet Monitor. U veljači 2001. pokreće službenu web stranicu Hrvatskog društva karikaturista (www.hdk.hr). Od 2001. do 2003. obnašao je funkciju tajnika Hrvatskog društva karikaturista. U istom razdoblju, karikature su mu redovno objavljivane u Nedjeljnom Vjesniku. Trenutno obnaša funkciju predsjednika hrvatskog ogranka FECO-a (Europske federacije karikaturističkih organizacija) i član je Izvršnog odbora HDK-a. Sredinom 2005. godine preuzeo je funkciju glavnog urednika internog glasila Hrvatskog društva karikaturista Karika koju je obnašao 2 godine.

U svibnju 2006. osniva Nik Titanik Studio d.o.o.

U veljači 2008. primljen je u članstvo ULUPUH-a.

Od ožujka 2005. svakodnevno crta dvije karikature za dnevni list 24 sata.

 


 

ČETVRTAK 19.01.2017. – ANTON VRLIĆ

 

Radionica: Obojano svjetlo

Voditelj: Anton Vrlić, akademski slikar

 

Opis radionice:

Na radionici će polaznici raditi svoje uratke slikarskim postupcima na temu oslikavanje vitrajnih prozora kvadratnih i kružnih oblika.

U svojim radovima djeca će istraživati svjetlo i boje. Na početku će im voditelj prezentirati nekoliko primjera vitrajnih prozora iz različitih perioda povijesti umjetnosti, od klasičnih do suvremenih koji su karakteristični za slikarsku tehniku izrade vitraja.

 

 

ŽIVOTOPIS – ANTON VRLIĆ:

Anton Vrlić rođen je 1957. u Splitu. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje završava u Sinju. Nakon gimnazije 1977. godine upisuje ALU u Zagrebu, gdje je diplomirao slikarstvo u klasi profesora Raoula Goldonija 1982. godine. Od završetka studija do danas kontinuirano se bavi slikarstvom, povremeno grafikom, a posljednjih petnaestak godina istražuje medij stakla. Od 2007. godine zaposlen je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, gdje trenutno predaje kolegij slikarstva na odsjeku Primijenjene umjetnosti u zvanju izvanrednog profesora. Od 2003. godine vanjski je suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je nositelj izbornog kolegija Tehnike i umjetnost stakla. Do sada je više puta za svoj rad nagrađivan, a izlagao je na 58 samostalnih i više od stotinu grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Godine 2009. izdana je monografija Antona Vrlića autora Borivoja Popovčaka u izdanju Knjigre i NSK iz Zagreba. Djela mu se nalaze u mnogim muzejima i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu i Rijeci.

 

 

 

 

PETAK 20.01.2017. – NIKOLINA KNEŽEVIĆ

 

Radionica: Čarobne diorame

Voditeljica: Nikolina Knežević, akademska grafičarka i profesorica likovne kulture

 

Opis radionice:

Radionicu bih započela kratkim uvodom u kojem opisujem što to uopće jesu diorame. Zatim bih objasnila kako mi danas izrađujemo diorame od papira i kartona.

Podijelila bi djecu u grupe i rekla svakoj grupi da odabere jednu od tri ponuđene teme za izradu zadatka. 1. tema bi bila : Podvodni svijet, 2. Šumski svijet 3. Svemir

Objasnila bih postupak izrade diorama i razgovarala sa svakom grupom o odabranoj temi. Djeca bi uz moju pomoć izradila diorame i naučila kako razmišljati o planovima, tj. prostornosti i unaprijed predvidjeti koji elementi idu u koji plan. Također bi naučili kako pretvoriti dvodimenzionalni crtež u 3D prostor.

ŽIVOTOPIS – NIKOLINA KNEŽEVIĆ:

Nikolina Knežević rođena je 1986. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu gdje je 2005. godine maturirala na tekstilnom odjelu, upisuje

 

Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek gdje je diplomirala 2012. godine u grafičkoj klasi doc. Ines Krasić. Do sada je radila kao profesor likovne kulture i likovne grupe predmeta u osnovnim i srednjim školama. Osnovala je vlastiti modni brand ženskih torbica 2012. godine. Trenutno radi kao freelance kostimograf na filmskim i reklamnim produkcijama. Bavi se crtanjem i slikanjem. Do sada je izlagala na nekoliko skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.

6. festival Stih u regiji

6. festival Stih u regiji održat će se od 27. do 29. lipnja 2017. u Zagrebu i Trakošćanu. U organizaciji Hrvatskog društva pisaca u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića i u Dvorcu Trakošćan tijekom tri dana trajanja Festivala održat će se čitanja domaćih i inozemnih pjesnika.

6. festival Stih u regiji

Sudjeluju: Adnadin Jašarević i Mustafa Zvizdić (Bosna i Hercegovina), Ljudmila Mindova (Bugarska), Ivana Vojvodić (Crna Gora), Nikola Madžirov(Makedonija), Artur Nowaczewski (Poljska), Radharani Pernarčič i Barbara Pogačnik (Slovenija), Ajtana Dreković i Danica Pavlović-Savić (Srbija); Tomica Bajsić, Tomislav Domović, Ivan Herceg, Monika Herceg, Ervin Jahić, Dražen Katunarić, Branko Maleš, Tonko Maroević, Kemal Mujčić Artnam, Evelina Rudan, Kristina Špiranec, Darija Žilić.

Festival počinje u utorak 27. lipnja u 20 sati nastupom Ivana Hercega i Ervina Jahića u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića.

Program:

27.6. (utorak)
Zagreb

Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5
20.00 SUR-ov start
sudjeluju: Ivan Herceg i Ervin Jahić
20.15 SUR-ova glazba sudjeluju: grupa Sleepyheads
21.00 SUR-ova čitanja sudjeluju: Maroević, Madžirov, Mindova, Mujčić Artnam, Domović, Pavlović-Savić, Pogačnik, M. Herceg, Zvizdić

28.6. (srijeda)
Trakošćan

9.30 SUR u Trakošćanu
10.00 Obilazak Dvorca Trakošćan
11.00 Glazbeno-pjesnički program
sudjeluju: glazbenik Matija Habijanec (The Marshmallow Notebooks), gosti iz inozemstva, krapinski i varaždinski pjesnici

Zagreb
Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5
18.30 Okrugli stol "Kako poezijom zavesti svijet?" (načini popularizacije pjesništva) sudjeluju: Bajsić, Jašarević, Madžirov, Mindova, Pavlović-Savić, Pogačnik, Žilić
20.30 SUR-ova glazba
sudjeluju: glazbenik Matija Habijanec
(The Marshmallow Notebooks)
21.00 SUR-ova čitanja sudjeluju: Dreković, Rudan, Jašarević, Katunarić, Maleš, Nowaczewski, Pernarčič, Špiranec, Vojvodić

29.6. (četvrtak)
Zagreb

Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5
12.00 SUR-ova matineja
sudjeluju: Adnadin Jašarević i Mustafa Zvizdić (Bosna i Hercegovina), Ljudmila Mindova (Bugarska), Ivana Vojvodić (Crna Gora), Nikola Madžirov (Makedonija), Artur Nowaczewski (Poljska), Radharani Pernarčič i Barbara Pogačnik (Slovenija), Ajtana Dreković i Danica Pavlović-Savić (Srbija)

Izvor: www.mvinfo.hr

 

 

Prodaja slika Online

Tekstovi i fotografije na ovoj stranici vlasništvo su njihovih autora i nije dopušteno njihovo skidanje i upotreba bez odobrenja autora i bez navođenja linka stranice kao izvora.

© 2013 Ludvig dizajn. All Rights Reserved.

NAVIGACIJA